Mato Marčinko: Smrt je čekala u Bleiburgu
Napisao/la Administrator
Indeks Članka
Stranica 3 od 7
II:
Dravogradski mrtvograd
Kad digosmo bijele zastave, Englezi nam rekoše:
Vodimo vas u slobodu!
Umjesto slobode, kod dravogradskoga mosta
ugledasmo crvenoga komesara, jaši on
na bijelu konju, sav u blistavu crnu remenju,
opasač mu oteščao od kolta i bombi kragujevki.
Za repom komesarova konja pješice gazi
četa odrpanih proletera, puške im mlataraju,
pokisli pjevaju o klanju i krvi:
ugledasmo crvenoga komesara, jaši on
na bijelu konju, sav u blistavu crnu remenju,
opasač mu oteščao od kolta i bombi kragujevki.
Za repom komesarova konja pješice gazi
četa odrpanih proletera, puške im mlataraju,
pokisli pjevaju o klanju i krvi:
"Padaj kišo, krv operi
kud prolaze proleteri."
Čim počesmo prelaziti na drugu obalu, nožem
i metkom prebrojavahu šutljive zarobljenike.
Ubijene s mosta bacahu u Dravu,
da ih izjedu ribe i otplavi voda.
Duboka je Drava ali preplitka,
da ugrobi sve ubijene. Pred očima preživjelih
iz rijeke izroni vrh piramide mrtvih,
uskoro nadvisivši most. Krv gusta iz nje curi,
slapovi bujične kiše isprat je ne mogu.
iz rijeke izroni vrh piramide mrtvih,
uskoro nadvisivši most. Krv gusta iz nje curi,
slapovi bujične kiše isprat je ne mogu.