Kaja Bakalić: Dobro jutro more
Rapsodija u plavom, Foto: K. B.
Još jedan sunčan listopadski dan i ne odolijevam zovu mora na jutarnju šetnju. Sve je tiho i ništa se ne čuje osim vlastitih koraka i šuma valova koji nježno umivaju obalu. U zraku okus mora i miris borova. Svako malo zastajem opčinjena prizorom plavetnila mora i neba stopljenih u jedno. Kao da je veliki slikar i otocima dao nijansu istog kolorita...
U plićaku sve kristalno prozirno; na mirnoj površini poigravaju se sunčane zrake dajući morskom žalu zelenkasto – modru boju smaragda. Usred tog plavetnila, nedaleko od obale usamljena brodica i čovjek nagnut prema površini mora, polako i sa znatiželjom pregledava svoje vrše. Čini se da mu baš i ne ide. Riba nema pa nema, ali on se ne uzbuđuje. Samo odmahne rukom kao da mu to nije ništa novo i istim mirnim pokretima ruku ponovo baci vršu izazivajući time krugove na površini mora koji se lagano šire i nestaju u daljini. Valjda je mislio: - Drugi put bit će bolje. Očarao me taj prizor i zaboravih na vrijeme. Sve se opet smirilo, samo je moja i ribareva prisutnost remetila zeleno plavu harmoniju mora i neba. Sjetila sam se pokojnog velikog slikara Veže iz nedalekog Brista koji bi to sigurno odmah ovjekovječio svojim kistom. Ali ništa zato, učinit ću to i ja svojim fotićem i podijeliti s dragim prijateljima u dalekom svijetu, koji sigurno čeznu za obalom svoga djetinjstva. A zašto ne i svima onima nepoznatima iz velike cyber mreže kojima bi ova ljepota mogla donijeti malo radosti. Zaboravivši na vrijeme i svoje obveze dugo sam ostala zarobljena prizorom starog ribara i mora želeći mu pune vrše... i zlatnu ribicu.
Moj životni san
Učinilo mi se da smo nas dvoje, svatko u svojim mislima, negdje otputovali u prostranstva Od potpuno nepoznate osobe dobila sam komentar da mu je to životni san! U komentaru sam osjetila vapaj za nečim dalekim i neostvarivim jer samo takvi mogu biti snovi. Koliko je ljudi pomislilo isto, ali nije napisalo. Nažalost, u ovom stresnom vremenu kada svi negdje žurimo i trčimo za vremenom, treba nam taj uzdah za svojim životnim snom, ali i odlučnost za prepoznati ga. Nismo svjesni da naši životni snovi nisu nestvarni već su oko nas, ali ih ne primjećujemo jer nismo odredili životne prioritete i onda kada nas u tome objektivno ništa ne sprječava. Naprotiv, zatvorili smo svoje srce i um za životnu nirvanu koja nam znači slobodu života i življenja. Slobodu odluke reći samoj sebi da je moj životni san tu pored mene, u malim stvarima koje me čine sretnom. Možda je to obična šetnja u prirodi, druženje s obitelji, djecom, prijateljima, priča sa srodnom dušom, volontiranje, pomaganje potrebnima, širenje velikodušne ljubavi oko sebe jer, kao što je propovijedao blagopokojni nadbiskup Kuharić – Bog je ljubav, a ljubav je dobro u tebi i činjenje dobra oko tebe…. Moj životni san mora biti moja stvarnost, moje sada, moj prioritet jer me on čini sretnom i oslobođenom stresa. Sve drugo su grube životne zablude i putovanje u bezdan.
Jesmo li spremni zastati i suočiti se s odlukom o traženju i pronalasku našeg životnog sna koje znači sreću ili ćemo je opet odgoditi za neka druga vremena i tako unedogled. Jesu li nam baš uvijek životne okolnosti prepreka ili nam je to najčešće alibi za nečinjenje. Jesu li nam postavljeni ciljevi preambiciozni i unaprijed neostvarivi što nas u kratkom vremenu čini frustriranima, a takvo dugotrajno stanje oko nas gradi zid koji nas izolira od onih kojima smo najpotrebniji i koji od nas očekuju upravo sve suprotno. Očekuju da smo sretni, opušteni, da primjećujemo male stvari oko sebe, sitne radosti koje nas čine sretnima i opuštenima od stresa. Očekuju nirvanu u našim srcima kako bismo bili otvoreni za one kojima je ljubav našega srca neophodna za savršeni sklad u našim obiteljima i okružjima. Svi se trebamo zapitati zar taj mali iskorak u našim životnim prioritetima nije najljepše ostvarenje sna u blagodati velikodušne ljubavi i nirvane u našim srcima kako bismo je dalje širili, poklanjali i darivali u susretu s blagdanom Božića kao blagdanom nesebičnog darivanja. Vrijeme Adventa je upravo pravo vrijeme donošenja odluke kojom ćemo naše apstraktne snove pretvoriti u stvarnost životne sreće i blagostanje srca.
Kaja Bakalić, Igrane
Hitovi: 2937