Pričaj mi o Lijepoj Našoj
Indeks Članka
Stranica 1 od 35
Iz Muzeja Seljačkih buna - Gornja Stubica, foto: A.Lj.
U „ono“ vrijeme pred kojih 30–tak godina moja je tada 12- ogodišnja djevojčica osvojila prvu nagradu za pjesmicu o Velikom vođi. Kada sam nešto kasnije, u predvečerje urušavanja crvenog imperija, dobio u ruke knjigu grofa Nikolaja Tolstoja „Ministar i masakr“, čitajući o strahotama koje su se dogodile na onoj fatalnoj austrijskoj poljani i diljem pitomog slovenskog krajolika, o masovnim egzekucijama bez suda i suđenja, ne samo vojnika koji su se predali i odložili oružje, nego i civila – žena i djece, sve po zapovijedi istog ljubljenog Vođe, koja je glasila: „Pobiti!“, oka nisam sklopio cijelu noć i povraćalo mi se od muke.
Prošlo je otada već dosta vremena; raspala se država radi koje su toliki izgubili živote - pobijeni „da bi ona mogla živjeti“; nakon osam dugih stoljeća pod tuđinskom vlasti, u krvavom Domovinskom ratu protiv velikosrpskih barbara izborili smo se za svoju državu, samostalnu i suverenu Lijepu Našu - demokratsku Republiku Hrvatsku, ali ipak, kao da se nikako ne možemo osloboditi zloduha prošlosti. Umjesto da gore u najdubljim krugovima Danteova pakla, još uvijek nam ne daju mira.
- Prethodno
- Sljedeće >>