Za treću dob

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Subota, 29 Veljača 2020 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

 Na svijetu trenutačno živi ovih 10 ‘generacija’. Kojoj vi pripadate?
Josip Mihaljević, 3. rujna 2019.

Što uopće čini jednu generaciju? Prema nekim sociolozima, ljudi rođeni u istom periodu razvijaju slične osobnosti, političke i kulturne preferencije. Kada na to dodate sve svjetske događaje, određene generacije će zauvijek biti obilježene događajima iz njihovog života – poput ratova, ekonomske i političke situacije.

Znanstvenici William Strauss i Neil Howe razvili su “generacijsku teoriju”, prema kojoj se povijest može opisati u generacijskim ciklusima. Prema njima, generacije traju 20-22 godine, a svaka ima svoje posebnosti.

Događaji i opća klima u kojoj jedna generacija odrasta drastično će na gotovo isti način obilježiti sve ljude koji su u njoj rođeni i krenu odrastati. To će rezultirati “sličnim” ponašanjima, političkim stavovima i navikama koje će ta generacija ‘kolektivno’ posjedovati. Naravno, u prosjeku i u usporedbi s drugim generacijama. Svaka generacija će unutar sebe imati velike različitosti.

Na svijetu trenutačno živi 10 različitih generacija:

Izgubljena generacija – Imaju između 104-129 godina (r. 1890.-1915.)
Međuratna generacija – Imaju između 106-118 godina (r. 1901.-1913.)
‘Najveća’ generacija – Imaju između 95 i 118 godina (r. 1910-1924.)
Tiha generacija – Imaju između 74 i 94 godine (r. 1925.-1945.)
‘Baby Boomer’ generacija – Imaju između 55 i 73 godine (r. 1946.-1964.)
Generacija X – Imaju između 40 i 54 godine (r. 1965.-1979.)
Xenijalci – Imaju između 34 i 44 godine (r. 1975.-1985.)
Milenijalci – Imaju između 25 i 39 godina (r. 1980.-1994.)
iGen / Generacija Z – Imaju između 7 i 24 godine (r. 1995.-2012.)
Generacija Alfa – Imaju između 1 i 6 godina (r. 2013.-2025.)

Kao što vidite, generacije se ponekad preklapaju. Ne postoji točan datum kada jedna generacija počinje, a druga završava. Također, starije generacije su odrastale u još neglobaliziranom svijetu tako da se ne može govoriti da će Hrvati s početka 20. stoljeća imati jednaka životna iskustva i utjecaje kao i Kinezi s početka 20. stoljeća.

Sad ćemo ukratko predstaviti generacije, od najstarijih prema najnovijima.

‘Najveća’ generacija

Ljudi rođeni između 1910. godine i 1924. godine nazivaju se još i ‘najvećom’ generacijom. Djetinjstvo su proveli u iznimno nesigurnim ekonomskim uvjetima i vjerojatno su ratovali u II. svjetskom ratu.

Ime su dobili od poznatog voditelja Toma Brokawa koji ih je nazvao ‘najvećima’ jer su se borili za ideale, a ne za sebe. Za života su napravili velike žrtve, a nakon II. svjetskog rata su krenuli u izgradnju i modernizaciju svijeta što je stvorilo povoljne ekonomske uvjete za nadolazeće generacije.

‘Tiha’ generacija

Rođeni u predratno vrijeme ili na samom kraju II. svjetskog rata, ova generacija dobila je ime jer su se zbog nesigurnosti političke situacije uglavnom držali za sebe. Nisu previše istupali i razbacivali se s mišljenjima, iako su držali političku stabilnost s “tihom većinom”.

