Ksenija Seletković
Da „zlatne“ godine ne moraju biti prazne i sumorne pokazuje nam i primjer gospođe Ksenije Seletković, umirovljenice, koju smo posjetili na dan zatvaranja njene izložbe u Knjižnici Sloboština u Zagrebu pod nazivom „Fuzija stakla“. Izložba je trajala mjesec dana (od 15. siječnja do 15. Veljače 2019. ) i bila je vrlo posjećena. Najveći dio njenih njenih umjetničkih kreacija, uglavnom uporabnih predmeta – vaza, plitica, križeva i sl. je rasprodan.
Opširnije:Dvije dame, jedna izložba: Fuzija stakla, tifani....
Prisoje - pogled od Nakla, foto: A.Lj.
...Unatoč svemu i za divno čudo, u selu se još uvijek nedjeljom okupi nešto vjernog puka, mahom starijih, a i nešto mlađih koji se othrvaše sirenskom zovu tuđine, i prelijepu crkvu što su nedavno obnovili zajedno sa svojim župnikom don Mihovilom Zrnom, ispune riječi molitve i skladna, zvonka pjesma iz mladenačkih grla. Ako biste bilo koga od njih upitali kako im je i kako tu vide svoju budućnost i budućnost mjesta, odgovorit će vam: Nije lako, ali nadamo se boljemu. Bilo je i težih dana pa smo opstali. Prisoje je najljepše mjesto na svijetu. Ovakve ljepote nema nigdje! Tu smo svoji na svome i ne idemo nikamo.
Opširnije:Prisoje na Buškom jezeru
Iz Muzeja Seljačkih buna - Gornja Stubica, foto: A.Lj.
U „ono“ vrijeme pred kojih 30–tak godina moja je tada 12- ogodišnja djevojčica osvojila prvu nagradu za pjesmicu o Velikom vođi. Kada sam nešto kasnije, u predvečerje urušavanja crvenog imperija, dobio u ruke knjigu grofa Nikolaja Tolstoja „Ministar i masakr“, čitajući o strahotama koje su se dogodile na onoj fatalnoj austrijskoj poljani i diljem pitomog slovenskog krajolika, o masovnim egzekucijama bez suda i suđenja, ne samo vojnika koji su se predali i odložili oružje, nego i civila – žena i djece, sve po zapovijedi istog ljubljenog Vođe, koja je glasila: „Pobiti!“, oka nisam sklopio cijelu noć i povraćalo mi se od muke.
Opširnije:Pričaj mi o Lijepoj Našoj
Foto: Branka Š. U zemlji Fidela
Nije me trebalo dugo nagovarati. - Može, zašto ne – odgovorila sam Kseniji kad mi je predložila da se pridružimo skupini šumara i da skoknemo do Kube. Naše momke nije zanimala ta zemlja Fidela i Chea pa smo krenule same. Temeljita priprema koja se sastojala od pažljivog izbora svega što je trebalo ponijeti na put - opreme za izlete, kupaćih kostima, haljina za ples, kozmetike i svega onog bez čega žena nikamo ne ide, i bile smo spremne.
Opširnije:Branka Širinić: Do Kube i natrag