Mr. art. Eva Kirchmayer Bilić, pijanistica, prof.
(...) Problem postaje kada nenormalne situacije, zbog nekažnjavanja postupaka i ne snošenja posljedica, postaju ‘normalne’ i prihvatljive, sveprisutne, te se ne otklanjaju. U tome vidim razlog odustajanja mnogih od ostajanja ovdje u Hrvatskoj – odustaju ljudi u naponu snage, u najboljim godinama, a pokazali su iskrenu želju da zaista potaknu, osmisle i učine dobre i kvalitetne pomake. Umorili su se, razočarali, odustali. To uistinu stvara gorak okus.... No svjesno zatirati i ne otklanjati neispravne pojave čini veliku štetu, a posljedice snose naraštaji koji tek dolaze. Čim je nečiji položaj viši i odgovornost veća, tim više se posljedice naoko malih propusta, itekako odražavaju na životima pojedinaca. Ljude boli licemjerje, nedostatak kriterija, višestruki kriteriji, podobnost i slično, te ignoriranje, iscrpljivanje i izoliranje onih koji takve stvari primjećuju i na njih upozoravaju (...) Iz razgovora s izuzetnom osobom - pijanisticom, profesoricom, intelektualkom, koji je, unatoč tomu što je vođen pred nešto manje od dvije godine, još uvijek itekako aktualan, zanimljiv i inspirativan.
Opširnije:Eva Kirchmayer Bilić: Tko nam to uništava duh, ponos, zajedništvo...?
Prebirući po obiteljskoj knjižnici naišao sam na tri knjge poezije, koje su, posve zaboravljene i niodkoga uznemiravane, godinama mirovale među ostalim debelim knjižurinama. Bile su to zbirke pjesama, i vjerojatno prvijenci pjesnikinja Katice Mustapić – Šantić „Pjesma o životu“, Ljube Đikić „Tajna“ i Anđelke Zrno „Iza osmijeha“.
Opširnije:Poezija na dar
Ovo je Hrvatska
...I komu vjerovati, koga slušati, slijediti? Jedne, druge, treće? Svi lijepo pričaju, svi se kunu da rade za opće dobro, u općem interesu. Ali treba biti doista slijep pa ne vidjeti da je malo prečesto iza svega toga tek obmana, nedosljednost, prijetvornost. Pa i prijezir, bahatost. Od vjerodostojnosti malo pa ništa. A imali su prilike, nisu ih iskoristili. Osim za svoje sebične ciljeve i interese. Koje obično dobro skrivaju. Osobito prije izbora. Za to ne možemo ne upitati se: Kamo ideš Hrvatska? Quo vadis? Ima li izlaza? Ima li nam spasa?... O svemu što je ovdje tek natuknuto možete se pobliže informirati u izabranim tekstovima naših ponajboljih autora koji slijede (koje najčešće ne možete naći vodećim medijima) i dobiti cjelovitiju sliku Hrvatske danas.
Opširnije:Quo vadis, Hrvatska?
Virgilije Nevjestić (1935. - 2009.)
Krenuo je iz one svoje mitske doline „...gdje brazde grle pejzaže i proljeće dođe iznenada, a cvrkut ptica ispuni nebo do sunca...“, koja mu je u gradu na Seni kamo ga je njegova zvijezda odvela, bila inspiracija za najljepše pjesme, slike i grafike s kojima je osvojio cijeli svijet. "...Rođen kao osmo dijete u hercegovačkoj obitelji, u Zagrebu je završio Likovnu akademiju pa odlazi u Pariz. U Francuskoj su ga smatrali jednim od svojih najvećih grafičara 20. stoljeća, a on je sebe nazivao skitnicom. Osebujan, težak, ponekad i konfliktan, Virgilije Nevjestić grafičar, slikar i pjesnik, za sobom je ostavio veliki opus..." Slijedi mali izbor pjesama iz Virgilijeve zbirke Ibi, ljubavi moja, nekoliko slika i grafika, kao i, možda, najbolji osvrt o njegovu cjelokupnom djelu - pjesništvu i slikarstvu od strane pariškog prijatelja, neka budu budu hommage velikom umjetniku.
Opširnije:Virgilije Nevjestić- hommage umjetniku
