Marakeška deklaracija
Indeks Članka
MAREK JUREK, ZASTUPNIK U EUROPSKOM PARLAMENTU
Vodeći poljski katolički političar i povjesničar: Marakeški sporazum treba odbaciti jer je prijetnja našoj sigurnosti
Sporazum je sporan iz dva razloga – zbog teze da je migracija ljudsko pravo, što termin ilegalne imigracije čini navodnom kontradiktornošću i zbog ideje da nacionalna sigurnost svake pojedine države po pitanju migracija treba biti regulirana na globalnoj razini
(...) Na međunarodnom političkom polju sve je očitije djelovanje usmjereno protiv obitelji i prava na život, djelovanje koje želi potpuno deformirati pojam ljudskih prava. Ljudska su prava u svom izvornom obliku trebala biti u funkciji političkih sloboda u slobodnome društvu, a sada su instrumentalizirana u svrhu društvene revolucije, promjena temeljnih odrednica institucija društva.
Pravo na život, obitelj, pravo roditelja da odgajaju svoju djecu – to su institucije koje nisu pitanje preferencije ili tradicije, pa da se onda slijedom te pogrešne logike koriste neispravni termini kao „tradicionalna obitelj“ jer obitelj je obitelj u svom naravnom smislu, nego su te institucije one koje služe društvu i njegovu životu. Bez obitelji nema prenošenja s naraštaja na naraštaj društvenih vrednota, poput odgovornosti, solidarnosti, požrtvovnosti ili prijenosa kulturnog ili nacionalnog identiteta. Ako institucija obitelji loše funkcionira, onda i cijelo društvo funkcionira loše. Upravo su zato komunisti pokušavajući stvoriti društvenu revoluciju udarali upravo u obitelj.
Imamo, dakle, posla s revolucijom koja se događa na međunarodnom planu, a njezin najvažniji politički oslonac dosad je Istanbulska konvencija. Njezina bit nije, kako su to nastojale prikazati propagandističke konstrukcije, borba protiv obiteljskog nasilja, jer nema civilizirane države koja tolerira obiteljsko nasilje, nego je svrha konvencije prikazati svako nasilje i patologiju u obitelji kao posljedicu naravnog ustroja obitelji ili sredstvo njegova održavanja. Zato ta Konvencija u članku 12. jasno govori kako je potrebno iskorijeniti svaku tradiciju povezanu sa „stereotipnim ulogama žene i muškarca“. Riječ je dakle o udaru na samu čovjekovu prirodu, ne samo na kršćansku civilizaciju nego i na njene antičke korijene. Bacamo na ropotarnicu povijesti cijelu našu kulturu i poimanje čovjekove naravi i društvenog života.
– Koje su to snage koje po vama stoje iza te revolucije?
To su snage povezane s društvenom revolucijom koju je ekstremna ljevica vodila u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Revolucijom kojoj je filozofski okvir bio marksizam, a pokretale su je razne marksističke grupacije, od radikalnih komunista antisovjetskog, trockističkog usmjerenja do zagovornika kulturne revolucije u Kini. Ta je revolucija šezdesetih stupnjevito stvorila kulturu koju su prvo prihvatile lijeve političke snage europskog socijalizma, potom liberalne stranke, a naposljetku je počela formirati i glavnu struju stranaka desnog centra. U određenom smislu riječ je o ideji kako je cijela zapadna civilizacija utemeljena na „diskriminaciji“, pa tako za novu ljevicu taj termin ima onu snagu kakvu je za staru ljevicu imala riječ eksploatacija. U oba slučaja, međutim, govorimo o stavu kako postojeći društveni poredak i kultura generiraju nepravednost, diskriminaciju i zato moraju biti uništeni putem revolucije.
Imamo posla s društvenom revolucijom koja se događa na međunarodnom planu, a njezin najvažniji politički oslonac dosad je Istanbulska konvencija. (...) Klasična revolucija kroz društveni bunt sada nije potrebna jer promjena ide od gore prema dolje. I u tom revolucionarnom procesu veliku ulogu imaju međunarodne institucije, pa je jedan od posljedica te institucionalizacije revolucije i Istanbulska konvencije.
– U ovom trenutku u Hrvatskoj se raspravlja o Marakeškom sporazumu, globalnom sporazumu koji treba regulirati pitanje migracija…
Mi smo našoj vladi predložili odbacivanje toga sporazuma.
– Zašto?
Iz dva razloga.
Kao prvo, zbog teze da je migracija ljudsko pravo, što termin ilegalne imigracije čini navodnom kontradiktornošću. To je teza koju ste do prije nekoliko godina mogli čuti samo u raznim nevladinim udrugama lijeve provenijencije tijekom rasprava u Europskom parlamentu. Danas, Marakeški sporazum uvodi upravo takav koncept slobodnih migracija i slobodnih ulazaka na teritorij kao i onaj brisanja granica i ograničavanja prava države na obranu granice. To su koncepti koje ovaj sporazum teži uvesti na globalnoj razini i stvoriti međunarodna pravila.
