Živjeti s koronom
O korona virusima i bolesti koju oni izazivaju (Covid - 19) već je bilo riječi na ovim stranicama (U sjeni korone), a ovdje se možemo upoznati s tekstovima nekih naših i svjetskih stručnjaka koji pokušavaju odgovoriti na pitanja koja su od najvećeg interesa za sve nas: Što znači pojava novih žarišta bolesti nakon što smo pomislili da smo je već pobijedili? Što nas čeka slijedećih mjeseci i godina? Kako nam se dalje ponašati i što činiti? Ima li lijeka bolesti? Što je s cjepivom (je li ono spas ili obmana) i td.? Najprije nekoliko citata s najvažnijim zaključcima i preporukama tih znanstvenika, a potom slijede i sve ostalo. Ur.
A. Gramsci: Kada se osvoji civilno društvo...
Civilno društvo je bojno polje gdje se šire i bore međusobno razne ideologije, ili bolje, različiti svjetonazori, napisao je svojedobno Antonio Gramsci i objasnio da će kada se osvoji civilno društvo, biti dobiveno i političko društvo. Važnost i točnost njegova djela danas se vidi na svakom koraku, čega su itekako svjesni ljudi poput Georgea Sorosa, ali nažalost u puno manjem obimu i naši političari na nacionalnom krilu.Ovdje prenosimo predavanje o Antoniu Gramsciju koje je o. Antonio Sáenz održao u Hrvatskom Domu u Buenos Airesu prije desetak godina, a u hrvatskom prijevodu objavio portal Hrvati AMAC. Dobro je da se svaki naš čitatelj može upoznati s idejama A. Gramscija koje je on razvio između dva svjetska rata, kako bi se bolje razumjelo što se danas događa sa svjetskim odnosno s hrvatskim društvom.
U potrazi za smislom
Biti čovjek znači već biti iznad sebe sama. Bit ljudske egzistencije leži u transcedenciji sama sebe, rekao bih. Biti čovjek znači uvijek biti usmjeren i okrenut prema nečemu ili nekomu, predano se posvetiti svojem djelu, čovjeku koga se voli ili Bogu komu se služi. Takva samotranscedencija razbija okvire svih slika o čovjeku koje u smislu monadologizma pokazuju čovjeka kao biće ne nadilazi samo sebe u potrazi za smislom i vrednotama i kao takvo je orjentirano prema svijetu, nego se interesira isključivo za sebe kako bi se održalo odnosno ponovno uspostavilo homeostazu.
J. Ratzinger: Novo doba
(...) povijest velikih ateističkih diktatura XX. stoljeća, nacionalsocijalizma i komunizma, pokazuje kako je pad crkve, raspadanje i odsutnost vjerovanja kao odlučujuće snage, gurnulo svijet u ponor. Ako je pretkrščansko poganstvo bilo u određenom smislu još nevino i pretpostavljalo povezanost s bogovima i iskonskim vrijednostima koje su zlu određivale granice, onda će sada, kad više nema sila što djeluju protiv zla, propast biti doista velikih razmjera. Sa sigurnošću, koja ima potvrdu u iskustvu, možemo reći da kada bi moralna snaga koju predstavlja kršćanska vjera iznenada bila istrgnuta iz svijeta, onda bi ona bila poput broda koji se zabio u ledenu santu i postojala bi velika opasnost za preživljavanje čovječanstva (...)