I ovo i ono, i druge stvari

Kategorija: Uncategorised Objavljeno: Utorak, 03 Prosinac 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Konji Teica
Slobodni i sretni, Foto:Teica
Ovdje možete naći zanimljive priloge iz fb i drugih ogranaka velike mreže s najrazličitijim porukama  i zanimljivim fotkama, sve uzeto posve nasumce, neselektivno. Ponešto će vam se možda svidjeti, nešto zasigurno i neće, s nekima ćete se složiti s drugima baš i ne, ali ništa za to, tako je to uvijek u životu. Iz košarice materijala koji nije našao mjesta pod drugim naslovima jednostavno pogledajte ono što vam se svidi ili što vam se učini zanimljivim. I poslušajmo domoljuba koji nam poručuje: "Vrijeme je svima kojima je Hrvatska na srcu, političarima, povjesničarima, novinarima, svećenicima, akademicima i domoljubima svih staleža, zastati i zapitati se – Hoćemo li stvarno dozvoliti da lijenost, nemar, sebičnost, sluganstvo, laž, kukavičluk, nezahvalnost i nesloga ostanu vladati našim redovima, jer narod koji ne cijeni svoje mrtve, teško će u budućnosti, kada se Hrvatska ponovo nađe u smrtnoj opasnosti, pronaći sinove spremne braniti krvavo stečenu nezavisnost"(D. Dedić). A za početak neka nas malo zazvedri naš pjesnik Zvonimir Balog pjesmicom Hajde da se dogovorimo. Zar nam to danas u ovoj Lijepoj Našoj nije najpotrebnije? Zapravo: Sad il nikada!

 Balog

Pas čuvar
Čuvar (s fb.str. Tomislavgrad kroz fotografiju)

IvanaPetrović

 

                      Mi Hrvati

1. Prvi spomen hrvatskog imena: 1250. prije Krista, na Darijevoj ploči u Perziji (Iran)
2. Broj hrvatskih (poznatih) nezavisnih država kroz povijest: 8 (osam)
3. Broj hrvatskih narodnih vladara, kraljeva, kraljica, kneževa i banova: 669
4. Najveći opseg Hrvatske: 158 662 km2 za vrijeme Trpimirovića (8. najveća država Europe)
6.Broj hrvatskih pobjeda nad Turcima od 1450. do 1880: 169 pobjeda (više nego svi ostali europski narodi skupa)
7. Međunarodno priznanje Hrvatske: 7. lipanj 869. (prva zemlja u Europi službeno priznata od Svete Stolice)
8. Broj hrvatskih svetaca i blaženika: 49 (najviše na svijetu po broju stanovnika)
9. Broj zaštićene hrvatske nematerijalne kulturne baštine: 14 (najviše u Europi i treći na svijetu)
10. Broj hrvatskih nobelovaca: 3
11. Broj Hrvata pobijenih u Drugom Svjetskom Ratu i nakon njega: 1.084 000
12. Broj Hrvata koji su branili Siget od 180 000 Turaka: 850
13. Broj Hrvata koji su branili Gvozdansko od 70 000 Turaka i poturica: 421
14. Broj Hrvata koji su branili Odžak od preko 40 000 do zuba naoružanih partizana: 1172
15. Broj hrvatskih Branitelja Vukovara od najmanje 58 000 četnika i JNA: 1816
16. Broj poginulih hrvatskih ratnika, vitezova, plemića, graničara, hajduka uskoka, sokola, domobrana, Ustaša i Branitelja dragovoljaca čije kosti
nemaju vječni spokoj: -između 4.000 000 i 5.000 000
17. Broj hrvatskih invazija na tuđu zemlju, tlo, narod: 0 (nula!!!)
 

 

Hrvatska među 132 zemlje na visokom 13. mjestu po toleranciji! Zašto se to prešućuje?

U Hrvatskoj je potpuno prešućena vijest o istraživanju što ga je nedavno objavio Institut Othering&Belonging (Sveučilište Berkeleyu, California, SAD), a tiče se pozicioniranja Republike Hrvatske vezano za stupanj tolerantnosti u društvu. Istraživanje je obuhvatilo 132 zemlje svijeta i naša je Hrvatska među njima u samome vrhu…

Dok se naši susjedi (Srbija koja na toj ljestvici zauzima 40. mjesto i BiH koja je na 45. mjestu) hvale, smatrajući kako je to potvrda njihovog napretka u poštivanju ljudskih prava i izgradnji tolerantnog društva, mi koji smo na 13. mjestu, kao da se sramimo!

Ili nekomu odgovara da Lijepa naša u svijetu dobije imidž zemlje u kojoj su “ksenofobija”, “rasizam” i “fašizam” ono što određuje društvenu zbilju – a što nameću brojne stranke, društvene skupine, udruge civilnog društva i golema većina mainstream medija....

www.braniteljski-portal.com

                  
       I ovo smo mi

Domovina

 

"Pozdrav" iz daleke Australije

... Neću pisati o tome što sam radio sve svoje godine emigracije, niti ću pisati o ubijenima prije rata i u Domovinskom ratu, nego ću navesti samo jedan primjer čovjeka kojega sam ranije poznavao.

Nikad se nije ženio niti je imamo bilo kakve rodbine, nikada u 20 godina koliko sam ga poznavao, nisam čuo da ga zanima bilo koja tema osim Hrvatske. Imao je nešto ušteđevine koja mu je trebala doteći do smrti i kuću koju je stekao i u kojoj je živio do Domovinskog rata.

Kada je nastupio Domovinski rat i stigli zahtijevi za pomoć za obranu Hrvatske, podigao je svu svoju ušteđevinu, prodao svoju kuću i sav novac poslao kao pomoć Hrvatskoj. Čuo sam kasnije da je bio smješten u starački dom gdje je umro i da su ga kao beskućnika zakopali u kartonskoj kutiji.

Učinio je to kako bi Hrvatska postala samostalna i napredna i kako bi Hrvati dobili pravo živjeti u demokraciji i na izborima pravo birati svoje predsjednike.

A znam u naprijed, bez da čekam službene statistike, pola Hrvata s pravom glasa a možda i više, uopće nije zanteresirano izaći na izbore.

E moj Žara, a možda si ti sretno prošao, jer si živio kao idealist i umro a da nisi vidio koliko Hrvati drže do tvoje žrtve, kad ni na izbore nisu zainteresirani izaći, uživati ta prava, za koja si ti vjerovao da su im toliko potrebna da ti nije bilo žao dati sve što si imao.

Bila su to vremena, kada je, da prafraziram Churchila, toliko malo Hrvata, učinilo tako puno za njih toliko mnogo.

A toliko mnogo njih danas ne mari ni tajno glasovati a kamo li javno nešto učiniti za Hrvatsku.

Sram vas bilo!

Dinko Dedić, https://projektvelebit.com 23. prosinca 2019. 

Hitovi: 5831