S druge strane, djetinjstvo im je bilo obilježeno strogim odgojem, pa su pripadnici ove generacije kroz život prolazili vrlo oprezno. Posljedice radikalnih ideologija i pomalo represivni režimi vladanja ostavili su trag te su ovi ljudi odrasli vjerujući kako je opasno izraziti svoje mišljenje. Taj period također je bio obilježen siromaštvom, pa je većina ljudi iz ovog perioda tijekom odrastanja bio sretan ako bi za Božić dobili jednu naranču ili nešto slično.
Baby boomeri

Nakon II. svjetskog rata u zapadnom svijetu došao je procvat ekonomije. Većina ljudi si je mogla od samostalnog rada priuštiti kuću i dovoljno hrane za velike obitelji. Zbog toga ne treba čuditi da je generacija iz ovog perioda dobila naziv po velikom natalitetu – baby boom (eng. eksplozija rođenja djece).

Za razliku od nekoliko prijašnjih generacija odrasli su u odsustvu rata, a mnogi od njih su u vrijeme svoje mladosti bili članovi hipi pokreta, prosvjedovali protiv rata u Vijetnamu itd.

Boomeri su postali poznati po svojim potrošačkim navikama i trošili su svaku lipu koju su zaradili.

Njihovo odrastanje obilježili su važni događaji poput Hladnog rata, ubojstva predsjednika Kennedyja, ali i pokret za građanska prava u SAD-u koji je pospješio demokratičnost zapadnog svijeta.

Generacija X

X u nazivu generacije označava ‘stop’ koji se dogodio u natalitetu nakon velikog baby booma koji je prethodio. Prošla generacija je proširila prava i postavila ekonomiju na noge, a to je značilo da se u tržište rada sve masovnije uključuju žene.

Što je to ostavilo generaciji X? Prazne domove kad su se vraćali iz škole. U istom periodu počeo je drastično rasti broj razvoda, a pripadnici ove generacije po prvi puta su odgojeni gledajući TV. Kao adolescenti, vodili su bogat kulturni život s rastućim subkulturama u popularnoj glazbi poput hip-hopa, metala, grunge i drugih.

Sada, kada su odrasli, stručnjaci čitavu kohortu opisuju kao uspješne ljude koji vode balansirane živote, s nešto jače izraženom poduzetničkom sposobnošću.

Milenijalci

Između Generacije X i Milenijalaca dolazi kratak period Xenijalaca, koji su kombinacija između te dvije velike skupine.

Milenijalci su pak prva generacija koja je do svoje punoljetnosti već imala neograničenu internetsku vezu i računala te su bili pioniri na društvenim mrežama.

Ekonomska predviđanja za ovu generaciju nisu baš povoljna. Recesija iz 2008. godine žestoko će utjecati na ovu generaciju koja je počela raditi prekasno (sredina ili kasne 20-e), a većina milenijalaca nema pojma kako će kupiti prvu nekretninu.

Iz tog razloga velik broj milenijalaca i dalje živi kod svojih roditelja, koji su u pravilu baby boomeri ili generacija X.

Vaši unuci – Generacija Z

Iako su još uvijek premladi da bi drastično utjecali na svijet, iskustva s prijašnjim generacijama osigurala su ‘povećalo’ nad ovom kohortom.

Ovo su neke karakteristike koje ih obilježavaju:

Tolerantniji su prema drugima više nego ijedna druga generacija
Preuzimaju manje rizika
Manja konzumacija alkohola i eksperimentiranje s drogama u srednjoj školi
Manje religiozni
Više samostalni, ne mare za institucije poput Crkve ili Vlade
Više Instagrama, manje Facebooka

S druge strane, imaju i neke potencijalno negativne karakteristike:

Preferiraju komunikaciju porukama, a ne “okom u oko”
Previše vremena na računalima
Manje čitaju knjige, novine, časopise
Odrasli su ‘zaštićeniji’ nego bilo koja druga generacija
Moguće više deprimirani nego druge generacije
Osjećaju se usamljeno

Ova generacija će biti prva koja će odrasti i nove tehnologije poput virtualne stvarnosti smatrati normalnim.

Više na: https://www.mirovina.hr/

*             *              *

Mirovinski sustav je odavno pukao, čak i ako izbacimo sve braniteljske mirovine
Josip Mihaljević, 10. veljače 2020.

