buric 660x330
                            dr. Jure Burić
 

Kolumne - Iz dana u dan - pogled s juga Domovine

Iako je najprije zamišljeno da ovaj mali dio cyber prostora bude rezerviran samo za književni dio Burićeva stvaralaštva, ubrzo se pokazalo da bi to bilo manjkavo bez njegovih osvrta o aktualnim zbivanjima kod nas i u svijetu, i najvećim problemima i krizama kroz koje prolazi hrvatsko društvo u ovom našem ubrzanom vremenu. Njegove kolumne otkrit će nam znalca klasičnog formata, čovjeka velike energije i izuzetne hrabrosti, koji, kad su u pitanju domoljublje, čovjekoljublje, obrana temeljnih vrijednosti naše tradicije i identiteta – obitelji, kulture, vjere, dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganje za sve što je na tragu DOBRA, neće ustuknuti ni pred kakvim moćnicima i autoritetima ovoga svijeta. Najmanje pred onima koji će sve to a priori i bez ikakve dvojbe proglasiti najpogrdnijim nazivima i atribucijama kao što su: nazadno, zaostalo, praznovjerno, primitivno, homofobno, ksenofobno, nacionalističko, fašističko itd. Ne moramo se nužno složiti sa svim njegovim stajalištima, ali bi veliki propust bio i šteta, ne osvrnuti se na njegove poruke i dobro razmisliti o njima. Jednako za nas obične smrtnike kao i za one kojima je dato da upravljaju društvom.

Ante Bukovac

 

A ovako o svom radu govori sam autor:

KOLIKO

Koliko imam u svome izričaju uvjerljivosti, prihvatljivosti, znanja, duhovitosti, pameti ili ludosti?
Pa, imam upravo toliko koliko mi je Gospodin namjenio i namjerio dati. Ništa manje niti više od toga. Koliko god je i kako god je od Gospodina je!
Moje nije ništa osim ovog relativno dobrog mobitela, kojeg sam opet s njegovom pomoći kupio i posvojio.
I znamo to i ON i ja. Dobro je da to isto znate i vi koji me čitajući pratite i u mojim mislima podržavate. Nedaj Bože da iti jedna napisana riječ bude u neskladu s Njegovim skladom! Bude li je - dalje ne čitajte ili me opomenite!
Vaš Prika Burić

  *       *       * 

SMRAD

Kažu da je ispušteni čovjekov zrak zvan “prdež”svakome nesnosni smrad osim onome tko ga je ispustio. Njemu miriše!
Nedavno sam pohodio grad moje mladosti- tamo gdje sam proveo punu godinu dana studirajući prvu godinu medicine u Rijeci.
Stanovao sam odmah pored Piramide.
Idući prema mome domu prelazio sam Rječinu. Ne malo puta osjetio bi se neugodan miris koji bi se odmicanjem izgubio. Krenuo sam tim istim putem evocirajući uspomene na mlade dane.
Kako sam se primicao Rječini osjetio sam neugodu, nekakav smrad koji je što idem dalje bio sve žešći i nesnosniji.
Nisam sam pa sam pomislio da netko od
supješaka ne onečišćuje zrak. Pružim korak kako bih se odmaknuo, svejedno smrdi. Sad još i jače. Dobro kad prođem preko mosta nestat će. Ma kakvi smrad je još jači i nesnošljiviji. U jednom trenutku podignem glavu i na jednom neboderu, onom simbolom Rijeke, ugledam ogromnu
crvenu zvijezdu petokraku!
Ha to je to! Od tuda taj nesnosni smrad.
Pogledam ljude oko sebe, smrdi li i njima. Očito ne smrdi, jer jedini ja imam vlažnu maramicu na nosu.
E sad razmišljam ili je “njihov prdež” pa im miriše ili su na smrad naučili.

Ravno, 11. listopada 2020.

