Lijevo i desno u Hrvatskoj

Opće je poznata činjenica da su domaći, i ne samo domaći ljevičari i progresivoidi najtolerantniji ljudi na svijetu. Njihova tolerancija je uzorna, a njihova ljubav prema ljudima nema granica. Osim, dakako, ako se s druge strane ne nalaze političko-ideološki neistomišljenici. Nema demokracije za protivnike demokracije, govorili su svojedobno jugoslavenski drugovi, a oni su, naravno, pritom bili ti koji su određivali što je to demokracija. I progresivoidi imaju slično pravilo apostola mistike otvorenog društva Karla Poppera: nema tolerancije za netolerantne.

Kad su "netolerantni" u pitanju sve je dopušteno. Dopušteno je tako muškarcu šakom u glavu udariti ženu samo ako je ova aktivistkinja inicijative „U ime obitelji“. Dopušteno je ženu od osamdeset godina udariti i slomiti joj nadlaktičnu kost ako je ova pro-life aktivistkinja. Dopušteno je i ženu na štakama i s karcinomom udariti u glavu i nazvati ju šatordžijom, kurvom i siledžijom ako je ova hrvatska braniteljica, neovisno što je srpskoga porijekla. I sve je to dopušteno gotovo bez ikakvih sankcija i primjerene javne osude. A bit će to i u budućnosti dopušteno, neovisno o izglasavanju tzv. Istanbulske konvencije. Jasno je, naime, kako je ova tek paravan za uvođenje tzv. rodne ideologije, a da se prema načelu supsidijarnosti pitanja poput obiteljskog nasilja mnogo djelotvornije mogu riješiti na nacionalnoj razini ako za to ima političke volje...

...S ovakvim ljevičarima i progresivoidima Hrvatskoj se, nema sumnje, smiješi sretna i nadasve tolerantna budućnost! Tim više što ovo nisu izuzeci i komentari polupismenog polusvijeta iz internetske kanalizacije, nego tako misle i mnogi uglađeni lijevo-liberalni udarnici. Sjetimo se samo Stazićevih izjava, izjava varaždinskog psihijatra Horvata ili pak izjave jednoga predsjednika lokalne partijske mladeži koji je priželjkivao da se zrakoplov sruši na Čavoglave i tamo pobije 100.000 ljudi.

Tolerantnim mrziteljima, međutim, u Hrvatskoj je sve dopušteno, a Orwellova životinjska farma besprijekorno funkcionira... To je Hrvatska početkom 2019. godine: država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde...

D. Dijanović, HT, 11. siječnja 2019.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/

Manipulacija, kao jedan od načina vladanja kojim se utječe na ponašanje i stavove pojedinaca i skupina, za vodeću ljevičarsku elitu postaje ključna metoda kojom razvija moć i kontroliraju državu. Unatoč tome što su ostali bez poluga vlasti, metodom uvjeravanja kao važnoga elementa manipulacije, nesmetano vladaju i formiraju narodnu svijest. Kakve su posljedice za hrvatski narod i državu?

Izazivanje sukoba te stvaranje dubokih podjela u Hrvatskoj velikim su dijelom posljedica manipuliranja podjelom na desnicu i ljevicu i nametanja negativne percepcije svega što nije lijevo. Kako se prezentira ljevica? Javnost se uvjerava kako je ljevica napredna, građanska, intelektualna, kulturna i pozitivna za društvo. Uz navedene atribute, ljevica se nameće i sljedbenicom antifašističke stečevine, pozitivnog dosega europske civilizacije. Dodatno, narod uvjeravaju kako je antifašizam u Europi jednak antifašizmu u totalitarnome komunizmu.

Treba podsjetiti na povijesnu činjenicu kako su antifašisti Hrvatsku izručili srbijanskoj hegemoniji pod okrilje Jugoslavije. Jednako tako, od toga režima koji je implicirao pogubnim posljedicama za hrvatski narod, antifašisti se nisu nikada u cijelosti ogradili ni ispričali. Uz dobro razvijene i učinkovite metode rada, ljevičarske elite uz potporu medija, kao ključnih saveznika, bez suda i presude optužuju ljude i politike, ozloglašuju ih i proglašavaju krivima. Sud Partije, za njih, je uvijek iznad pravde. Ciljevi su jasni.

