O reformi zdravstvenog sustava

Vrednovanje medicinskih usluga – kvantitet i kvalitet

Reforma, pa i ona najbolje osmišljena ne može imati nikakvih izgleda na uspjeh ako se istovremeno ne uvede u praksu vrednovanje rada i nagrađivanje prema rezultatima rada. Pod ovime se predmnijeva i kvaliteta usluga i njihov broj, odnosno količina (kvantitet). Do sada je bilo svejedno radio netko dobro ili slabo, puno ili malo, što nikako ne može biti motivirajuće.

Ako se tome doda i praksa da se rukovodeća mjesta u sustavu uglavnom popunjavaju prema pripadnosti nekoj od vladajućih struktura ili povezanosti s njima, put prema daljem urušavanju je zajamčen. Zbog svega toga, uvođenje evaluacije rada i nagrađivanja prema učinku, uz sve ostale reformske mjere, moralo bi biti među prvim i najvažnijim koracima na putu ozdravljenja zdravstvenog sustava. Vjerojatno bismo se mogli poslužiti i iskustvom zemalja koje su to već rješile i na koje se uglavnom ugeldamo – Njemačka, Austrija…), ali ipak razmotrimo kako bismo to i sami moglo urediti s obzirom specifičnost prilika u svakoj zemlji pa i našoj.

Izvrsnost (kvalitet )medicinske usluge

U užem smislu kvaliteta je pojam, odnosno atribucija koju pripisujemo svemu što želimo opisati - robama ili uslugama, po kojoj one u manjoj ili većoj mjeri vrijede ili ne vrijede, što se odnosi i na medicinske usluge.

Izvrsnost odnosno kvaliteta usluge ključ je uspjeha u svakom poslu, pa i u zdravstvu. Samo kvalitetne usluge vode naprijed, a loše u propadanje i kolaps, kako sustava u cjelini, tako i svakog njegova segmenta, pa i pojedinca u tom sustavu.

Ako je to tako, onda prva stvar od koje uvijek treba poći je objektivna ocjena vlastitih mogućnosti - sustava kao cjeline i kvalitete svkakog njegova dijela, svake usluge i svakog pojedinca. Što je kvalitetno, što nije, tko je dobar, bolji ili najbolji ili obrnuto - vrlo je relativno, ovisno o tome tko ocjenjuje.

Kako to objektivizirati?

Praktički je nemoguće ocjenjivati svaku uslugu (kao što je to moguće u tehnici, industriji i sl.), ali je za to moguće (i nužno) ocijenjivati način rada, rezultate, odnos prema radu (pacijentima i dr.) svih djelatnika u sustavi. U svakoj med. ustanovi uglavnom se zna tko je dobar, tko nije, koga izabrati za svog kirurga, ginekologa ili za neku drugu uslugu, a koga zaobići, ali je malo teže to objektivizirati. Zadaća je to i odgovornost rukovodećih struktura i stručnih povjerenstava, koje bi trebale osmisliti kontinuirano praćenje i evaluaciju kvalitete i kvantite rada, odnosno usluga svakog pojedinca, što bi onda predstavljalo bitne elemenate za kvantificiranje njihova učinka o čemu bi uz sve ostalo ovisila njegova zarada i pozicija u sustavu.

U nekim područjima medicine ocjena kvalitete je jednostavnija, u drugima teža i za to uvijek pri pokušajima ocjenjivanja treba uzimati u obzir sve elemente koji su u igri (vrstu posla, uvjete rada, medicinsku opremu itd.). Npr.. nije teško ocjenjivati kvalitet laboratorijski nalaza, testova, citoloških, hematoloških, radioloških nalaza i sl. Oni se mogu uvijek ponovo pregledati i revidirati.

Međutim, uzimanje podataka o povijesti bolesti, povezivanje velikog broja parametara u postavljanju dijagnoze i donošenju odluke o terapiji kroničnih bolesnika (internističkih, psihijatrijskih i sl.) neusporedivo je složenije i nažalost teško dostupno provjeri. Naime, ti se parametri često mijenjaju u kratkom vremenskom periodu (evolutivnost kliničke slike). Osim toga uvijek treba imati na umu veliku biološku varijabilnost (specifičnost svake individue po mnogim osobinama).

Da bi se dobila što objektivnija ocjena vrsnosti (kvalitete) usluga potreban je sustavan i strukturiran analitički pristup po svim stavkama kako slijedi:
- sve službe
- sve usluge
- ljudski faktor
- oprema
- prostor
- organizacija,
- postavljeni ciljevi
- motivacija
- edukacija

Kako evaluirati izvrsnost usluga (što?)
- stručnost
- odgovornost
- etičnost
- odnos prema pacijentu

Stručnost?
- uvid u cjelokupni protokol medicinskog postupka,
- rezultati – ishod liječenja!
- racionalnost medicinskog postupka

Evaluacija – kako, tko? - Izabrana stučna povjerenstva i rukovodeće strukture prema jedinstvenom planu i programu kontinuirane evaluacije

Odnos prema pacijentu, etičnost
- profesionalnost,
- korektnost
- uljudnost,
- ljubaznost,
- empatija

Evaluacija: povremene dobro strukturirane anonimne ankete pacijenata

Kako vrednovati učinak (kvantitet) kod pružanja medicinskih usluga?

Zdravstvo je djelatnost koja se sastoji od pružanja različitih medicinskih usluga. Kao i kod svih drugih djelatnosti da bi se moglo vrednovati radni učinak djelatnika u zdravstvu potrebno je svakoj od tih usluga odrediti
- vremenski normativ za njeno izvršenje i
- vrijednost (cijenu)
Kad su ova dva parametra poznata onda je lako izračunati kolika bi trebala biti norma - dnevna, mjesečna, godišnja za svakog djelatnika, a prema broju obavljenih usluga (koje množimo s njihovom cijenom) koliki je njegov učinak i zarada. Tko učini više (i bolje) doprinosi više i pripada mu veća naknada za obavljene usluge. I obrnuto.

Vremenski normativi za pojedine medicinske usluge kao rezultat promišljanja struke trebali bi biti tako odmjereni da omogućavaju pružanje kvalitetnih usluga. Skraćivanje normativa kako bi se povećao broj usluga nije moguće bez posljedica na njihovu kvalitetu, što na duže staze nikako ne može biti dobro.

U dobro uređenim sustavima, ako su ovi normativi realno postavljeni i ako su uvjeti rada za istu kategoriju djelatnika približno jednaki, broj usluga će na duže staze (tjedno, mjesečno, godišnje) uvijek biti približno jednak i predvidiv. Netko će jedan dan imati koju uslugu više, drugi dan manje; u konačnici, brojevi će biti vrlo slični. Tek ako su razlike znatne, ako brojevi usluga u pojedinih djelatnika znatno odstupaju od očekivanih normi, potrebno je detaljnije istražiti uzroke i reagirati na odgovarajući način.

Cijene su, pak, ekonomska kategorija i kao takve najvećim dijelom uvjetovne cijenom opreme i materijala te razinom stručnog profila pružatelja usluge i utrošenog vremena

Zaključno

Moglo bi se ponoviti ono što je već navedeno na početku: Uvođenje evaluacije rada i nagrađivanja prema učinku, uz sve ostale reformske mjere, trebalo bi zbog očekivanog poticajnog efekta biti među prvim i najvažnijim koracima na putu ozdravljenja zdravstvenog sustava.

• Prethodno
• Sljedeće