JoomlaTemplates.me by iPage Reviews

Samo za 60 plus: Život je super!

Napisao/la Administrator

Indeks Članka

 601
  Kod Blaža, Pakoštane - oproštaj s ljetom, foto: Dalmira Kurtov
 
60+ JE FANTASTIČNO DOBA! Imam sve što sam želio kao tinejdžer, samo 40 godina poslije. Ne moram ići u školu ili na posao. Dobijam džeparac svaki mjesec. Imam svoj stan. Nemam ograničenje izlazaka. Imam vozačku i svoj auto. Nitko iz mog društva ne boji se da će zatrudnjeti i ne drogira se. ŽIVOT JE SUPER! ZADOVOLJSTVO JE BITI 60 GODIŠNJAK I VIŠE... (Od prijatelja, svidjelo nam se i dijelimo sa svima. Autor nepoznat, sam će se prepoznati; nadamo se da neće imati ništa protiv objave. Pa, poslušajmo ga...)
 

 1. OTMIČARI NISU BAŠ ZAINTERESIRANI ZA TEBE.
2. NITKO NE OČEKUJE DA ĆEŠ NEGDJE POBJEĆI.
3. LJUDI TE ZOVU U 9 UJUTRO I PITAJU: "OPROSTI, JESAM TE PROBUDIO?"
4. NIČEGA VIŠE NEMA ŠTO TREBAŠ NAUČITI.
5. STVARI KOJE SADA KUPUJEŠ, NEĆEŠ VIŠE "IZNOSITI".
6. MIRNO MOŽEŠ VEČERATI U 16 SATI POSLIJE PODNE.
7. MOŽEŠ PREŽIVJETI DAN BEZ SEKSA, ALI BEZ NAOČALA NE.
8. PRESTAJEŠ UVLAČITI TRBUH BEZ OBZIRA TKO ULAZI U SOBU.
9. VID TI SE VIŠE NEĆE BITNO POGORŠATI.
10. TVOJE INVESTICIJE U ZDRAVSTVENI FOND KONAČNO ĆE SE ISPLATITI.
11. TVOJE KOSTI SU SIGURNIJA VREMENSKA PROGNOZA NEGO ONA OD VAKULE.
12. TVOJE TAJNE SU POTPUNO SIGURNE KOD TVOJIH PRIJATELJA, JER IH SE NI ONI VIŠE NE SJEĆAJU.
13. NE MOŽEŠ SE SJETITI, TKO TI JE POSLAO OVU PORUKU.
14. PRIMJEĆUJEŠ LI DA JE OVO SVE NAPISANO VELIKIM SLOVIMA KAKO BI TI BILO LAKŠE ČITANJE.


Markez mladi 
 
Gabriel Garcia Marquez:  Postao sam svoj prijatelj ...
 
Nikad svoje velike prijatelje, svoj predivan život, voljenu obitelj ne bih zamijenio za manje sijedu kosu ili ravniji trbuh.
Kako sam postajao stariji, postajao sam sve više i više prijatelj i sve manje kritičan prema sebi.
Postao sam svoj prijatelj ...
Ne krivim sebe što pojedem previše kolačića, što se ne mogu popraviti u krevetu ili što sam kupio nešto glupo što mi nije trebalo.
Imam pravo biti neuredan i ekstravagantan.
Vidio sam koliko je dragih prijatelja prerano napustilo ovaj svijet, prije nego što su shvatili veliku slobodu starenja ...
Tko će mi zamjeriti ako se odlučim čitati ili igrati na računalu do četiri ujutro, a zatim spavati do podneva?
Tko će mi zamjeriti ako ostanem u krevetu ili pred televizorom koliko god želim?
Plesat ću uz one divne hitove 70-ih i 80-ih, a istovremeno ću i plakati zbog izgubljene ljubavi ...
Ja idem.
Ako to želim, šetat ću plažom u kratkim hlačama preuskim za mlitavo tijelo i nesebično ću zaroniti u valove, usprkos osuđujućim pogledima drugih ...
I oni će ostariti.
Znam da ponekad nešto zaboravim, ali u životu postoje neke stvari koje jednostavno moraš zaboraviti!
Sjećam se važnih stvari. Naravno, moje se srce puno puta slomilo tijekom godina.
Ali slomljena srca daju nam snagu, razumijevanje i suosjećanje.
Srce koje nikada nije patilo besprijekorno je i sterilno i nikad neće spoznati radost što je nesavršeno.
Imao sam sreću da sam poživio dovoljno dugo da imam sijedu kosu i da mi je mladenački smijeh zauvijek ostao na licu.
Mnogi se nikada nisu smijali, mnogi su umrli prije nego što im je kosa postala srebrna.
Kako starite, lakše vam je biti pozitivan.
Manje vam je stalo do toga što drugi misle o vama.
Više ne sumnjam u sebe.
Zaslužujem pravo na grijeh.
Dakle, odgovarajući na vaše pitanje, volim li ostariti, odgovorit ću:
Sviđa mi se osoba koja sam postao.
Neću živjeti vječno, ali dok sam još uvijek ovdje, neću gubiti vrijeme kajući se za ono što se moglo dogoditi ili brinući se o tome što će se dogoditi.
A ako želim, imat ću desert svaki dan.
Razumiješ li?
Neka naše prijateljstvo nikad ne prestane, jer dolazi iz srca!
-------------------------------------
Podijelite ovo s osobama starijima od 60 godina.
P.S. A možete i s mlađima, da znaju što ih sve lijepo čeka.
 

