Branka Širinić: Do Kube i natrag

Desetak sati u velikoj nebeskoj ptici i evo nas u Havani. Atlantik nismo ni vidjele, samo bijelo paperje od oblaka duboko ispod i plavi beskraj iznad nas. Najveći dio leta smo prespavale. Bilo je turbulencija i propadanja, ali ja to nisam ni osjetila. Ksenija mi je kasnije pričaka kako je skoro umrla od straha.

Naš hotel, luksuzni resort smješten uz samu pješčanu obalu oceana podsjetio me na naše najljepše opatijske hotele iz vremena cara Franje Josipa. Bilo je očito da je građen prije nego što je Fidel preuzeo kormilo države. Nakon srdačnog prijema i koktela dobrodošlice, jedva sam čekala da se domognem svoje sobe i kreveta. Što od dugog leta, što od vlažnog oceanskog zraka, osjećala sam se malo umorno i omamljeno. Soba prostrana s pogledom na more, namještena raskošno u stilu davno prohujalih vremena; pomislila sam kako su ovdje nekada davno boravili i odavali se hedonističkim strastima bogataši iz USA i slavne osobe poput Hemingwaya prije odlaska na veliki ribolov. Nisam se ni spustila popravo na ogromni krevet, a već sam bila u dobokom snu. I usnila sam san, ma zamislite kakav: U svojim sam Šestinama, u svojoj sobi, u svom krevetu. Budim se, čujem Peru kako razgovara s mamom ispred kuće pod lipom. Ustajem, prilazim prozoru. Jutro je, sunce se tek pomolilo na obzoru, sva je dolina prekrivena tankom izmaglicom i još uvijek u snu. U krošnji stare lipe pod prozorom cvrkut ptica. – Kavica gotova, Zlato! – doziva Pero.  Dođi! Ohladit će se! - Evo me, evo me, dolazim! Odjednom čujem kucanje na vratima i Ksenijin glas: - Branka, otvori! Zovu nas na večeru!

Večera je bila bogata. Direktor hotela je održao lijep govor i zaželio nam ugodan boravak u hotelu. Jelo se, pilo i plesalo do kasno u noć. Konobari su se natjecali u ljubaznosti i nutkanjem, sad  ovime, sad onime – slasticama, kavom,  sokovima, koktelima, šampanjcem isl. Ja i Ksenija smo među prvima napustile društvo. Ubrzo sam zaspala kao klada. Moje Šestine mi više nisu dolazile u san. Ujutro najprije doručak s raznovrsnim delicijama, potom šetnja uz more, pa kupanje u bazenima u kojima vas stalno poslužuju čudesnim koktelima. Onda opet ručak sa specijalitetima od kojih ne znate što biste izabrali. Pored ostalih u ponudi je bio i odrezak od krokodila. Ja ga nisam mogla ni kušati makar me je Ksenija uvjeravala da je ukusan i da sliči pečenom piletu. Nakon ručka malo odmora u svojoj "sobici", pa ponovo bazeni, more, kokteli; pa šetnje, istraživanje okoliša, upoznavanje grada i života ljudi. A tek večere! One  su uvijek najbogatije i najsadržajnije. I redovito završavaju s glazbom, pjesmom i plesom. I tako iz dana u dan, sve do kraja. Kad bi potrajalo još malo moglo bi se dogoditi da poželiš  tu ostati zauvijek. I ovdje ću završiti s pisanjem a ostatak ostaviti za usmenu predaju. Jer, moglo bi se nešto krivo shvatiti pa bi bilo ljutnje, možda i zavisti, ili suza. Umjesto toga evo malo fotkica, jer, kako se veli, one govore više od riječi.

Autorica se odmara

Galerija: U zemlji Fidela

Za one koji planiraju uskoro istim putom evo malo konkretnijeg i ozbiljnijeg izvješća. Naš put: Zagreb-Zurich-Havana-nac. Park Cienaga de Zapata-Cienfuegos-Trinidad-rezervat Topes de collantes- Santa Clara-Varadero-Zurich-Zagreb. (15-23. rujan 2018.)

Malo općih podataka

Kuba je otočna zemlja, Republika, glavni grad je Havana, jezik španjolski. Vremenska razlika je 6 sati. Novac jekubanski peso (CUC) za turiste, a CUP za Kubance; turisti plaćaju mnogostruko više za isti proizvod nego domaći. 1 EUR=1,20 CUC-a.

Klima je tropska; postoji kišni i suhi period. U kišnom periodu padne malo kiše svaki dan poslije podne oko 17 sati, a vlage je izuzetno puno u zraku. Opći dojam: bujno raslinje, stalno vruće i vlažno, more stalno toplo, trave dvije vrste: guste, puzajuće, jedna većih i oštrih listića, druga sitnih, gustih i meko za hodanje.