  *       *       * 

NE DIRAJTE MI LIJEVI RADIKALIZAM

Beljak nije nepismen. On nije neupućen.
On nije glup. On je u srži pokvareni mrzitelj svega hrvatskog. On je potencjalni ubojica emigranata i njihovih obitelji uključijući i djecu. On je opasan čovjek na lijevom političkom spektru. On nije čovjek “osebujnog vokabulara” kako ga je njegov koalicijski partner Bernardić pokušao braniti. On je čovjekolika spodoba što je izgovorila “premalo je Udba pobila emigranata” onih za koje Beljak drži da su krivi i za Domovinski rat početkom devedesetih u Hrvatskoj?!
Zamislite što bi se u našem medijskom prostoru dogodilo da je neki politički etablirani političar iz desne političke opcije izjavio kako je u Drugom Svjetskom ratu ubijeno premalo komunista!
Sva lijeva kamarila digla bi se na zadnje noge uz larmu koja bi trajala tjednima.
Bila bi to prva vijest u svim medijima što bi se tjednima vrtila, a zagovornik takvog izričaja ne bi bio “osebujni govornik”, već fašista čija bi politička karijera završila.
Primiri Beljače dok ti je vrijeme i dok te ne dohvati ruka preživjelih hrvatskih emigranata u kojoj će ti biti sve više nego ugodno.
Sram te bilo, kukavelji jadna, bahata i bezlična.

  *       *       * 

SAVJEST

Dok sam kao student u vrijeme “Hrvatskog proljeća” bio u istražnom zatvoru u Zagrebu, davne 1972 godine moj “cimer” koji je bio osumnjičenik za krivično djelo pljačke u jednoj poznatoj velikoj zagrebačkoj firmi na čijem je čelu bio reče mi: “ blago tebi, jednoga dana kada iz zatvora izađeš bit ćeš heroj i hodati ćeš uzdignute glave, a ja lopov pognute glave kojeg će ljudi na ulici prezirati”!
Razmišljao sam o tome i sažaljevao toga čovjeka, ali ga i uvjeravao da će opet jednoga dana kada svoje “odguli” imati priliku za pošten rad i čestit život.
Priznao mi je da u optužnici ima istine, ali puno manje od onoga što mu se tovarilo. On je naime prihvatio mjesto direktora nakon što je dotadašnji “odlepršao” u Švicarsku i tamo razvio “prljavi posao”
s bivšom firmom zgrćući ogromne novce.
On je bio poznati politički miljenik jugo- sustava radi kojega je u jednom ranijem trenutku Jugoslavija bila spremna “zaratiti” sa svijetom šaljući im poruku: “ ne damo našega Lazu”! a moj “cimer” žrtveno janje koje će odgovarati i za svoje i Lazine grijehe!
On se je uz “mrvice”, zadovoljavao
užitkom poslovnih putovanja po svijetu gdje je uživao u bizarnim iživljavanjima
po luksuznim restoranima poput onog
žderanja mozga živog majmuna! Užas!
Eto, on će trunuti u zatvoru dok će Lazo uživati u Švicarskoj!
Tako je to bilo nekad.
Nakon što je “odgulio” pristojnu kaznu moj
“cimer” dao se je na pošten posao. Otvorio svoju putničko- turističku agenciju i živio od svoje sposobnosti i poštenog rada.
A što je s ovim današnjim što za slična nedjela čekaju po zatvorima ili na slobodi
izricanje kazni za pljačku države?
Kaju li se oni? Hodaju li po ulicama pognute ili uzdignute glave. Je li ih sram za ono zbog čega su suđeni? Hoće li po izlasku nastaviti živjeti i raditi pošteno ili će od onoga što im policija nije pronašla u stanu ili garaži (mudri su oni- nije lako naći skriveno blago po stranim bankama i sumnjivim stranim kompanijama!) nastaviti lagodno živjeti dajući nam “roge”
ali i do znanja kako ipak nisu ni u laži “kratke noge” ,a kako i lopov može biti “pošten”!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

