O masoneriji i masonima
Indeks Članka
Prošloga je mjeseca u nakladi novoutemeljene nakladničke kuće «Benedikta» objavljen prijevod knjige čileanskog kardinala i sluge Božjega Santiaga Josea Marie Cara y Rodrigueza (1866.-1958.) «Otkrivena tajna masona». Knjigu je s engleskog jezika prevela Neđeljka Batinović, prevoditeljica bez čijeg bi prevoditeljskog rada hrvatsko čitateljstvo bilo uskraćeno za kvalitetne prijevode mnogih intrigantnih knjiga, u koje se nesumnjivo ubraja i ova. Knjiga je podijeljena na šest dijelova, odnosno na dvadeset i tri poglavlja. Posebno vrijedan dodatak knjizi je (uopće prvi) prijevod na hrvatski jezik enciklike «Ljudski rod» («Humanum genus») Pape Lava XIII., kojom je od strane Katoličke crkve bilo oštro osuđeno masonstvo i njegovo djelovanje (fragmente te enciklike mogli smo do sada pročitati jedino u knjizi «O sekti masona» koju je uredio Ivan Mužić).
Na samome početku knjige autor nas upoznaje sa strukturom masonskih udruženja. Dostojanstvenike u masonskim ložama biraju članovi, no imenovanje u više stupnjeve – iako su masoni uvjereni da napreduju svojim vlastitim angažmanom – dolazi isključivo odozgo. Pritom svaki stupanj nešto taji od stupnja koji mu neposredno prethodi. Iako se obredi u pojedinim masonskim ložama ponešto razlikuju, masonski je nauk svudje na svijetu isti. Mason Albert Mackey, autor niza knjiga i članaka o masoneriji, piše da je «običaj diskrecije i tajnovitosti sama srž masonstva. (...) Vrline tajnovitosti i šutnje, koje su sama srž masonskoga karaktera, primjenjuju se ne samo prema onima koji ne pripadaju Redu nego i prema samoj braći iz nižih stupnjeva, i to na takav način da oni, zapravo, ne potrude li se izvan lože saznati što, zapravo, ta organizacija jest, znaju tek nešto malo više od nas”. Većina članova masonskog reda uvjerena je kako je riječ o organizaciji osnovanoj radi dobrotvornog rada ili radi međusobnog pomaganja u financijskim poslovima. No, to je samo krinka radi privlačenja novih članova, jer - kako stoji u Manifestu Velike lože Njemačke iz 1924. -:”Prva tajna Reda jest njegov cilj, jer svijet nije dovoljno čvrst da podupre njegovu objavu”. Cilj je poznat samo okultistima na samome vrhu masonske hijerarhije, a njegovo ostvarenje podrazumijeva uništenje svih mu prepreka, među kojima posebice: Katoličke crkve, obitelji i privatnog vlasništva.
Kao što je već spomenuto, radi privlačenja novih članova masonske se lože nastoje prikazati kao dobrotvorna ili interesna udruženja. A kako bi se kod potencijalnih članova uklonio strah, uvjerava ih se da slobodno zidarstvo nije povezano ni s politikom ni s religijom, te da ne napada niti jednu religiju, a posebno ne kršćanstvo. Jedan od vrhunskih masona i okultista, osnivač Iluminata Adam Weishaupt, dao je u tom smislu sljedeću preporuku:» Ako postoji čovjek velikog ugleda koji je stekao zbog svojih vrlina, neka se pojavi vjerovanje da je jedan od nas». Pritom napominje kako je članove potrebno posebno regrutirati među učiteljima, sveučilišnim profesorima, pa čak i predavačima u sjemeništima. Dakle, među onima koji odgajaju mladež.
Obredno primanje (inicijacija) postoji za svaki stupanj i ispunjeno je mnogim simbolima. Sami obredi često imaju grotesktan i promatračima izvana tragikomičan sadržaj, no s obzirom da se već stoljećima ne mijenjaju posve je jasno da za same članove loža imaju veliku važnost. Najvažniji masonski simboli su: trokut (koji predstavlja «velikog arhitekta svemira» ili masonsko trojstvo, odnosno prirodu i njezina tri kraljevstva – mineralno biljno i životinjsko), sunce (bog kojega masoni štuju, jednako kao i gnostici i manihejci), plamteća zvijezda (simbol vrhovnoga velikog meštra) i kvadrat i kompas (koji označavaju pravičnost i jednakost). U masonskim se obredima rabi i kršćanska Biblija i križ. Međutim, riječ je zapravo o jednoj protukršćanskoj, sinkretističkoj uporabi, koja ne uključuje samo Bibliju, nego i Kuran, Vede i druge svete knjige, čime se žele pokazati da su za masonstvo sve religije iste.
