Jasmina Šakić: Pjesme s mog otoka
Napisao/la Administrator
Jasmina Šakić
Ovdje prvi put (u Hrvatskoj) donosimo kratki izbor pjesama iz ciklusa Pjesme s mog otoka pjesnikinje Jasmine Šakić (1936. - 2016.), izuzetno zanimljive osobe, čije će vam se pjesme zasigurno svidjeti a životna priča i zaintrigirati. Jasminu je životni put odveo iz Zagreba u Švicarsku gdje završava licencijat iz slavistike, dobiva mjesto predavača na fakultetu, piše poeziju i radi kao sudski tumač za njemački jezik. Pjesme koje ovdje objavljujemo najprije je napisala na njemačkom i tek kasnije ih prevela na hrvatski. Nakon pjesama ovdje, također, možete pročitati njen kratki, ali vrlo zanimljivi i pomalo tragični životopis.
Quo vadis, Hrvatska?
Napisao/la Administrator
Ovo je Hrvatska
...I komu vjerovati, koga slušati, slijediti? Jedne, druge, treće? Svi lijepo pričaju, svi se kunu da rade za opće dobro, u općem interesu. Ali treba biti doista slijep pa ne vidjeti da je malo prečesto iza svega toga tek obmana, nedosljednost, prijetvornost. Pa i prijezir, bahatost. Od vjerodostojnosti malo pa ništa. A imali su prilike, nisu ih iskoristili. Osim za svoje sebične ciljeve i interese. Koje obično dobro skrivaju. Osobito prije izbora. Za to ne možemo ne upitati se: Kamo ideš Hrvatska? Quo vadis? Ima li izlaza? Ima li nam spasa?... O svemu što je ovdje tek natuknuto možete se pobliže informirati u izabranim tekstovima naših ponajboljih autora koji slijede (koje najčešće ne možete naći vodećim medijima) i dobiti cjelovitiju sliku Hrvatske danas.
Od prijatelja: Nada nikad ne umire
Napisao/la Administrator
...Humanizam koji isključuje Boga nehumani je humanizam. I komunizam se pozivao na humanizam, a znamo kako je to izgledalo. U našemu društvu trebamo ponovno uprisutniti Boga. To mi se čini prvotna potreba: da u našemu životu Bog bude ponovno prisutan, da ne živimo kao da smo neovisni, ovlašteni izmišljati što su sloboda i život ...Uz ove misli velikog pape emeritusa J. Ratzingera ovdje donosimo nekoliko lijepih priloga koji potiču na razmišljanje o životu i koji bi mogli biti ohrabrujući, a koje nam šalju naši dragi prijatelji.
Ante Bukovac: Uspomene iz djetinjstva
Napisao/la Administrator
Buško jezero - pogled prema Kamešnici
Zanimljivo je to: kad razmišljamo o događajima iz svoga života, o svemu što nam je nekada bilo toliko važno, zbog čega smo strepili i strahovali, radovali se ili žalostili, o čemu smo maštali, nadali se, pravili velike planove, kad jednom sve to prođe u nepovrat, s neke vremenske distance sve nam postane nekako manje važno, obično, katkad banalno, pa i smiješno. Kao da se radilo o nekom drugom, a ne o nama, o nekom znancu, prijatelju,strancu. Sjećamo se detalja, svega što je bilo, ali kao da to više nema veze s nama. Uspjevamo oživjeti slike i događaje, ali kao kroz koprenu, i čudimo se što nas je to toliko radovalo i ljutilo, zbog čega smo se brinuli i strahovali.(Iz proslova autorovih zapisa; moglo bi biti zanimljivo za sve one koji baštine iskustvo odrastanja u kršnom zavičaju, a možda i za ponekog od mladih koji su odrastali uz nostalgične priče roditelja o jednom zauvijek prohujalom vremenu i ostavljenom prostoru o kojemu bi željeli nešto više doznati).
Iz zapisa: Bilo pa prošlo - uspomene