Moj izbor - dragulji iz riznice poezije
Indeks Članka
Stranica 4 od 24
Pjesma nad pjesmama
Biblija - Neki je pripisuju kralju Salamonu, drugi datiraju još ranije, ali svi se slažu da se radi o vrhunskom ostvarenju svjetske ljubavne poezije
(Odlomci)
Zaručnica:
Glas dragoga moga! Evo ga dolazi,
Prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Dragi je moj kao srna,
On je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
Gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Dragi moj podiže glas i govori mi:
„Ustani, dragano moja, ljepoto moja,
i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je ptošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja,
i dođi.
Golubice moja,
u spiljama kamenim,
u skrovštima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«
Zaručnik:
Kako si lijepa, prijateljice moja,
kako si lijepa!
Imaš oči kao golubica
(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza
Sto izađoše na brdo Gilead.
Zubi su ti kao stado ovaca ostrženih
kada s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.
Usne su tvoje, kao trake od grimiza
i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom
Vrat ti je kao kula Davidova,
Za obranu sagrađena:
Tisuću štitova visi na njoj,
Sve oklopi junački.
Tvoje su grudi
Kao dva laneta, blizanca košutina,
što pasu među ljiljanima.
Prije nego dan izdahne
I sjene se spuste,
Poći ću na brdo smirne
Na brežuljak tamjana.
Sva si lijepa, prijateljice moja,
I nema mane na tebi.
Zaručnica:
Ja spavam, ali srce moje bdi.
Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
„Otvori mi, sestro moja,
prijateljice moja,
golubice moja, savršena moja,
glava mi je puna rose,
a kosa noćnih kapi.“
„Svukla sam odjeću svoju,
kako da je odjenem?
Noge sam oprala,
kako da ih okaljam?“
Dragi moj promoli ruku kroz otvor,
a sva mi utroba uzdrhta.
Ustadoh da otvorim dragomu svome,
iz ruke mi prokapa smirna
poteče niz prste na ručku zavora.
Otvorih dragomu svome,
Ali on se već bijaše udaljio
I nestao.
Ostala sam bez daha kad je otišao.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla
zvala sam, ali nije se odazvao.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze,
Tukli su me, ranili i plašt mi uzeli
Čuvari zidina.
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
Ako nađete dragoga moga,
što ćete mu re reći?
Da sam bolna od ljubavi.
Preveo Nikola Milićević
Hitovi: 33224
(Odlomci)
Zaručnica:
Glas dragoga moga! Evo ga dolazi,
Prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Dragi je moj kao srna,
On je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
Gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Dragi moj podiže glas i govori mi:
„Ustani, dragano moja, ljepoto moja,
i dođi,
jer evo, zima je već minula,
kiša je ptošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja,
i dođi.
Golubice moja,
u spiljama kamenim,
u skrovštima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«
Zaručnik:
Kako si lijepa, prijateljice moja,
kako si lijepa!
Imaš oči kao golubica
(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza
Sto izađoše na brdo Gilead.
Zubi su ti kao stado ovaca ostrženih
kada s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.
Usne su tvoje, kao trake od grimiza
i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom
Vrat ti je kao kula Davidova,
Za obranu sagrađena:
Tisuću štitova visi na njoj,
Sve oklopi junački.
Tvoje su grudi
Kao dva laneta, blizanca košutina,
što pasu među ljiljanima.
Prije nego dan izdahne
I sjene se spuste,
Poći ću na brdo smirne
Na brežuljak tamjana.
Sva si lijepa, prijateljice moja,
I nema mane na tebi.
Zaručnica:
Ja spavam, ali srce moje bdi.
Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
„Otvori mi, sestro moja,
prijateljice moja,
golubice moja, savršena moja,
glava mi je puna rose,
a kosa noćnih kapi.“
„Svukla sam odjeću svoju,
kako da je odjenem?
Noge sam oprala,
kako da ih okaljam?“
Dragi moj promoli ruku kroz otvor,
a sva mi utroba uzdrhta.
Ustadoh da otvorim dragomu svome,
iz ruke mi prokapa smirna
poteče niz prste na ručku zavora.
Otvorih dragomu svome,
Ali on se već bijaše udaljio
I nestao.
Ostala sam bez daha kad je otišao.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla
zvala sam, ali nije se odazvao.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze,
Tukli su me, ranili i plašt mi uzeli
Čuvari zidina.
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
Ako nađete dragoga moga,
što ćete mu re reći?
Da sam bolna od ljubavi.
Preveo Nikola Milićević