Nikola Šarić - posljednje zbogom
U ponedjeljak 26. rujna, kasno u kišnoj noći, prestalo je kucati plemenito srce prijatelja Nikole. Iako smo znali da se već duže vrijeme hrve s teškom bolešću, vijest da se to i dogodilo sve nas je duboko potresla. Još do prije godinu dana činilo se da puca od zdravlja i djelovao je kao gromada od čovjeka kojemu bi se bilo tko teško usudio ispriječiti na putu...
Do Lužnice i Novih dvora
Nakon dugog vrućeg ljeta i svega onog i svačega što se mora prebaciti preko svojih leđa, od čega je malo tko pošteđen, u ozračju gotovo kronične psihoze zbog pandemije i posljedičnog propadanja ekonomije s puzajućom inflacijom i recesijom, i prijetećom globalnom kataklizmom zbog moguće eskalacije rata i upotrebe nuklearnih potencijala, malo predaha od svega skupa i opuštanja u društvu dragih prijatelja u prekrasnom ambijentu dvorca Lužnica i Jelačićevih Novih dvora tek desetak i još koji km zapadno od središta hrvatske metropole. Dr Ante Ljubičić
Najčešća hitna stanja u internističkoj praksi
U svakodnevnoj liječničkoj praksi nisu rijetka hitna stanja koja ugrožavaju život bolesnika. Katkad trenutno, neposredno, katkad s manjim ili većim odmakom. Obično se pojavljuju naglo, najčešće iz čista mira, ili nakon blažih simptoma koji promaknu nezapaženo. Ova se stanja često javljaju kao komplikacije kroničnih bolesti (dijabetesa, hipertenzije i sl.) u nekoj od kasnijih faza njihova tijeka do kojih su one bile bez ikakvih subjektivnih smetnji. U takvim trenutcima život bolesnika u doslovnom smislu riječi visi o koncu i ovisi o prepoznavanju ozbiljnosti situacije, o vremenu dolaska liječniku i o stručnom medicinskom tretmanu koji se primjeni.
Dr. Ante Ljubičić: Kad vidiš kuma...
...Biti doktor u malom mjestu nije mala stvar: prepoznaju te na svakom koraku, pozdravljaju ljubazno, ne puštaju da čekaš u redu, pozivaju u goste i sve tomu slično. Ali isto tako ubrzo uvidiš da više nemaš slobodnog vremena, da ti rijetko prođe dan bez kućne posjete nekom bolesniku, a što se obično događa noću, osobito blagdanima. I s privatnošću se odmah možeš pozdraviti, jer sve da se ne znam kako trudiš, ne možeš sakriti gdje si bio jučer, s kime si proveo večer, što je bilo za ručak, što si kupio itd. I baš kad si pomislio da i ti postaješ netko i nešto, netko koga se poštuje i uvažava, otkriješ da to i nije baš tako... (Nekoliko crtica iz zagubljene bilježnice)
Prijatelji
...I nemojmo baš previše iskušavati ta svoja prijateljstva kako bi što duže potrajala. Pa kad se pomirimo s time da se ona kao i sve drugo na ovom svijetu, rađaju, žive, i prije illi kasnije umiru, moći ćemo sebi reći da smo pravi sretnici ako smo u životu barem jednom upoznali što to uistinu znači. Stoga ne treba žaliti za njima kad se ugase niti osuđivati one koji nas iznevjere. Zato svim prijateljima, osobito onima koji to više nisu, ništa drugo nego želja da i oni sami postanu dionici takve spoznaje....