C. M. Vigano: Veliko resetiranje
Indeks Članka
Kad ljudska bića djeluju, čine to s ciljem. Čovjekovo djelovanje, ono što čini, predstavlja sredstvo za postizanje cilja, koji može biti moralno dobar ili loš. Djelovanje proizlazi iz volje, a rađa se iz misli, koja je čin intelekta. Ono što radimo određeno je onim što jesmo (sve naše sposobnosti: pamćenje, intelekt i volja). Skolastika savršeno sažima ovaj koncept u tri riječi: agere sequitur esse .
Nitko ne djeluje bez svrhe. Pa čak i ono što se događa pred našim očima već više od dvije godine je posljedica skupa popratnih uzroka koji pretpostavljaju početnu misao, informativni princip, takoreći. Kada shvatimo da razlozi koji nam se daju opravdati poduzete radnje nisu racionalni, to znači da su ti razlozi izgovori , lažni razlozi, koji služe da se sakrije istina koja se ne može spominjati.
Ovo je put Zloga. Kad nas iskušava, laže da povjerujemo da nam je prijatelj, da mu je stalo do našeg dobra. Poput sajmišta, đavo nam nudi svoja čudesna nalazišta, svoje eliksire sreće i bogatstva, za skromnu svotu naše besmrtne duše. Ali ovo, kao prevarant, on naravno propušta reći; najviše napiše sitnim slovima u klauzulama ugovora.
Sve je laž kada je Sotona u pitanju. Premise su lažne : Vaš Bog vas tlači teškim zapovijedima. Obećanja su lažna: možete odlučiti i dobiti ono što želite. A, sve je laž i kada se Sotonini miljenici organiziraju da uspostave distopiju Novog svjetskog poretka.
Pa, budući da ne možemo očekivati da nam zavjerenici Velikog resetiranja jasno kažu koji je njihov konačni cilj – budući da se radi o nečem zločinačkom – ipak možemo rekonstruirati mens , misao koja vodi njihove postupke poznavajući principe koji nadahnjuju njihova djela i potkrijepljujući ih vlastitim riječima. Također možemo razumjeti da su navedeni razlozi samo izgovori . Pa ipak, izgovori , kako su predstavljeni, pokazuju zloću i predumišljaj, jer da je njihov plan pošten i dobar, ne bi ga morali prikrivati nelogičnim i nesuvislim izgovorima.
Što je to Veliko resetiranje? To je prisilno nametanje četvrte industrijske revolucije koja će sadašnji ekonomski i društveni sustav dovesti do implozije, te će omogućiti, kroz opće osiromašenje i drastično smanjenje stanovništva, centralizaciju moći u rukama elitnih aspiranata. do besmrtnosti i svjetske dominacije. Htjeli bi nas svesti na amorfnu masu klijenata/robova zatvorenih u kutije i neprestano povezani na mrežu.
Velikim resetiranjem žele izbrisati zapadnokršćansko društvo kako bi uspostavili liberalno-komunističku sinarhiju po uzoru na kinesku diktaturu, u kojoj je cjelokupno stanovništvo kontrolirano i manevrirano po želji. U društvu nadahnutom, makar i samo u maloj mjeri, katoličkim vrijednostima, skupine financijske moći i elita Novog svjetskog poretka ne bi imale mjesta. Ali, to nas ne bi trebalo navesti da vjerujemo da je njihovo protivljenje kršćanskom društvu samo ekonomski i politički motivirano. U stvarnosti, ono što pokreće tu mržnju je da bi mogla postojati, čak iu najudaljenijem kutku planeta, moguća alternativa globalističkoj distopiji, svijet u kojem poslodavac može pošteno plaćati svoje zaposlenike, u kojem država nameće razumne poreze svojim građanima, u kojima dobrotvorne organizacije pružaju usluge besplatno i bez nagađanja, u kojima se poštuje nevinost djece i LGBTQ+ propaganda nije dopuštena. Svijet u kojem se društveno kraljevanje Isusa Krista pokazuje ne samo mogućim, nego i najboljim oblikom društva, kojim se upravlja za opće dobro i na slavu Božju.
Samo postojanje pojma usporedbe goruće je negiranje globalističke prijevare, pokazujući njezin užas i neuspjeh. Laži o potrebi za izolacijom opovrgnute su dokazima da tamo gdje ona nije usvojena, bilo je manje ozbiljnih slučajeva bolesti nego tamo gdje su uvedena izolacija i policijski sat. Laži o učinkovitosti genskog seruma otkrivaju slučajeve ponovne infekcije višestruko cijepljenih ljudi, ozbiljne nuspojave, iznenadne smrti. Laži o “suverenom narodu” i nepovredivim ljudskim pravima razotkrivene su apsurdnim pravilima, protuustavnim normama, diskriminirajućim zakonima u šutnjem pravosuđu.
Čak i pojam usporedbe koji sačinjava misu svih vremena onemogućuje davanje prednosti njezinoj krivotvorini: zato Bergoglianska crkva želi spriječiti njezino slavlje i držati vjernike podalje od njega. Da bi nam nametnuli taj užas, poslužili su se prijevarom, govoreći vjernicima da je apostolska misa nerazumljiva, te da se mora prevesti i pojednostaviti kako bi vjernici mogli bolje razumjeti njezino značenje. Ali, ovo je bila laž. Da su nam objasnili da im je cilj potpuno isti kao i onaj koji su zadali protestantski herezijarsi – da unište srce Katoličke crkve – krenuli bismo na njih s vilama u ruci.
Globalistički svijet ne trpi usporedbe. Zahtijeva tu “ekskluzivnost” koju s užasom osuđuje čim nije sama ta koja zahtijeva. Skida odjeću s vremena vlasti Crkve – uz suučesništvo bludničkih i heretičkih klerika – a zatim zahtijeva apsolutnu i iracionalnu poslušnost dogmama koje proklamira iz Davosa ili Bruxellesa. Slavi slobodu govora i tiska koju izdašno financira, ali ne tolerira ni neslaganje ni istinu koju nastoji jednostavno učiniti nedostupnom, nevidljivom.
I opet: globalistički svijet nema prošlost koju bi nam pokazao da potvrdimo veličinu svojih ideja, svoje filozofije, svoje vjere. Nasuprot tome, živi od krivotvorenja povijesti, od brisanja prošlosti, odstranjivanja od novih generacija. Tako da nitko tko bi ispred katedrale u Chartresu mogao prepoznati slike Krista i svetaca. Da nitko ne zna da se u Svetoj kapeli čuva ampula svete Krizme koju je nosio anđeo da posvećuje francuske kraljeve. Tako da nitko ne može znati svoja djela, pronaći njihove grobove ili razumjeti blago umjetnosti i književnosti koje su katoličke narode učinile velikima. Cancel Culture otkriva radikalnu ontološku nedosljednost globalizma u odnosu na sjaj kršćanske civilizacije.