Posebno važan dio knjige je onaj koji problematizira odnos masonerije i katoličanstva. Iako većina članova Reda smatra kako je riječ o društvu koje se ne zanima religijskim pitanjima, istina je posve drukčija. Masonerija ne samo da se bavi katoličanstvom, nego ga želi uništiti. U biltenu Velikog orijenta Francuske iz 1885. tako možemo pročitati:” Što se tiče katoličanstva, mi ga masoni moramo progoniti sve do njegova potpunog uništenja”. “Borba koja se vodi između katoličanstva i slobodnih zidara jest borba do smrti, bez primirja ili milosrđa”, stoji u drugome dokumentu. Kako bi se pokazao prijezir prema kršćanstvu, u nekim se ložama 30. stupnja novaka tjera da gazi križ, pri čemu mu se govore ove riječi:” Zgazi ovu sliku praznovjerja, slomi je”. Da bi se djelotvornije borilo protiv katoličanstva, slobodno zidarstvo je izmislilo razliku između klerikalizma i katoličanstva, ističući da tobože poštuje katoličanstvo, te da se bori isključivo protiv klerikalizma, odnosno protiv miješanja svećenstva u politiku. No, da je riječ o perfidnoj laži, usmjerenoj na uništenje katoličanstva, priznao je sam jedan mason kad je rekao:” Istina je da su klerikalizam i rimokatoličanstvo u osnovi jedno te isto, no pokušamo li cijelo zdanje uništiti jednim udarcem, preuzet ćemo golemu zadaću čije dovršenje današnji naraštaji neće doživjeti”. Iako na svakome koraku propovijeda snošljivost, masonstvo je, kako vidimo, sotonski nesnošljivo društvo.
Što se tiče masonske religije, na prva tri stupnja štuje se tzv. «veliki arhitekt svemira». Mnogi članovi pod «velikim arhitektom svemira» podrazumijevaju kršćanskog Boga, no zapravo je riječ o simboličkom imenu kojim se prikriva pravo božanstvo masona. U drugoj se fazi štuje «priroda», odnosno kad se ideja o «velikom arhitektu» prevodi u pojam «bog-priroda», sveopće počelo stvari, kao što su to zamislili materijalisti, panteisti ili teozofi. Međutim, stvarno božanstvo kojemu se masoni – pri čemu mislimo na masone na visokim stupnjevima, koji su upućeni u sve tajne masonstva - u mnogim ložama klanjaju je zapravo sotona, lucifer. Pri obrednom primanju u 25. stupanj (vitez mjedene zmije) štuje se paklena zmija, neprijatelj Adonaja (Krista), prijatelj ljudi, koja će pobjedonosno vratiti ljude u Rajski vrt. Na 20. stupnju predsjednik kaže novaku:» U sveto Luciferovo ime, odbaci opskurnost». «Moramo zgaziti sve što je nečasno, no, nije klerkalizam nečastan, nečastan je upravo Bog», stoji u govoru jednoga masona.
