Dvije dame, jedna izložba: Fuzija stakla, tifani....
Da „zlatne“ godine ne moraju biti prazne i sumorne pokazuje nam i primjer gospođe Ksenije Seletković, umirovljenice, koju smo posjetili na dan zatvaranja njene izložbe u Knjižnici Sloboština u Zagrebu pod nazivom „Fuzija stakla“. Izložba je trajala mjesec dana (od 15. siječnja do 15. Veljače 2019. ) i bila je vrlo posjećena. Najveći dio njenih njenih umjetničkih kreacija, uglavnom uporabnih predmeta – vaza, plitica, križeva i sl. je rasprodan.
Opširnije:Dvije dame, jedna izložba: Fuzija stakla, tifani....
Prof. dr. Vlado Jukić - posljednje zbogom
Markovo polje vjerojatno nikada ranije nije vidjelo toliko ljudi kao jučer, 7. ožujka 2019., na posljednjem ispraćaju prijatelja Vlade Jukića, jednog od najuglednijih psihijatara u Hrvatskoj i dugogodišnjeg ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče. O umrlima se uvijek govori samo najbolje, a o pokojnom Vladi, s pohvalama i priznanjima se doista nije moglo ni pretjerati niti je što trebalo dodavati. Od pokojnika su se biranim i dirljivim riječima oprostili predstavnici rodnog mu Posušja u Hercegovini, ustanove u kojoj je radio, Crvenog križa u kojemu je aktivno djelovao te ministar zdravstva i gradonačelnik, ističući njegove nemjerljive zasluge za dobrobit psihijatrijskih bolesnika i za afirmaciju principa dobra u odnosima među ljudima.
Esther Gitman: Stepinac je bio svetac
Američka povjesničarka židovskog podrijetla, doktorirala je na temu ‘Spašavanje Židova u bivšoj Jugoslaviji’ prilikom čega je pregledala nevjerojatnih pet tisuća dokumenata iz tog doba koji su ju naveli da se danas bori kako bi pobila sve optužbe koje su se strovalile na blaženog Alojzija Stepinca za kojeg tvrdi da je zaista imao osobine svetaca. Njena interpretacija nevjerojatnog broja dokumenata je jasna: On je bio svetac! Poslušajte intervju kojega je ona dala Laudato televiziuji pred dvije godine u kojemu je iznijela niz činjenica iz svojih istraživanja koje dokazuju takve tvrdnje i pobijaju optužbe protiv hrvatskog blaženika.
Prisoje na Buškom jezeru - nekad
...Unatoč svemu i za divno čudo, u selu se još uvijek nedjeljom okupi nešto vjernog puka, mahom starijih, a i nešto mlađih koji se othrvaše sirenskom zovu tuđine, i prelijepu crkvu što su nedavno obnovili zajedno sa svojim župnikom don Mihovilom Zrnom, ispune riječi molitve i skladna, zvonka pjesma iz mladenačkih grla. Ako biste bilo koga od njih upitali kako im je i kako tu vide svoju budućnost i budućnost mjesta, odgovorit će vam: Nije lako, ali nadamo se boljemu. Bilo je i težih dana pa smo opstali. Prisoje je najljepše mjesto na svijetu. Ovakve ljepote nema nigdje! Tu smo svoji na svome i ne idemo nikamo.