Velimir Šonje, ekonomski analitičar, vlasnik tvrtke Arhivanalitika i Ekonomskog laba, kazao je kako je mirovinski sustav odavno pukao – čak i kada bi iz njega bile izbačene sve povlaštene mirovine.
velimir šonje

“Mirovinski sustav pukao je davno”, kazao je ekonomski analitičar Velimir Šonje u svom intervjuu za Telegram.

Šonje smatra kako Hrvati imaju pred-moderno poimanje države:

“Hrvatska je politički konstruirana kao društvo bez liberalne tradicije, a na bazi romantične nacionalne ideje u kojoj se država izjednačava s dobrim – ostvarenjem stoljetnoga sna, jamstvom zaštite i prosperiteta. Međutim, povijest poučava da su države višedimenzionalne pojave. Države nemaju samo jednu stranu – jedan povijesni karakter. One su, jednako tako, izvori represije, nekontrolirane moći, korupcije, nepravde i neefikasnosti”, kazao je.

O mirovinskom sustavu: “Mirovine se ne mogu financirati iz doprinosa”

Šonje se u intervjuu osvrnuo i na mirovinski sustav za kojeg kaže da je odavno pukao:

“Mirovinski sustav “pukao” je davno. Zdravstveni još nije, iako je na rubu i o njegovim dugovima piše se puno više nego o dugovima mirovinskog sustava. Naime, kada bi se sve braniteljske mirovine obračunale izvan mirovinskog sustava, njegov bi deficit i dalje iznosio oko 3 posto BDP-a. Znači da se mirovine ne mogu financirati iz doprinosa”, kazao je Šonje za Telegram.

Smatra da povećanje doprinosa za prvi stup nije rješenje, jer se povećava trošak rada i smanjuje konkurentnost:

“Zato su rješenja reforme koje će dovesti do povećanog zapošljavanja te mirovinska reforma uz koju će se isplate mirovina s vremenom sve više seliti na isplate iz osobne mirovinske štednje, kako obavezne tako i dobrovoljne”, kazao je.

Više na:https://www.telegram.hr/

 https://www.mirovina.hr/novosti

*             *              *

Mirovinu manju od 2000 kuna prima 323.000 građana
Glas Slavonije 12. srpnja, 2016.

Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi samo 2245 kuna i čini svega 39,7 posto prosječne plaće, po čemu je Hrvatska pri samom europskom dnu. Koliki su razmjeri umirovljeničkog siromaštva još bolje ilustrira podatak Matice umirovljenika Hrvatske koja je izračunala na temelju službenih podataka da je u travnju 2016. čak 868.830 umirovljenika, odnosno njih 76,3 posto primilo prosječnu mirovinu u iznosu od samo 1682 kune, a gotovo polovina umirovljenika, njih oko 550.000 primilo je prosječnu mirovinu od 1233 kune.

Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje govore da je u travnju ove godine mirovinu manju od 500 kuna dobilo 67.515 umirovljenika. Njih 55.254 primilo je između 500 i 1000 kuna, a 74.409 ima mjesečna primanja između 1000 i 1500 kuna. Nadalje, 125.782 umirovljenika preživljava s 1500 do 2000 kuna mjesečno, 219.891 umirovljenik mjesečno na ime mirovine primi između 2000 i 3000 kuna. Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović pak upozorava da su novi podaci Eurostata pokazali da je životni standard Hrvata pao na razinu Rumunja i Turaka.

Ekonomski zaostali

- Kupovna moć građana Hrvatske lani je pala na 58 posto od prosjeka EU-a, izjednačivši se s onom u Rumunjskoj i Turskoj. Očito, Hrvatska u posljednjih četvrt stoljeća dramatično ekonomski zaostaje, jer su je u međuvremenu gospodarski dostigle i prestigle gotovo sve usporedive države koje su joj nekoć gledale u leđa. Riječ je o svim bivšim komunističkim državama, danas članicama EU-a, osim Bugarske. I tako, dok Hrvatska tone na dno Europe, političari više ne mogu tješiti građane kako su naše plaće i mirovine, preračunate u eure, ostale najveće među svim bivšim komunističkim državama, osim Slovenije. Točno je jedino to da Hrvati za svoje plaće i mirovine u dućanima mogu kupiti manje od Slovenaca, Čeha, Mađara, Poljaka, Slovaka, Estonaca, Letonaca i Litavaca. Mogu kupiti isto koliko i Rumunji, te samo malo više od Bugara - razbija famu o većim primanjima u Hrvatskoj predsjednica SUH-a.

U Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj cijene hrane su oko 40 posto niže od prosjeka EU-a. Slovenija je među tranzicijskim državama najskuplja kad je riječ o hrani, s cijenama gotovo na razini prosjeka EU-a. No, slovenske su plaće bar 50 posto veće od hrvatskih. A ako je teško prosječnom hrvatskom građaninu, kako li je tek hrvatskom umirovljeniku?

Četvrti od dna

- Stvarna vrijednost naših mirovina najniža je u regiji, a četvrta od dna u Europskoj uniji. Prosječna plaća u Sloveniji iznosi 1054 eura, a u Hrvatskoj 753 eura, prosječna slovenska mirovina 613 eura, a kod nas samo 297 eura. No, kad se gleda tzv. relativna vrijednost mirovine, tj. njezin udjel u prosječnoj plaći, stvar je za Hrvatsku još mnogo gora, jer taj udjel iznosi samo 38,22 posto, dok je u Sloveniji 58,44 posto, u Crnoj Gori 57,8 posto, u Srbiji 47 posto, u Makedoniji 60 posto, u Federaciji Bosne i Hercegovine 43,8 posto. Zanimljivi su i cjenovni vrijednosni sustavi pa tako u Hrvatskoj hrana košta prosječno 91 posto od prosjeka EU-a, dok su cigarete tek 56 posto europske cijene. U susjednoj Srbiji hrana je 69 posto EU prosjeka, u Makedoniji niskih 58 posto, a Sloveniji 96 posto. I Crna Gora je skupa sa 78 posto, a BiH sa 70 posto. Kad se cijena hrane ugradi u relativnu vrijednost mirovine, hrvatski su umirovljenici doista nevoljeno dijete svoje domovine - ističe Jasna A. Petrović.
Eduard SOUDIL

http://www.glas-slavonije.hr

                              *             *              *   

Čak milijun hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva: samo 24.530 obitelji vrlo lako podmiruje svoje obveze, dok se zimi smrzava 314.760 ljudi   
Sanja Stapić, Slobodna Dalmacija

Više od milijun ljudi u Hrvatskoj živjelo je lani u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, njih točno 1,01 milijun ili samo 308 tisuća manje nego prije devet godina.

Čak 1,75 milijuna ljudi ili gotovo 43 posto živi u obiteljima koje teško i vrlo teško spajaju kraj s krajem mjeseca, a 40 posto ili njih 1,6 milijuna žive u kućanstvima s malim teškoćama spoje kraj s krajem.

Samo 24.530 obitelji vrlo lako podmiruje svoje obveze. Zimi se u svojim domovima smrzava 314.760 ljudi jer 7,7 posto građana ne može platiti grijanje, dok ih još više, svaki deseti stanovnik, ne može kupiti ribu, meso ili vegetarijansku zamjenu svaki drugi dan.

Osobna je to iskaznica na kojoj se nižu pokazatelji rizika siromaštva, a kad se tom riziku doda onaj od socijalne isključenosti, u Hrvatskoj tako živi milijun ljudi ili njih 24,8 posto.

Procjena je Eurostata da smo od 2010. do kraja prošle godine, znači u devet godina, broj ljudi u “opsegu” ova dva rizika smanjili za njih 308 tisuća. Zanimljivo je da Austrija ima stanovnika kao dvije Hrvatske i malo više ljudi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, njih milijun i pol.

U riziku od siromaštva i socijalne isključivosti živi 997 tisuća Danaca, 894 tisuće Finaca, 860 tisuća Norvežana, oko 850 tisuća Slovaka, a sve su to zemlje koje imaju od 5,3 milijuna do šest milijuna stanovnika. Bugari, primjerice, imaju mnogo više ljudi u ovakvoj nezavidnoj situaciji, njih 2,3 milijuna, ali su u devet godina njihov broj spustili za čak 1,4 milijuna ljudi.