PRESTANITE NAS VIŠE SILOVATI

Prestanite nas više molim vas silovati sa svako satnim izvješćima koliko i gdje po Hrvatskoj i Svijetu ima zaraženih i u izolaciji od COVID-a 19. To već postaje zamorno, degutantno pa i zastrašujuće. Izvolite raditi svatko svoj posao, a nas samo povremeno- svakih pet ili petnaest dana izvjestite o broju, pa i onih umrlih, s jasnim pojašnjenjem o dobi i anamnezi umrlog, njegovoj kilaži i svim bolestima koje je u trenutku smrti imao. Sve drugo je prijevara, koja će vam se obiti od glavu ako već i nije, samo što to ne znate ili vas nije briga jer ste “veliki” i nedodirljivi, a “malima” ne morate polagati račune.
Samo pri tome pripazite da maloga previše ne omalovažite, jer kad “malome” prekipi mogli bi proći poput srba u “Oluji”!, jer su oni vršili nad nama teror mučenjima, progonima i ubijanjima, a vi nas terorizirate, mučite i polako ubijate vašim suhoparnim izvješćima, porukama i zastrašivanjima. Pa kako se više samih sebe ne sramite, kako vam ne dosadi uvijek jedno te isto “trubiti”!
Daj se već jednom uozbiljite!
Izvolite narediti što i kako se moramo ponašati i mi će mo vas pokorno slušati.
Selite više s tih ekrana!
Dosadili ste Bogu i čovjeku!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

“KAD UĐU”, “AKO UĐU”, “ NEKA UĐU”!