Ljudi: od vrlo tamne boje kože do svijetlih nijansi, vrlo ljubazni, djeca lijepa , uredna , u školskim uniformama maštovitih boja i krojeva.
Gradovi: većina zgrada, ulica i gradskog raslinja je vidjela puno bolje, raskošnije, urednije i uređenije dane; neki dijelovi su nešto bolje očuvani, oko nekih se trude dovesti ih u kakav takav bolji izgled (očito turisti žele vidjeti Kubu iz popularnih američkih filmova). Ulice su također zapuštene ali se u većine vidi lijepo uređenje iz vremena kolonijalizma (granitne kocke, kaldrme, oblutci, noviji asfalt ali neobnovljen, pun rupa). Mnogi dijelovi Havane su izuzetno derutni, gotovo kao da je nedavno protutnjao kakav rat: zapuštenost, siromaštvo, dijelovi kuća poluporušeni ili posve urušeni, parkovi i ostalo ukrasno bilje zapušteno i neuređeno, ali ga ima dosta i očito će uz priljev novaca opet zasjati.

Sela su mala, bez asfalta, blatna, kućice niske, često zapuštene i neuređene, gotovo bez namještaja, s malo vrta uz kučicu. Zanimljivo je da kuće i u gradovima i u selima uglavnom nemaju stakala na prozorima i vratima nego samo obične rešetke.

Voze uglavnom stare automobile koje stalno popravljaju, nešto auta iz soc. Zemalja, a i sav ostali vozni park je star, i jako prerađivan na vrlo maštovite načine. Kamioni su sa izuzetno dugim „sanducima“, očito domaće originalne izrade, isto i autobusi, vrlo stari i neudobni. Još se domišljaju s vožnjom u raznim prometalima nakalemljenim na bicikle, motore i sl., a tu su i konjske zaprege za svaku priliku.

Kuba je velikim dijelom prekrivena šumama, a ima dosta močvara, livada i ravnica kao i blagih visoravni prekrivenih šumom. Još od davnih vremena Kuba ponajviše ovisi o proizvodnji šećera. Najveći dio obradive površine prekriven je plantažama šećerne trske. Trska raste 6 mj. i spremna je za korištenje. I banane su vrlo važan proizvod. Ima ih nekoliko vrsta: male, vrlo ukusne , nešto deblje crvenkaste kore jednako ukusne i zelene kore koje se ili kuhaju ili peku. Vjdjela sam također i velika polja zasađena kukuruzom, kavom i kokosom. Kava se sadi u sjenovitim područjima, na rubnim dijelovima šume. Na prostranim travnjacima mirno pasu kravice sitnog rasta, poput naše buše, dok se oko seoskih kuća muvo poneka kokica.
Mi smo se uglavnom hranili u hotelima gdje je hrana bila različita i obilna, a u domaćim restoranima nudila se svinjetina koje ima u izobilju i ukusno spremljene (rečeno nam je da uzgajaju svinje što me malo čudilo s obzirom na vruću i vlažnu klimu), zatim piletina i riba. Malo mi je bilo čudno, s obzirom da je riječ o otočnoj državi što je malo brodova i brodica i što nigdje nisam vidjela ni jednu ribaricu.

Voće je tropsko, većinom poznato kojega i mi uvozimo, ali vidjela sam i nešto nepoznatog. Ja sve voće volim pa mi je sve bilo ukusno. Nema nikakvih opasnih životinja ali su uvezli krokodile, koje drže u rezervatima i koriste ih za hranu kao značaj izvor proteina.

Hoteli su uredni, u resortima je uključeno konzumiranje cijeli dan i pića i svega ostalog. Probali smo, naravno, razne koktele, ljenčarili u bazenu i moru, ali meni je svega toga bilo dosta već nakon dva – tri dana. TV naravno u svakoj sobi, programa puno iz okruženja ali i iz Dalekog istoka. Mobitela je već vidljivo osim u hotelima i na ulicama, čak i u selima-malo ali ipak se kreće. Ušla sam u jednu trgovinu kućnih aparata- uglavnom je izbor preskroman, a ono što me iznenadilo je da se prodaju i rabljene stvari npr.perilice, često neispravne. Kupce se lijepo na to upozori i sve dobro funkcionira. Zanimljivo je da rabljena roba nije baš puno jeftinija od nove.

A što reći za državne službe? Za nas koji smo veliki dio odrastanja i života odživjeli u socijalizmu nema nikakvog čuđenja: puno neimaštine, nepotrebnog administriranja, sumnjičenja, treniranja strogoće , veličanja velikih i „velikih“ i sl.

Muzika i ples upisani su u „genetski kod“ većine stanovnika pa je za njih normalno da stalno pjevuše i „plesno“ hodaju. Mnoge grupe profesionalnih i amaterskih pjevača i plesača angažirani su po svim hotelima i restoranima cijele dane-tako mnogi na taj način zarađuju za život.

Glavni proizvodi su im rum, cigare i cigarete. Postoji više vrsta ruma koji je u pravili vrlo fin, a cijena mu ovisi o vrsti i kvaliteti. Zanimljivo je da se cigare i cigarete ne mogu nigdje kupiti ni za živu glavu, kao ni šibice ni upaljači?

Kubanci izrađuju simpatičan nakit od ljusaka kokosa i koštica voćaka, kao i od crnog koralja. Ovaj posljednji je dosta skup pa pri kupnji treba pripaziti na podvale sa plastikom.

Kuba je danas puna turista, već se polako i stidljivo razvija privatni turizam, vrlo stidljivo. Oni koji tamo borave duže kažu da to još nije kako treba, ali očito se sve rapidno mijenja, i već sada je značajno bolje u odnosu na proteklih nekoliko godina.

Branka Širinić

• Prethodno
• Sljedeće