Posljednje zbogom: Anđa Kapulica
Eto, ode nam i naša Anđa. Naša dobra, draga susjeda i prijateljica, koju smo svi voljeli. I mladi i stari. Uvijek će nam u sjećanju ostati njen vedri lik, njena dobrota i empatija kojom je zračila. Prema svima. I onda kad je i sama imala svojih briga i tegoba. Život je nije mazio, dosta toga je prebacila preko svojih ruku i leđa, rano ostala bez nikad prežaljenog supruga Mate; imala i drugih teških obiteljskih trauma, ali je do kraja ostala vedra duha...
Hommage dr. Andriji Gudelju
Prim. dr. Andrija Gudelj - Baja (foto: Tomislavcyti.com)
Ovih se dana, točnije 13. siječnja 2021. godine navršilo puno desetljeće kako nas je napustio prijatelj i kolega primarius dr. Andrija Gudelj – Baja, dugogodišnji ravnatelj Doma zdravlja Tomislavgrad. Kaže se da čovjek živi dok traje sjećanje na njega. A za njega koji je cijeli svoj radni vijek proveo u svom rodnom kraju, i u njemu ostavio neizbrisiv trag, i još za života postao prava legenda, to će sjećanje još dugo, dugo trajati. Kao što najčešće prave vrijednosti postajemo svjesni tek kad je izgubimo, tako je isto i s ljudima. Neka ovaj kratki osvrt o njegovu liku i par sličica iz vremena provedena s njim bude izraz poštovanja i zahvalnosti za sve dobro koje je činio tijekom svoga života.
Izet Hozo: Čovjek koji je volio nebeske visine
"Moja opčinjenost Prikorikom, mlinovima i mlinarima, nadahnuta Daudetovim Pismima iz mog mlina uprizorena je ovim poetskim iskorakom daleke i davne 1968. godine. On je ujedno i predložak za knjigu koja je pred vama. Pjesma o starom mlinaru je svojevrsni hommage svim livanjskim mlinarima, ali i Prikorici, ulici i temi, kojoj se uvijek vraćam s istim dječačkim oduševljenjem i sjetom..." Ovako svoju knjigu kratkih priča predstavlja njen autor Izet Hozo, ugledni splitski liječnik, profesor emeritus, spisatelj, k tomu i ono na što je on možda najviše ponosan – pilot, moj dragi kolega i prijatelj još od vremena specijalizacije interne medicine u splitskoj bolnici, današnjem Kliničkom bolničkom centru grada pod Marjanom. Knjiga je upravo u tisku, a ovdje uz dopuštenje autora donosimo priču o čovjeku koji je volio nebeske visine i o njegovim (autorovim) početnim letačkim iskustvima, nakon koje ćete zasigurno poželjeti da otkrijete i ostalo.(Ur.)
Dr. Ante Ljubičić: Eh, ta medicina...
Čitaoče dragi, ako si kojim slučajem dospio na ove retke moram te upozoriti (da se kasnije ne bi ljutio) da ništa ne bi propustio ako odmah odustaneš i prihvatiš se kakva pametnijeg posla ili druge zanimacije. Ovo stoga što sam ipak jedan od onih za koje se zna reći da smo „svoje otpjevali“, za čiju pamet, znanje, iskustvo, a osobito savjete, kako stvari stoje, baš i ne postoji bogzna kakvo zanimanje. Još nam kažu da smo samo teret, izjelice, niškoristi. Možda ipak griješe.
Domoljublje - ima li izgleda?
Tekst koji slijedi namijenjen je ponajprije onima koji se nalaze u političkoj areni a smatraju se domoljubima (u Saboru, u stranačkim i svim drugim društvenim strukturama), kao i svima ostalima koji slijede snove generacija predaka o domovini Hrvatskoj kao slobodnoj, suverenoj i prosperitetnoj državi, zemlji vladavine prava, bez diskriminacije, korupcije, klijentelizma i kriminala, zemlji sretnih ljudi i blagostanja iz koje nitko više ne bi morao u svijet trbuhom za kruhom, za poslom i boljim životom. Iako je ono najvažnije zahvaljujući žrtvi branitelja, nacionalnom duhu i Gospinoj krunici ostvareno - nakon tolikih stoljeća imamo svoju državu, danas bi teško bilo reći da nam baš cvjetaju ruže.