Odmah na početku pojasnit ću što to uopće znače ove dvije riječi pod navodnicima, najprije u onim normalnim, a onda u nekim izuzetnim okolnostima.
Čovjek bi morao za svaku od ovih triju varijanti biti spreman- pripremiti se i ne iznenaditi se.
Kad smo sigurni da će se nešto dogoditi - to je ono “Kad dođu”!- stvar je tvojih mogućnosti,tvoje organiziranosti i sposobnosti upravljati datim okolnostima, posložiti stvari po nekakvom redu i običaju spokojno i mirno čekati onog tko će ti doći i koga rado ili ne rado primaš. Upravo tako- htio ti ili ne htio eto njega na tvoja vrata, a ti se snalazi kako znadeš i umiješ. Pripremio si se i ti i oni okolo tebe na činjenicu kako ti netko drag ili mrzak na tvoj prag dolazi.
Do tebe je kako ćeš ga primiti i kakvim ga počastima dočekati. Bilo bi od tebe lijepo da to bude s osmijehom i pruženom rukom kako bi se došljak osjećao ugodno, a ti sigurno da ti se nista loše neće dogoditi od došljakove ruke koja je i veća i snažnija od tvoje. Neka je, bolje će te i sigurnije zaštititi!
Naravno da se to odnosi na dragoga gosta, ali isti rezultat i zaštitu očekuješ i od onog nezvanog, mrskog ali jakog, pa ne lezi vraže neka i to bude s osmijehom i pruženom rukom. Manje više sve je tu znano i nepoznanica ne bi smjelo biti.
Tako pripremljen, pognute glave dočekat ćeš neka nova vremena i živjeti neki novi život. Kakav? E to bi već ti meni trebao jednoga dana kazati!
“Ako dođu”- to je već nešto drugo, tu su sve mogućnosti otvorene, tu se i tebe pita, tu se možeš drugačije ponašati i na drugi način za dolazak gosta pripremati.
Može to opet biti pružena ruka, može i noga.Stisak može biti mlohav ili žestok, osmjeh mio ili upozoravajući. Imaš vremena o svemu razmisli. Možeš ga dočekati živ ili mrtav, veseo ili ljut, zabrinut ili oduševljen, iskren ili podal. Tamo ni ti ni tvoj gost nikad nećete biti posve sigurni jeste li prošli dobro ili vas zlo očekuje. Ono “ako” bit će uvijek otvoreno pitanje i nesiguran odgovor!
“Neka uđu”- e to je već nešto posve drugo. To se izgovara s radošću i veseljem, lijepim očekivanjem i sretnim krajem- to se govori prijateljima ( novim ili starim) koje se jedva čeka vidjeti i s njima za isti stol sjesti, pa bilo da se radi o proscima koji pred vratima tvoju zapovijed isčekuju ili glumcima, starim znancima koje jedva čekaš ponovno vidjeti i u njihovoj umjetnosti i bravurama uživati!
Ovo je bio uvod- “dug i širok” kakvi uvodi obično- nisu! Oni nas samo kratko uvode u neku dugu i zanimljivu radnju, a ovaj dugi u radnju koja neće dugo trajati!
O čemu se zapravo radi?
Kasna jesen 1991 godine - Dubrovnik je u pitanju. Dubrovnik je okružen- u blokadi s kopna i mora! Nakon višednevnih srbo-crnogorskih granatiranja kad su granate “od jutra do mraka” ili zujale iznad naših glava ili na naše glave padale, skupi se sve što je u ovome gradu upravljalo i branilo. U maloj vijećnici za istim stolom nađe se i zapovjednik obrane grada, biskup dubrovački, gradonačelnik, predsjednik Izvršnog vijeća, šef policije , ratni povjerenik Vlade RH za jug Hrvatske - ja, zatim ljudi i žene iz Civilne zaštite, Crvenog križa, Saniteta....i Slobodan Lang (danas pokojni) mirotvorac koji evo svoje usluge nakon Slavonije nudi i nama, samo ne daj Bože s istim završetkom. On se je naime - nakon što je došao u Grad s onim konvojem u kojem je bio i Mesić i prof. Padovan ispred HAZU-a
i mnogi viđeni ljudi iz Zagreba, a koji je “probio” pomorsku blokadu Dubrovnika- stavio meni na raspolaganje u organiziranju civilnog života u Dubrovniku.
Tražio je on od mene (stari lisac) i pismenu zamolbu za ostanak i rad koju je naravno i dobio, a onda je pospremio kao dokument jednog vremena koji će on jednoga dana ako ostane živ znati i upotrijebiti. S njim su i njegovi pajdaši Prosoli i Čuljak- vrijedni i pametni ljudi koji su i njemu i nama bili od velike pomoći!
Čim smo se nagurali i nekako smjestili u tu ne veliku prostoriju ( nije ona mala, nego je nas puno!) riječ uzima Lang i veli: “ Danas smo se okupili u ovakvom broju i na ovome mjestu kako bi se pripremili “KAD UĐU” postrojbe JNA u Dubrovnik.....”
Meni je već puknuo film, već krv navrla u glavu, ruke se zatresle i sva sreća da su podalje od govornika....?! Što se mene tiče taj sastanak je bio gotov!
Podigao sam se sa svoga mjesta poslao njega i one koji kao i on misle glasno i jasno u neku stvar, zaprijetio, izletio s tog jadnog sastanka zalupivši žestoko vratima. To je potpuno suprotno mome izvješću na HTV-u iz okruženog Dubrovnika gdje sam jasno dao do znanja: “Borit će mo se do zadnjeg kamena i zadnjeg čovjeka, pa kad pomisle da su i posljednjeg ubili izdiće se ruka hrvatskog branitelja i pomrsit će im račune”!!!
A sada ovako?!
Što je iza toga bilo na tom sastanku ne znam. Znam samo da je zamnom izletio i Gradonačelnik, inače moj dobar prijatelj, a ja u nevjerici uletio u jednu od prostorija na tome katu i uza zid odmah iza vrata ugledao prislonjenu sliku povrh koje je bio čavao spreman “za vješanje”- Titu. “ A tko tebe tu donese majku mu je....” i opalim nogom u njega da se je razbio u stotine komadića. Pokidah novu cipelu! Neka!
Ode cipela, al’ ode i Tito!
Tko ga tu donese ne znam (samo pretpostavljam, zapravo znam, pa neka to ostane samo za mene) ali zašto ga donese valjda znamo i vi i ja!
Umjesto da smo i raspravljali o onome “AKO UĐU”- mi odmah o onome “KAD UĐU”!- očito s vjerom predlagača koji bi nakon našeg “usuglašenja mišljenja” vjerojatno želio čuti i ono-“NEKA UĐU”!
E niti su ušli niti će ikada ući!!!

Ps. Naravno vjeran odluci da niti jedno ime iz Dubrovnika u knjizi neću spomenuti, osim nekih funkcija, pa koga bude zanimalo neka traži!

Dubrovnik, 14. listopada 2020. - po sijećanju nakon punih dvadeset i devet godina!

