Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom

Kategorija: Zdravlje Objavljeno: Nedjelja, 15 Rujan 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

U skladu s navedenim ADA preporukama sve se namirnice  dijele u 6 skupina:

  1.  kruh i zamjene
  2.  povrće
  3.  voće
  4.  meso i zamjene
  5.  mlijeko i zamjene
  6.  masnoće i zamjene.

Ugljikohidrati

Najveći dio dnevnoga energetskog unosa (45 - 60%) odnosi se na ugljikohidrate. U dijabetičkoj prehrani upotrebljavaju se samo složeni UH iz voća, povrća, leguminoza, integralnih žitarica i nemasnog mlijeka (škrob i dr.), i to zbog njihove polagane razgradnje i postupne resorpcije glukoze iz probavnog trakta u krv (niskoga glikemičkog indeksa). Uzimanje jednostavnih šećera (saharoze) nije dobro zbog brze resorpcije iz probavnog trakta i brzog porasta razine glukoze u krvi, pa bi ih trebalo izbjegavati. Ipak, u Hrvatskim smjernicama se navodi da konzumni šećer može biti dijelom složenog obroka i činiti do 5 - 10% ukupnog energetskog unosa.

Glikemijski indeks

Glikemijski indeks je pokazatelj brzine kojom ugljikohidrati iz hrane povisuju razinu glukoze u krvi (vidi tablicu). Raspon se kreće od 1 (najsporije) do 100 (najbrže), što odgovara čistoj glukozi. Ipak, stvarna brzina porasta glukoze ovisi i o tome koja se hrana kombinira s ugljikohidratima. Namirnice dijelimo na one s niskim GI-om (manji od 55), srednjim (56 – 69) i visokim (preko 70). Brzi porast razine glukoze nakon unosa ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom dovodi do snažne stimulacije gušterače na lučenje inzulina što onda izaziva pad glukoze u krvi (hipoglikemiju), glad i neodgodivu potrebu za jelom i povećani nekontrolirani unos kalorija, što je jedan od razloga debljanja. Nasuprot tome, složeni ugljikohidrati s niskim GI-om sporo se razgrađuju, sporo resorbiraju, sporije dižu razinu glukoze i izazivaju blaži inzulinski porast, manju potrebu za jelom, što  rezultira manjim rizikom od debljanja i nastanka drugih metaboličkih poremećaja. Jasno je da su namirnica s nižim GI-om uvijek bolji izbor.

Tablica: Glikemijski indeksi

Glindex

Bjelančevine

Bjelančevine su potrebne kao građevni materijal, za rad enzimskih sustava i sintezu hormona. Nalaze se u mesu, mlijeku, bjelanjku, mahunarkama te u manjim količinama u žitaricama.

Bjelančevine životinjskog podrijetla, za razliku od biljnih, sadržavaju i esencijalne (bitne) aminokiseline. To je osobito važno znati pri vegetarijanskoj prehrani. Meso i mlijeko uz bjelančevine sadržavaju dosta zasićenih masnoća i kolesterola, pa to treba imati na umu pri sastavljanju jelovnika. Riblje meso je namirnica, koju bi zbog sadržaja kvalitetnih bjelančevina te nezasićenih masnoća, vitamina i minerala, trebalo daleko više koristiti nego što to činimo danas.

Preporučeni unos bjelančevina za osobe s urednom bubrežnom funkcijom je od 15% do 20% ukupnoga dnevnog energetskog unosa, odnosno od 0,8 do 1.0 g/ kg tjelesne težine, dok u bolesnika s bubrežnim oštećenjem ne smije prelaziti 0.8 g/kg tjelesne težine.

 Masti

Uz to što su vrijedan energijski izvor, masti sadrže u sebi topive vitamine (D, E, K, A), koji imaju važne uloge u različitim fiziološkim procesima. Njihov udio u dnevnom kalorijskom unosu ne bi trebao prelaziti 35%. U dijabetičkoj dijeti preporučuju se masti biljnog podrijetla ‒ biljna ulja zbog sadržaja nezasićenih i esencijalnih (bitnih) masnih kiselina. Masnoće životinjskog podrijetla zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina i kolesterola, koji su poznati aterogeni čimbenici (pridonose nastanku oštećenja krvnih žila), razumno je zamijeniti biljnima.

Zasićenih masti u prehrani ne bi smjelo biti više od 7% dnevnog kalorijskog unosa. Izvor su im namirnice: maslac, tučeno i kiselo vrhnje, tvrdi sirevi, janjetina, svinjetina, slanina, čvarci, kobasice, patka, čokolada, kokosovo ulje. Dobro je znati da zasićene masne kiseline kratkog lanca i stearinska masna kiselina imaju mali učinak na porast kolesterola. Ovom kiselinom bogati su slanina, svinjetina, janjetina, mliječna mast, kakao, maslac i čokolada. Od mesne hrane najmanje kolesterola i zasićenih masti ima u pilećim i purećim prsima te u ribi.

