Dr. Ante Ljubičić: Ordinacija s pogledom
...Ovi zapisi, kao okvir vlastite životne priče, uz poseban dio koji se odnosi na crtice iz liječničke prakse („torbe“), nisu ništa drugo nego oblik takve komunikacije i svojevrsno svjedočenje o jednom vremenu i vlastitom postojanju u njemu. Kao takvi mogli biti zanimljivi i kao izvor informacija iz prve ruke o tome kako se nekad živjelo - čime su se ljudi bavili, što ih je radovalo, žalostilo, koje su im bile vrijednosti i sl. Ovo stoga, jer način života, kakvog su među posljednjima imali priliku upoznati pripadnici starijih naraštaja, pa i ovaj što vam to pokušava približiti, vjerojatno se nije bitno mijenjao još od dolaska predaka iz dalekih euroazijskih prostora...Iz proslova knjige u naslovu (str. 334).
Dr. Ante Ljubičić: Moje skitnje i tlapnje
A. Damjanović: Lovci na leptire...
"...Onda se spusti blagorodna kiša i zamiriše zemlja. Sve dok se u jednom trenutku ne nakostriješi bura pa rastjera oblake što su nalegli na vrhove moćnih planina što uokviruju „jedno od najvećih europskih krških polja“. Tada zablista moćna Dinara. Zrak zamiriše kao svježe oprano i na studeni osušeno rublje moje matere. Pluća se nadimlju i čovjek, po Ujeviću, biva zbratimljen sa svime i sa svima u svemiru..." Ovako zvoni rečenica istinskog literata Ante Damjanovića u zapisu o rodnom kraju, inspiriranom galerijom čudesno lijepih fotografija Ive Dolića na istu temu.
Glazbene staze: Srdačno, Dora Pejačević
Pero Mioč i "Stvaranje dvojnika"