  *       *       * 

SILA
Upravo pročitah članak uzoritog kardinala Puljića i njegova razmišljanja o svjetskim silama i trećem entitetu.
“Nepravedno je ovo što ste učinili u BiH gospodine Holbruk”! Reče mu kardinal Puljić
“Ja znam da si ti u pravu, ali mi imamo silu”- odgovori silni Holbruk!
E moj gospodine Holbruk sad ću ja Vam reći ono što trebate čuti i što o vama mislim, pa shvatite kako hoćete. Kardinal Puljić je ili svjestan nemoći ili Božje poniznosti pa Vam se nije to usudio izgovoriti.
Pa nije to problem što vi imate silu, neka je imate- zato mi imamo srce i dušu - upravo ono što Vama fali! Problem je u tome što uz to nemate niti morala, a niti pameti.
Lako se na slabijem iživljavati, njega ponižavati i njemu zlo činiti. Gubite iz vida da će vam se sve to zlo jednoga dana vratiti i to s kamatama.
Tko ste vi da nama Hrvatima dajete entitet. Čuj molim te oni bi to nama dali! Pa mi smo ovdje prije svih ovih dotepenaca bili, živjeli i vladali. Svi vi koji tako mislite vrijeđate cijeli jedan narod Hrvata, svu njegovu povijest i kulturu, svo njegovo postojanje.
A Vama uzoriti Kardinale zamjeram što to niste na sva zvona stavili onoga trenutka, kad Vam je ta kukavelj to izgovorila!
I pored sve vaše sile gospodine Holbruk imajte na umu odgovor moga pretka kad ga je silni aga htio poniziti i zastrašiti, baš kao što to Vi danas činite pa ga upitao:” a kako vi to mislite živjeti i što mislite jesti”- rekavši saginjući se i uzimajući šaku hercegovačke zemlje koju stavi u sta i proguta -- “evo ovako silni aga”!
Aga je ostao zatečen i bez riječi- trebali bi i Vi !!!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

KOGA PODUPIRE ŠPANJOLSKA VELIKA LOŽA MASONA

Svjedoci smo prijelomnih vremena i to ne samo ovih pod utjecajem COVIDA 19 i svim onim što taj virus nosi sa sobom, što je manje važno, jer će učinkovito cjepivo riješiti Korona- zavrzlamu, već onih u duhovnom, religioznom puno bitnijem protiv čega vakcine neće biti. Svjedoci smo i “podijeljenosti” ili “dupliranju” Duha Svetoga koji je sašao nad dvojicom rimskih biskupa papu Benedikta XVI i papu Franju.
Koliko je to u suglasju s katoličkim naukom i Biblijom ne znam. O tom bi trebali suditi znalci, a ne naklapati mi laici.
Koji je od Papa vjerodostojniji Kristovom nauku? Da li papa Franjo koji otvara širom vrata “gostima”, pozivajući se na Ktistovu riječ kako gosta treba sa svim počastima primiti (samo ovi našega Sv. Oca Franje i ne žele biti baš gosti, oni se čini mi se spremaju biti domaćini!) i svojom enciklikom “Svi smo braća” dodatno komplicira i onako bezvjernu Europu i u nju unosi Islam s previše liberalnih stajališta koja su sva većma u suglasju s Vatikanskom politikom. Doduše Vatikan ni u kojem slučaju Božje ne bi smio nuditi Caru!
Ili je pak Sv. Otac Benedikt XVI čije je ime po zašitniku Europe samo po sebi znakovito i koji se kao i njegov prethodnik
Sv. Ivan Pavao II protivi ekscesima globalizma i svim onim što taj globalizam sa sobom nosi.
Teško se s ovim činjenicama nosi obični puk, onaj koji je u prvom danu pontifikata Sv Oca bio pozdravljen na Vatikanskom trgu s “Bona sera” ili
osam godina ranije s “Hvaljen Isus i Marija”
U narodu je ostala jedna nedorečenost: je li Sv. Otac Benedikt XVI uistinu morao odstupiti radi lošeg zdravstvenog stanja- (jer evo ga hvala Bogu i danas pri pameti pa iz njegovog pera izlaze veličanstvena obimna teološka djela)ili je na taj nezabilježeni čin u zadnjih sedam stoljeća- primoran.
Ne očekujmo kako će mo odgovor na ova pitanja tako skoro, a možda i nikada dobiti.
Ostaje nam jedina mogućnost pogledati tko prihvaća nauk i poruke Sv. Oca Franje, a tko osporava Sv. Oca Benedikta XVI da bi kao mali vjernici mogli i sami nešto suvislo zaključiti.
Evo, recimo meni je teško prihvatljiva
poruka Sv. Oca Franje koju zdušno prihvaća Španjolska velika loža masona!
A zašto? Pa valjda zato što masonstvo i Krist nemaju ama baš ništa zajedničkog i što masonima u Vatikanu nema mjesta, a sve se bojim da ga ima!
Do kada? Pa do trenutka kad i Stvoritelju dosadi pa nas dobro “klepne po glavi” ne bi li opametili!

