Ante Damjanović: Hommage heroju
(...) Da je nas petnaest netko silio da napravimo listu ljudi koji moraju poginuti, naš Pierre ne bi nikad bio na njoj. Svi bismo na tu listu dospjeli prije njega. On je bio naš andjeo. Njegovom dobrotom, poniznošću, skromnošču bili smo svi opčinjeni. Bili smo njegova sljedba. On je bio naše vezivno tkivo. Naša duša. Ali taj dan, očito, listu poginulih nismo sastavljali mi. Od znanih poginula su još dva Varaždinca - Josip Magaš i Tomo Šilec, koji su došli sa nama dva dana prije napada, istim autobusom (...) Ovako o svom poginulom ratnom sudrugu i prijatelju Francuzu Pierreu piše Ante Damjanović, jedan od junaka Domovinskog rata, čijih se rečenica ne bi postidio ni sam Hemingway. Svakako pročitajte.
Poezija na dar
Prebirući po obiteljskoj knjižnici naišao sam na tri knjge poezije, koje su, posve zaboravljene i niodkoga uznemiravane, godinama mirovale među ostalim debelim knjižurinama. Bile su to zbirke pjesama, i vjerojatno prvijenci pjesnikinja Katice Mustapić – Šantić „Pjesma o životu“, Ljube Đikić „Tajna“ i Anđelke Zrno „Iza osmijeha“.
Virgilije Nevjestić- hommage umjetniku
Don Ivan Stojanović: Živi korizmeni križni put na afrički način
"...U misiji Tatale (u afričkoj državi Gani) na stotine, usuđujem se reći na tisuće, ljudi uživa u blagodatima evanđeoskog navještaja s kojim dolazi pitka voda, škole, kapelice, medicinska pomoć, školovanje djece… to su darovi neba ovim siromašnim ljudima. Ipak smatram da su sve te blagodati ništa u usporedbi sa radošću kad ljudi prihvate Isusovu poruku koja ih oslobađa od svih strahova koje nameće njihova tradicionalna religija. Sloboda djece Božje je najljepši dar koji im darujemo. To je prava radost koja traje..." Tako pripovijeda don Ivan Stojanović, hrvatski salezijanac misionar u Africi već tri desetljeća.
Opširnije:Don Ivan Stojanović: Živi korizmeni križni put na afrički način