Da je masonerija duboko impregnirana u (međunarodnu) politiku, suvišno je i napominjati. Kako navodi autor, masonerija ne stoji samo iza Francuske revolucije (mnogi su je masoni otvoreno nazvali svojim djelom, a financirana je iz Engleske, zemlje u kojoj je masonstvo i nastalo), koja je postavila temelje kasnije masonske prevlasti, nego i iza svih kasnijih većih revolucija (uključujući i krvavu Oktobarsku revoluciju koja je uništila carizam, kojega je masonerija označila jednim od svojih najvećih neprijatelja), pobuna i ratova (uključujući i oba svjetska rata), koje je masonerija pokretala preko svojih agitatora i plaćenika, u namjeri da ostvari svoj konačni cilj – porobljavanje cijeloga svijeta. Upute za političko djelovanje dao je već spomenuti Weishaupt:» Svugdje potaknuti jedinstven duh koji će k istom cilju, u najdubljoj tišini, no uza svu moguću aktivnost, usmjeriti sve ljude raštrkane po kugli zemaljskoj. Ovaj problem treba riješiti čak i s onim državnim politikama koje nadziru tajna društva. Jednom kad se, s pomoću tijesne zajednice i svih njezinih članova, uspostavi prevlast, neka sila slijedi nevidljivo carstvo – ruke onih koji se opiru vežite, te bez odlaganja podjarmite zlo. Svećenici i prinčevi opiru se našemu velikom planu. Nužno je protiv svjetskih sila udružiti legiju neumornih ljudi... No, sve to treba učiniti potiho. Naša braća moraju pomagati jedni drugima, moraju pomagati dobrim ljudima koji su potlačeni te se, za dobro Reda, moraju potruditi osvojiti sve položaje moći». Kardinal Rodriguez, pišući iz perspektive svojega vremena kad je masonski utjecaj još bio neusporedivo manji nego danas, primjećuje:»Pljačka crkvene imovine, razdvajanje Crkve i Države, istjerivanje vjerskih redova i kongregacija, zakoni o građanskom braku i razvodu, obvezne laičke škole, zabrana ili ograničavanje javnog štovanja, itd., sve su to dijelovi masonskoga plana koji će se smatrati dovršenim kad god i gdje god ga slobodni zidari budu mogli provesti ili će ga, ondje gdje to ne bude moguće, predlagati i isticati kao ideal». Vidimo, dakle, kako su mnoge stvari koje se danas uzimaju pod normalne još pred sedamdesetak ili više godina bile tek u svojim začetcima. Masonski su planovi dugoročni i neumoljivo se provode.
Kako bi privukli naivne članove, masoni su kao svoje ideale istaknuli još iz vremena masonske Francuske revolucije poznate ideale:»sloboda, jednakost, bratstvo». U masonskoj terminologiji, međutim, sloboda nije ništa drugo nego sinonim za anarhiju, odnosno za slobodu od svih autoriteta – Boga, kralja, Crkve, roditelja, bračnog druga itd. Vežući slobodu na svoj barjak, masonerija istovremeno svoje članove pretvara u obične marionete bez vlastitog mišljenja. Pri obrednom primanju u jednu masonsku ložu tako se izgovaraju sljedeće riječi:» Zaklinjem se na vječnu šutnju, nepokolebljivu odanost i poslušnost svim pretpostavljenima, kao i statutima Reda, a potpuno se odričem vlastitih mišljenja i vlastitih prosudaba». O masonskoj pak jednakosti najbolje govori sam masonski ustroj. Nema, naime, niti jednoga društva, kao što je ono masonsko, gdje su prisutne tolike razlike među članovima. Članovi nižih stupnjeva nisu ništa drugo nego igračke viših stupnjeva. U biti, većina masona su samo marionete okultističkoga vrha koji se prema ostalim članovima odnosi kao čovjek prema limunu:»Snažno ih se pritišće i, kada više nemaju soka, bivaju odbačeni». Slučaj bivšeg nam premijera eklatantan je primjer...
