Dr. Jure Burić: U prozi i versu

 

„Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..

Spomenimo ipak još nekoliko detalja iz Jurina životopisa. Bio je jedan od najgorljivijih sudionika Hrvatskog proljeća. Prva kuća koju su četnici zapalili u njegovu rodnom selu Ravnom bila je kuća njegovih roditelja. Bila je to osveta zbog njegove istaknute uloge u obrani Domovine. Odlaskom u mirovinu posvetio se prirodnom načinu života u rodnom kraju, u koji se vratio 2002. godine. Proizvodi prirodnu kozmetiku bez umjetnih boja i konzervansa. Melemi i ulja za njegu kože ljekovitim biljem ( “Aroma Antika”) , bez umjetnih boja i konzervansa, koji su već su prilično prepoznati i prihvaćeni na tržištu, rade se po njegovim recepturama. Danas se bavi pjesništvom i publicistikom. Sudionik je književne manifestacije Grgurovi hukovi. (Ur.)

Ravno - Dubrovnik 2018. - 2020.

 "Mirisno rosno cvijeće" poezije 

Osvrt na poeziju Jure Burića

S prijateljem Jurom Burićem nisam se vidio od vremena Hrvatskog proljeća kada je on bio jedan od najvatrenijih vođa studentskog pokreta, a ja samo štreber koji se, unatoč tome što nije odolio domoljubnom zanosu, nije odvažio izabrati za sebe ulogu veću od izvikivanja podrške Savki i Tripalu i bježanja od milicijskog pendreka u vrijeme demonstracija na ondašnjem Trgu Republike.  Slično je bilo i devedesetih godina u vrijeme rađanja i obrane Domovine: on je odmah ušao u žižu zbivanja, a ja, iako sam kao i ogromna većina Hrvata, bio i srcem i dušom uz iste ciljeve, čak se i nudio za aktivniju ulogu, ipak ostao u kakvoj takvoj sigurnosti Metropole.

Prošle su mnoge godine i mnogo toga se događalo u našim životima. Iako nismo bili u kontaktu, mislio sam da o njemu znam sve, što od zajedničkih prijatelja, što iz medija, jer uvijek je bio jaavna osoba, ali sam se nemalo i ugodno iznenadio kada sam od njega dobio uskrsnu čestitku uz pjesmu koju je on sam potpisao. Pjesma mi se svidjela i morao sam ga pohvaliti, da bih  onda otkrio kako je on autor na desetine pjesama i proznih radova koje je rijetko objavljivao. I nastavak priče – mali izbor iz njegova literarnog opusa je ovdje pred vama.

Ne čekajući stručne ocjene, ja bih se drznuo ustvrditi kako je riječ o prvorazrednoj  modernoj lirici. Njegov jezik “zvoni, zvuči, šumi, pršti“, stih je raskošan i lepršav, prepun ritma, boja i osjećaja, dubok i asocijativan; odiše svježinom i zrelošću. On se od početka pjeva i lako pamti, gotovo da traži skladatelja; tečan je poput Slapa, dubok kao Modra rijeka, opominje da ne idemo „maleni ispod zvijezda“. Naći će se tu i majčina suza i bakina krunica, očev zagrlja i bratska ljubav. I „bratstvo duša u svemiru“.  Sve čega se dotakne, kamo god se okrene – sve pretvara u biserje stihova, koji zaslužuju najljepše korice i najboljeg urednika. A dok se to ne zbude čitatelji ove male stranice imaju jedinstvenu prigodu i sreću da zavire u očaravajući i duhovnošću nevjerojatno bogati svijet ovog našeg gorostasa s Juga koji nas i ohrabruje i opominje, i poučava, baš kao pravi prijatelji, brat, otac. Samo za ovu prigodu, kako biste se lakše snalazili u tom svijetu, pokušali smo koliko je to bilo moguće cijeli opus posložitii tematski kao medaljone lijepe ujevićevske kolajne.

Ante Bukovac

• Prethodno
• Sljedeće