Globalistički svijet nema budućnost. Ili bolje rečeno: budućnost koju nam namjerava dati najmračnija je i najstrašnija koju ljudski um može zamisliti. Budućnost koju nam predstavlja je lažna i neostvariva. “Nemam kuću, ne posjedujem ništa i sretan sam”, Schwab i promotori Agende 2030pokušajte nas uvjeriti. Njihov cilj nije usrećiti nas – što se neće dogoditi s vremenom, naravno – nego nam oduzeti domove i imovinu. Kad nam govore o pacifizmu i razoružanju, to nije zato što želi mir, nego zato što ćemo, razoružani i bez ideala, dopustiti da nas napadnu i dominiraju, a da ne reagiramo. Namjećući nam dobrodošlicu i “inkluzivnost” – usvajajući insajderski leksikon – oni ne žele stvarno prihvatiti i integrirati ljude iz drugih kultura i religija, već žele stvoriti preduvjete za društvene nerede i posljedično nestajanje naših tradicija i naše Vjere.
Kada nam govore o “otpornosti”, ne govore nam da će nas zaštititi od katastrofe koje nam prijete, već da se moramo pomiriti s tim da ih apsorbiramo bez protesta. Kad nas optužuju za ekstremizam ili fundamentalizam, to je samo zato što znaju da se vjernici i građani s plemenitim i svetim idealima mogu oduprijeti, organizirati priliku, širiti nezadovoljstvo. A kada nam nametnu masovnu inokulaciju genskim serumom koji nema nikakvu učinkovitost, ali ima mnogo ozbiljnih i smrtonosnih nuspojava, ne čine to zbog našeg zdravlja, već kako bi modificirali našu DNK i učinili nas kronično bolesnicima, s trajno kompromitiranim imunološkim sustavom i životnim vijekom kraći od prosječne zdrave osobe.
Nikada ne očekujte istinu od zagovornika Velikog resetiranja. Jer gdje nema Krista, ne može biti ni Istine, a znamo koliko oni mrze našega Gospodina. Mržnja koju ne mogu sakriti, a koju iskazuju u inauguracijskim emisijama europskih događaja (mislite na inauguraciju tunela St Gothard u Švicarskoj ili Olimpijske igre u Londonu, a nedavno i inauguraciju Igara Commonwealtha u Birminghamu), u “preporukama” da ne slavimo Božić i ne nosimo kršćanska imena za svoju djecu. Njihova mržnja postaje ubojita kada teoretiziraju pobačaj kao “ljudsko pravo”, skrivajući njegovu grozotu iza licemjernog izraza “reproduktivnog zdravlja”: jer to je život koji mrze, u kojem vide sliku i priliku tog Boga kojeg su izgubili zauvijek.
Ova slika i sličnost mnogo je dublja nego što mislimo. Sastoje se u trojstvenoj dimenziji čovjeka, s njegovim sposobnostima koje se odnose na tri božanske osobe: pamćenje (Otac), inteligencija (Sin) i volja (Duh Sveti). I kao što je u Presvetom Trojstvu Duh Svete Ljubav koja proizlazi od Oca i Sina, tako je u čovjeku volja sposobnost koja proizlazi iz sjećanja na prošlost i razumijevanja sadašnjih stvari. Nije slučajnost da se u paklenom preokretu suvremenog svijeta čovjek nađe lišen svojih sjećanja, povijesti i tradicije (mislimo na Cancel Culturei zahtjevi za 'oprostom' za krivotvorene ili iskrivljene radnje naše prošlosti), nesposoban izraziti kritički sud (mislite na kognitivnu disonancu koju stvara psihopandemija) i nesposoban upravljati svojom voljom podržavajući je inteligenciju (mislite na nesposobnost reagiranja na nametnuto zlo ili dobro kojega smo lišeni) .
Moderno nas je društvo svojom bajkom o demokraciji naučilo misliti da možemo biti katolici, možda čak i tradicionalisti, sve dok ne dovodimo u pitanje činjenicu da svima treba omogućiti jednaka prava. Moramo poštivati ideje drugih, kažu nam. Ali u metafizičkoj sferi, u Božjoj vječnosti, ova bitka između Dobre i Zla nije svjetovna ili ekumenska: ona je stvarna, kao što su raspoređene vojske, ona Civitas Dei i ona civitas diaboli . Anđeli Neba i otpadnički duhovi Pakla nemaju ništa s koncilskim irenizmom: oni vode bitku u kojem se protivniku mora oteti što više duša. Sve koji nas zagovaraju nisu čitali Fratelli Tutti, a ljestvice svetog Mihovila nisu baždarene prema “moralnosti od slučaja do slučaja” ili “etici situacije” heretičkog isusovca ili prema pastoralnim krivudama sinodalnog puta.
Prestanimo biti politički korektni, uvijek u strahu da bi naša uvjerenja mogla uznemiriti osjetljivu savjest onih koji se ne ustručavaju rastrgati bespomoćno stvorenje u majčinoj utrobi ili gušiti starce i bolesne u snu. Prečesto smo šutjeli pred stvarima koje se ne smiju ni spominjati – od normaliziranja poroka do najponižavajućih prijestupa. Ipak, kao katolici, trebali bismo znati da je Bog živ i istinit usprkos ateistima, i da Krist ostvaruje naslove suvereniteta nad nama kao naš Stvoritelj i Otkupitelj usprkos liberalima.
Ako nismo uvjereni u te stvarnosti , ne možemo niti razumjeti djelovanje neprijatelja, koji je savršeno svjestan te stvarnosti. Ako se ne uvjerimo u ove stvarnosti, nećemo dati vjerodostojan primjer onima koji bi, našim riječima i djelima, mogli otvoriti oči i postati poslušni Milosti. Teško je vjerovati onima koji ne vole ono što ispovijedaju, kao što je teško vjerovati modernistima koji se svojim nemilosrdnim ponašanjem ograđuju ispraznim riječima. Nemoguće je vjerovati onima koji od nas traže da jedemo skakavce i žohare kako bismo spasili planet, dok oni jedu dragocjene komade govedine Kobe ili da napustimo dizelski automobil dok putuju privatnim avionima (ima ih na stotine u Davosu tijekom samita Svjetskog ekonomskog foruma !).
