Preventivna medicina

Tumorski biljezi i njihovo značenje

Na ljestvici uzroka smrtnosti tumori zauzimaju visoko treće mjesto. Kako se još uvijek u velikoj mjeri radi o neizlječivim bolestima, osobito u slučajevima zakašnjele dijagnoze, razumljive su potrebe i želje, i bolesnika i liječnika, da se pronađu što bolje metode otkrivanja bolesti u najranijoj fazi. Osobito velike nade i očekivanja u tom smislu otvorila je imunodijagnostika tumora. O čemu je riječ? (Iz knjige Dr Ante Ljubičić: Iz torbe liječnika, savjeti koji život znače, poveznica:  Iz torbe liječnika)

Stanice tumorskog tkiva proizvode tvari (antigene) koje odlaze u krvotok ili ostaju na njihovoj površini. Otkrivanje ovih antigena upućuje na postojanje tumora prije pojave bilo kakvih simptoma i znakova, pa ih stoga nazivamo tumorskim biljezima ili markerima. Na prvu bi se reklo idealna metoda za ranu dijagnozu. No, vrlo brzo se pokazalo da to baš i nije tako i da oni mogu biti:

• povišeni i u osoba koje nemaju tumor (nedovoljna selektivnost)
• normalni u onih koji imaju tumor, osobito u ranim stadijima bolesti (nedovoljna osjetljivost)
• povišeni kod više vrsta zloćudnih bolesti (nedovoljna specifičnost).
  

Gledano s praktičnog stajališta, ono najbitnije što treba znati o većini tumorskih biljega moglo bi se sažeti ovako:

• povišene vrijednosti, iako u pravilu upućuju na postojanje tumora, ne moraju značiti da je bolest stvarno prisutna i da je potrebna dodatna provjera (ponavljanje pretrage, širenje dijagnostike itd.)
  
• uredni nalazi ne znače uvijek da bolesti nema, pa je onda nužno oslanjati se na ostale kliničke i dijagnostičke parametre nije racionalno niti ima opravdanja njihovo određivanje u rutinskoj dijagnostici, već mogu služiti samo kao pomoćna metoda;
• dijagnoza se u konačnici potvrđuje samo histološki
• zbog istih razloga ne treba ih rabiti za masovni probir, osim samo neke (PSA, AFT, kalcitonin) kod visokorizičnih skupina
• kada je bolest već otkrivena, korisni su u procjeni veličine tumora, stadija i tijeka bolesti te uspjeha u liječenju, zbog čega se određuju prije, za vrijeme i nakon terapije kao pokazatelji njezine uspješnosti, jer se njihova razina mijenja već kod male promjene broja karcinomskih stanica).
  

O najčešće korištenim tumorskim biljezima: 

 CEA – karcinoembrijski antigen (< 3,4 ug/L) – prisutan kod karcinoma kolona (debelog crijeva), ali i u zdravom crijevu fetusa, u gušterači i jetri. Specifičnost je dosta niska jer se pozitivni nalazi dobivaju i u pušača, u bolesnika s cirozom jetre, ulceroznim kolitisom i kod drugih tumora – dojke, gušterače, mokraćnog mjehura, jajnika, grlića maternice. Služi za stupnjevanje tumora, prognozu, otkrivanje recidiva i praćenje terapije. 

AFP (< 7 i.j./L) – alfa-fetoprotein, normalni proizvod stanica jetre fetusa, nalazi se u krvi bolesnika s primarnim tumorom jetre, neoplazmom žučnjaka, a često i uz embrionalni karcinom jajnika i sjemenika(testisa). Rabi se u dijagnostičke svrhe, za stupnjevanje, prognozu, otkrivanje recidiva i praćenje uspješnosti terapije.

Beta-HCG (0 – 5 U/L) – beta-podjedinica humanoga korionskoga gonatropina, glavni je tumorski biljeg u žena s gestacijskim tumorom trofoblasta i oko dvije trećine muškaraca s embrionalnim karcinomom sjemenika (testisa).

PSA (< 4 ug/L) – prostata-specifični antigen nalazi se i u zdravih muška-raca u niskim koncentracijama, ali povišena razina upućuje na rak prostate (u oko 90 % bolesnika). Specifičnost je niska jer je PSA povišen i kod benigne hipertrofije prostate. Zbog dobre osjetljivosti pretraga se uz digitorektalni pregled prostate rabi u dijagnostičke svrhe i za probir rizičnih skupina.

CA 125 (< 35 kIU/L) – karcinomski antigen služi u dijagnostici i praćenju raka jajnika, iako mu razinu podižu i upalne promjene potrbušnice. Za probir se rabi samo u kombinaciji s transvaginalnim UZV-om za rano otkrivanje karcinoma jajnika u osoba s izrazitom obiteljskom anamnezom karcinoma dojke ili jajnika, dokazanom mutacijom BRCA1 i BRCA2 gena. Treba ga također odrediti u žena s izraslinama u zdjelici kako bi se razlikovale benigne od malignih promjena.

CA 19 – 9 (< 39 kIU/L) – karcinomski antigen služi u procjeni terapijskog odgovora u bolesnika s rakom gušterače. Povišene vrijednosti nalaze se u bolesnika s rakom probavnog sustava, osobito žučnjaka.

CA 15 – 3 (< 25 kIU/L) – karcinomski antigen povišen je u 54 do 80 % žena s metastatskim rakom dojki i služi uglavnom za praćenje terapijskog odgovora. Povišen je također u nizu drugih bolesti (kronični hepatitis, ciroza jetre, tuberkuloza, sarkoidoza) te malignih tumora pluća, jajnika, endometrija, mokraćnog mjehura i probavnog trakta.

Kromogranin A (0 – 60 pmol/L) – jest biljeg karcinoida i drugih neuroendokrinih tumora, ali se nalazi i kod drugih tumora, primjerice pluća i prostate.

Tireoglobulin je bjelančevina koja se stvara u štitnjači, pa je povišena kod više bolesti ove žlijezde. Najviše se rabi nakon tireoidektomije zbog karcinoma štitnjače, radi otkrivanja recidiva karcinoma i praćenja uspješnosti terapije. Nakon totalne tireoidektomije i radiojodne ablacije šitnjače tireoglobulin treba biti manji od 2 ng/L. Povišena vrijednost upućuje na recidiv bolesti.

CYFRA 21-1 (< 3,30 ng/mL) – fragment citokeratina 19-1 rabi se, uz CEA-u, u diferencijalnoj dijagnozi, prognozi i praćenju uspješnosti terapije te otkrivanju recidiva karcinoma nemalih stanica pluća. Ne rabi se u svrhu probira ni u osoba s visokim rizikom za razvoj karcinoma pluća (npr. pušača).

• Prethodno
• Sljedeće