Posljednje zbogom: Anđa Kapulica
Eto, ode nam i naša Anđa. Naša dobra, draga susjeda i prijateljica, koju smo svi voljeli. I mladi i stari. Uvijek će nam u sjećanju ostati njen vedri lik, njena dobrota i empatija kojom je zračila. Prema svima. I onda kad je i sama imala svojih briga i tegoba. Život je nije mazio, dosta toga je prebacila preko svojih ruku i leđa, rano ostala bez nikad prežaljenog supruga Mate; imala i drugih teških obiteljskih trauma, ali je do kraja ostala vedra duha...
Hommage dr. Andriji Gudelju
Prim. dr. Andrija Gudelj - Baja (foto: Tomislavcyti.com)
Ovih se dana, točnije 13. siječnja 2021. godine navršilo puno desetljeće kako nas je napustio prijatelj i kolega primarius dr. Andrija Gudelj – Baja, dugogodišnji ravnatelj Doma zdravlja Tomislavgrad. Kaže se da čovjek živi dok traje sjećanje na njega. A za njega koji je cijeli svoj radni vijek proveo u svom rodnom kraju, i u njemu ostavio neizbrisiv trag, i još za života postao prava legenda, to će sjećanje još dugo, dugo trajati. Kao što najčešće prave vrijednosti postajemo svjesni tek kad je izgubimo, tako je isto i s ljudima. Neka ovaj kratki osvrt o njegovu liku i par sličica iz vremena provedena s njim bude izraz poštovanja i zahvalnosti za sve dobro koje je činio tijekom svoga života.
Izet Hozo: Čovjek koji je volio nebeske visine
"Moja opčinjenost Prikorikom, mlinovima i mlinarima, nadahnuta Daudetovim Pismima iz mog mlina uprizorena je ovim poetskim iskorakom daleke i davne 1968. godine. On je ujedno i predložak za knjigu koja je pred vama. Pjesma o starom mlinaru je svojevrsni hommage svim livanjskim mlinarima, ali i Prikorici, ulici i temi, kojoj se uvijek vraćam s istim dječačkim oduševljenjem i sjetom..." Ovako svoju knjigu kratkih priča predstavlja njen autor Izet Hozo, ugledni splitski liječnik, profesor emeritus, spisatelj, k tomu i ono na što je on možda najviše ponosan – pilot, moj dragi kolega i prijatelj još od vremena specijalizacije interne medicine u splitskoj bolnici, današnjem Kliničkom bolničkom centru grada pod Marjanom. Knjiga je upravo u tisku, a ovdje uz dopuštenje autora donosimo priču o čovjeku koji je volio nebeske visine i o njegovim (autorovim) početnim letačkim iskustvima, nakon koje ćete zasigurno poželjeti da otkrijete i ostalo.(Ur.)
Dr. Ante Ljubičić: Eh, ta medicina...
Čitaoče dragi, ako si kojim slučajem dospio na ove retke moram te upozoriti (da se kasnije ne bi ljutio) da ništa ne bi propustio ako odmah odustaneš i prihvatiš se kakva pametnijeg posla ili druge zanimacije. Ovo stoga što sam ipak jedan od onih za koje se zna reći da smo „svoje otpjevali“, za čiju pamet, znanje, iskustvo, a osobito savjete, kako stvari stoje, baš i ne postoji bogzna kakvo zanimanje. Još nam kažu da smo samo teret, izjelice, niškoristi. Možda ipak griješe.
Sitnice koje život znače
...U velikom gradu možeš živjeti godinama a da ne upoznaš ni najbliže susjede. Ima to i svojih prednosti i nedostataka. Kao, uostalom, i sve drugo u životu. U malom mjestu to nije moguće. Tu se svi poznaju i, na neki način, svi su međusobno povezani. Ako netko baš uporno nastoji biti izvan svega toga, onda će ga zasigurno proglasiti osobenjakom, čudakom. Nastojali smo se čuvati krajnosti i plivati u zlatnoj sredini. Ono čega se rado sijećam iz tog vremena su česte međusobne posjete i druženja, tzv. sijela, na kojima bi nerijetko ostali sve do kasnih noćnih sati...