Moramo ponovno otkriti tu dimenziju realizma i objektivnosti, koju su učinili da gubimo korak po korak, ili koje su nas naučili da se sramimo. Mi smo milites Christi , Kristovi vojnici, pozvani boriti se protiv neprijatelja koji bi nas želio udariti u leđa ili nas natjerati da kukavički dezertiramo, jer on zna da kada se protiv nas otvoreno bori, iza nas se nalazi Bezgrešnu Djevicu, terribilis ut castrorum acies ordinata . Ovu Majku koju Neprijatelj mrzi u svim majkama zemlje, ovu Janjetovu ženu koju ocrnjuje napadajući svet braka i kućne vrline, ovu Ženu koju ponižava nekazujući ženstvenost ili praveći opscenu parodiju od nje.
Globalistička doktrina je u biti sotonistička, jer je najizravnija i najneumoljivija društvena i globalna primjena Sotonine pobune. U njemu nalazimo onaj hybris , onaj prkos Nebu koji je klasična civilizacija – još uvijek poganska, ali predodređena za dolazak Kristove poruke u punini vremena – mudro stigmatizirala i koji nas vraća na Luciferovu pobunu. Hybris , glupi ponos onih koji vjeruju da su poput Boga i uzurpiraju božanske atribute, navodi današnju znanost da poriče svoj poziv da služi dobru kako bi je stavio u službu Novog poretka, kako bi uz tehnološki napredak postigao ono što je u prošlosti bilo nezamislivo: izbrisati razliku između čovjeka i stroja, između njegova uma i umjetne inteligencije.
Stoga se ne čudi da je transhumanizam jedan od ključnih točaka Agende 2030. Iza ovog ludog projekta miješanja u Božju kreaciju i činjenice da se čak usuđuju promijeniti svjetište svijesti u koje samo Bog silazi sa svojom milošću; iza ovog plana za zlostavljanje ljudskog bića kako bi se “učinilo učinkovitijim” postoji, još jednom, doktrinarna aberacija, laž koja se suprotstavlja Božjoj Istini. Stvoriti besmrtno biće – kako bi to neki rekli – u tehnološkom je smislu ponovno izdanje paklenog delirija u čijoj je osnovi pretpostavka da se u čovjeku mogu izbrisati posljedice Istočnog grijeha. Gdje je Adamov grijeh donio smrt i bolest, prijevara transhumanizma obećava besmrtnost i zdravlje; gdje je dovelo do slabljenja intelekta i zle sklonosti volje, prijevara čovjeka-stroja obećava pristup znanju i mogućnost da bude vlastiti zakon.
Ali smrt, bolest, slabljenje razuma i zla sklonost volje, umor od posla, ratovi i epidemije, pravedna su kazna za beskrajnu uvredu koju je cijelo čovječanstvo, u svojim Praroditeljima, nanijelo Božjem Veličanstvu neposlušnošću mu. Tko se zavarava vjerujući da nema za posljedicu ovaj neposluh, ne želi prihvatiti vlastitu degradaciju niti priznati djelo Otkupljenja Isusa Krista, koji je došao na zemlju propter nos homines et propter nostram salutem , umirući se na križu da bi nas izbavio iz jarma Sotoninog.
To je prava teološka perspektiva iz koje treba promatrati krizu društva i Crkve. Zabluda transhumanizma nema za cilj ubrzati trčanje sportaša ili preciznije ciljati vojnika, nego pokvariti čovjeka u tijelu, nakon što ga je udario u dušu. Sotona se ne miri s porazom, koji je tim strašniji jer je u njemu zasjala poslušnost našeg Gospodina Vječnom Ocu, nasuprot ponosu luciferijanskog Non serviam . . I ako Bog putem milosti uspije dotaknuti duše i vratiti ih k sebi, vraćajući ih u vječni život, Sotona sada napada tijela, zagađujući djelo Stvoritelja i nekazujući stvorenje. Njegovo razorno djelo proteže se i na ostatak kreacije, s gnusnim rezultatima koji tvrde da su konkurenti Božjoj veličanstvenosti.
Takva je borba između Dobre i Zla, koja od stvaranja Adama uključuje i ljudska bića, koja su pozvana izabrati na koju će stranu stati. Jer neutralnost je već savez s onima koji zaslužuju poraz. Znamo koliko je moćan neprijatelj Novog svjetskog poretka i kakva je njegova organizacija. Znamo i što ga pokreće i što želi postići. Ali upravo iz tog razloga znamo da su njegove pobjede samo prividne i osuđene na neuspjeh; i da je naša dužnost, u ovom ratu koji je već dobio Raspeti, odaberite na koju se stranu želimo prikloniti i boriti se, prije svega otvaranjem očiju pred lažima koje nas mainstream informacije tjeraju da gutamo.
Razumijevanje da možda postoje zli ljudi koji namjerno odluče stati na stranu Lucifera protiv Boga je prvi korak koji moramo poduzeti ako se želimo oduprijeti golemom udaru koji je u tijeku. Ti ljudi su, u neku ruku, Sotonino “mističko tijelo” i djeluju na širenju zla u svijetu i brišu Kristovo ime: baš kao što Mistično Tijelo Kristovo, a to je Crkva, djeluje u Zajedništvu Svetih na širenju Milujte i slavite Ime Božje. Opet, civitas diaboli i Civitas Dei . Ako vjerujemo da su izvanredno stanje u vezi s pandemijom vodili nekompetentni ljudi, a ne cinični istrebljivači, potpuno smo na krivom putu. Jednako tako ako vjerujemo da naši čelnici nisu podređeni toj eliti kriminalaca, kamatara i prevratnika, iako zahvaljujući njima imaju svoje karijere.
Postojalo je vrijeme kada je bilo normalno da podanici kršćanskog kraljevstva žive u skladu s božanskim zapovijedima, u kojima su pobačaj, razvod, sodomija i lihvarenje bili zabranjeni. Taj je svijet, zahvaljujući sporu i strpljivom radu zavjerenika, zamijenio ovaj – koji još nije sasvim njihov – u kojem vladaju vlasti koje svoj legitimitet ne crpe ni od Boga ni od naroda. I te ovlasti smještaju sve ono što je prije bilo poticano i nagrađivano, a potiču ono što je bilo zabranjeno i kažnjavano.