Julijana

 Julijana Matanović: Mogu sve oprostiti...
 Tatjana Pacek, Mirovina.hr, 9. listopada 2021.

Književnica i sveučilišna profesorica Julijana Matanović odnedavno je u mirovini. Htjela je i dalje raditi, jer još nije imala 60 godina. Danas ima 62 i sluša kako je šteta što ne predaje studentima. Slušat će to, kaže, još neko vrijeme, a onda će priča postajati sve tiša i tiša, dok ne utihne. Prirodan proces.

(...) Probila je led u mnogim “pojavama” u odnosu prema književnom tekstu, ali i u odnosu medija prema piscima. Itekako je, kaže, “platila” govor u prvom licu jednine. Zbog ‘ja forme’ razvlačila su se njezina napredovanja. Dva desetljeća poslije svi o književnosti govore u prvom licu. Intervjui po časopisima, pogotovo tjednicima za žene bili su vrijedni i sastanaka katedre. Danas se takvi intervjui upisuju u tablice za napredovanja. Koštale su je i promocije hrvatskih pisaca jer su one po mišljenju njezinih profesora s katedre bile putujući cirkus. Sad je itekako na cijeni popularizacija znanosti.

–C. Možda je to rana otvorena u najranijem djetinjstvu, potvrđena u odrastanju. Ako te u brojnim prigodama, zataje vlastiti roditelji, ne trebaš se čuditi ako te zataji autor čije si rukopise čitao, nagrađivao, promovirao. I to učini samo da bi se primakao nečijoj nozi. A nikada nije dobro biti preblizu nozi – kaže Julijana.

– Mogu sve oprostiti, samo mi sa zatajivanjem ide teško. Možda je to rana otvorena u najranijem djetinjstvu, potvrđena u odrastanju. Ako te u brojnim prigodama, zataje vlastiti roditelji, ne trebaš se čuditi ako te zataji autor čije si rukopise čitao, nagrađivao, promovirao. I to učini samo da bi se primakao nečijoj nozi. A nikada nije dobro biti preblizu nozi – kaže Julijana

U lošem odnosu prema starijim ljudima, kojeg gledamo posvuda, posebno je smeta diskriminacija. I to u institucijama koje to sebi nikada ne bi smjele dopustiti. Spominje Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i osjeća se nelagodno što se sada pridružuje brojnima koji imaju nešto prigovoriti akademicima (...)

Cijeli tekst na:

https://www.mirovina.hr/price/julijana


 Starci1

Nekoliko priloga od prijatelja Bože P.; sami ćete se uvjeriti koliko su zanimljivi i inspirativni, a u ovo naše vrijeme kad se njeguje samo kult mladosti i ljepote, a na starije gleda kao na teret kojeg se na bilo kakav način treba rješiti. Ilustracije zanemarite.

Vi ste u najboljoj i drugoj razini svog života

Opsežna studija u SAD-u otkrila je da je najproduktivnija dob u ljudskom životu između 60-70 godina.
Druga najproduktivnija faza ljudskog bića je od 70 do 80 godina starosti.
Treći najproduktivniji stadij je od 50 do 60 godina starosti.
Prosječna dob dobitnika NOBELOVE nagrade je 62 godine.
Prosječna dob predsjednika istaknutih tvrtki u svijetu je 63 godine.
Prosječna dob pastora 100 najvećih crkava u SAD-u je 71.
Prosječna dob papa je 76 godina.
To nam govori na način da je određeno, da su najbolje godine vašeg života između 60 i 80 godina.
Istraživanje objavljeno u časopisu NEW ENGLAND JOURNAL OF MEDICINE otkrilo je da u dobi od 60 godina dosegnete vrh svog potencijala i to se nastavlja u 80-ima.
Stoga, ako ste između 60 -70 ili 70-80 vi ste u najboljoj i drugoj razini svog života.

IZVOR: N.Engl.J.Med.70,389 (2018)

 

Takav je čovjek!

Na svijet si došao gol
i otići ćeš s njega gol.
Došao si na svijet bespomoćan, ranjiv i slab
I otići ćeš s njega bespomoćan, ranjiv i slab.🌿
Došao si na svijet bez novca i materijalnih stvari
I otići ćeš s njega bez novca i materijalnih stvari.
Na tvome prvom tuširanju bio je potreban netko drugi da te opere
I u posljednjem će te netko drugi oprati.
Takav je čovjek!🍂
Pa otkud onda toliko ponosa, toliko zlobe, toliko ljubomore, toliko mržnje, toliko ogorčenja, toliko sebičnosti...?
Vrijeme na Zemlji nam je ograničeno, a ponekad ga trošimo tako besmisleno.

Angelika Cios

 

Vaša djeca nisu vaša djeca

Vaša djeca nisu vaša djeca
ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
i premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer djeca imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Khalil Gibran

 

Starci2

 

Starost