Svake godine u ove jesenske dane, a posebno osamnaestog studenog sjećamo se drame i agonije Vukovara. Nakon tri mjeseca herojske obrane od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja obrana je skršena, Grad je pao. Slijedila je Kalvarija masovnih stratišta, neljudskih logora, godine progonstva, osjećaja beznađa i očaja. Zapalit ćemo svijeće, šutjeti i pomoliti se. Za sve one koji su dali svoje živote, koji su podnijeli neizrecive patnje da bismo mi danas mogli u miru živjeti naše dane. Zaboravimo na trenutak svoje brige, ljutnje, traume, frustracije, na sve ono što nas dijeli po bilo kakvim osnovama. Radi svih onih koji su dali sebe za druge, za nas, za Hrvatsku. Oni to zaslužuju. Možda će se onda i u našim srcima, osobito onih koji upravljaju hrvatskom lađom upaliti iskra istinskog domoljublja i hrabrosti, kao što je to bilo u branitelja Vukovara... U nastavku je zapis o posjeti Vukovaru u ljeto godine...
Opširnije:Vukovar - hrvatski Alamo
Franjo kardinal Kuharić 15. travnja 1919. - 11. ožujka 2002.
"Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede! To moraju biti naša načela! To moraju biti naši postupci, jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
Opširnije:Tako je govorio kardinal Kuharić
Prisoje danas (kad je jezero puno)
...Cijelo je selo već bilo utonulo u san kad smo krenuli. Pred nama je, obasjana mjesečinom, blistala naša prostrana buškoblatska ravnica zakriljena sa svih strana tamnim planinama, a tamnomodri nebosklon osut treperavim zvijezdama – naš rodni kraj u svom najljepšem izdanju. Bilo je tiho i ništa se nije čulo osim zrikavaca koji su neumorno i bez prekida izvodili svoju jednu te istu melodiju; tek tu i tamo čuo bi se pokoji lavež ili ganga nekih nama sličnih noćnih putnika...( Iz zapisa jednog liječnika, Dr.Ante Ljubičić)
Opširnije:O našim blagdanima i jednom momačkom silu
Virgilije Nevjestić (1935. - 2009.)
Krenuo je iz one svoje mitske doline „...gdje brazde grle pejzaže i proljeće dođe iznenada, a cvrkut ptica ispuni nebo do sunca...“, koja mu je u gradu na Seni kamo ga je njegova zvijezda odvela, bila inspiracija za najljepše pjesme, slike i grafike s kojima je osvojio cijeli svijet. "...Rođen kao osmo dijete u hercegovačkoj obitelji, u Zagrebu je završio Likovnu akademiju pa odlazi u Pariz. U Francuskoj su ga smatrali jednim od svojih najvećih grafičara 20. stoljeća, a on je sebe nazivao skitnicom. Osebujan, težak, ponekad i konfliktan, Virgilije Nevjestić grafičar, slikar i pjesnik, za sobom je ostavio veliki opus..." Slijedi mali izbor pjesama iz Virgilijeve zbirke Ibi, ljubavi moja, nekoliko slika i grafika, kao i, možda, najbolji osvrt o njegovu cjelokupnom djelu - pjesništvu i slikarstvu od strane pariškog prijatelja, neka budu budu hommage velikom umjetniku.
Opširnije:Virgilije Nevjestić- hommage umjetniku
