Slavica Butković Mandić: Za svoju dušu
Napisao/la Administrator
Indeks Članka
Stranica 3 od 9
KONJI
Dok gleda kako joj bijelu
grivu vjetar
livadom mrsi,
do neba se propinje,
i kasom zemlju trese.
Ona se
ko vila zanjiše,
zaljulja vrbike
i kolo povede.
On vrat isprući,
nozdrve raširi,
pa joj mirise upije.
Galopom
žitišta gaze.
Repovima
zvijezde šibaju.
Crnicu oru,
pa se u nju,
ko korjenje,
u ljubavnoj igri
ukapaju.
Vrisci konjski
rijekom plutaju.