Ako u Civitas Dei Krist vlada, tko vlada u civitas diaboli nego Antikrist? Dakle, ako u bene ordinata republicaistinito, dobro i lijepo teološki su izraz Božjih savršenstava; u globalističkoj republici lažno, zlo i ružno su njihova najočitija manifestacija. Toliko da mora postati opća norma, zakon države, moralna zapovijed kojoj se čovjek mora prilagoditi. Čak iu ovom slučaju, ako obratite pažnju, ponovno se predlaže još jedna obmana: da je tiranija vladara i svećenstva opravdana papističkim praznovjerjem definitivno izbrisana iz revolucionarnog društva, da je zamijenila vlada naroda pod okriljem božice Razlog. Danas vidimo koliko su tiranski globalistički Levijatan i Bergogliansko veliko vijeće, ujedinjeni u poricanju i izdaji svoje uloge vladara države i pastira Crkve.
Dragi prijatelji, vaša je zadaća – kao i zadaća mnogih ljudi dobre volje u tolikim drugim narodima – sveta i vrlo važna. To je zadatak ponovne izgradnje, obnove, izgradnje. Upravo suprotno od onoga što znaju raditi sljedbenici civitas diaboli , sposobni samo uništavati, rušiti, gomilati ruševine. A da bismo ponovno izgradili, moramo ponovno krenuti od temelja, koji su temelji društvene građevine, stavljajući Krista kao zaglavni kamen, zaglavni kamen.
Upamtite da ova perverzna i pokvarena generacija nema budućnost: ona je žrtva vlastite sljepoće, vlastite sterilnosti, vlastite nesposobnosti stvaranja. Jer dati život je božansko djelo, a to se odnosi jednako na život tijela kao i na život duše; dok je đavao sposoban samo dati smrt, kao njom i tupi očaj duše otrgnute od njezinog konačnog i vrhovnog cilja, koji je Bog.
Budite sigurni: Novi svjetski poredak neće prevladati. Njegov razorni bijes koji bi smanjio svjetsku populaciju na pola milijarde ljudskih bića neće prevladati. Njegova mržnja prema nerođenom životu i prema životu koji izumire neće prevladati. Njegov plan tiranije neće prevladati. Upravo u uskraćenosti Dobra shvaćamo cijenu onoga što nam je oduzeto i nalazimo odlučnost i snagu za borbu i otpor. Niti će prevladati otpadništvo koje pogađa katoličku hijerarhiju, sada sluškinju svijeta: sijači razdora i zabluda koji napadaju naše crkve neumitno će izumrijeti, ostavljajući prazne katedrale i crkve te samostalne i sjemeništa koje su okupirali šezdeset godina prije s lažnim obećanjem koncilskog proljeća. Jer iza svega uvijek stoji prijevara i zloba Lažljivca.
Izvor: epoha.com
QUN-ova Agenda 2030 je globalni plan koji je osmislila vladajuća klasa kako bi stekla centraliziranu kontrolu nad zemljinim resursima i stanovništvom pod jednom svjetskom vladom. Plan postoji već 3 desetljeća, od potpisivanja Agende 21 iu punoj je provedbi vrtoglavom brzinom od 2020., s manje od 8 godina za postizanje ciljeva.
Cilj UN-ove agende 2030 je transformirati globalno društvo u tehnokraciju pod krinkom održivog razvoja do 2030. Krajnji rezultat bio bi visokotehnološki robovski sustav od kojeg je nemoguće pobjeći.
Don Josip Mužić:
Zadnji čas je da se probudimo jer je zlo na vrhuncu svoje moći i u završnoj fazi uspostave protubožje svjetske diktature
Iskustvo Crkve u Hrvata je bogato i može poslužiti kao polazište za jedan pokušaj razumijevanja sadašnjega trenutka s motrišta vjere imajući na umu uz katoličanstvo jednako pravoslavlje i islam koji su prisutni na našim prostorima.
Stanje propadanja
Svim Hrvatima, koji misle svojom glavom, jasno je da ubrzano gubimo narod, državnost, obitelj i vjeru. Masovno se iseljavamo, starimo i demografski nestajemo. Sluge staroga komunističkog režima skupa s novim sluganima prodale su se bjelosvjetskim gospodarima i nastavljaju istu rabotu uništavanja vlastitoga naroda. Ekonomska suverenost je sustavno pustošena i sada smo je kao država izgubili. Privatna sredstva javnoga priopćavanja su u vlasništvu odnarođenih moćnika ili tuđina a državna su od istih okupirana. I jedni i drugi se natječu tko će više nauditi vjeri i moralu. Politički narodu je ostavljeno da se rukovodi logikom manjega zla birajući između sporoga i brzoga puta u propast. Zorni pokazatelji duboke krize vjere i morala su višestruki pad broja djece u obiteljima kao i opadanje vjerske prakse. Nakon dvije godine korona-krize stanje se dodatno pogoršalo. Naravni i nadnaravni temelji Crkve u Hrvata su uzdrmani i upitni. Slično je, ako ne i gore, po svim ovim pitanjima i kod nama susjednih naroda.
Ne treba doprinositi defetizmu, kojega imamo na izvoz, nego je važno dati ispravnu dijagnozu stanja kako bi se sve bolesno, uz pomoć Božju, moglo izliječiti. Obvezuje nas uvijek pa i danas neprolazna Isusova riječ: „Istina će vas osloboditi” (Iv 8,32). Sukladno tome štetan je lažni optimizam koji zavarava sebe i druge ne želeći se suočiti sa zbiljom, nego po svaku cijenu usvaja prosvjetiteljski mit o napretku držeći da sami protok vremena donosi boljitak. Istina je pak da je suvremeno moralno nazadovanje, oslonjeno na tehnološki napredak, postalo ogromna prijetnja osnovnim ljudskim pravima i samom opstanku čovječanstva.
Propusti vjerskih vođa
Stanje kod pastira je odraz stanja među pukom i obrnuto. Naime većina nominalnih vjernika, kako katolika i pravoslavaca tako i muslimana, praktično žive kao pogani a to onda pogađa i vodstvo. Vjerske vođe na području bivše Jugoslavije u pravilu najviše zakazuju grijehom propusta koji se očituje u gromoglasnoj šutnji o svemu bitnom. Svjetovna sredstva priopćavanja određuju što je podobno a što nepodobno vjerovati. Iz straha od medijskoga linča rijetki su im se spremni zamjeriti, a mnogi prilagođavaju svoj govor samo da budu zapaženi. Praktično i teoretsko bezboštvo zatrovalo je vjernike na svim razinama.
Veliki utjecaj među vjerskim vođama imaju, poznati i nepoznati, suradnici bivšega režima i novi oportunisti koji ne žele izgubiti materijalne koristi i pogodnosti koje im daje vlast. U pozadini jednih i drugih stoje moralni kompromisi koji ih čine izloženima ucjeni, konformizam koji razmišlja svjetovno i u konačnici razvodnjena vjera koja sve relativizira. Njihove pozicije neizravno i izravno učvršćuju i mnogi visoki vjerski predstavnici sa zapada koji otvoreno šire i podržavaju krivovjerje u raznim oblicima ili pridonose neodmjerenim i dvojbenim izjavama, rastućoj pomutnji. Potrebna nam je sveobuhvatna lustracija, na svim razinama, koja bi obuhvatila vrijeme komunizma kao i takozvane demokracije.
