Najčešća hitna stanja u internističkoj praksi

Kad trbuh zaboli
Vjerojatno nema čovjeka koji katkad u životu nije osjetio bol u trbuhu, makar u najblažem obliku. Nasreću, najčešće se radi o laganim tegobama bez organske podloge, koje nastaju nakon konzumacija većih obroka, osobito teže hrane, uz to na brzinu, i nedovoljno sažvakane, i koje brzo spontano prolaze. No, takve nam tegobe katkad itekako znaju zagorčati život. One su vrlo različite i po svom karakteru i po trajanju i intenzitetu te ih svatko doživljava i opisuje na svoj način. Mukli, tupi, grčeviti, probadajući bolovi u trbuhu; poput uboda iglom ili nožem; katkad kao žarenje ili pečenje, katkad kao osjećaj težine i pritiska, najčešće u predjelu želudca, pod desnim rebrenim lukom, ili oko pupka; katkad lagani i prolazni, katkad neizdrživi, koji ne popuštaju, ili koji se na trenutak smire da bi se vratili s još većom žestinom; često uz osjećaj krajnje lošeg osjećanja, uz mučninu i povraćanje, ili nadutost kao da je u crijevima sve stalo; katkad uz povišenu temperaturu, grčeve i proljevaste stolice. Katkad se šire prema gore pa ih osjećamo kao pečenje iza prsne kosti, uz osjećaj kiseline i žgaravice u grlu, što je osobito neugodno kada nas probudi kasno u noći, pa u strahu pomislimo da je u pitanju srce i da je kucnuo naš posljednji čas. 

Ako se tegobe ne smiruju spontano ili nakon šalice kamilice, ako se pogoršavaju ili su praćene mučninom, povraćanjem, lošim osjećanjem itd., one mogu upućivati na krajnje ozbiljna stanja, kao što su perforacija želučanog vrijeda, zapetljaj crijeva, akutna upala žučnjaka, slijepog crijeva i sl., tzv. akutni abdomen. To zahtijeva hitni liječnički pregled i detaljne pretrage, uključujući pregled kirurga koji će odlučiti o potrebi kirurškog zahvata. Važno je znati da se pri pojavi malo jačih bolova u trbuhu koji se ne smiruju spontano, ne smije odgađati odlazak liječniku, jer ako su u pitanju spomenuta ili slična stanja, jedino hitna kiruška intervencija i odgovarajuća terapija u jedinicama intenzivne skrbi mogu spasiti život bolesniku. Nikako nije dobro niti se smije (jer bi to bila gruba pogreška) u tim stan- jima, na svoju ruku, uzimati bilo kakva terapiju, npr. lijekovi protiv bolova, antibiotici ili sl., jer bi to moglo voditi maskiranju kliničke slike, lažnom smirenju tegoba i odgađanju kirurškog pristupa, najčešće kao jedinog rješenja, što bi moglo ozbiljno ugroziti život i zdravlje bolesnika.

Neke su kliničke slike tipične; primjerice, grčeviti bolovi u gornjem di- jelu trbuha s mučninom i povraćanjem upućuju na žučne kamence; isto takvi jaki bolovi koji se od lumbalnih loža šire prema preponama, uz učestalo mokrenje, na bubrežne kamence; bolovi koji počinju u gornjem dijelu trbuha uz mučninu i povraćanje, pa se kasnije spuštaju u donji dio trbuha, uz jaku bolnu osjetljivost na palpaciju u desnom donjem kvadrantu upućuju na akutnu upalu slijepog crijeva, dok bi jak neprekidni bol u gornjem dijelu, a ubrzo i u cijelom trbuhu, uz mučninu, povraćanje, nadutost i prekid crijevne peristaltike, upućivao na akutnu upalu gušterače. U dijagnostici i planiranju liječenja uzimaju se u obzir sve činjenice i okolnosti koje su mogle pridonijeti nastanku tegoba, kao i podatci o tome je li ranije bilo sličnih smetnji, ranije dijagnoze, primjerice kronični gastritis, želučani i duodenalni ulkus, žučni kamenci, preboljeli pankreatitis, Chrohnova bolest i sl. Ako su tegobe tipične, ako nisu osobito teške, ako su se i ranije pojavljivale, a uklapaju se u postojeće dijagnoze, npr. ulkusne bolesti želudca i dvanaesnika, tada se može pokušati s ranijom terapijom, npr. Peptoranom, Controlocom i slično. I kao zaključak, u slučaju imalo jačih bolova u trbuhu koji se ne smiruju spontano – ne uzimati nikakve lijekove, ne gubiti vrijeme, nego zatražiti hitnu liječničku pomoć.

• Prethodno
• Sljedeće