Masonska metodologija i praksa svodi se na makevijalističko načelo «cilj opravdava sredstvo». Vođa Iluminata Weishaupt tako je rekao:»Upamti da cilj opravdava sredstvo i da diskretna osoba mora za dobro uporabiti sve ono što zla osoba koristi u zle svrhe. Ono što smo uporabili... nije ništa više doli sveta prevara». Mason Reuner, koji je izišao iz Iluminata nakon što je shvatio načela po kojima djeluju, o tome kaže:» Od svih odvratnih načela Iluminata najodvratnije je, po mome mišljenju, načelo prema kojemu cilj opravdava sredstvo. Prema tome moralu i u skladu s njegovom vjernom primjenom, dovoljno je oklevetati čovjeka dobre naravi samo zato što bi on jednoga dana mogao smetati planovima Reda. Oni će se urotiti da bi ga skinuli s položaja, ubit će nekog, ukratko, učinit će sve ono što vodi njihovu najvećem cilju». Da u ostvarivanju svojih paklenih planova masoni doista nisu birali sredstva najbolji je svjedok sama povijest. Od masonske su ruke tako redom ubijeni: car Leopold II, austrijski kancelar grof Sturgkh, ruski car Petar I., francuski kralj Luj XVI., austro-ugarski prijestolonasljednik Ferdinand, meksički car i brat hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa Maksimilijan, talijanski kralj Umberto I. itd itd. Popis pak pokušaja ubojstava, ratova, revolucija, građanskih ratova i pobuna koje su inicirali masoni, prelazio bi okvire ovoga prikaza. Osim ubojstvima i brutalnom silom, masoni se, dakako, služe i suptilnijim metodama kao što su laž, kleveta, obmana, podmićivanje i sl. Francuski autor Paul Copin-Albancelli ovako opisuje masonsku metodologiju:» Neka se razumije da mason od dana obrednog primanja u red svuda oko sebe pronosi snagu djelovanja koja se neprekidno provodi nad njegovim duhom. Masoni ponavljaju ono što su čuli od propovjednika okultnih sila. Novinar u svojim člancima, izdavač u svojim tekstovima, dramatičar u svojim predstavama, pjevač u svojim pjesmama, pornograf u svojim sramotnim produkcijama, profesor u svojim predavanjima, instruktor na svojim satovima, svi oni na razne načine šire učenja koja su primili i ideje kojima su prožeti». Riječ je, dakle, o jednome dobro uvježbanom orkestru, gdje se vrlo često ne može vidjeti tko je dirigent, jer se on skriva od očiju javnosti. Novi svjetski pokredak gradi se kroz naizgled nepovezane osobe, ideje i planove. Mediji su, razumije se, moćno sredstvo masonskoga djelovanja:» (...) A kako se nastoje koristiti tiskom, objavljuju ideje za koje žele da se prošire, osjećaje koje žele potaknuti u ljudima. Odmah počinju stizati brzojavi iz svih dijelova zemlje, u kojima se izražava mišljenje što su ga umjetno formulirali oni koji upravljaju tom zavjerom. A budući da ostala javnost nema pojma o postojanju zavjere, masoni ne dopuštaju da se čuje glas naroda. Na taj način jedini glas koji se čuje i jedino mišljenje kojemu je dopušteno izraziti se jest mišljenje koje Veliki orijent želi da bude izraženo, i tako imate kao čarolijom oblikovano javno mišljenje, vjerojatno potpuno suprotno onome što misli većina stanovništva».
Premijer Velike Britanije Benjamin Disraeli 1876. ovim je riječima opisao tko vlada svijetom:» Vlade ovoga stoljeća ne samo da moraju surađivati s vladama, carevima, kraljevima i ministrima nego i s tajnim društvima, koja mogu, u posljednjem trenu, ponišiti njihove zapovijedi, jer svuda imaju svoje beskrupulozne predstavnike koji huškaju na atentate, a spremni su, ako je to potrebno, i ubiti».
Govoreći o podrijetlu masona, ukratko se može reći da je ono u sebi «objedinilo sva učenja koja je kršćanstvo odbacilo kao besmislicu ili osudilo kao suprotno Božjoj riječi, kao i sve što je ljudski razum, prepušten sam sebi, izmislio u svojoj nemoći ili zbog svoje sklonosti prema udovoljavanju hirovima ljudskog srca». « (...) Religijski i filozofski nauk što ga obnavlja i prenosi slobodno zidarstvo je zapravo falički nauk drevnih misterija Indije, Francuske, Grčke, Rimljana i druida, te, poslije pojave kršćanstva nauk gnostika, manihejaca, albinžana, valdenza i drugih sličnih sekta, zatim templara, filozofa vatre, alkemičara ili rosenkrauzera». Masonstvo ako i ne stoji izravno iza nekih ideja, vjerovanja ili politika kao njihov tvorac, podupirat će ih ako su usmjerene protiv kršćanstva, obitelji ili države.
Međunarodni protumasonski kongres u Trentu donio je jedanaest zaključaka u svezi s djelovanjem masonerije. Oni u kratkim crtama vrlo dobro opisuju sve što je bitno glede masonerije i njezina djelovanja, stoga ih ovdje navodimo u cjelosti:
1. «Slobodno je zidarstvo vjerska i manihejska sekta, a krajnja riječ njegovih tajna i misterija jest kult Lucifera ili Sotone, koji se štuje u pozadini loža kao 'dobri bog', suprotan Bogu katolika, kojega bogohulnici upućeni u te tajne nazivaju 'zlim bogom'.
