Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom
Indeks Članka
Tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost zbog niza povoljnih metaboličkih učinaka pripada bazičnim principima liječenja šećerne bolesti. Ona poboljšava regulaciju glukoze i lipida, smanjuje inzulinsku rezistenciju, ubrzava bazalni metabolizam, olakšava redukciju tjelesne težine, poboljšava kontrolu krvnog tlaka i značajno doprinosi prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Svi ti učinci zajedno značajno doprinose poboljšanju kvalitete i produženju životnog vijeka u svih bolesnika neovisno o tipu njihove bolesti.
Kliničkim ispitivanjima dokazano je da brzo hodanje 7 sati tijekom tjedna, što odgovara potrošnji 2000 kcal, bitno smanjuje smrtnost u bolesnika s tipom 1 šećerne bolesti (za 50% kroz 7 godina). Isto tako i kod tipa 2 bolesti tjelesna aktivnost povećava kardiorespiratornu sposobnost i smanjuje kardiovaskularnu smrtnost kao i ukupnu smrtnost (do 70% kroz 20 godina).
Vrsta i intenzitet tjelesne aktivnosti određuju se individualno nakon procjene stanja bolesnika, posebice njegova kardiovaskularnog sustava. Bolesnicima s komplikacijama na krvožilnom sustavu, na očima, bubrezima, bolestima dišnih puteva i drugima. preporučit će se detaljnija obrada, prije svega kardiološka (EKG, ergometrija i dr.) i uz nadzor dopustiti lakša aerobna (* fusnota) izotonička aktivnost (hodanje, plivanje, vožnja biciklom i sl.), dok će oni bez takvih oštećenja moći provoditi tjelovježbu bez ograničenja. Uvijek se počinje s lakšim i kraćim vježbama koje se postupno i uz nadzor pojačavaju, pazeći da se nikada ne prijeđe granica opterećenja koje bi izazivalo kakvu neugodu tipa otežanog disanja, bolova u prsima i slično.
Fusnota: Aerobne vježbe - ritmički ponavljani i kontinuirani pokreti iste velike skupine mišića u trajanju najmanje 10 minuta: hodanje, trčanje, plesanje, plivanje, vožnja biciklom, rad u vrtu itd. Preporučuju se 150 minuta tjedno (umjerenog intenziteta)
Anaerobne vježbe - vježbe koje koriste mišićnu snagu za pomicanje težine, ili podizanje tereta : dizanje utega, vježbe na spravama. Preporučuju se 3 puta tjedno; u početku umjerene težine i kraćeg trajanja koje se postupno pojačavaju i produžuju.
Možda najbolje i najjednostavnije što se svima može preporučiti je: što više hodati, otkrivati prednosti vožnje biciklom, umjesto lifta koristiti stube itd. Osobito bi bilo korisno malo češće prakticirati jutarnju tjelovježbu bar 15 min ili kratku šetnju u prirodi. Tablica br. 6. pokazuje kolika je energetska potrošnja pri takvim aktivnostima (14).
Kako dozirati opterećenje? Najednostavniji načina jest tijekom same tjelovježbe ili trčanja pratiti i osluškivati vlastiti organizam:
- ako možemo normalno razgovarati – dobro je, možemo nastaviti
- ako nam fali zraka, ako ne možemo pričati - treba stati i odmoriti se
- ako možemo pjevati – treba pojačajti tempo.
U zdravih osoba dopušta se opterećenje kojim se postiže 60 ‒ 90% maksimalne frekvencije srca, odnosno pulsa (FSmax) u trajanju od 15 do 60 minuta.
FSmax u zdravih osoba je: 220 - dob (godine starosti)
Za osobe s tipom 1 bolesti najbolje je da tjelovježbu provode najmanje jedan sat nakon obroka (najmanji rizik od hipoglikemije), da prije pla- nirane aktivnosti smanje redovitu dozu kratkodjelujućeg inzulina za 30 do 50%, ili da za svakih 30 minuta pojačane aktivnosti uzmu dodatnih 15 grama ugljikohidrata, te da ne daju inzulin u područja iznad aktivne muskulature (natkoljenice i nadlaktice, nego u potkožno tkivo trbuha.) U slučaju nižih vrijednosti šećera u krvi prije tjelesne aktivnosti (ispod 4.4 mmol/l) potrebno je uzeti dodatni obrok od 20 do 40 g ugljikohidrata prije ili tijekom vježbanja (1 do 1.5 kriška kruha, ili voćni plod), a da u slučaju visoke razine šećera (preko 13.8 mmol/l uz pozitivne ketone u mokraći, ili preko 16.6 mmol/l, bez obzira na ketone) izostave tjelovježbu do normalizacije nalaza, i da nakon tjelesne aktivnosti trebaju uzeti međuobrok radi moguće kasnije hipoglikemije.
Kao minimum tjelovježbe preporuča se 150 minuta tjedno tijekom 3 - 4 dana (po 40 - 50 minuta) uz stanke od dva uzastopna dana, jer pozitivan učinak tjelesne aktivnosti traje i do 72 sata nakon njezina prestanka. Uz aerobne vježbe preporučuju se i vježbe snage, za što su nakon predhodne kardiološke provjere stanja i odgovarajuće kineziološke edukacije potrebne povremene kontrole i nadzor.
