Pero Mioč: Livanjski rondo

Pero Mioč - Iz Životopisa

Pero Mioč, književnik, književni prevodilac i kazališni redatelj član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskoga društva dramskih umjetnika. Počasni član Društva poljskih pisaca. Doživotni počasni član UNIMAe. Živi i radi u Šibeniku kao redatelj i umjetnički savjetnik u Šibenskom kazalištu. Od 31. prosinca 2007. umirovljenik. Predsjednik Republike Poljske, Aleksander Kwaśniewski, odlikovao ga, 2003. visokim poljskim državnim odličjem - Krzyżem Kawalerskim (Viteškim križem). Gradsko vijeće grada Šibenika dodijelilo mu je 2005. godine Nagradu grada Šibenika za djelatnost u kulturi. Stowarzyszenie Autorów ZAiKS, Poljska, dodjeljuje mu Godišnju književnu nagradu za prijevode poljske književnosti na hrvatski jezik, 7. VII. 2006. Nagrada uručena 22. studenoga 2006. osobno u Warszawi. Poljski centar ASSITEJ, dodjeljuje mu počasnu Nagradu Jana Dormana za 2009.g. kao istaknutom inozemnom stvaraocu u kazalištima namijenjenim djeci i mladeži, uzimajući u obzir i njegova iznimna prevoditeljska dostignuća u toj oblasti. Rođen 12. siječnja 1942. godine u Žabljaku kod Livnu. U Livnu je završio realnu gimnaziju, 1961. godine. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, u travnju 1967. Vrlo kratko (2 godine) radio kao profesor hrvatskog jezika i književnosti, ali veze s kazalištem nikada nije prekidao. Kazalište mu je bilo suđeno. Prošao je kroz dječja, omladinska i studentska kazališta, a 1969. imenovan je direktorom Kazališta lutaka u Zadru. Od 1985. radi kao redatelj u Šibenskom kazalištu i pri Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Prevodio sa slovenskoga (Ž. Petan: Optuženi vuk, TV Snjeguljica, Prevrtljivci), s ruskoga (A.N. Tolstoj: Zlatni ključić, V. Maslov: Alibaba i razbojnici), bugarskoga (S. Conev: Sokratova posljednja noć). Međutim prevođenje s poljskog jezika, uz redateljski, njegov je najznačajniji dio rada. Prevodio je djela preko stotinu poljskih autora među kojima Adama Mickiewicza, Juliusza Słowackog, Lepoloda Staffa, Kazimiere Iłłakowiczówne, Konstantija Ildefonsa Galczyńskog, Czesława Miłosza, Karola Wojtyłe (papa Ivan Pavao II.), Tadeusza Różewicza, Wisławe Szymborske, Zbigniewa Herberta, Henryka Jurkowskog, Sławomira Mrożka, Henryka Bardijewskoga, Stanisława Grochowiaka, Janusza Głowackoga, Stanisława Barańczaka, Adama Zagajewskoga, Juliana Kornhausera, Ewe Lipske, Ryszarda Krynickoga, Olge Tokarczuk, Anne Janko… Autor je zbirke poezije Perunike, te drama, radiodrama i uprizorenih scenarija: Lipa Mara, Juliana kreposna, Jaslice, Krik, Putovanje u Betlehem, Maestro i svetac… Prevođen i izvođen u Poljskoj; Lipa Mara u Łodźi; režija Marta Janic, scenografija: Branko Stojaković, te u Teatru Lalek ''Banialuka'' u Bielsko-Białoj, režija: Pero Mioč, scenografija Andrzej Labiniec i Legenda o Juliani i Aleksandru u Wrocławskom Teatru Lalek, režija: Pero Mioč, scenografija: Tereza Midłarska Kowal. U Kazalištu Maszkaron u Krakowu režirao Arheološka iskapanja u selu Dilj Ive Brešana. Režirao u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Poljskoj i Mađarskoj; dramska djela, lutkarska djela, mjuzikle, scenske recitale… oko 180 režija. Autor je ogleda i eseja o poljskom romantizmu, o K. I. Galczyńskom, Cz. Miłoszu, K. Wojtyłi, T. Różewiczu, W. Szymborskoj, Z. Herbertu, te o domaćim autorima Ivi Brešanu, Mati Sušcu, Danielu Naćinoviću, Jakši Fiamengu, Rapki Ormanu… Godinama, pri Šibenskom kazalištu, vodio kazališnu radionicu iz koje su izišli glumci: Goran Višnjić, Orijana Kunčić, Toni Gojanović, Franka Klarić, Jakov Bilić, Kristijan Šupe, Ivana Gulin…

Izvor:  http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/pero-mioc