Živjeti s koronom
Indeks Članka
Prethodni tekst o proteinima u cjepivima iskoristili smo da vrlo kratko objasnimo i principe proizvodnje živih virusnih cjepiva poput MMR/MPR (ospice/morbili, rubeola i parotitis/zaušnjaci). Objasnili smo kako u cjepivima postoje virusni proteini što je i logično, a oni su i zaduženi za imunizaciju odnosno nastanak imunološke zaštite koja sprječava infekciju. To je i filozofija cijepljenja. Osim tih proteina, u cjepivima mogu biti vrlo male razine proteina iz stanica, poput ovalbumina, te proteina zaostalih iz medija za uzgoj stanica, poput proteina fetalnog telećeg seruma. Objasnili smo kako ih se ne trebamo bojati, te naučili način njihovog uklanjanja.
Osim proteina, na internetu postoji puno rasprava oko DNK i RNK u cjepivima. Glavni strah otprilike glasi ovako: DNK u cjepivima se može „ugraditi“ u naše stanice i izazvati bolesti i probleme. U tom kontekstu puno se koketira sa strahovima od GMO (genetske modifikacije). Čak i ako smo osobno protiv GMO, cjepiva doista s tim nemaju nikakve veze. Neki se boje DNK iz staničnih kultura na kojima uzgajamo atenuirane viruse.
Nju nalazimo u vrlo malim razinama, ali se plaše hoće li takva, nama strana DNK, izazvati promjene naših vlastitih gena. To ide do vrlo daleke mjere strahova od tumora, pa čak i do suludih ideja kako „ženska“ DNK stanica može, ubrizgana dječaku, izazvati da postane – homoseksualac. Glavni motiv plašenja ljudskim staničnim linijama poput MRC5 i WI38 na kojima uzgajamo viruse je strah kako će njihov genetski materijal promijeniti ili oštetiti naš genetski materijal. Nemojte da vas iznenade ovakve ideje, one su, pretpostavljate, na Balkanu dobro eksploatirane.
Sad ćemo se odmaknuti od takvih bizarnih ideja i uroniti u biološku realnost.
Nekoć smo mislili kako je DNK privilegija jezgre naših stanica. Nismo smatrali kako krv i tkiva imaju znatnije razine DNK osim u slučajevima infekcije i uništenja stanica, prilikom čega može doći do spontanog oslobađanja cijele ili dijelova DNK. Potom je niz studija srušilo takvo razmišljanje i ostali smo zadivljeni neobičnošću naše biologije. U našoj krvi postoji cfDNK, „cell free“ odnosno vanstanična DNK.
Za razliku od naše stanične DNK koja je gigantska molekula, cfDNK je daleko manja, reći ćemo fragmentirana. I u normalnim okolnostima nje može biti čak 100 ng/ml ljudske plazme. Izgleda malo i jest malo, ali to je bilo pravo iznenađenje. Ona potječe od neizbježnog, spontanog procesa fiziološke smrti vlastitih stanica i to je logično. U onkoloških pacijenata (pacijenata sa zloćudnim tumorima) može se naći i duplo više cfDNK, vjerojatno zbog ubrzanijeg propadanja tumorskih stanica. No, DNK kao DNK, to je naša vlastita i poznajemo ju, stoga oko toga ne treba raditi veliku dramu, zar ne?
Potom smo se okrenuli trudnicama. Na naše iznenađenje, krv trudne majke sadrži sasvim lijepe količine DNK vlastitog nerođenog djeteta. Ostali smo iznenađeni jer smo posteljicu doživljavali većom preprekom za velike molekule. To smo iskoristili i danas u, usudio bih se reći rutinskoj dijagnostici, koristimo analizu djetetove DNK iz – majčine krvi. Ovo je već bilo pitanje za raspravu. Naime, polovica DNK djeteta je majci biološki strana, bez obzira na gotovo cjeloživotnu emotivnu povezanost majke i djeteta. Da li takva strana tvar može štetiti?
Otvorili smo Pandorinu kutiju pitanja. Prije nešto više od pet godina grupa europskih autora pronašla je cfDNK u krvi ljudi – iz hrane. Potočarka, pšenica, grah, rajčica, čak i eukaliptus, sve ono što su ljudi unosili hranom. Bili smo fascinirani činjenicom da gotovo detektivski možemo istražiti nečiji meni iz krvi. No, to nam je unijelo puno sigurnosti i dalo objašnjenje rezultatima studija.
