Sumrak Zapada (?)
Čitaoče štovani, ako si kojim slučajem došao na ovaj naslov, moramo te upozoriti da bi možda bilo najbolje da ga propustiš i ideš dalje ako nisi spreman na pojačanu dozu mučnine, gorčine i potonuća u neraspoloženje na duže vrijeme i svega onog što prati zabrinutost i strah za budućnost svoju i svojih najmilijih, osobito onih najmalđih. Ako je, naime, i stoti dio ovoga o čemu je riječ u tekstovima koje vam ovdje donosimo istinito, a nema baš nekih posebnih razloga da ih ignoriramo, ne piše nam se dobro. Nama, ovom svijetu u kojem živimo, našem načinu života, našoj tradiciji, vrijednostima koje smo baštinili od svojih predaka. Ipak, ako odlučiš vidjeti o čemu se radi, ne dopusti da ovlada tobom osjećaj beznađa i nemoći, jer na koncu konca tu je uvijek Onaj koji nas je sve stvrorio i čija je riječ uvijek posljednja. A On nas zacijelo nije stvorio i doveo na ovaj svijet da bi nas tako olako prepustio silama tame i zla.
I ovo i ono, i druge stvari
Dr. Jure Burić: U prozi i versu
„Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..
Kroz livanjski i duvanjski kraj
...Bili smo zadivljeni i oduševljeni svime što smo čuli i vidjeli. Ja sam uz to bio malo posramljen što sam tu prvi put. Previše smo zarobljeni poslom i brigama o egzistencijalnim pitanjima. Ali nerijetko i nepotrebnom trkom za stvarima i „dobrima“ koja nam i nisu baš neophodna. I tako, baš kao danas u ovom Muzeju, u ovoj goričkoj Crkvi, na trenutak nam se otkrije da u biti život, onaj pravi, neopazice prolazi pored nas, i mi pored njega. Ovdje na ovom mjestu i sličnim mjestima, sačuvano je sjećanje na našu pravu bit, naše korjene, naše vrijednosti.. Galerija: Livno, Duvno, Kupres..