Listopad, 2020.

  *       *       *

“DIVIDE ET IMPERA”

Oduvijek je bilo i biti će: “Zavadi pa vladaj”- pa radilo se tu o crkvenim ili svjetovnim strukturama. Sotonini prsti uporno “švrljaju” i po jednima i po drugima. Nekad s manjim, nekad s većim uspjehom.
Ali kad se prsti približe rimskom Papi to je već ozbiljan znak za uzbunu i opravdani strah. Ne da bi sotona uspio, već da bi unio zrno razdora i posijao ga na Petrovoj stijeni. Nije stijena dobro tlo za nikakvo zrno, ali ono divlje zna se i u njoj ukorijeniti. Dovoljno je pogledati neke od neodržavanih gradskih zidina!
Tako je i ova izjava koja se pripisuje Papi Franji kako on tobože podržava istospolne zajednica i posvajanje djece u tim zajednicama jedno od takvih sotoninih zrna. Pod žurno se i sam Otac Franjo od takvoga tumačenja treba odmaknuti, a crkvene strukture o tome izjasniti!
Jer ako se dogodi da bi se po nekim zlim jezicima mogli u katoličkoj Crkvi zaređivati i homoseksualci, a da sama Crkva priznaje takve istospolne zajednice i odobrava posvajanje djece u njima, ja ću iz takve Crkve morati bježati, jer to nije više Kristova, pa samim tim niti moja Crkva.
Potražit ću Krista negdje drugdje, jer znam da Ga mora biti!!!

Dubrovnik, 22. listopada 2020.

  *       *       *

OKRUGLA ĆELAVA GLAVINA

Iz dana u dan, sve više i više zaokružuje se ćelava glavina s izbuljenim očima i začuđenim neshvaćenim pogledom u prazno- prateći tako salastu trbušinu koja zajedno s guzicom čini tugaljivu cjelinu u kojoj više nisi siguran što je ono prvo, a što ovo zadnje.
Slušajući što ovo prvo zbori, a ovo zadnje odgovara i nema tu nekakve velike razlike.
Samo što u ovom prvom dominira glas, a u ovom drugom smrad. Vremenom se funkcije smjenjuju zamjenjuju i usuglašavaju prostoru i potrebama, ali smrad ostaje smradom bez obzira na vrijeme i okruženje. Jednom je to davni socijalizam i studenti, drugi put friškija demokracija i generali. Glavina putuje i zbori, poručuje i izručuje- glasno i jasno! Prvi put u Zagrebu 1972. gdje je se čuje i uvažava, drugi put u Haagu gdje je se čuje i omalovažava.
A onda se glavina vrati do Zagreba pa zajedno s ovim zadnjim u duetu- glasa i smrada- počne čudnu priču u kojoj nas uvjerava kako su je zapravo ono prije pedesetak godina sa studentima u Zagrebu omalovažili, a ovo netom prije nekoliko u Haagu uvažili. To što je ovo prvo rezultiralo zatvorom, a ovo drugo slobodom nije bitno- bitno je da glavina misli kako joj vjerujemo i kako će vremenom smrad postati miris od kojeg će cijela država- zaudarati!

Listopad, 2020.

