Aleja skulptura
Ima jedna galerija u Zagrebu koju redovito i rado posjećujem. Katkad i svakodnevno. Neki će reći da je možda jedna od najljepših i najzanimljivijih u Gradu. Kako po svom sadržaju, tako i po konceptu. A možda i najviše po samom ambijentu. Riječ je o Aleji skulptura na savskom nasipu s djelima priznatih hrvatskih kipara. Upravo ovaj projekt predstavlja najveću zagrebačku galeriju na otvorenom kakve imaju i mnogi drugi gradovi u svijetu. Prekrasan pogled na Šenoin grad pod Sljemenom s jedne i rijeka Sava s druge strane - dušu dalo za predah u ovo čudno i pomalo psihotično vrijeme korone. Prostor u kome bez straha možemo mirno disati i isprobavati brzinu svojih koraka. Poziv je otvoren u svako doba. Za sve!. Rijeka Sava je tu...la...la....la....(A.Bukovac.)
Živjeti s koronom (4)
"... Bilo bi bolje da ga nema (virusa), no to nije u našoj moći. Svi ćemo s njime doći u kontakt više puta u životu i to naprosto ne možemo izbjeći, sve da pobjegnemo na vrh nekog brda na Novom Zelandu. Nikakve „mjere“ to neće i ne mogu spriječiti i niti jedan život nećemo spasiti raznim ograničenjima i zabranama. Ako se cijepimo prije no što dođemo u kontakt s virusom, rizik za teški oblik bolesti bit će manji. Ako smo mladi i zdravi, rizik za teški oblik bolesti je ionako jako mali (nekoliko tisuća puta manji no kod starih), tako da ne treba dizati preveliku paniku ako se mladi ne žele cijepiti.Sa svim (danas) beskorisnim, a jako štetnim gluparijama (uključujući i maske, zabrane okupljanja, samoizolacije, bilo kakvo testiranje osim bolesnih ljudi koji trebaju dijagnozu, zapravo sa apsolutno svim „mjerama“) treba prestati odmah, jer naprosto nemaju nikakvog smisla...."(Prof. G. Lauc)
U potrazi za smislom
Biti čovjek znači već biti iznad sebe sama. Bit ljudske egzistencije leži u transcedenciji sama sebe, rekao bih. Biti čovjek znači uvijek biti usmjeren i okrenut prema nečemu ili nekomu, predano se posvetiti svojem djelu, čovjeku koga se voli ili Bogu komu se služi. Takva samotranscedencija razbija okvire svih slika o čovjeku koje u smislu monadologizma pokazuju čovjeka kao biće ne nadilazi samo sebe u potrazi za smislom i vrednotama i kao takvo je orjentirano prema svijetu, nego se interesira isključivo za sebe kako bi se održalo odnosno ponovno uspostavilo homeostazu.
Molitva za domovinu
Molitva sv. Josipu za domovinu, koju je napisao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić i prvi put je molio 19. ožujka 1988. u Svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Naime, te se godine obilježavala 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog zaštitnika naše domovine. A kako nam ide jedino nam ona i Providnost može pomoći. I lijepe slike Bl. djevice Marije.