Stepinac- kamen putokaz i svjetionik
...Stepinac je postao ne samo kamen protuslovlja nego i kamen putokaz, grad na gori, svjetionik iz kojega prosijava neugasivo i sigurno svjetlo svim ljudima, bez razlike narodnosti, koji za svoj životni put uzimaju nepromjenjiva razumska i vjerska načela. On svojim velikim likom prelazi granice i slavu jedne narodnosti, jer ga je njegovo neustrašivo svjedočanstvo, koje je zapečatio svojim mučeništvom i smrću, učinilo sveopćim uzorom i izgledom...(Iz predgovora knjige: Alojzije Stepinac hrvatski kardinal, Aleksa Benigar, Zagreb 1993. - u povodu Stepinčeva - blagdana blaženika, kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljače)
Aleja skulptura
Ima jedna galerija u Zagrebu koju redovito i rado posjećujem. Katkad i svakodnevno. Neki će reći da je možda jedna od najljepših i najzanimljivijih u Gradu. Kako po svom sadržaju, tako i po konceptu. A možda i najviše po samom ambijentu. Riječ je o Aleji skulptura na savskom nasipu s djelima priznatih hrvatskih kipara. Upravo ovaj projekt predstavlja najveću zagrebačku galeriju na otvorenom kakve imaju i mnogi drugi gradovi u svijetu. Prekrasan pogled na Šenoin grad pod Sljemenom s jedne i rijeka Sava s druge strane - dušu dalo za predah u ovo čudno i pomalo psihotično vrijeme korone. Prostor u kome bez straha možemo mirno disati i isprobavati brzinu svojih koraka. Poziv je otvoren u svako doba. Za sve!. Rijeka Sava je tu...la...la....la....(A.Bukovac.)
Izdvojeno iz svemrežja
Don't worry
...Don't worry about the future...Or worry, but know that worrying...Is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing Bubble gum The real troubles in your life...Are apt to be things that never crossed your worried mind...The kind that blindsides you at 4 p.m. on some idle Tuesday...(...Ne brinite se za budućnost...Ili brinite, ali znajte ta vaša briga ...učinkovita je koliko i pokušaj rješavanja jednadžbe algebre žvakanjem žvakaće gume...Prave nevolje u vašem životu...to su one koje vam nikad nisu pale na pamet...Ona vrsta koja vas zaslijepi u 16 sati nekog neradnog utorka...) Riječi su ove iz pjesme koju sam prvi put slušao kad je Branimir primao diplomu na zagrebačkom FER-u. Moram priznati da mi se svidjela, makar mi njene poruke, iako mudre i dobrohotne, nisu baš u životu puno pomogle. Tu je i Googlov prijevod, sami ga dovršite... A možete i poslušati pjesmu ako vam se prohtije.