Vjernici koji se zbiljski trude živjeti autentično danas su u manjini u društvu i unutar svojih vjerskih zajednica. Ljudski gledano, situacija je izuzetno teška, a ako se to ne prizna, prijeti da postane i bezizlazna. Nema velike koristi od kurtoaznih posjeta i sterilnoga međuvjerskog dijaloga. Treba zajedno djelovati u onome što nas povezuje kao što je borba za život nerođenih, slobodu, pravednost, obitelj, domoljublje i uopće moralne vrednote. Od vjerskih vođa se očekuje, uz to da budu nepotkupljivi, proročki glas protiv globalnoga bezboštva, grešnih struktura, kulture smrti i diktature relativizma. Korona-kriza, u kojoj su dovedena u pitanje osnovna ljudska prava, zorno je pokazala da su nažalost tek rijetki dorasli tim izazovima.
Globalni preustroj
U stanju ubrzanoga nastajanja globalnoga preustroja koji niječe prirodni zakon svi su ljudi, kojima je stalo do ljudske naravi i dostojanstva, ugroženi od istoga neprijatelja. I zato bi oni trebali udruženim snagama poglavito djelovati u obrani prirodnoga morala ostavivši na drugom mjestu partikularne, nacionalne i političke interese. Što će nam države ako dopustimo razaranje obitelji i vladavinu nemorala? Mnogim narodima već sada demografski prijeti skori nestanak.
Preko kontroliranoga kaosa stvara se novi svjetski poredak. Ratovi, kao ovaj sada u Ukrajini, dovode do novih podjela i međusobne mržnje, a najviše koriste onima koji u njima ne sudjeluju nego još na njima izvlače dobit. To su oni isti koji su zaradili na korona-krizi i koji će sada imati koristi od sankcija i prodaje oružja, a sutra na obnovi porušenoga i to će sve platiti obični narod. Na zapadu se, u ovom novom europskom ratu, od početka, planski i manipulativno, stvorila navijačka atmosfera u kojoj se bezrezervno podržava samo jedna sukobljena strana što nije bio slučaj u Domovinskom ratu. Kad se provodi propaganda i zavodi jednoumlje, gubi se objektivno informiranje i teško je zauzeti ispravan stav. S kojim moralnim pravom isti mediji koji su zdušno podržavali napad na Irak sada mogu osuđivati napad na Ukrajinu? U ovakvim slučajevima treba pomoći žrtvama, zalagati se za mir, ali ne treba, dok stvari nisu jasne, nužno zauzeti jednu stranu. Ovo je rat koji će, prema dosadašnjim pokazateljima, gospodarski unazaditi Europu, a ojačati SAD. No nadasve, on će poslužiti gospodarima kaosa, kao i rušenje Blizanaca u SAD-u, za daljnje ograničavanje ljudskih prava i brže uvođenje „novoga normalnog”.
Nije lako održati pravedan mir i skladan suživot kada se nacionalni interesi prepliću. Globalističkim sluganima je u opisu službe da s jedne strane stalno potpiruju napetosti, pripisujući to koliko je moguće vjerskim razlikama, a s druge strane istodobno rade na brisanju nacionalnih identiteta. Takvo stanje stvara smutnju i priječi da se ispravno sagledaju prioriteti. Čovjek se biološki prvo rodi kao pripadnik jednoga naroda, no daleko važnija za vjernike je njihova vjera koja se dobiva tek naknadno odgojem i osobnim izborom. Zato je važno bez obzira na sve, kako kršćanima tako i muslimanima, sačuvati prvenstvo vjere, i ne dati se izmanipulirati od politike.
Nadreligija
Zajednička ugroza je moderno protuboštvo u raznim oblicima koje nastavlja na valu zločinačkih postignuća komunizma. Ono se očituje neizravno preko planskoga širenja i financiranja raznih sekti koje djeluju podrivački, procvatu krivovjerja i obnovi poganstva. No sve više nastupa i izravno preko promicanja protunaravnih ideologija kao što je đenderizam, svih mogućih oblika magije sve do otvorenoga veličanja sotonizma. Jednobožačke religije tako se sustavno urušavaju u svojim temeljima i sve se više dovode u pitanje. Sve se to promiče pod vidom dobra pa tako na prvom legalnom ateističkom spomeniku podignutom u SAD-u stoji: „Ateist vjeruje da umjesto crkve treba biti izgrađena bolnica. Ateist vjeruje da djela vrijede više od izgovorenih molitvi. Ateist teži uključivanju u život, a ne bijegu u smrt. Ateist želi da bolest, siromaštvo i rat budu pobijeđeni”. Ovo je neizravna optužba koja za sve zlo okrivljuje vjeru u Boga namjerno prešućujući da upravo pravi vjernici, zahvaljujući bogoljublju, daleko nadmašuju ateiste u gradnji bolnica i djelatnom čovjekoljublju. Iz toga se vrlo lako izrodi mržnja koja se očituje u otvorenim pozivima na spaljivanje svećenika i crkava jer jedino „svijetle one koje gore”.
Krajnji cilj je stvoriti jednu globalnu sinkretističku nadreligiju na ruševinama Abrahamove baštine. Iz sadašnje diskriminacije, izrugivanja i obespravljivanja vjernika možemo iščitati najavu i početak novoga progona koji je već na djelu u Kini. Ni biološko očuvanje naroda neće pomoći ako izgubimo vjeru kao najdragocjeniju baštinu na kojoj počiva naš identitet i o kojoj ovisi vječno spasenje. Zato je od presudne važnosti da istinski monoteistički vjernici složno obrane svoja prava i sačuvaju vjeru u jednoga Boga. Pri tom nam može biti od velike koristi zajedničko iskustvo ateističkoga progona za vrijeme komunizma gdje smo se u zatvorima i pod mukama razumjeli i međusobno pomagali.
