Dr. Ante Ljubičić: Bilo pa prošlo (1.)

Kad razmišljamo o životu, o svemu onom što nam je nekad bilo važno, zbog čega smo strepili, radovali se ili žalostili, o čemu smo maštali, nadali se, pravili velike planove; kad jednom sve to prođe, s neke vremenske distance, sve nam postane nekako obično, nevažno, blijedo, pa i banalno. Uspjeva nam oživjeti slike i događaje, prizvati i detalje, ali sve kao kroz koprenu i kao da se više ne odnosi na nas. Pa se onda čudimo i pitamo što nam je sve to trebalo, i „mudro“ zaključujemo kako smo „baš bili bedasti“.
Dr. Ante Ljubičić: Moja pacijentica
"...Baba Znaoruša, zbog malo krupnije figure i pognutog držanja, prije bi pripala starijoj kategoriji. Ono što se kod nje nije moglo ne zapaziti bile su krupne zelene oči sa crnim šarama (mačkaraste), nekada zacijelo zavodničke, kojima bi vas netremice gledala dok bi kazivala svoje tegobe..."Iz moje priče o pacijentici babi Mari Znaoruši, koja je dobila prvu nagradu na natječaju Liječničkih novina (Hrvatske) za najbolju kratku liječničku priču. Kako je riječ o stvarnom liku i događanjima iz početničkih dana moje liječničke prakse, nije mi bilo potrebno ništa ni dodavati ni izmišljati, pa stoga smatram da zasluge za osvojenu nagradu u jednakoj mjeri pripadaju i babi Mari (koja je sada u nebeskim dvorima) kao i meni, i da mi ne će zamjeriti što sam se usudio njen osobni zdravstveni karton otvoriti prema javnosti.
Nikola Šarić - posljednje zbogom
U ponedjeljak 26. rujna, kasno u kišnoj noći, prestalo je kucati plemenito srce prijatelja Nikole. Iako smo znali da se već duže vrijeme hrve s teškom bolešću, vijest da se to i dogodilo sve nas je duboko potresla. Još do prije godinu dana činilo se da puca od zdravlja i djelovao je kao gromada od čovjeka kojemu bi se bilo tko teško usudio ispriječiti na putu...
Do Lužnice i Novih dvora

Nakon dugog vrućeg ljeta i svega onog i svačega što se mora prebaciti preko svojih leđa, od čega je malo tko pošteđen, u ozračju gotovo kronične psihoze zbog pandemije i posljedičnog propadanja ekonomije s puzajućom inflacijom i recesijom, i prijetećom globalnom kataklizmom zbog moguće eskalacije rata i upotrebe nuklearnih potencijala, malo predaha od svega skupa i opuštanja u društvu dragih prijatelja u prekrasnom ambijentu dvorca Lužnica i Jelačićevih Novih dvora tek desetak i još koji km zapadno od središta hrvatske metropole. Dr Ante Ljubičić
Najčešća hitna stanja u internističkoj praksi
U svakodnevnoj liječničkoj praksi nisu rijetka hitna stanja koja ugrožavaju život bolesnika. Katkad trenutno, neposredno, katkad s manjim ili većim odmakom. Obično se pojavljuju naglo, najčešće iz čista mira, ili nakon blažih simptoma koji promaknu nezapaženo. Ova se stanja često javljaju kao komplikacije kroničnih bolesti (dijabetesa, hipertenzije i sl.) u nekoj od kasnijih faza njihova tijeka do kojih su one bile bez ikakvih subjektivnih smetnji. U takvim trenutcima život bolesnika u doslovnom smislu riječi visi o koncu i ovisi o prepoznavanju ozbiljnosti situacije, o vremenu dolaska liječniku i o stručnom medicinskom tretmanu koji se primjeni.