2. Demon koji nadahnjuje njihove sekte, znajući da ga većina ljudi neće nikada štovati, pokušava, s pomoću masonstva, u duše ubaciti sjeme naturalizma koji štovanje 'boga' vidi u posvemašnjem osamostaljenju čovjeka.
3. Da bi u svijet usadilo taj nevjernički naturalizam, masoni nastoje ljude naviknuti na to da sve vjere smatraju jednakima, odnosno da jedinu pravu vjeru izjednače s krivim vjerama i da, preko tiska i bezbožnih škola, katoličko okruženje zamijene masonskim.
4. Posebna metoda kojom se slobodni zidari služe da unište dušu fanatika koji se priklanjaju natprirodnom, ali još uvijek nedovoljno pripremljeni za luciferijansko manihejstvo, jest pobuđivati ih dok se posve ne predaju nastranom spiritizmu.
5. Slobodno zidarstvo jest i politička sekta, koja nastoji ovladati svim vladama i učiniti ih slijepim sredstvima svojih nastranih djelovanja, čime pokušava svuda posijati sijeme revolucije.
6. Cilj slobodnog zidarstva jest, poticanjem revolucija u svim dijelovima svijeta, uspostaviti sveopću republiku, temeljeći je na pobuni protiv Božanskog suvereniteta, na uništenju lokalnih sloboda i prava, ukidanju granica i izokretanju domoljubnih osjećaja koji su, uz ljubav prema Bogu, čovječanstvo potaknuli na najljepša djela, najplemenitije žrtve i najherojskija odricanja.
7.Slobodno zidarstvo nastavlja svoju borbu protiv Crkve, uvodeći u kršćanske zemlje zakonodavstvo protivno kršćanstvu.
8. Slobodno zidarstvo neposredno je odgovorno za pojavu suvremenog socijalizma, jer vlastitim idealom društvene sreće pokušava nadomjestiti kršćanski ideal. Također je, tobožnjom jednakošću svih ljudi, pokušalo nadomjestiti kršćanski društveni poredak, upravljan pravdom i ublažavan milosrđem. Zbog masonstva ljudi zaboravljaju da će u budućem životu svatko biti nagrađen u skladu sa svojim djelima i uči ih da se sreća može pronaći samo u materijalnim ovozemaljskim užicima te da svi imaju strogo pravo na jednak dio te sreće.
9. Masonstvo je dobročinstvo protivno kršćanskom milosrđu i predstavlja, zapravo, samo prirodnu ljubav nekih ljudi prema drugima, ali ne može biti veza između Boga i čovječanstva. A, povrh toga, masonsko se dobročinstvo primjenjuje samo među njima samima i vrlo često na štetu civilnog društva.
10. Da bi nepopravljivo razorilo obitelj, slobodno zidarstvo pokušava izopačiti žene, ne samo time što im je dopustilo ulazak u lože, za što je uvijek bilo prikladnih kandidatkinja, nego i zato što je u duši pokreta nazvanog 'feminizam' ili 'emancipacija (osamostaljenje) žena' suđeno da zbog uzaludne želje za potpuno nedostižnom reformom u obitelji unese nemir i nesklad.
11. Da bi ljude naviknuli na to da zanemaruju Crkvu, ta sekta u društvenom životu nastoji potisnuti vjerske svečanosti i dane predane posvećivanju duša i fizičkom odmoru, i nadomjesititi ih isključivo građanskim festivalima».