Glavni strah sa stranom DNK je – hoće li se ugraditi u našu vlastitu i započeti neželjene procese promjene gena i potencijalnog izazivanja bolesti. Takav strah se vrlo često zna naglašavati na stranicama koje plaše cjepivima. Pogledajmo sada realnost. cfDNK, vanstaničnu DNK, napadaju enzimi koji ju razgrađuju. To je logičan evolucijski biološki mehanizam. Jedan od bioloških prioriteta vrste je očuvanje genetskog integriteta i nismo dizajnirani da svaka DNK koja zaluta u naš organizam promijeni naš genetski materijal. Sama stanična membrana je velika prepreka – daleko manje molekule kao što je glukoza ne može proći staničnu membranu, a kamoli DNK molekula, čak i kad je fragmentirana (pocijepana). Da i uđe u stanicu, jezgra je zaštićena vlastitom membranom i ne pušta velike molekule u sebe.
Čak niti vlastite, osim pod striktnim „nadzorom“. To je jedan od osnovnih zakona stanične biologije. U citoplazmi (prostoru stanice između jezgre i stanične membrane) fragmente DNK napadaju posebne RNK molekule i cijepaju ih. To je evolucijski mudar način, van imunološkog sustava, kojim se branimo od virusne DNK i RNK. Prije desetak godina otkrili smo kako posjedujemo poseban protein, APOBEC3A, koji služi u napadu i razgradnji strane DNK unutar naših stanica.
U sigurnosti cjepiva i strahu od strane DNK pristupili smo vrlo ozbiljno. WHO/OMS (Svjetska zdravstvena organizacija) davno se pozabavila ovom temom i dala preporuke proizvođačima. Inicirane su studije u primatima gdje smo im davali, doslovce, milijun puta više DNK nego što ih ima u cjepivima, i to tumorske DNK. Bez ikakvog negativnog efekta. Znanstvenici su kalkulirali kolika je statistička vjerojatnost ugradnje strane DNK iz cjepiva i izazivanja, primjerice, tumora. Brojke su manje od jedan naprama milijardu. No čak i bez tih istraživanja, hrana nas je najviše razuvjerila.
Odavno bismo postali rajčica ili eukaliptus. Ovaj drugi odabir bi meni osobno bio sasvim simpatičan, no biologija je bila mudrija. Strana DNK je životna realnost prehrane. Ona dolazi i iz mikroorganizama u našim crijevima, svaki dan. Pocijepat će ju enzimi i prije no što dođe u stanicu, a da i dođe, posebni proteini i RNK će ju uništiti. DNK iz cjepiva je tek mali, mali, usputni dio u cijelom moru vlastite i tuđe DNK koja pluta po našem organizmu. Uračunali smo ju u našu biologiju, baš kao i formaldehid o kojem smo pisali. Naš genetski integritet ipak je veliki prioritet i jedini način mijenjanja je dobivanje potomstva.
Zato i toliko volite djecu. Predivna su i jedini su način da promijenimo sebe – u novoj generaciji.
Nadam se da će nove generacije biti otpornije na epidemiju Dunning Krugerovog efekta.
https://imunizacija.hr/dnk-i-rnk-u-cjepivima/
https://www.facebook.com/cijepljenje/
Vijest da je farmaceutska tvrtka AstraZeneca blizu finaliziranja testiranja cjepiva protiv Covida-19 i početka njegove masovne proizvodnje, dovela je do novog niza dezinformacija o tome kako cjepivo sadrži DNK koje će izazvati “mutacije u ljudima i stvoriti hibride spojene na blockchain”.
Blog Zajedno (objava arhivirana ovdje) objavio je da cjepivo protiv Covida-19 “sadrži DNK modifikatore i multiplikatore”, što je dezinformacija, kao i tvrdnje u drugim objavama na blogu prethodnih dana. Poput one da cjepivo ima “DNK manipulator… za izgradnju trećeg lanca DNK-a u našem tijelu” čime će stvoriti “hibride spojene na računalo D-wave” ili da je D Wave “skraćenica s valom depopulacije ili gašenja ljudi” itd.
Kao “dokaz” ovim tvrdnjama nudi se PDF izdanje magazina Entangled, koji se opisuje kao “jedinstven izvor za vodeće uvide u skrivene aspekte znanstvenih i biblijskih zapisa”. Nepotpisani esej spaja gotovo sve dezinformacije koje su se raširile od početka pandemije u jednu veliku teoriju zavjere. Brojne od njih Faktograf je već obradio.
Dezinformacije o cjepivu protiv Covida-19 navode se i u Facebook objavi (arhivirana ovdje) grupe Narodni referendum, koja poziva građane na ustanak 4. srpnja. “Nitko nas ne pita da li mi želimo čarobne šprice Bill Gatesa a za sve Hrvate, stranke, premijer i predsjednik kupili su špricu broj AZD1222, The University of Oxford i AstraZeneca, špricu sponzoriranu od Bill Gatesa, koji sponzorira Oxford, špricu koja u sebi sadrži DNK modifikatore i multiplikatore koji će u nama raditi čuda! Gasiti će nas kao žarulje!”, navodi Narodni referendum.