Neprijatelj(i)
Možemo se učiti od protubožaca (antiteista) koji, zavjerenički ali ustrajno, djeluju združenim snagama globalno, regionalno i lokalno. Pravi neprijatelj kršćanstva i islama je duboka država koja rukovodi iz pozadine sa svim glavnim društveno-političkim događanjima. Sudeći po njezinim učincima podjela, razaranja, mržnje na Boga i čovjeka iza nje stoji sam Sotona „čovjekoubojica od početka” i „otac laži” (Iv 8,44). Sve tri jednobožačke religije (židovstvo, kršćanstvo i islam) vjeruju u postojanje đavla i smatraju ga glavnim neprijateljem koji radi na našoj vječnoj propasti. Zato bi monoteisti trebali dati sve od sebe da ga poraze, kao glavnoga uzročnika zla na svijetu, i ta jedinstvena metafizička borba nas također čini saveznicima. U skladu s time je osim ljubavi prema istini potrebno međusobno uvažavanje i djelatna suradnja unatoč doktrinarnih razlika. Istina je da se u tome može računati samo na praktične vjernike koji čine manjinu i u svojim vjerskim zajednicama, ali Bogu je važno da mi damo do kraja svoj doprinos kako bi on podario pobjedu. Sve ovo može zvučati utopijski, ali živimo u prijelomnim vremenima koji nam ne ostavljaju puno izbora. Zadnji čas je da se probudimo jer je zlo na vrhuncu svoje moći i u završnoj fazi uspostave protubožje svjetske diktature. U protivnom bit ćemo poraženi i osuđeni na propast ovdje na zemlji, čime uvelike dovodimo u pitanje spasenje u vječnosti.
„Veliki reset“ – operacija preuzimanja kontrole nad nacijama i centralizacije moći i bogatstva
Conscious Pilat, Provjeri.hr 7. lipnja 2022.
Porobljavanje
Slijedeći tekst je napisan jednostavnim jezikom da ga svatko razumije, a cilj je da bude „oružje“ u vašim rukama kojim ćemo se oduprijeti planovima onih koji nam žele oduzeti sva prava. Učinite još jedan dodatni napor i podijelite ga nakon čitanja, kako bi što više ljudi shvatilo što nam se događa i priprema.
Kako smo to već više puta naglašavali, „Veliki reset“ uključuje rušenje i radikalnu reviziju svih osnovnih „stupova“ civilizacije: društva, tehnologije, gospodarstva, okoliša i geopolitike, uključujući hranu i zdravlje. Kontrolom nad tim temeljnim stupovima, Svjetski ekonomski forum (WEF) i njegovi globalistički saveznici namjeravaju preuzeti kontrolu nad svim nacijama svijeta i centralizirati svu moć i bogatstvo.
Plan WEF-a
Prema WEF-u, kapitalizam je mrtav i više nema mjesta slobodnom tržištu. Umjesto toga, potrebna je uprava odozgo prema dolje, Novi svjetski poredak, koji može osigurati “pravednu” raspodjelu resursa koji se smanjuju, uključujući energiju i hranu. Međutim, ono što oni zapravo govore je da ljudi koji će uskoro postati beskorisni troše “njihove” resurse. Oni nas sve vide kao egzistencijalnu prijetnju njihovom luksuznom načinu života.
Dakle, njihov je desetljećima star plan preuzeti kontrolu nad svime, prenijeti svo bogatstvo i privatno vlasništvo u svoje ruke i centralizirano kontrolirati tko će što i kada dobiti. Važno je shvatiti da ova kabala predvođena WEF-om vjeruje u transhumanističke i tehnokratske principe.
Što je tehnokracija?
Tehnokracija je u svojoj srži ekonomski, a ne politički sustav koji je potpuno neprirodan i zahtijeva neprirodna sredstva da bi se održao. Njena ekonomija ne temelji se na uobičajenim mehanizmima ponude i potražnje ili slobodne trgovine, već na energetskim resursima, koji diktiraju proizvodnju, kupnju, prodaju i konzumaciju, a sve zahtijeva opsežan nadzor i tehnologije vođene umjetnom inteligencijom kako bi sve držao pod kontrolom.
Ukratko, energija zamjenjuje koncept novca kao robe.
U sadašnjem sustavu potražnja pokreće trgovinu, a to neće biti primjenjivo u tehnokratskoj ekonomiji, već će potrošače trebati usmjeravati da konzumiraju upravo ono što sustavu treba da konzumiraju. Da bi se to dogodilo, potrebno je manje-više isprati mozak potrošaču, a kako stvari stoje tu neće biti velikih problema.
Razumijevanje uma tehnokrata
Kao što je sam Schwab u više navrata izjavio, oni žele društvo u kojem su ljudi spojeni sa strojevima i umjetnom inteligencijom (AI). Raduju se ekstremnoj dugovječnosti, ako ne i besmrtnosti putem tehnoloških sredstava.
Dakle, koncept čovjeka kao duhovnog bića za njih je potpuno stran, a ideja koja ih „pali“ je da se svijest može učitati u sintetičko tijelo. Na taj način otkrivaju da su u potpunoj suprotnosti s konceptom Boga, za kojeg vjeruju da ga uz pomoć tehnologije i umjetne inteligencije mogu potpuno zamijeniti.
Oni zapravo vjeruju da su bolji, razvijeniji od nas ostalih i odatle crpe svoje „pravo“ da odlučuju o sudbini čovječanstva. Oni također odbacuju pojam slobodne volje, pa je potpuno jasno zašto nemaju problema s tim da vam oduzmu slobodu i sposobnost da sami odlučujete.
Godišnji sastanak u Davosu
Svake godine WEF održava sastanak u švicarskom Davosu, gdje tehnokrati dolijeću privatnim avionima da rasprave kako najbrže uništiti radničku klasu. Sudionici su korporativni rukovoditelji, bankari i financijeri, šefovi država, ministri financija i trgovine, središnji bankari, kreatori politika, čelnici međunarodnih organizacija kao što su Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, Banka za Međunarodna naselja, Ujedinjeni narodi i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Tu su i brojni akademici, ekonomisti, politolozi, novinari, kulturne elite i poznate osobe.
Ovogodišnji susret održan je od 22. do 26. svibnja, a već prvog dana sudionici su bili počašćeni impresivnim iskustvom metaverzuma u vlastitom digitalnom avataru, kojeg žele svima nama i to što prije. Naime, digitalna stvarnost je mjesto u kojem „uživanje“ ne uključuje upotrebu resursa iz stvarnog svijeta.
Drugi dan uključivao je raspravu o tome kako proizvodne tvrtke mogu ubrzati implementaciju automatizacije, kako bi se ideja zamijene većine ljudske radne snage robotikom i umjetnom inteligencijom što prije ostvarila. Naravno, realizacija ove ideja će veliku masu čovječanstva učiniti suvišnim i “beskorisnim”.
