Tin Ujević: Nekoliko bisera

"Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san...¨Jesmo li samo ¨Igračka vjetrova¨? Ili ipak nismo? U ove vruće ljetne dane koji bude nemire, možda bi blagotvorno mogli djelovati ovi biseri velikog Augustina.
Stepinac- kamen putokaz i svjetionik
...Stepinac je postao ne samo kamen protuslovlja nego i kamen putokaz, grad na gori, svjetionik iz kojega prosijava neugasivo i sigurno svjetlo svim ljudima, bez razlike narodnosti, koji za svoj životni put uzimaju nepromjenjiva razumska i vjerska načela. On svojim velikim likom prelazi granice i slavu jedne narodnosti, jer ga je njegovo neustrašivo svjedočanstvo, koje je zapečatio svojim mučeništvom i smrću, učinilo sveopćim uzorom i izgledom...(Iz predgovora knjige: Alojzije Stepinac hrvatski kardinal, Aleksa Benigar, Zagreb 1993. - u povodu Stepinčeva - blagdana blaženika, kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljače)
Gvozdansko - hrvatski Alamo

Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Tri božićne priče

"...Božić je za nas djecu ipak bio sladak i veseo. Mama je umjesto kuglica kupila bombone umotane u zlatni, srebreni, crveni, plavi i šareni ukrasni papir. Jedva smo čekali da božićno slavlje završi, kako bismo sestra i ja te slatke kuglice što prije smazali..." Iz lijepe božićne priče Božidara Prosenjaka, koju slijede Kolači od suza Ante Matića i još jedna...