Od vremena objavljivanja knjige nabiskupa Rodrigueza pa do danas proteklo je dosta vremena. Prvi svjetski rat, kojeg je preko Srbije – kao britanskog igrača na Balkanu - izazvala svjetska masonerija, doveo je do tektonskih poremećaja u geopolitičkoj arhitekturi Europe i svijeta. S karte svijeta nestala su četiri velika carstva – od toga tri kršćanska: Austro-ugarsko, Njemačko, Rusko i Osmansko, uz istodobno širenje komunizma – kao masonskog proizvoda - na Rusiju. Te su promjene znatno ojačale moć masonerije, smanjivši istodobno moć njezinih protivnika. Knjiga nije, dakako, obuhvatila niti Drugi svjetski rat, kao niti sve ono što se je u međunarodnim (geo)političkim odnosima dogodilo poslije toga rata, koji je do kraja učvrstio masonsku moć diljem kugle zemaljske. Izuzevši Iran i djelomično Rusiju, masonerija – kojoj je središte i dalje, dakako, u Londonu - danas kontrolira gotovo cijeli svijet. Metode kojima se služi ponešto su se izmijenile i prilagodile novim okolnostima. Osim brutalnom silom – kakva se koristi u ratovima za naftu – masonerija danas narode pokorava prvenstveno putem medija, koji su gotovo svi u njezinim rukama ili pak rukama njezinih slugu, putem financija i banaka, kao i putem industrije zabave koja dovodi do opće debilizacije stanovništva. Putem medija i svojih plaćeničkih novinara – koji su ništa do «korisne budale» u njezinim pandžama - masonerija sve svoje protivnike, a posebice one koji raskrinkavaju njezino djelovanje, ismijava kao «teoretičare zavjere» ili ih etiketara kao fašiste ili umobolne osobe. Riječ je strategiji koja se je pokazala izuzetno djelotovornom, jer će se većina ljudi na sami spomen riječi «masonerija» ili «zavjera» smijati i odmahivati rukom, govoreći da su to «teorije zavjere». Poseban su pak slučaj oni kompleksaši koji u televizijskim emisijama imaju potrebu bez da ih itko uopće i pita naglašavati kako zavjera ne postoji. Najveći je uspjeh đavla taj što je uvjerio ljude da ne postoji, rekao je Pjesnik. Osnovu današnjeg sustava medijske propagande – koja je ljude cijepila protiv uopće pomisli da bi zavjera mogla postojati - davne je 1925. formulirao američki stručnjak za javne odnose Edward Bernays u knjizi «Propaganda» kad je zapisao da je moguće «ustrojavati ljudske umove na način na koji vojska ustrojava jedinice». Umovi većine ljudi medijski su ustrojeni tako da odbijaju samu pomisao da zavjera postoji. Međutim, zavjera je ne samo životna realnost, nego i (kazneno)pravni pojam. Ratovi, ubojstva, pljačke, razbojništva... sve su to zavjere. Dakle, zavjera nesumnjivo postoji u stvarnome životu, a predmet spora može biti jedino to postoji li globalna zavjera. A da ona itekako postoji dokazuje ova vrlo vrijedna knjiga, čija je posebna vrijednost u tome što je masonsku zavjeru raskrinkala služeći se gotovo isključivo masonskom literaturom. Kasnija istraživanja autora kao što su Ralph Epperson, William Engdahl, John Coleman, odnosno u Hrvatskoj – Ivan Mužić, ili u novije vrijeme Mladen Ivezić, Mladen Lojkić, Davor Domazet Lošo, Emil Čić, Bogdan Malešević, Marko Francišković i dr. samo su potvrdila ono što piše u ovoj vrijednoj knjizi.
Zaključno govoreći, knjigu čileanskog kardinala trebao bi pročitati svatko koga zanima tko su to oni koji su Hrvatsku nasilno ugurali u monarhofašističku i komunističku Jugoslaviju, tko su oni koji su 1945. poklali hrvatski narod na Bleiburgu, tko su oni koji su Miloševiću dali zeleno svjetlo da devedesete uništi Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, tko su oni koji su mirno promatrali Vukovar, Škabrnju i Srebrenicu, tko su to oni koji su osudili hrvatske generale u Haagu, tko su oni koji putem svojih slugu i potrčkala vladaju Hrvatskom nakon smrti dr. Franje Tuđmana (kojemu su se masoni za stvaranje neželjene im samostalne Hrvatske osvetili dva puta: prvi put kad mu nisu došli na sprovod, a drugi put nedavnom presudom u Haagu, dok su s druge strane, razumije se, pohrlili na sprovod svjetskoga hohštaplera i zločinca Tita ), tko su to oni koji Hrvatsku ponovno guraju u nove Srbosfere i EU-sfere, tko su oni koji svaki dan u medijima kriminaliziraju hrvatske branitelje, Katoličku crkvu i obitelj. Od vremena masona Karla Marxa, koji je hrvatski narod nazvao šljamom kojeg je potrebno unišiti, pa sve do danas, ista sotonska sila pokušava uništiti katolički hrvatski narod. Knjiga čileanskog kardinala odlično raskrinava tu sotonsku, protukršćansku i protuhrvatsku silu.
Davor Dijanović