Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom

Kategorija: Zdravlje Objavljeno: Nedjelja, 15 Rujan 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Inzulinska terapija

Za bolesnike s tipom 1 dijabetesa već je rečeno da od samoga početka, uz dijetu i tjelovježbu, moraju primati inzulinom. U bolesnika s tipom 2 dijabetesa, kada se ni uz pomoć tableta ne postiže očekivani učinak, što upućuje na iscrpljenost inzulinske rezerve, odnosno da beta stanice nisu više sposobne stvarati i lučiti inzulin, vrijeme je za nadomjesno liječenje ‒ uvođenje inzulina. Nije opravdan često prisutan strah od inzulina i odgađanje njegove primjene kad je to potrebno. Često je pitanje: Hoću li postati ovisnik o inzulinu kada ga jedanput počnem primati? Odgovor je: Ne postaje se ovisnikom zbog samog inzulina, on se ponovno može isključiti pa će stanje ponovno biti kao ranije, znači loše; u pitanju je potreba za inzulinom kojega gušterača više ne luči u dovoljnoj mjeri, pa je jedino razumno rješenje nadomjesna terapija.

Inzulinska terapija jest indicirana, makar privremeno, u svim uvjetima koji opterećuju metaboličko stanje organizma, primjerice, u stanjima infekta, šoka, intoksikacija, ozljeda, prije i za vrijeme operativnih zahvata, uz terapiju neke druge bolesti koja diže razinu glukoze u krvi – kortikosteroida itd. Kod tipa 2 dijabetesa inzulin se može davati u kombinaciji s tabletama.

Može se reći da je ostvaren veliki napredak na planu zbrinjavanja obiju skupina bolesnika. Inzulini koji se danas primjenjuju dobivaju se sintetski, u potpunosti odgovaraju ljudskom inzulinu i ne izazivaju neugodne nuspojave kao što je to bilo ranije. Danas se kod nas uglavnom upotrebljavaju analozi inzulina.

Postoje kratkodjelujući inzulini čije djelovanje počinje odmah nakon injiciranja i traje 4 – 5 sati i koji su pogodni za davanje prije obroka (kao bolusi) i dugodjelujući koji pokrivaju bazalne potrebe za inzulinom tijekom duljeg vremena, od 12 sati do 24 sata. Izbor vrste inzulina, doziranje i broj aplikacija, strogo su individualni i ovise o  stanju i potrebama bolesnika (8, 9).

Vrste inzulina prema načinu djelovanja:

  • inzulini kratkog djelovanja (Actrapid, Humulin R, NovoRapid, Humalog, Apidra…)
  • inzulini srednje dugog djelovanja (NPH, Humulin, Insulatard)
  • inzulini dugog djelovanja (Ultratard, Levemir, Lantus).

Današnje naprave za davanje inzulina (tzv. Penovi – jer su nalik na penkale) usavršene su i prilagođene potrebama i mogućnostima oboljelih do te mjere da ih s lakoćom mogu koristiti i osobe s motoričkim smetnjama i slabijega vida. To su štrcaljke s finim, tankim i gotovo bezbolnim iglama s kojima je davanje inzulina jednostavno i sigurno.

Bolesnici kojima se uvodi inzulin moraju biti dobro educirani o svim aspektima inzulinske terapije: o rukovanju Pen štrcaljkom, o tehnici uboda i davanja inzulina, o pravilnom čuvanju inzulina, o samokontroli, o ispravnoj interepretaciji nalaza i reagiranju na njih, o vođenju dnevnika samokontrole i postupanju u slučaju hipoglikemije ili nekih drugih problematičnih situacija.

Inzulin se injicira Pen štrcaljkom pod kožu, okomito na tijelo. Mjesta injiciranja su prednja stijenka trbuha, te vanjske strane natkoljenica i nadlaktica, i ta se mjesta trebaju neprestano mijenjati (svakoga dana na drugu stranu trbušne stijenke), kako bi se smanjila mogućnost oštećenja tkiva.

Slika: Mjesta davanja inzulina

Mjesto

Miješane inzuline (mutne) potrebno je prije davanja promiješati laganim pokretima šake, bar desetak puta. Igle za pen treba redovito mijenjati; najbolje za svako davanje, a obavezno nakon 3 – 4 uboda.

Slika:Način davanja inzulina

Ubod

Za miješane (mutne) inzuline, zbog njihove gustoće, iglu treba promijeniti kod svakog davanja. Veličina igle  bira se ovisno o dobi i uhranjenosti bolesnika (6 mm za djecu i mršave, 8 mm za normalno uhranjene i 12 mm za pretile osobe i za veću dozu inzulina). Inzulin koji se koristi drži se na sobnoj temperaturi (najduže do šest tjedana), ali podalje od izvora topline ‒ Sunčeva svjetla, radijatora i dr., dok se zalihe inzulina čuvaju u vratima hladnjaka na temperaturi od 2 do 8 stupnjeva C.

 

Inzulinske pumpe

Inzulinske pumpe su malene, vrlo složene naprave kojima se inzulin aplicira potkožno ili u venski sustav u vidu kontinuirane programirane infuzije. Na taj se način maksimalno imitira fiziološka sekrecija inzulina u vidu točno programirane bazalne količine inzulina tijekom 24 sata, te bolusa inzulina (pojačanja doze) prije obroka. Ovaj način primjene inzulina uglavnom se koristi u bolesnika s tipom 1 dijabetesa u kojih nije bilo uspjeha s konvencionalnom intenziviranom inzulinskom terapijom (nestabilni dijabetes, dijabetes u trudnoći, kod djece i sl.). Dosta zahtjevna tehnička procedura uz korištenje ovih pumpi, prijeko potrebna intenzivna samokontrola  kao i stalna dostupnost dijabetologa, te relativno visoka cijena, razlozi su ograničenosti njihove primjene kod nas.

Hitovi: 671