Virgilije Nevjestić (1935. - 2009.)
Krenuo je iz one svoje mitske doline „...gdje brazde grle pejzaže i proljeće dođe iznenada, a cvrkut ptica ispuni nebo do sunca...“, koja mu je u gradu na Seni kamo ga je njegova zvijezda odvela, bila inspiracija za najljepše pjesme, slike i grafike s kojima je osvojio cijeli svijet. "...Rođen kao osmo dijete u hercegovačkoj obitelji, u Zagrebu je završio Likovnu akademiju pa odlazi u Pariz. U Francuskoj su ga smatrali jednim od svojih najvećih grafičara 20. stoljeća, a on je sebe nazivao skitnicom. Osebujan, težak, ponekad i konfliktan, Virgilije Nevjestić grafičar, slikar i pjesnik, za sobom je ostavio veliki opus..." Slijedi mali izbor pjesama iz Virgilijeve zbirke Ibi, ljubavi moja, nekoliko slika i grafika, kao i, možda, najbolji osvrt o njegovu cjelokupnom djelu - pjesništvu i slikarstvu od strane pariškog prijatelja, neka budu budu hommage velikom umjetniku.
Opširnije:Virgilije Nevjestić- hommage umjetniku
Psihoterapeutkinja Maja Jakšić
"...Usredotočenost na sreću djeteta je najdestruktivniji trend suvremenog roditeljstva, ustvrdila je psihoterapeutkinja. Patetična praksa permisivnog roditeljstva se manifestira na mnoštvo načina: prijetimo u prazno, dajemo upozorenja o upozorenjima, prešutno toleriramo neprihvatljivo, opravdavamo nedopustivo, stalno smišljamo izgovore i okrivljujemo druge za neuspjehe svoje djece. Djecu učimo kako ne moraju raditi ono što ne žele ako vrište dovoljno glasno”. Izvrstan tekst, vrijedi pročitati kako sa svojim djetetom.
Opširnije:Psihoterapeutkinja: O odgoju djece
...Kad razmišljamo o životu, o svemu što nam je nekad bilo važno, zbog čega smo toliko strepili, ljutili se, radovali ili žalostili, o čemu smo maštali, nadali se, pravili velike planove; kad jednom sve to prođe i s iskustvom što donesu godine, sve to postane nekako obično, blijedo, nevažno, pa katkad i smiješno. Uspjeva nam oživjeti slike, događaje, prizvati i detalje, ali sve kao kroz koprenu, i kao da nema veze s nama. Pa se onda pitamo zašto je sve tako moralo biti, što nam je to trebalo, je li moglo drugačije i na kraju ne možemo ne priznati sami sebi kako baš i nismo bili najmudriji... Iz knjige u naslovu-
Opširnije:Sitnice koje život znače
Tin Ujević
"Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san...¨Jesmo li samo ¨Igračka vjetrova¨? Ili ipak nismo? U ove vruće ljetne dane koji bude nemire, možda bi blagotvorno mogli djelovati ovi biseri velikog Augustina.
Opširnije:Tin Ujević: Nekoliko bisera