Drugo, sama ideja da nacionalna sigurnost svake pojedine države po pitanju migracija treba biti regulirana na globalnoj razini jest prijetnja za tu državu i njezinu sigurnost.
Zbog toga smo pozvali poljsku vladu da odbaci Marakeški sporazum. Imajući u vidu kako su i SAD među državama koje su taj sporazum odbile, takav potez nikako ne vodi u nekakvu međunarodnu izolaciju.
– Kako kao katolici i kršćani trebamo reagirati na migrantsku krizu? Tu postoje razne, prije svega, etičke dvojbe…
Kriza kojoj svjedočimo u presudnoj mjeri je izazvana potezima Angele Merkel i europskih institucija.
Ta kriza, kao prvo, otežava provođenje racionalne politike prema migrantima i azilantima. Otežava, nadalje, integraciju onih migranata koji su već s nama i izaziva ozračje nemira u društvu. Naravno, etičke, ali i pravne norme nalažu svakom civiliziranom društvu skrb i brigu za osobe koje žive s nama, pa makar i privremeno. Ali, kako tu sprovesti racionalnu integraciju pridošlica u uvjetima u kojima se govori o neprestanom priljevu novih migranata?
Govorimo li s etičkog gledišta, jasno je koje su to norme koje nas obvezuju i koje su jasno izložene i u Katekizmu Katoličke Crkvu. Etička obveza otvorenosti neke države prema migracijama ograničena je bogatstvom i ekonomskim stanjem te države. Države iz koje ljudi emigriraju zbog siromaštva ne mogu istodobno biti države koje primaju migrante. Kao drugo, migracija mora biti povezana s integracijom. Poštovanje ljudi koji s nama žive povezano je i s poštovanjem ljudi koji dolaze prema kulturi u koju dolaze. Nije tu riječ ni o kakvom asimilacijskom pritisku, jer svaki čovjek ima pravo na svoj identitet, nego o poštovanju. Hrvat ili Poljak katolik koji će emigrirati u Veliku Britaniju neće prosvjedovati jer se krunidba događa u anglikanskoj katedrali. Ta država ima povijest kakvu ima i to treba poštovati. Tako imamo i pravo da tražimo poštovanje za našu kulturu. Međusobno poštovanje, to je preduvjet uspješne integracije. Mi, također, imamo pravo pa i obvezu braniti našu kulturu jer je prvi nalog naše vjere, prvi nalog ideje općeg dobra prenijeti ono dobro što smo primili.
Treći važni etički princip jest kako je migracijska politika u nadležnosti suverene države i mora biti vođena racionalnom politikom. Neka izvanjska instanca koja se miješa i diktira tu politiku jest u potpunoj suprotnosti s tim etičkim principom.
U raspravama o migraciji koje se trenutačno vode migracija zapravo označava islamizaciju. I tu je glavni problem. Ne to što se ljudi preseljavaju, iako i to može imati ekonomske konzekvence, nego što je riječ o islamizaciji koja može ugroziti nacionalnu sigurnost i našu kulturu.
Ne zaboravimo još jednu stvar koja je povezana s današnjom migracijskom krizom, a koju ću ilustrirati primjerom Poljske. Moja država se danas nalazi u onoj istoj situaciji u kojoj je bila Francuska prije šezdesetak godina. Tada je u tu zemlju došao veliki vali migranata iz drugih europskih država poput Portugala, Italije i Poljske. Danas u Poljskoj, a tome praktično nitko ne govori, živi oko dva milijuna Ukrajinaca koji su pobjegli ili od rata na istoku te države ili od neimaštine. U raspravama o migraciji koje se trenutačno vode na zapadu migracija zapravo označava islamizaciju. I tu je glavni problem. Ne to što se ljudi preseljavaju, iako i to može imati ekonomske konzekvence, nego što je riječ o islamizaciji i sve one vrijednosti o kojima sam govorio, od nacionalne sigurnosti do ugroženosti kulture – jesu u opasnosti.
Dodatni problem jest što je zapad u krizi koja mu onemogućuje uspješno integrirati migrante. Jer kako možemo graditi zajedničko društvo ako nismo svjesni svojih kulturnih vrijednosti koje grade naše društvo i kulturu? Kako možemo očekivati od bilo koga da primi ili poštuje naše vrijednosti ako ih ne promoviramo? U tome smislu, mislim da države zapadne Europe gledaju s nadom na države Srednje Europe. Imam puno prijatelja na zapadu koji vide kako su u našim zemljama preživjele vrijednosti klasične politike kao općeg dobra naroda, poštivanja kršćanske civilizacije i želje za životom u njoj. Stranačka politika u državama Srednje Europe, međutim, često je drugačija jer je vođena očekivanjima međunarodnih institucija, a ne očekivanjima demokratske volje građana. I zbog toga taj veliki politički kapital koji postoji u toj volji naroda moramo pretvoriti u konkretan politički izraz (...)
Cijeli članak potražite na: Bitno.net: Vodeći poljski katolički političar Marek Jurek o marakeškom sporazumu
Hitovi: 17803