Od prijatelja: Nada nikad ne umire
...Humanizam koji isključuje Boga nehumani je humanizam. I komunizam se pozivao na humanizam, a znamo kako je to izgledalo. U našemu društvu trebamo ponovno uprisutniti Boga. To mi se čini prvotna potreba: da u našemu životu Bog bude ponovno prisutan, da ne živimo kao da smo neovisni, ovlašteni izmišljati što su sloboda i život ...Uz ove misli velikog pape emeritusa J. Ratzingera ovdje donosimo nekoliko lijepih priloga koji potiču na razmišljanje o životu i koji bi mogli biti ohrabrujući, a koje nam šalju naši dragi prijatelji.
Izlizana Bašćanska tavuleta
Izlizana Bašćanska tavuleta 'rvackeg ditinjevanja, zaudobjeni friži glagojaški' serpentini; isfrolani patakuni, žurke i kadeni. Izlizani Ideali i misali po 'rvackin oputinan; sokolaški procesjuni, pricešćeni demonštracjuni od taverni, do taverni! Svitlosju kerv častna vikovični terpećemu naslidovati pogerda Balkanike...Ova monumentalna čakavština našeg velikog poeta s Juga Ljube Stipišića Dalmate, koji nas je napustio pred koju godinu, neka bude uvod u malu "odiseju" Lijepom Našom, sve kroz priloge koje ste vi slali zadnjih godina. Ima tu svega: i lijepih riječi, i narodne mudrosti, i malo naše starine, a najviše ljepota Domovine koje nam zbog ovog našeg užurbanog vremena često ostanu izvan vidokruga.
Poezija na dar
Prebirući po obiteljskoj knjižnici naišao sam na tri knjge poezije, koje su, posve zaboravljene i niodkoga uznemiravane, godinama mirovale među ostalim debelim knjižurinama. Bile su to zbirke pjesama, i vjerojatno prvijenci pjesnikinja Katice Mustapić – Šantić „Pjesma o životu“, Ljube Đikić „Tajna“ i Anđelke Zrno „Iza osmijeha“.
Quo vadis, Hrvatska?