Transmasne kiseline se nalaze u djelomično hidrogeniziranom ulju, brzoj hrani,  krekerima, keksu, kolačima, krafnama, grickalicama, namazima od lješnjaka, a dnevni im kalorijski unos ne bi trebao prelaziti 1% od ukupnog unosa. Prekomjeran unos transmasti (masti koje nastaju hidrogenacijom - postupkom kojim se od tekućeg ulja proizvode čvrste masti) povećava LDL (loš) kolesterol. Kolesterol koji treba ograničiti do 200 mg dnevno nalazi se osobito u ovim namirnicama: iznutricama, žumanjku, jetrenoj pašteti, suhomesnatim proizvodima, masnom mesu, tvrdim i polutvrdim sirevima, vrhnju, hobotnicama, lignjama škampima, dagnjama, kamenicama, morskim plodovima, biskvitu.

Višestruko nezasićene masne kiseline mogu zauzeti 10% dnevnoga energijskog unosa. Višestruko nezasićene masne kiseline omega – 6 (linolna) i omega – 3 (alfa linolenska) su potrebne za normalne metaboličke procese. Potrebno ih je unositi hranom jer ih organizam ne može proizvoditi (esencijalne tvari), a nalaze se u kukuruzu, suncokretu, soji, sezamu, orasima i maku.

Jednostruko nezasićene masne kiseline  trebale bi biti najzastupljenije u prehrani. One se nalaze u namirnicama: maslinovu, kukuruzovu i repičinu ulju, orašastim plodovima (bademi, lješnjaci), sjemenkama sezama i maka, kikirikiju, avokadu, kukuruzu, müsliju, mlijeku i mliječnim proizvodima, margarinu, skuši, srdeli, tuni. Da bismo osigurali dovoljan unos ovih masnih kiselina potrebno je bar 2 – 3 puta tjedno imati ribu na jelovniku, osobito sitnu plavu ribu.

Biljna vlakna

Biljna vlakna su sastavni dijelovi namirnica biljnog podrijetla – žitarica, povrća, voća. Ona su neprobavljiva. U probavnom traktu vlakna usporavaju resorpciju glukoze, a vežući na sebe  tekućinu i svojim volumenom potiču crijevnu peristaltiku. Na taj način ona omogućuju urednu probavu i redovito pražnjenje crijeva. Nedostatak biljnih vlakana u hrani rezultirat će zatvorom (opstipacijom). Dokazano je da korištenje biljnih vlakana pridonosi prevenciji malignih bolesti probavnog trakta. Zbog toga dijabetička dijeta, kao i općenito zdrava prehrana, uključuje korištenje cjelovitih namirnica kojima rafiniranjem nisu uklonjena njihova vlakna. Poželjna dnevna količina dijetnih vlakana iz različitih izvora jest od 25 g do 35 g u nekoliko obroka. Zato je potrebno uzimati i 2 - 3 puta dnevno po 100 g svježeg povrća i voća (salate, kupus, krastavce i dr.).

Sol

Bez soli, to se oduvijek zna, nema života. Ali danas znamo i to da je višak soli u hrani jedan od glavnih uzroka visokoga krvnog tlaka, kao i to da je u dijabetičkih bolesnika kontrola tlaka gotovo jednako važna kao i regulacija glukoze u krvi. Zbog toga se bolesnicima s dijabetesom i hipertenzijom savjetuje ograničenje dnevnog unosa soli u hrani do 6 grama, a onima s oštećenjem bubrega još veće. Radi orijentacije, samo jedna žličica soli teži 6 grama. Bolesnicima se obično savjetuje da ne dosoljavaju hranu, da izbjegavaju onu s većim sadržajem soli kao što su suhomesnati proizvodi, konzervirana riba, mesni ekstrakti, gotove kocke za juhu, slane grickalice, zamrznuta hrana, sirni namazi i sl., a da povećaju unos voća i povrća.

Alkohol

U svim ranijim preporukama za dijabetičku prehranu stajalo je kako alkoholu nema mjesta. Međutim, rezultati nekih novijih ispitivanja pokazali su da umjerena konzumacija alkoholnih pića nema utjecaj na razinu glukoze i inzulina i da ima pozitivne učinke na prevenciju kardiovaskularnih bolesti, kao i same šećerne bolesti. Jedino ako se alkohol konzumira uz ugljikohidrate može doći do povećanja razine šećera u krvi.

Bolesnici koji su na inzulinskoj terapiji ili na peroralnim hipoglikemicima ne bi smjeli piti alkohol zbog mogućnosti hipoglikemije, jer razgradni produkti alkohola blokiraju stvaranje glukoze u jetri (glukoneogenezu). Zbog svega navedenog, iako treba imati na umu njegovu kalorijsku   vrijednost, nove smjernice dopuštaju alkohol u malim količinama ‒ najviše jednu čašu za žene, a dvije za muškarce i to uz hranu.  Zbog moguće noćne hipoglikemije treba izbjegavati uzimanje alkohola uvečer. A radi orijentacije, jedno alkoholno piće znači 350 ml piva, 150 ml vina i 44 ml žestokog pića.

Hitovi: 658