Sitnice koje život znače
Bonaventura Duda – Ja Bogu povjerih svoj štap
Fra Bonaventura Duda
Ako se kojim slučajem nađete na ovim stranicama, neka vam ovaj izbor iz knjižice dragog Božjeg čovjeka Bonaventure Dude, knjižice volumenom male, ali prepune pravih bisera poezije i dubokih misli velikana kroz ljudsku povijest, bude poklon za ove velike dane. „Možda će vam prosvijetliti dušu, osvijetliti put, utješiti...“ I ohrabriti za izbor provjerenih opcija i vrijednosti. U ovo vrijeme relativiziranja svega i svačega u kome se otrov nudi kao eliksir, posve bizarno i neprirodno kao poželjno, u kome je i najboljima teško ostati postojan i uspravan, ima li išta potrebnije i korisnije. To je njegova želja. A i naša.
Gvozdansko - hrvatski Alamo
Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti...
"...Nakon rata dugo nisam mogao ni jednu himnu odslušati a da se ne zakotrlja suza. Došlo je vrijeme kad je to sve teže itko razumio. Jedino me moj prijatelj Tarzicije uvjeravao da sam naročito blagoslovljen čovjek, da me je Bog blagoslovio čudesnim darom suza. S lakoćom sam mu povjerovao. Tako mi je bilo lakše nositi svoju sad već evidentnu blagoslovljenost..." Iz zapisa Ante Damjanovića, branitelja, hrvatskog Hemingweya, povodom 27. obljetnice Oluje i Dana pobjede, koja nas je nakon pet godina kalvarije i okupacije velikog dijela Domovine te progona preko 200 000 i ubojstava više od 1000 nedužnih civila samo zato što su Hrvati, „učinila slobodnima, ponosnima i sretnima“.