Partijske strukture u Hrvatskoj nisu se pomirile s demokratskim promjenama, a ni preboljele raspad komunizma. Istodobno, shvatile su kako treba zaštititi vlastite interese, financije i pozicije koje su desetljećima monopolizirali. U novim (demokratskim) okolnostima stvaraju strategiju za opstanak kroz neototalitarizam. Partijske strukture u Hrvatskoj nisu se pomirile s demokratskim promjenama, a ni preboljele raspad komunizma. Istodobno, shvatile su kako treba zaštititi vlastite interese, financije i pozicije koje su desetljećima monopolizirali. U novim (demokratskim) okolnostima stvaraju strategiju za opstanak kroz neototalitarizam. Paradigma podjele postaje ključna pretpostavka opstanku dobro prikrivenog neototalitarizma u novoj hrvatskoj povijesti.Paradigma podjele postaje ključna pretpostavka opstanku dobro prikrivenog neototalitarizma u novoj hrvatskoj povijesti.

Dvostruki kriteriji

S druge strane, ljevičarske elite danas manipulacijom uvjeravaju narod kako je desnica i sve njoj blisko primitivno, neobrazovano, zaostalo i netolerantno. Krajnji je cilj njihove manipulacije povezivanje svega što nije lijevo u Hrvatskoj s fašizmom i ustaškim režimom. S obzirom na činjenicu kako ideologija fašizma ima jednako dijelove i desnice i ljevice, može se zaključiti kako ljevičarska elita preskače i ignorira povijesne činjenice. Tako primjerice ignoriraju i činjenicu kako je Komunistička partija s Josipom Brozom Titom na čelu podržavala pakt između nacista i boljševika (fašista i antifašista) sve do napada Hitlera na Staljina.

Podvojenih kriterija rekapituliraju i revidiraju povijest bez utemeljenja na činjenicama. U tom kontekstu, jasan je sadržaj propagande usmjeren na desnicu koja se sotonizira, a ljevica nudi kao rješenje. I ne samo to. Opetovanim povezivanjem desnice s fašizmom i ustaštvom stvaraju jedinstvenu sintagmu zla, nedopuštenoga, neprihvatljivog ponašanja u današnjem modernom svijetu.

U kreiranju percepcije javnoga mnijenja ljevičarska elita učestalo se koristi reprezentima tj. osobama koje dodatno prenose njihove poruke. Tako se narod usmjerava prema njihovim uvjerenjima, stavovima i vrijednostima, a da toga nije svjestan. Reprezenti ljevice imaju zadatak stalno podsjećati na stečevine komunizma (prezentiranog kao antifašizam) koje se ne smiju zaboraviti i s kojima trebaju odrastati i nove generacije. Ogledni primjer nametnutoga stereotipa ljevičara je Ivo Josipović. Podsjetimo se kako je tijekom izbora za predsjednika RH pomno odabran reprezentom koji može predstavljati ljevicu. Potječe iz partizanske obitelji, bivši je član komunističke partije, veliki štovatelj maršala Josipa Broza Tita, obrazovan, agnostik, sveučilišni profesor, pravni stručnjak i skladatelj, ugodan sugovornik finih manira. Drugi mandat za predsjednika RH nije dobio zbog nesloge unutar Partije koju je dobro uzdrmao slučaj Lex Perković...

...Propeli se ljevičari, od glumaca s partijskom knjižicom do novinara koji su obrazovanje stjecali kao pitomci JNA. Svi su oni osjetili ugrozu neshvatljivih razmjera jer su shvatili kako bi hrvatska država mogla prestati hraniti sve one koji vole samo hrvatske kune, ali nikako i hrvatsku državu. Zato provode nemilosrdnu „ljevičarsko-antifašističku“ propagandu.

Ovaj obrazac političkoga djelovanja ljevičarskih elita koje, u izostanku prihvaćanja i suočavanja s vlastitim političkim identitetom te nedostatkom učinkovitih rješenja o tome kako razvijati hrvatsku ljevicu, predstavljaju veliku opasnost i negativno utječe na razvoj hrvatskoga društva. Umjesto razvoja demokracije, danas baštinimo neku vrstu devijantnoga komunizma evoluiranoga u reduciranu demokraciju balkanskoga tipa skrivenoga iza stranačkoga sustava (koji je u osnovi nedemokratski). I postajemo taoci paralelnoga neototalitarističkog društva. Ali objektivno, nema zajedničkoga odgovora svih onih koje je ljevičarska elita stavila nasuprot sebi. A upravo odgovor na podjelu “mi i oni“ može prekinuti manipulaciju ljevičarske elite i stvoriti perspektive za zajedništvo hrvatskoga naroda.