Danas je 6,7 milijuna Poljaka u ovim rizicima, a prije devet godina bilo ih je 3,4 milijuna više, Rumunja je u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti krajem prošle godine bilo 6,3 milijuna, dva milijuna manje nego u 2010. Rumunjska i Bugarska inače imaju veću stopu rizika od siromaštva od Hrvatske, jednako kao što je imaju Litva i Letonija, ali su te četiri zemlje proteklih devet godina znatno više smanjivale siromaštvo.

Hrvatska je, kako je to ovih dana objavio Državni zavod za statistiku, sa stopom rizika od siromaštva od 19,3 posto na 21. mjestu u Europskoj uniji.

Sedam je zemalja lošije, a najvišu stopu od 23,5 posto siromašnog stanovništva ima Rumunjska, no kad se ti podaci usporede s europskom statistikom, jasno je da neke zemlje brže mijenjaju stvari unutar svojih granica i smanjuju razliku s “konkurencijom”.

Gotovo petina svih građana u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, odnosno, njih 19,3 posto ili 788.940 ljudi. Prije devet godina, u 2010. godini, u takvom je riziku bilo 20,6 posto stanovništva.

Rizik od siromaštva obuhvaća one koji imaju manje novca od praga rizika od siromaštva koji je lani iznosio 29.820 kuna za samačka kućanstva i 62.622 kune za obitelji s dvoje odraslih i dvoje djece. Mjesečni prag rizika od siromaštva za jednočlano je kućanstvo 2485 kuna, a za četveročlanu obitelj 5218,50 kuna.

Najgore sa siromaštvom je samcima starijim od 65 godina, samohranim roditeljima i mnogočlanim obiteljima i nezaposlenima.

S nezaposlenošću ide ruku pod ruku opasnost od siromaštva, a u toj je nezavidnoj situaciji 54,3 posto nezaposlenih muškaraca i 41,7 posto žena. Stopa rizika od siromaštva samaca starijih od 65 godina iznosi 48 posto, za kućanstva samohranih roditelja 36,7 posto, a u kućanstvima s dvije odrasle osobe s troje i više djece, stopa rizika od siromaštva iznosi 31,1 posto

Znatno više ljudi u Hrvatskoj, svaki četvrti građanin živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti što znači da imaju manje novca od praga siromaštva ili su u teškoj deprivaciji, odnosno, oskudici ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada, a to znači da u tim obiteljima nitko ne radi ili radno sposobni članovi rade samo do 2,4 mjeseca u godini. Malo i nimalo radi se u 11,2 posto obitelji, dok u teškoj materijalnoj oskudici ili deprivaciji živi 8,6 posto stanovništva ili 351.550 ljudi.

U “običnoj” oskudici živi 23,3 posto ljudi u zemlji ili njih 952.500, a to znači da zbog nedostatka kuna ne mogu sebi priuštiti tri od devet stavki s liste kojom se važe stupanj oskudice, dok oni koji su u teškoj oskudici ne mogu imati četiri stavke koje obuhvaćaju, hranu, grijanje, posjedovanje televizora, perilice rublja, automobila... Ljudima u Hrvatskoj najteže pada kada moraju podmiriti iznenadni financijski izdatak – to ne može vlastitim novcem učiniti 52,9 posto građana, nije im lako ni s plaćanjem svojih obaveza - 17,5 posto kasne s plaćanjem računa za režije...

Vaganje oskudice
- 7,7 posto kućanstava ne može platiti grijanje u najhladnijim mjesecima
- 51,3 posto kućanstava nemaju za tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće
- 10,1 posto kućanstava nemaju obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu (ili vegetarijanski ekvivalent) svaki drugi dan
- 52,9 posto kućanstava ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava
- 17,5 posto kućanstava zbog financijskih teškoća kasni s plaćanjem računa za režije

https://www.slobodnadalmacija.hr , http://trecadob.com 

Hitovi: 10831