Što je zaista dogovoreno
Farmaceutska tvrtka AstraZeneca objavila je 13. lipnja da je potpisan sporazum s Europskim savezom za inkluzivna cjepiva (IVA), koji su formirale Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska, o osiguranju 400 milijuna doza cjepiva. Nigdje još nije precizno objavljeno kako bi se ova cjepiva trebala distribuirati unutar EU.
Slične ugovore AstraZeneca je potpisala i s Velikom Britanijom, SAD-om, Koalicijom za epidemiološke inovacije u stanjima pripravnosti (CEPI) te Globalnim savezom za cjepiva i imunizaciju (GAVI), o osiguranju ukupno 700 milijuna doza cjepiva, dok je Indija dobila licencu za proizvodnju dodatne jedne milijarde cjepiva.
Trenutni proizvodni kapaciteti AstraZenece iznosi 2 milijarde doza cjepiva. Kako javlja Bloomberg, do kraja godine bi za SAD trebalo biti proizvedeno 100 milijuna doza, za Veliku Britaniju 30 milijuna doza, dok se za Europu predviđa blizu 100 milijuna doza.
No, prije početka masovne proizvodnje, cjepivo još mora biti testirano. Faza 1/2 kliničkog testiranja na ljudima krenula je 23. travnja i provedena je na više od 1.000 zdravih ispitanika između 18 i 55 godina starosti. Krajem svibnja započela je faza 2b/3 testiranja na 10.260 ispitanika, u kojoj sudjeluju i ljudi stariji od 56, kao i djeca između 5 i 12 godina.
Što sadrži cjepivo AZD1222
Cjepivo protiv Covida-19 razvijeno je na Sveučilištu Oxford, u suradnji njihova Instituta Jenner i Oxfordske grupe za cjepiva, te ne sadrži “DNK multiplikatore i modifikatore”. Prvotno razvijano pod imenom ChAdOx1 nCoV-19, cjepivo je sad licencirano pod nazivom AZD1222. Temelji se na rekombinantnom adenovirusnom vektoru (ChAdOx1), odnosno genetski materijal proteina šiljka (“spike”) SARS-CoV-2 ubačen je u oslabljeni adenovirus porijeklom iz čimpanze. Ovaj adenovirus u majmuna uzrokuje prehladu i ne može se razmnožavati u ljudima te je odabran jer ne može izazvati infekciju kod cijepljene osobe. Cjepivo može prouzrokovati privremene nuspojave poput temperature, simptoma nalik gripi, glavobolje ili grlobolje (1, 2, 3). Niže je prikazana i infografika Sveučilišta Oxford o testiranjima koja provode.
Cjepivo je najprije testirano na miševima i rezus makakijima, a nerecenzirano istraživanje objavljeno je ovdje. U njemu se navodi da je cjepivo spriječilo nastanak štete na plućima cijepljenih makakija pri zarazi SARS-Cov-2 virusom, uzročnikom bolesti Covid-19.
Svjetska zdravstvena organizacija je 9. lipnja objavila da se trenutno razvija 136 cjepiva protiv SARS-CoV-2, a deset je cjepiva u kliničkoj fazi istraživanja.
Fondacija Bill i Melinda Gates financira niz sveučilišta, među njima i Oxford
Razjasnimo još i tvrdnju da Bill Gates sponzorira Oxford. Prema istraživanju objavljenom na UniversityPhilanthropy.com britanske konzultatntske tvrtke The Cape Partnership, Fondacija Bill i Melinda Gates je u periodu od 2014. do 2018. godine financirala 392 sveučilišta u 51 zemlji u ukupnom iznosu od oko 6 milijardi dolara.
Najviše sredstava u tom periodu otišlo je američkim (71%, tj. 4.27 milijardi dolara), zatim britanskim (12%, tj. 744 milijuna dolara) te kanadskim sveučilištima (4%, tj. 223 milijuna dolara). Među britanskim sveučilištima, najviše je u petogodišnjem razdoblju dobio Oxford (167 milijuna dolara), Imperial College (133 milijuna dolara), Londonska škola tropske medicine (131 milijuna dolara), Sveučilište Greenwich (64 milijuna dolara) i Liverpulska škola tropske medicine (55 milijuna dolara).
Također, Fondacija Bill i Melinda Gates na svojoj stranici javno objavljuje podatke o donacijama, pa su primjerice 30. ožujka objavili priopćenje o donaciji trima sveučilištima, među kojima je i Sveučilište Oxford, za istraživanje utjecaja hidroksiklorokina i klorokina na prevenciju razvijanja Covida-19.
I Sveučilište Oxford javno objavljuje podatke o primljenim sredstvima i navodi pravila primitka donacija, ističući da “Sveučilište pažljivo osigurava da financiranje ne ometa akademsku slobodu ili ne stvara potencijalni sukob interesa (koji se ne može deklarirati i kojim se ne može upravljati na odgovarajući način), ili na drugi način našteti ugledu Sveučilišta”.
Hitovi: 136888