A. Damjanović: Spašavanje ranjenika iz opkoljenog Jajca (1992.)

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Srijeda, 04 Siječanj 2023 Napisao/la Administrator

Ranjenici Jajce

"...U oklopljeni autobus u Podmilačju, u svetištu sv. Ive, utrpali su (to je takodjer primjeren izraz) pedeset najtežih ranjenika. Svi ranjenici, naslagani kao sardine, su preživjeli cijelonoćno drndanje dugo cca 50 kilometara. Jer, svidje se Bogu njihova hrabrost i nevjerojatna ludost. Poduhvat je ponovljen još nekoliko puta. Tada nisu ni slutili da je to zapravo najava Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu..." Iz zapisa o akciji spašavanja ranjenika iz opkoljenog Jajca 1992. autora briljantnog stila i junaka iz Domovinskog rata Ante Damjanovića.


SJAJNI LUNATICI SANITETSKOG STOŽERA HVO U NEMOGUĆOJ MISIJI 1992. U OPKOLJENOM JAJCU
Ante Damjanovic
 
Jajce je prelijep srednjebosanski gradić u bajkovitom okruženju visokih planina uronjenih u Plivska jezera, na ušću Plive u Vrbas, uz prelijepe, bučne, 22 m visoke slapove. Jajce mnogi smatraju jednim od najljepših mjesta u Europi. Jajce je i prevažno stjecište puteva, pa su se osim zbog ljepote na njeg, kroz povijest meračili brojni silnici još od rimskih vremena, svjesni njegove strateške važnosti. Jajce je stoga grad utvrda, ili, kako vole reći tamošnji Hrvati, stari grad bosanskih kraljeva hrvatske krvi i imena.
 
U Jajcu je pokopan i posljednji hrvatski kralj Stjepan Tomašević, nakon pogibije od Turaka, koji nakon dugog odolijevanja malobrojnih branitelja, ostavljenih od Europe, napokon zauzeše grad. U Jajcu je održano zasjedanje AVNOJa. A na Jajce su se nameračili 1992. godine i bosanski Srbi. Grad je opkoljen i bjesomučno granatiran i raketiran iz dana u dan. Svi regularni putovi su bili zatvoreni a jajačka bolnica je bila krcata ranjenicima. Hrvati i Bošnjaci su bili u krhkom ratnom savezu. Opkoljeni narod se osjećao napušteno i zaboravljeno. Ulaz u grad je bio moguć samo iz pravca Travnika, makadamskom cestom i šumskim putovima. I isključivo noću. 
 
U ožujku 1992. dr Ivan Bagarić i dr Ivan Šarac u Tomislavgradu osnivaju Sanitetski stožer HVO, čija uloga će daleko nadići misiju koja mu je proizlazila iz imena. Osim liječnika koji su živjeli na prostorima BiH pristupili su mu i mladi liječnici bogatog ratnog iskustva iz Domovinskog rata u RH. Bili su, mladi, lijepi, zgodni, drčni i kurčeviti (oprostite, ali to je izraz koji ih baš najbolje prezentira). Brzo su shvatili da se stvari neće završiti na „ratu svih ratova“, pa su užurbano pripremali improvizirane bolnice na prostorima kojima su brojčano dominirali Hrvati, ali koji neće moći računati ni na jedan od velikih, oficijelnih medicinskih centara.
 
Oko 70 bespomoćnih ranjenika bili su prevelik psihološki teret braniteljima i stanovništvu. Stoga su dr Toni Kolak i dr Marko Radoš, poznat kao Mučni Padre, od milja Padrisimus, razmišljali kako da barem izvuku ranjenike i tako pošalju poruku narodu da nisu sami, da nisu ostavljeni na milost i nemilost. Sjetili su se autobusa optočenog debelim čeličnim limom za potrebe HV i organizirali su njegovo prebacivanje u Travnik. 

Čekajući autobus svakodnevno su izviđali šumske staze i pogaze na potezu Travnik – Jajce, ne bi li nekako skicirali trasu. Naumili su noću, pod okriljem mraka doći po ranjenike. Najvećim dijelom trase bez svjetla, jer su na dominantnim okolnim brdima bili načičkani dobro naoružani srpski vojnici. Cijelu pripremu su radili u tajnosti, da netko ne bi prokazao ludost nauma. Angažirali su vozača koji je bezmalo napamet znao cijeli put. Krenuli su u sumrak i nakon nevjerojatnih peripetija stigli u zoru u Jajce, u transporteru koji je izgledao kao da je upravo izišao iz majstorske radionice velikog Grunfa osobno. 

Medicinsko ali i vojničko osiguranje su uz Tonija i Mučnog Padrea bili Tugomir Gverić - Tužni, Jadranko Barišć - Berija, Slobodan Bobo Aleksovski i načelnik saniteta ZP Vitez Drago Džambas ( Slobodan Lang mu nikako nije mogao zapamtiti prezime pa ga je zvao dr Džumbus, što mu je bolje i pristajalo). Pred njih, ususret, je stigao dr Josip Barišić, načelnik saniteta Jajačke brgade. 

Ravnatelj bolnice je pružao otpor evakuaciji sve do trenutka dok srpski zrakoplovi nisu raketirali odjel sa ranjenicima. Trojica ranjenika su dodatno ranjeni a jedan medicinski tehničar je poginuo. U oklopljeni autobus u Podmilačju, u svetištu sv. Ive, utrpali su (to je takodjer primjeren izraz) pedeset najtežih ranjenika. Svi ranjenici, naslagani kao sardine, su preživjeli cijelonoćno drndanje dugo cca 50 kilometara. Jer, svidje se Bogu njihova hrabrost i nevjerojatna ludost. Poduhvat je ponovljen još nekoliko puta. Tada nisu ni slutili da je to zapravo najava Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, koji će nakon „rata svih ratova“ uslijediti godinu dana kasnije u „ratu unutar rata“. 

Svi junaci ovog dramatičnog humanitarnog poduhvata su nakon rata ostvarili iznimne liječničke karijere u RH. A što nikako nije nevažno, u privatnom životu su uspjeli sačuvati i tu blagoslovljenu ludost.

Snimak Medicinskog stožera HVO o izvlačenju ranjenika iz opkoljenog Jajca 1992. godine
youtube.com

https://youtu.be/SlrmPSUmScU

 

https://youtu.be/CXrg9t9YAEk

Hitovi: 224