Održivi razvoj je tehnokracija
Mnogi pojmovi koje sve više čujete posljednjih godina odnose se na tehnokraciju, kao što su održivi razvoj, Agenda 21, Agenda 2030, Veliki reset, slogan Build Back Better, Četvrta industrijska revolucija, Nova urbana agenda, zelena ekonomija, Pariški klimatski sporazum i pokret za klimatske promjene općenito.
Zajednički cilj svih ovih pokreta i planova je zarobljavanje svih resursa svijeta i postizanje vlasništva nad njima za račun male globalne „elitne“ skupine, a što nije ništa drugo nego uvođenje krajnjeg oblika totalitarizma.
Kada govore o “preraspodjeli bogatstva”, ono na što zapravo misle je preraspodjela resursa od nas do njih. WEF je javno objavio da do 2030. nećete posjedovati ništa, a sve što trebate iznajmljivat ćete od njih i to na osnovu bilance vašeg društvenog i ugljičnog kredita.
Što je zelena revolucija?
Iako “zelena agenda” zvuči kao prava stvar, to je najveća prevara i klopka čovječanstvu, kojeg je izmislio Rimski klub (znanstveni think tank udružen s WEF-om) kako bi opravdao plan depopulacije.
Potreba za kontrolom stanovništva opisana je u knjizi “Granice rasta” iz 1972., kojom se upozorava da bi “ako bi se obrasci svjetske potrošnje i rast stanovništva nastavili istim visokim stopama iz tog vremena, Zemlja bi dosegnula granice unutar stoljeća.” Nadalje, u knjizi iz 1991., “Prva globalna revolucija”, Rimski klub tvrdi da bi politike depopulacije mogle dobiti široku podršku ako bi se mogle povezati s egzistencijalnom borbom protiv zajedničkog neprijatelja: “U potrazi za zajedničkim neprijateljem protiv kojeg se možemo ujediniti, došli smo na ideju da bi zagađenje, prijetnja globalnog zatopljenja, nestašica vode, glad i slično, odgovarali ovome.”
Dakle, namjeravano “pozelenjavanje” je ustvari depopulacija. Za primjer uzmite samo implikacije koje će nastati zbog eliminacije proizvodnje nafte i plina. Osim što će nastati energetski kaos, jer alternativni „zeleni“ izvori energije nemaju niti približno kapacitete da pokriju nedostatke, nastat će obustava proizvodnja hrane jer ne postoji poljoprivredna oprema koja može učinkovito raditi na solarnu ili energiju pogonjenu vjetrom. Teški građevinski strojevi također ne mogu raditi na ove alternativne izvore energije, tako da će i tu nastati problemi.
Iako se mnogima čini da globalni čelnici djeluju iz neznanja, izvjesno je da su njihovi postupci namjerni, jer njihova namjera je naštetiti što većem broju ljudi, kako bi Zemlju očistili od budućih “beskorisnih” ljudi.
Druga faza „Velikog reseta“: Rat
Rat je sastavni dio plana Velikog reseta, jer ubrzava ekonomski kolaps koji je potreban prije nego se krene u „Bolju ponovnu izgradnju“ (Build Bask Better). Ratom između Rusije i Ukrajine poremećeni su lanci opskrbe svih vrsta, a nestašica goriva i inflacija doprinose geopolitičkim napetostima koje mogu izazvati stagflaciju, gospodarsku situaciju u kojoj su inflacija i stope nezaposlenosti visoke, dok se gospodarski rast usporava.
Krajnji rezultat je povećana ovisnost o državnim subvencijama, a to je jasan cilj Velikog reseta, baš kao i uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka kojim će se stvoriti dodatna ovisnost čovječanstva. Cilj je da se osigura da svi budemo jednako siromašni i nesposobni ugroziti njihov monopol moći i bogatstva. Nitko neće imati ništa.
Rat u Ukrajini smanjuje oslanjanje Europe na rusku energiju, čime se pojačava hitnost ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. U korak s Velikim resetom, kreatori politike diljem svijeta koriste sankcije protiv ruskog energetskog sektora kako bi ubrzali prijelaz na “zelenu” energiju (vidi prethodno poglavlje).
Ratom se stvara i nestašica hrane, pa je sada sasvim jasno zašto su posljednjih godina predvodnici Velikog reseta, poput Billa Gatesa, pozivali da se prestane jesti pravo meso i da se prijeđe na ono sintetičko, uzgojeno u laboratoriju. Rat će samo ubrzati prelazak na sintetičku hranu, koja za globaliste ima višestruku korist. Osim što će ljudi postajati sve bolesniji, bit će sve ovisniji o hrani proizvedenoj od strane monopola i stoga će se lakše moći kontrolirati.
Ne treba smesti s uma još jednu opasnost koja nam upravo prijeti ovih dana, a to je prepuštanje nacionalnog suvereniteta Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koja je također povezana sa WEF-om.
No, bez obzira što globalistička kabala gura svijet u ruke tehnokrata, moramo se sjetiti da naša sudbina ovisi o nama samima, a ne o Schwabu i ekipi iz Davosa. Ako se ne odupremo njihovim planovima, odlučili smo prihvatiti njihovu verziju budućnosti
Iz zanimljivog razgovora s Margaret Anna Alice, američkom konzervativnom spisateljicom, koji je za HT vodio Vanja Vinković
V. V.: Zapad različitim društvenim eksperimentima postaje „ludnica otvorenog tipa“ gdje se sve što je do nedavno bilo normalno i prirodno nastoji obezvrijediti i obratno. Tako se u javnosti „tradicionalne“ obitelji prikazuje nazadnima, problematičnima, svjevrsnim tamnicama u kojima nijednom njihovu članu nije ugodno i lijepo, ali se zato „moderne“ obitelji, primjerice s istospolnim parovima, po mogućnosti i multietničkim, predstavljaju kao raj na zemlji i idealno mjesto za odgoj djece. Nije li riječ o paradoksu koji orwellovskim novogovorom možemo nazvati „novonormalnim“?
O „preodgoju“ konzervativnih ljudi na Zapadu s naglaskom na ponižavanju bjelačkih vrijednosti, korporativnim planovima pokoravanja svijeta, aktivističkim „progresivnim“ skupinama kojima je cilj uništiti tradicionalne oblike obiteljskog života te modernim tehnologijama čijom zloporabom bespovratno krećemo prema totalitarnoj digitalnoj tiraniji. U tu svrhu uspostavljeni su diljem zapadnih društava pravni sustavi sa zakonskim rješenjima kojima se ubrzano i trajno ukidaju tradicionalne i konzervativne zajednice u korist hinjene multikulturalnosti i „progresivističkog“ jednoumlja.
