Dr. Ante Ljubičić: Bilo pa prošlo (1.)
Kad razmišljamo o životu, o svemu onom što nam je nekad bilo važno, zbog čega smo strepili, radovali se ili žalostili, o čemu smo maštali, nadali se, pravili velike planove; kad jednom sve to prođe, s neke vremenske distance, sve nam postane nekako obično, nevažno, blijedo, pa i banalno. Uspjeva nam oživjeti slike i događaje, prizvati i detalje, ali sve kao kroz koprenu i kao da se više ne odnosi na nas. Pa se onda čudimo i pitamo što nam je sve to trebalo, i „mudro“ zaključujemo kako smo „baš bili bedasti“.
Oko jedne hiže
Oko ove hiže ptići već dugo ne lete. Ostavljena, usamljena čezne za njima. Kao i oni za njom. Ova i još nekoliko fotkica u nastavku, koje je poslao netjak Jakov iz Prisoja ne trebaju nikakav komentar, one sve govore same za sebe. U dodatku su i poveznice koje će vas ako to poželite odvesti na tekst o spomenutom mjestu i na čudesne fotografije pospremljene na web stranicama Karmela sv. Ilije koje otkrivaju nevjerojatne kreacije nastale u srazu prirodnih elemenata - vode, bure i negativnih Celziusa na obalama Buškoga jezera.
Gvozdansko - hrvatski Alamo
Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Samo danas ću se truditi...
Samo za danas ću se truditi doživjeti dan, ne želeći odjedanput riješiti problem mojega života. Samo za danas ću voditi najveću brigu (posvetiti najviše pažnje) o svom nastupu. Nikoga neću kritizirati, štoviše, neću za tim težiti da druge ispravljam ili pak poboljšavam. Jedino sebe. Samo za danas ću biti sretan u svijesti kako sam stvoren za sreću. Ne samo za onaj, nego i za ovaj svijet...Ovo su neka od deset načela koja nam je ostavio sveti otac papa Ivan XXIII. da nam olakšaju snalaženje u ovom našem vremenu i zahuktalom svijetu, koja bi nam svima mogla dobro doći.