  *       *       *

DAMIR GRUBIŠA- MALI MANOLIĆ

Nije problem Hrvatskoj ostarjeli Manolić.
Problem su njegovi istomišljenici u “rodu i broju” poput ove kukavelji iz 1971.
Da bi se uopće komentiralo što ovo piskaralo želi poručiti, treba znati tko je to
Damir Grubiša?
E pa ja ću vam to iz prve ruke pojasniti vraćajući vas u vrijeme Hrvatskog proljeća i bunta hrvatskih studenata iz 1971 godine. Po onome što je i na kakvim sve funkcijama bio i kakva mu se budućnost smješila, a mi mu je pomrsili i malo odgodili dok ne dođe naše, a zapravo na žalost njegovo. Jer da je naše ova kukavelj bi odavna bila lustrirana zajedno s ovima koje u svom piskaranju nabraja. Njegovo je pa može što hoće i kako hoće, ali jamačno ne zadugo, jer će lustracija uskoro, a i biologija čini svoje.
Kao mlada nada komunističke kamarile ponuđeno mu je i po tome pitanju sve učinjeno da ga se instalira kao prvog studentskog prorektora u povijesti hrvatskog Sveučilišta. Dobro bi mu to došlo za životopis, a bila bi dobra i odskočna daska prema Titinim visinama.
Komitet ga je nametnuo kao jedinog i Bogom danog kandidata pišući u ondašnjem tisku hvalospjeve o tako reći več izabranom prorektoru. Nije se on bunio, već se ponosio komunističkim manirima nadobudnog omladinca. I sve bi to lijepo prošlo “ispod žita”, da moji prijatelji pok. Jerko Đerek, pok. Srečko Mandić, pok Matko Bradarić, pok. Jure Juras, pok. Ferdo Bušič i živući Ivan Zvonimir Čičak, Dražen Budiša, Goran Dodig, Ljilja Vokić, Ljerka Mintas, Zvjezdana Žnidarčić, Ante Žužul .....i još mnogi drugi nisu “skužili” što to Partija smjera učiniti.
E, nakon što smo se vrhunski organizirali i krenuli u neravnopravnu borbu s Grubišom i Partijom nametnuli smo svoga kandidata Ivana Zvonimira Čička i ....pobijedili!
Kako? Svakako! Trajala je ta borba, trajala sve dok studenti nisu završili u zatvoru. a njihovi protivnici na položajima. Položaji su doduše bili malo tijekom domovinskog rata “primireni”, a ambicije “ušutkane” dok nisu vidjeli da im se ništa neće dogoditi i da bez ikakvih strahova mogu nastaviti započete Yu karijere, poglavito što im je pod glavom bio Manolić i njegova klika, a i danas su- zato su opasni i bit će sve dok se ono s lustracijom ne dogodi.
Ima tu puno zanimljivosti iz tih “Proljećarskih dana”, a mene Bogu dragom hvala pamet još dobro služi pa bi Grubiši mogao i reći s kakvim je rezultatom u prvom i u drugom krugu izbora u Studentskom centru izgubio.
Porazno je to i ponižavajuće bilo i za Grubišu i njegove grube zagovarače!

Listopad, 2020.

  *       *       *

“BALKAN U PLAMENU- JUGOSLAVIJA- BAČVA BARUTA”

Ovo je nastavak nakon vrlo, vrlo kratkog osvrta na “ličnost” Damira Grubiše.

