U potrazi za smislom
Biti čovjek znači već biti iznad sebe sama. Bit ljudske egzistencije leži u transcedenciji sama sebe, rekao bih. Biti čovjek znači uvijek biti usmjeren i okrenut prema nečemu ili nekomu, predano se posvetiti svojem djelu, čovjeku koga se voli ili Bogu komu se služi. Takva samotranscedencija razbija okvire svih slika o čovjeku koje u smislu monadologizma pokazuju čovjeka kao biće ne nadilazi samo sebe u potrazi za smislom i vrednotama i kao takvo je orjentirano prema svijetu, nego se interesira isključivo za sebe kako bi se održalo odnosno ponovno uspostavilo homeostazu.
Ante Damjanović: Omiljeni sveci moje matere
...U mom kraju su naročito štovani i omiljeni sv. Ante i sv. Ivo. Sveti Ante je naročito omiljen i široko prihvaćen. Sveti Ante je nekako najljudskiji svetac. Opjevan je i u brojnim gangama i bećarcima, a da to nitko ne doživljava skaradnim. Dapače to je samo znak da je sv. Ante, zapravo, jedan od nas...(Sjajan zapis o djetinjstvu autora, o jednom prošlom vremenu, ljubavi, majci, nepokolebljivoj vjeri...Nikako ne propustite)
Uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti...
"...Nakon rata dugo nisam mogao ni jednu himnu odslušati a da se ne zakotrlja suza. Došlo je vrijeme kad je to sve teže itko razumio. Jedino me moj prijatelj Tarzicije uvjeravao da sam naročito blagoslovljen čovjek, da me je Bog blagoslovio čudesnim darom suza. S lakoćom sam mu povjerovao. Tako mi je bilo lakše nositi svoju sad već evidentnu blagoslovljenost..." Iz zapisa Ante Damjanovića, branitelja, hrvatskog Hemingweya, povodom 27. obljetnice Oluje i Dana pobjede, koja nas je nakon pet godina kalvarije i okupacije velikog dijela Domovine te progona preko 200 000 i ubojstava više od 1000 nedužnih civila samo zato što su Hrvati, „učinila slobodnima, ponosnima i sretnima“.
Ante Bukovac: S puta kroz Hercegovinu
...Granicu prelazimo u Vinjanima Donjim. I s jedne i s druge strane samo mahanje rukom i pozdrav: „Sretno“. “Granice su da se pređu“, slušamo sa CD-a fra Šimuna Šite Ćorića. Ova granica siječe živo hrvatsko tkivo. Koliko je samo mladih života u Domovinskom ratu izgubljeno u nadi da te granice više neće biti? Koliko razočarenja? U Sovićima Pero je malo odrijemao, pa smo se sačekali u Grudama. Ksenija je htjela posjetiti trgovački centar, ali to nisam ozbiljno shvatio. Možda se malo i naljutila...