Jezik, kultura, vjera... identitet...

Kategorija: Uncategorised Objavljeno: Srijeda, 01 Svibanj 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Podgorska deklaracija o položaju i javnoj uporabi hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji

Podgorska deklaracija o položaju i javnoj uporabi hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji
autor: sudionici znanstvenog skupa: Dunja Brozović Rončević, Željka Brlobaš, Ivan Marković, Jurica Budja, Smiljana Šunde, Domagoj Vidović, Mijo Lončarić, Ivana Kurtović Budja, don Drago Šimundža, Snježana Zima, fra Andrija Nikić

Dokument je koji je donesen 22. svibnja 2010., nakon znanstvenog skupa koji se održao u Podgori, u sklopu Dana don Mihovila Pavlinovića. Deklaracija je bila završni dokument. Na skupu koji je nosio naziv Hrvatski jezik – jedan od službenih jezika Europske unije na kojem su izlagali ugledni jezikoslovci/Hrvatski jezik - od politički nepriznatoga jezika (do 1870.) do jednoga od službenih jezika Europske unije.

JEZIK NAŠ HRVATSKI -  Ne b/h/s-u, da Prijedlogu zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika

Mi sudionici znanstvenoga skupa Hrvatski jezik: od politički nepriznatog jezika do jednog od službenih jezika Europske unije, održanog u Podgori (od 20. do 22. svibnja 2010.), rodnome mjestu don Mihovila Pavlinovića, svećenika, pjesnika, pisca, narodnog zastupnika u Dalmatinskome i Hrvatskome saboru te Carevinskome vijeću, novinskog urednika i novinara, narodnog tribuna i preporoditelja, ali nadasve hrvatskoga domoljuba i borca za pravo hrvatskoga naroda da svoj jezik zove narodnim imenom i da se njime slobodno služi u javnosti – u školstvu, znanosti, književnosti, javnim i državnim ustanovama i novinstvu – usvajamo:

Podgorsku deklaraciju o položaju i javnoj uporabi hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji

1. Neprijeporna je činjenica da je upravo jezik jednom od temeljnih odrednica nacionalnog, kulturnog, vjerskog, državotvornog i političkog identiteta kao i to da je hrvatski jezik stoljećima bio glavnim zalogom stvaranja i opstojnosti hrvatskoga narodnog jedinstva.

2. Negativna iskustva raznih, hrvatskomu jeziku nesklonih jezičnih politika koja baštinimo iz dosadašnjih, nesretnih ili nedovoljno sretnih državnih saveza i unija nameću nam u današnje doba, doba priključenja Europskoj uniji i budućega života u njoj, obvezu oblikovanja znanstveno dobro osmišljene i politički dobro promišljene jezične strategije i politike.

3. Primjer borbe don Mihovila Pavlinovića za ime, opstojnost, razvoj i procvat hrvatskoga jezika od prije stotinu i pedeset godina koji je, među inim, imao za posljedicu donošenje odluke Dalmatinskoga sabora 1870. da se zapisnici dotada talijanskim jezikom podjarmljenoga Sabora vode na hrvatskome jeziku trebaju nam danas biti putokazom i poukom kako je i u najtežim povijesnim vremenima moguće i potrebno čuvati i razvijati hrvatski jezik.

4. Republika Hrvatska ima puno pravo na zaštitu imena i položaja hrvatskoga jezika u Europskoj uniji na onaj način kako ga je definirao Ustav RH u članku 12. jer su višejezičnost i načelo poštivanja te njegovanja jezične i kulturne raznolikosti kameni temeljci i nosivi stupovi suvremene Europe. Međutim, službeno pravo na uporabu hrvatskoga jezika kao jednoga od službenih i radnih jezika Europske unije, zahtijeva od svih znanstvenih, stručnih i državnih ustanova da do trenutka prijema naše zemlje u Europsku uniju i nakon toga rade sustavno, stvaralački i odgovorno na njegovanju hrvatskoga standardnog jezika na svim područjima svakodnevnoga, gospodarskoga, stručnoga i društvenoga života.

5. Ovim putem pozivamo i molimo Hrvatski sabor da u što kraćem roku, a najkasnije do kraja 2010., usvoji Zakon o javnoj uporabi hrvatskoga jezika kako bi taj zakon postao dijelom pravne stečevine Europske unije, a time i osigurao opstojnost i slobodan razvitak hrvatskoga jezika u europskoj zajednici slobodnih i ravnopravnih naroda i država. Snažnu je potporu Prijedlogu Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika dalo i Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH koje se o tome očitovalo na poziv Vlade RH na svojoj 25. sjednici održanoj 18. svibnja 2010.

6. Pozivamo sve građane RH, a poglavito znanstvene i kulturne ustanove te javne medije, da njeguju krajnju osjetljivost prema svim pokušajima da se, služeći se mogućim i već prisutnim izgovorima o tzv. ekonomičnosti, praktičnosti i „olakšanoj“ komunikaciji, u javnoj uporabi rabe strani jezici, primjerice u oglašavanju, pri sklapanju poslovnih i radnih ugovora, u poslovnome komuniciranju i sl.

7. Vladu RH i njezine pregovarače molimo i u ime uspomene na don Mihovila Pavlinovića i sve druge koji su u minulima stoljećima branili, obranili i razvijali hrvatski jezik da ni pod kakvim uvjetima, mogućim ucjenama i izgovorima ne pristanu da se praksa provođenja europske jezične politike u odnosu na slavenske narode jugoistočne Europe svede na uporabu jednog „zajedničkog“ ili „svima razumljivoga nadjezika“ koji se krije pod nakaradnom kraticom b/h/s.

U Podgori 22. svibnja 2010.

https://hr.wikisource.org/wiki/Podgorska_deklaracija_o_polo%C5%BEaju_i_javnoj_uporabi_hrvatskoga_jezika_u_Republici_Hrvatskoj_i_Europskoj_uniji

 

HKV: Ponovno uspostaviti Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika

Smisao i svrhu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika najbolje je objasnio akademik Radoslav Katičić u časopisu „Jezik“, 2012. Citiramo: “Dva su razloga da se Vijeće bavi normom hrvatskoga standardnog jezika. Najprije tu valja spomenuti da je u naravi svakoga standardnog jezika da se stalno mora prilagođavati sve novim situacijama i razvijati se kako bi bio dorastao sve novim zadatcima što se postavljaju u njima, a da se pri tome n e ra z g r a d i nj e g o v a s t a n d a r d n o s t. Tako se otvaraju sve nova pitanja i nastaju nedoumice oko njih, pa ima posla za stručno tijelo koje to prati i s pogledom na cjelinu prosuđuje i usmjerava. Taj je razlog za postojanje Vijeća univerzalan. Vrijedi u većoj ili manjojmjeri za sve standardne jezike. Drugi je razlog taj što je, koliko god imamo valjano izgrađen i dobro razvijen jezični standard, odnos hrvatske jezične zajednice prema njemu duboko poremećen. Nedostaje joj uravnotežene jezične svijesti i samosvijesti. Posljedica je to puta kojim je prošla hrvatska jezična standardizacija te ideologijskih zasada u znaku kojih je ostvarena....“

Više na: 

https://www.hkv.hr/o-nama/priopenja/22829-priopcenje-hkv-a-o-potrebi-ponovne-uspostave-vijeca-za-normu-hrvatskoga-standardnog-jezika.html

Hitovi: 6578