Dečki, djevojke, zašto ste sami?
Indeks Članka
Tomislav Ivančić: Zašto se muškarci ne žene
...Razgovarali smo o svemu i svačemu, izmijenili pitanja kako smo, a onda sam ga zapitao zašto se još nije oženio, a već mu je 35 godina. Odgovorio je da je to davno htio i da još uvijek želi, ali da to, jednostavno, ne ide. „Nisu djevojke kao nekad“, rekao je.... „Nekako mi je lakše ovako, imam mira, radim i živim slobodno, a poslije ćemo vidjeti. Znam i osjećam da bi trebalo imati potomstvo, da netko ostane nakon mene i da nastavi moj život, ali kako ću kad je danas teško živjeti“, završio je moj znanac.
...Dok sam ga slušao, činilo mi se kao da se neki teški oblaci valjaju iza horizonta. Imao sam osjećaj da svijet potresa zapravo neki novi strah kojega nismo dovoljno svjesni. To je strah muškaraca od žena, od života, od samih sebe. Njihov strah od braka, strah od vlastite spolnosti, strah od sile koja ih zarobljava, strah od osame i besperspektivnosti. Treba liječiti svaku čovjekovu ranu. Treba razumjeti svaki dio društva.
Muškarac izgleda u javnosti slobodan, miran, sretan, ali je u osami i tišini svoje sobe, svojega privatnog života, često potišten, osamljen, nesnalažljiv. On je strahovito ranjiv. On mora izgledati jak, snažan i borben, ali ispod te vanjske snage i maske čezne za pohvalom, za nekim tko će ga uhvatiti za ruku, dodirnuti mu dušu i reći mu da je dragocjen, da je poželjan i da je lijepo što postoji.
Žena se lakše izražava, ona lakše izriče sebe, svoje osjećaje i nježnost, ona se lakše približi djetetu i ljudima, i može prema tome, otvorenije primiti nježnost , povjerenje i sanu svoju dušu. Muškarac je zatvoreniji, on zna govoriti o objektivnoj stvarnosti, o stvarima, društvu, brojevima, ali teško o svojoj duši. On je često uvučen u sama sebe.
Nikakvo čudo ako se zbog toga u muškarca pojavljuje infarkt i različite vrste bolesti koje ga satiru. Pogotovu su veliki patnici muškarci u vojsci i u ratu, u velikim industrijskim kompleksima, kao ravnatelji, upravitelji, kao odgovorni ili kao menadžeri, poslovni ljudi s dužnostima na raznim mjestima u društvu.
Bog je stvorio muškarca da izvana zaštiti ženu, a ženu je stvorio da iznutra zaštiti muškarca. Bog je stvorio muškarca da ljubi ženu i ženu da nježno ljubi muškarca. Stvorio ih je da žive jedno za drugo, da budu jedno u drugom, da budu zapravo jedno i dato jedinstvo vide u svojoj djeci.
Raspadanjem toga prirodnog sustava raspada se čovjek sam. Otišli smo predaleko od čovjeka. Valja nam se vratiti. Otac nas čeka na kućnom pragu. Molitelj će ga brzo prepoznati, a onda ćemo moći povesti sve, i muškarce i žene i djecu i starce, u roditeljski dom da živimo život u izobilju.
Izvor: Tomislav Ivančić: Duhovno pomoći čovjeku, Teovizija Zagreb, 2009.