Tablica: Energijska potrošnja pri različitim aktivnostima (kcal/ 1 sat)
Dijabetička dijeta
Dijabetička dijeta kao jedan od glavnih principa liječenja šećerne bolesti nije ništa drugo nego dobar primjer zdrave prehrane koja u potpunosti odgovara potrebama organizma s metaboličkim poremećajem. Ovakvom se dijetom nastoji osigurati bolesniku sve ono što mu je potrebno (sve makro i mikronutrijente) uzimajući u obzir njegovu uhranjenost, dob, spol, navike, socioekonomski status, kao i energetske potrebe s obzirom na planiranu tjelesnu aktivnost. Zbog česte povezanosti pretilosti i dijabetesa tipa 2 u planiranju dijete posebna se pažnja usmjerava na kontrolu tjelesne težine
Nerijetko su bolesnici, osobito u početku, opterećeni predrasudama da je to prehrana koja po definiciji mora biti odbojna pa se osjećaju jadno i čini im se da su hendikepirani. Ubrzo, međutim, uviđaju da to uopće nije tako i da samo o umješnosti pripreme hrane i maštovitosti pri izboru namirnica ovisi hoće li biti ukusna i poželjna. Upravo su te predrasude razlog što mnogi unaprijed odustaju od svakoga ozbiljnijeg pokušaja da ovladaju time, pa im se onda događa da i nakon više godina znaju upitati smiju li pojesti krišku kruha, smokvu, zrno grožđa, popiti čašu vina i slično. A kad bi se samo malo potrudili odmah bi uvidjeli svoje zablude i spoznali da je riječ samo o normalnoj prehrani s određenim logičnim ograničenjima koja ne bi bila loša ni za najzdravije.
Ako bismo tražili razloge zašto se mnogi ne pridržavaju tih uputa, našli bismo da je ponajprije u pitanju neznanje i nerazumijevanje svoga stanja ili ignoriranje posljedica takvog stajališta, zatim neodgovornost (prema sebi, prema obitelji, društvu), ravnodušnost, inertnost, pa pomanjkanje motivacije, katkada pomalo filozofija hedonizma – “uživaj danas, sutra kako bude”, sve možda ponajviše stoga jer ih dugo ništa ne boli i dobro se osjećaju (kad počne boljeti već je kasno). Nerijetko su, nažalost, glavni razlog skučene materijalne mogućnosti nemaloga broja ljudi.
Osnovne sastavnice dijabetičke dijete su
Dnevni energijski unos
Prvo što pri planiranju dijabetičke dijete treba znati, odnosno izračunati jest koliki je potrebni dnevni energijski unos. Koliko kalorija? Ovdje ćemo se zadržati samo na osnovnoj informaciji da taj iznos ovisi o stupnju uhranjenosti i planiranoj tjelesnoj aktivnosti bolesnika, a o detaljima kako se do toga dolazi bit će riječi u nastavku u kojemu se opisuje postupak planiranja dijete za konkretnog bolesnika. Recimo još i to da je krajnji cilj ovih mjera približavanje tjelesne mase (težine) onoj veličini koja bi bila idealna za bolesnika te da se korsni efekti mogu zapaziti već pri njenom smanjenju od 5 - 10 posto.
Sastav nutrijenata
Kao i svaki oblik zdrave prehrane, tako i dijabetička dijeta mora osigurati sve nutrijente potrebne za normalno funkcioniranje organizma i njegov rast i razvoj. To su ugljikohidrati, masti i bjelančevine, kao glavni izvori energije, te vitamini i minerali ‒ bitne i nezamjenjive tvari bez energetske vrijednosti. Optimalni odnos među njima jest:
- ugljikohidrati 45 - 60%
- masti 25 - 35%
- bjelančevine 12 - 20%
- vitamini i minerali (u malim količinama, nalaze se u različitim namirnicama)
ADA dijeta ‒ piramida pravilne prehrane
Kod nas se uglavnom rabe dijetne sheme u skladu s preporukama Američkog dijabetičkog društva - ADA ( The American dietetic association: clinical practice recommendations 1998.), naravno, s manjim preinakama i dopunama s obzirom na naše mogućnosti i navike (13). Ustaljeno je da se ova dijeta zorno prikazuje kao piramida zdrave prehrane, gdje su u bazi koja je najšira kruh i zamjene, potom slijede podjednako povrće i voće, iznad njih mlijeko i meso, dok su na samome vrhu koji je malen, masnoće i zamjene (slika 2.).
Slika 2. Piramida pravilne prehrane
Mediteranska dijeta
Kao alternativa piramidi pravilne prehrane, kojoj i poprilično odgovara, mediteranska dijeta sadrži niži postotak ugljikohidrata, veći postotak masnoća i to jednostruko nezasićenih i povećani udio prehrambenih vlakana. Za mediteransku prehranu pokazalo se da je zaslužna za bolje zdravstvene pokazatelje stanovnika mediteranskog područja (dugovječnost i manju učestalost kroničnih nezaraznih bolesti) u odnosu prema razvijenome zapadnom svijetu. Ono što je za ovu dijetu specifično jest veća zastupljenost ribe, povrća i maslinova ulja u svakodnevnoj prehrani, koja čaša vina (“bevande”), a manje mesa i životinjskih masnoća. Nažalost, velike promjene u načinu života, pa i prehrane, koje su zahvatile cijeli zapadni svijet, nisu izostavile ni mediteranski bazen, tako da je danas malo ostalo od navika starih dalmatinskih ribara i težaka (11).
Hitovi: 43751