M.A. Alice: Nemoguće je procijeniti moć Black Rocka i Vanaguard grupe, koji posjeduju ne samo farmaceutsku industriju, već i četiri od šest medija koji kontroliraju više od 90 posto američkih medijskih kuća. Zajedno sa State Streetom, te megakorporacije upravljaju investicijskim kapitalom od trilijuna dolara. Njihova predana politika ulaganja u zaštitu okoliša, civilnog a društva i održivog razvoja, odnosno „Woke investiranja“ – viša je sila koja stoji iza napretka „progresivnih“ planova.
Kako bi održali i ojačali moć, moćnici moraju oslabiti narod, razbiti obitelj, jer ne postoji jača zajednica od obitelji, uništiti unutar nje ljubavne veze, oduzeti djecu i smatrati ih zajedničkim vlasništvom. Bijelu djecu odgajaju sa stigmom srama i krivnje, a novi rasizam prema bijelcima uvode samim time što svi mogu biti žrtve osim bijelaca.
Površno „progresivnost“, „raznolikost“, „pravičnost“ i „uključenost“ zvuče kao pozitivni koncepti, ali oni koji propituju te trojanske izraze otkrivaju da im je cilj sravniti čovječanstvo na najmanji zajednički nazivnik usađivanjem mentaliteta žrtve koji nas osakaćuje i dijeli te postavljanjem temelja za mentalno i fizičko porobljavanje u petnaestominutnim gradovima ili pametnim gradovima, odnosno zatvoreničkim logorima u kojima se svaki vaš otkucaj srca biološki nadzire, a samostalnost postaje toliko daleka uspomena da prelazi u mit.
Totalitarna država zahtijeva apsolutno lojalnost, stoga mora raskinuti biološki ukorijenjene veze između muškarca i žene, između roditelja i djeteta. To se nasilje širi prema zajednici stvarajući nezadovoljstvo, tjeskobu, usamljenost i depresiju sve dok stanovništvo nije toliko preslabo da pruži otpor tiraniji. Žrtve takve kaotične podijeljenosti završe zbunjene, očajne i slomljene, često se okrećući farmaceutskim rješenjima za iscjeljivanje svojih problema s mentalnim zdravljem. Problemi poput COVID-a, feminizam četvrtog vala i promjene spola djece dodatno lome obiteljske odnose s menicidom koji bira poslušnost autoritetima umjesto očuvanja vlastite obitelji. Djeca su posebno cijenjena roba u diktaturama jer je njihovr savitljive umove lakše oblikovati...Iako globokratski aparat trenutačno nagriza obiteljske i bračne veze, to će se u konačnici izjaloviti. Nikakva sila ne može pokoriti prirodu, ma koliko tehnologije, lijekova i truda njihovi razarači uložili u taj proces...
Izvor: Hrvatski tjednik, 27. 4 i 4. 5. 2023.
Što se tiče transhumanističkog totalitarizma, Alice mi je u razgovoru istaknula da se na Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) o njemu potpuno otvoreno govori tako da se hodogram tih manijaka može jasno pratiti. Primjerice, citirala mi je Davida Trippetta koji tvrdi da je središnja premisa transhumanizma da će biološku evoluciju na koncu nadvladati napredak u genetskim, nosivim i implantabilnim tehnologijama koje umjetno ubrzavaju evolucijske procese, o čemu s puno strasti govori i Yuval Harari. Njegov mentor Klaus Schwab je još 2016. predvidio implantaciju mikročipova globalne zdravstvene putovnice (sic!) u roku od jednog desetljeća čime će, kako tvrdi, doći do izravne komunikacije između ljudskih mozgova i digitalnog svijeta. Logičan je zaključak da takvi žele sebe pretvoriti u svemoćne bogove i da nemaju nikakvih dvojba oko preoblikovanja čovječanstva koje bi odgovaralo njihovoj frankenštajnovskoj viziji idealnih robova u potpunom digitalnom zatvoru. Tomu vodi i ubrzano uvođenje digitalnog novca, navodno to planiraju do početka sljedeće godine, te petnaestminutnih gradova u istom paketu, što je zastrašujuća priča istoga zločinačkoga, zapravo neljudskoga sotonističkog plana.
Izvor:
Fra. Tomislav Ivančić
Ideološka društva ubijaju i oduzimaju slobodu svojim članovima.
Istina, naprotiv, okuplja ljude, znanost sve uvjerava i svi je priznaju, povjerenje širi prostor slobode, poslušnost savjesti brani i čuva slobodu. 23.08.2022.
U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (nacizma, fašizma i komunizma) koji se obilježava na današnji dan, 23. kolovoza prenosimo promišljanje vlč. Tomislava Ivančića koje je objavljeno na Facebook stranici “Tomislav Ivančić” pokrenutoj njemu u čast.
Jedno je osloboditi domovinu, gradove i sela, a drugo je osloboditi iznutra čovjeka od agresije i zla, grijeha, nepravde i negativnosti. Jedno je, dakle, vanjska sloboda, a drugo je nutarnja. O toj nutarnjoj zavisi i vanjska.
Osobito se treba osloboditi ideologija, jer one dijele društva te si slobodan samo s ideološkim istomišljenicima, a svima drugima si neprijatelj i prema tome porobljen, bez slobode. Ideološka društva ubijaju i oduzimaju slobodu svojim članovima. Istina, naprotiv, okuplja ljude, znanost sve uvjerava i svi je priznaju, povjerenje širi prostor slobode, poslušnost savjesti brani i čuva slobodu.
Prema tome, odgoj za etičnost i moral je zapravo bitka za slobodu svakog čovjeka, za mir i blagostanje svakog društva. Iz svega je jasno zašto ljudi daju svoje živote, a zašto ideologizirani totalitarizmi čovjeka drže iznutra i izvana u teškom ropstvu.
Za slobodu smo stvoreni, za nju trebamo živjeti, u njoj je čitav čovjek i cjelovito društvo.
Prva bitka za slobodu je unutarnja, odgoj za istinu i povjerenje, ljepotu, dobrotu i ljubav. Gdje čovjek čovjeku nije prijatelj, tu je ubijena sloboda. Kad se čovjek ne pokorava glasu savjesti, on je rob zla. Kad čovjek stupa u ideologizirano društvo, on postaje neprijatelj slobode i agresor na slobodu ljudi. Ideologije zadnjih stoljeća su smaknule stotine milijuna ljudi kako u uzrokovanom ratu, tako i u logorima. Za slobodu smo stvoreni, za nju trebamo živjeti, u njoj je čitav čovjek i cjelovito društvo.
Povezani članci:
https://tockanai.net/index.php/iz-medija/655-veliki-reset-2
Hitovi: 424