Mario Dolić: Božja svjetlost - obraćenje u vjeri

"...Odjednom mi se upalila Božja svjetlost u »unutarnjem oku«, na području gdje je nekad bio vanjski vid, i opet vidim sve… Osjetio sam da me Bog voli i da nisam sam na ovom svijetu, da on postoji i prati me… Gospodin Otac Svemogući izvukao me je iz duboke mračne provalije i spasio mi život. Osjetio sam da sam samo obična, normalna i voljena osoba. Osjetio sam žar i toplinu u srcu. Postao sam sretan, radostan i svjestan koliko me Bog voli te sam započeo veliku borbu za život i rušiti sve zaprjeke ispred sebe…¨ Inspirativno svjedočanstvo vjere mladog čovjeka koji je u ranim godinama života ostao bez osjeta vida i sluha.
Dolazak Hrvata na Jadran
Boris Havel: Smrad prajd Pusa Palestina

...Sudeći po dosadašnjim obrascima izlaska Hrvata na izbore, to bi im moglo i uspjeti. Primjerice, ako se sljedeći parlamentarni izbori raspišu u vrijeme nekog blagdana spojivog s vikendom. Dok radni narod nekamo trkne na zasluženi odmor, u neposrednoj blizini glasačkih mjesta ostat će oni koji će se toga odmora odreći očekujući izdašniji plijen: vlast i pare. U svojim izbornim jedinicama ostat će članovi sekte, partije, nevladinih udruga te s njima umreženih nakupaca, mešetara, kulturnjaka, asistenata i perpetualnih docenata rodnih studija. Između njih i glasačke kutije ispriječiti se ne će ništa...Izvrstan tekst Borisa Havela. Iz: Heretica.com
Jedno predsjedničko pismo - sve o Ukrajini

...Za Ukrajince sloboda nije apstrakcija. To nije slogan zapisan u političkoj deklaraciji. Sloboda je u našoj krvi. Preseže nam kroz generacije — od naših kozačkih predaka, od predaka koji su iznad svega cijenili svoju slobodu, svoje dostojanstvo i zemlju koju im je Bog dao. Mi smo narod ukorijenjen u svojoj zemlji. Naš se identitet razvio iz ljubavi prema našem domu, našem polju, našem selu, našem gradu, našoj crkvi, našoj obitelji i nebu iznad nas. Ukrajinci nikada nisu tražili ono što pripada drugom narodu. Ali isto tako, nikada nismo dobrovoljno predali ono što je naše...Iz pisma predsjedniku USA
Drago Plečko: Društvo anestezije

...Nekada se autoritet barem načelno stjecao znanjem, iskustvom, rezultatima i desetljećima rada, dok ga je danas moguće steći vidljivošću. Dovoljno je govoriti samouvjereno, jednostavno, emocionalno i dovoljno često, jer algoritam ne pita je li nešto istina. Njega zanima samo hoće li čovjek zbog toga ostati još trideset sekundi pred ekranom... Piše Drago Plečko. Zanimljivo, vrijedno pažnje.