Antun Gustav Matoš: Mora
13. lipnja 1873. - 17. ožujka 1914.
...Dok mlada tuži "O jelen jelenče" — I momče pjeva "O pelen pelenče" — Taj vampir što me kvači, to je poreznik, Ta Mora, što me tlači, to je izdajnik. To golo more, more tuposti, To je Mrtvo More naše gluposti. U šarmantnoj pozi moderni poganac — Najmio ga stranac, da nam metne lanac. Taj klatež, što o pravdi blebeće — On za korist tuđu laže, kleveće...
Mate Ljubičić: Križni put
...Nema čovjeka kojega trenuci iz Isusova života bez obzira bio on vjernik ili ne nisu naveli da se na trenutak preispita. Ljubičić je svoju umjetničku refleksiju usmjerio na život i uskrsnuće onoga koji treba spasiti svijet......Odlika njegovih djela je jednostavnost, ali i neka čudna mistika, kojom zrače njegova ostvarenja, u kojima sve izgleda tako jednostavno i jasno, a upravo je to najteže postići u susretu čovjekove psihe i likovnoga svijeta...On ima svoju tajnu i uvijek iznova iznenađuje i oduševljava artificijelnošću svojih djela i produhovljenom figuracijom... Slikati nebesnike s aureolom kao simbolom svetosti i vječnog života nije mali izazov za umjetnika, tu nema mjesta onima koji ne vjeruju i koji nisu svladali gradivo...Ovo su samo naglasci iz recenzija relevantnih kritičara, a detaljnije pogledajte na kraju. A prije nego što pođemo postavom izložbe - nekoliko korizmom nadahnutih misli pokojnog patera Zvjezdana Linića.
Dr. A. Ljubičić: O vjeri i nevjeri
(...) Vjerovanje u Boga postaje „misaoni tabu suvremene dominantne liberalne filozofije te materijalističkih desno i lijevo orijentiranih ideologija, u vremenu diktature relativizma i indiferentizma (ravnodušja). Povjest nas uči kako su svršavali svi koji su se javno protivili ili kršili taj nametnuti tabu. Kod jakobinaca za Francuske revolucije pod giljotinom, za fašizma i nacizma pod Hitlerom u konclogorima, kod komunista u sibirskim gulazima ili Golom otoku. (9). Stoljeće ratova, stotine milijuna ubijenih, koncentracijski logori, holokaust, bolesti, glad, patnja biblijskih razmjera plodovi su bezboštva i ustoličenja čovjeka umjesto Boga (...)
Tako je govorio kardinal Kuharić
Franjo kardinal Kuharić 15. travnja 1919. - 11. ožujka 2002.
"Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede! To moraju biti naša načela! To moraju biti naši postupci, jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
Čista srijeda - Pepelnica
Izvor: https://kamenjar.com/
Nije to vrijeme nekakve prinude ili patnje ili žalosti. To je vrijeme ozbiljne pripreme za Uskrs, da u nama stari čovjek kojega želimo zbaciti, ali ne uspijevamo, ne živi više, već da prepusti mjesto novome čovjeku koji daje mjesto Kristu, te svojim neprestanim obraćanjem Krista prihvaća.