Grubiša kao školovani kadar još za Titina vremena vrlo umješno sa zavidnim riječničkim vratolomijama želi poniziti ministra Radmana, a sebe naravno uzvisiti. Analizira on svaku od njegovih jedanaest ili dvanaest točaka u kojima ministar dokazuje kako je dokumentarna serija ZDF-a “Balkan u plamenu- Jugoslavija - bačva baruta”-zlonamjerna netočna i jednostrana da bi na koncu i on dao svoj sud pozivajući se na povjesničara Goldsteine (jel’ to onaj što je u prostorijama svoga veleposlanstva u Parizu držao svo vrijeme zločinca Tita?!- al’ nema razlike od Goldsteinova Tita na zidu i Grubišina na srcu- oba smrde i oba zaudaraju) i njegovo kapitalno djelo “Jugoslavija 1918-2008.” I “Hrvatska povijest 2013. s recenzentima prof. Ivo banac i Akademikom Petrom Strčićem- koji su znali što rade. Naravno da su znali i to predobro kao što znate i Vi gospodine Grubiša! Žuljaju Vas i Vrdoljakove zabrane (u paklu rata) ulaska pojedincima na HRT...,možda Vas žulja što i Vas nije pozvao da budete glavni urednik vijesti na HRT-u?! Taman posla, Vrdoljak je pametan čovjek i pravi hrvatski domoljub, a ne Titin okot kao što ste Vi.
Poziva se on i na galamu gospodina Genschera od 4. veljače 1992. i njegove optužbe kako Tuđman “prenosi rat “ u BiH i to punih pet mjeseci kako je rat u BiH već uvelike otpočeo i to baš zanimljivo gospodine Grubiša u mome selu i na mojoj kući u Ravnom (1. listopada 1991.) Ne vjerujete? Dođite, nećemo Vam ništa. Ni dirnuti Vas nećemo, jer znamo što slijedi kad se nešto dira!
A u ovom vremenu dosta nam je straha
od gubitka njuha radi Korone. Taman posla još i s Vama rizikati!
Čudite se i zamjerate ministru Radmanu kako ne postupa diplomatski, pa se eto bojite da ne dovede u pitanje svoju školu i znanje. Nemojte previše brinuti, Vi i takvi kao Vi ovu državu i sramote i omalovažavaju i podrivaju, nanoseći joj neviđeno zlo.
A što drugo i očekivati od Titina i Bakarićeva miljenika do li ovo što danas ili ste jučer radili! Svaki od Vaših komentara na Radmanove točke rekao bi moj pokojni kum Šime zaslužuje pljesku (dobru šamarčinu), a kako je nasilje zabranjeno onda samo prijezir!
Čudno Vam je i zamjerate gospodinu ministru Radmanu što je reagirao puna tri mjeseca nakon što je ZDF-ov dokumenatac bio prikazan?! Možda je ministar očekivao kako će se javiti i taj monstrozni uradak demantirati netko s veleposlaničkim iskustvom države koja je napadnuta i njezinog Predsjednika (poput Vas naprimjer!) ili neki
nadobudni novinar Vama ne dragih medija, pa kad je vidio da ni od kuda “glasa nema”, morao se sam oglasiti.
I to s punim pravom i s pravim odgovorima.
A to što se oni Vama ne sviđaju uopće nije bitno, kao što nije bitno što ovu državu niti vole niti žele njihovih dvadesetak posto stanovnika.
Svi ste vi toliko minorni, nebitni mali miši koji iz dana u dan glođu šljanak noge velikana hrvatskog naroda dr. Tuđmana u strahu da se noga spomenika ne podigne i ne pričepi vas baš onako kako se zločesti miši pričepe!
Ali, samo vi živite u tome strahu i varavoj nadi kako vas nismo do kraja razgolili- a jesmo vjerujte nam baš do kraja!

Listopad,2020.

  *       *       *

GOSPOĐO HRGA I JA SAM IMAO TITU, SAMO JE MOJ IMAO POSVE DRUGU FUNKCIJU

Jednoga ljeta za vrijeme školskih praznika u neko srpsko ljetovalište u Lapadu dođoše djeca iz Valjeva sa svojim skrbnicima na ljetovanje.
Jedno se od te djece razboli. Peritonzilarni
absces je bolan i niti malo bezazlen.
Kako sam upravo ja imao takozvanu “pripremu”- a to znači da nakon radnog vremena svu brigu oko pacijenata ja preuziman- preuzeo sam brigu i oko tog djeteta. Napravio jedan mali operativni
zahvat i dijete smjestio na odjel.
Naravno s djetetom su bilia i dva njegova skrbnika.
Nakon par dana kad se je dijete oporavilo
otpustio sam ga i naručio za pet-šest dana na kontrolu.
I na kontrolu uz dijete ponovno ona dvojica. Uđoše u moju ordinaciju, obadvojica stadoše mirno, jedan od njih izvadi neki zamotuljak i svečano reče:
“ Druže doktore Vi ste naše dijete spasili i radni kolektiv je u ovih nekoliko dana dao napraviti specijalno za Vas ovaj poklon koji će resiti Vaš dnevni boravak”.
Prihvatim je poklon i kako se nisam nadao povečoj težini za malo mi ne ispade iz ruke.
Odmotam i ugledam malu, ali tešku Titinu bistu izlivenu u nekom sjajnom žutom metalu- zlato nije, na što me odmah upozoriše, ali jest zlatan- rekoše. Odglumim ugodno iznenađenje, jer samnom su i dvije medicinske sestre...zahvalim na velikodušnom poklonu i.... poklon odnesem kući.
Kažem ženi što sam dobio, a ona me priupita: “kud će mo s njim?”
“Šuti ženo, zamotaj u novine i s njim u špajz, nemoj da nam ‘ko vidi ovu sramotu.
Bacit ga ne smijemo A što ako dođe “kontrola” i ne nađe druga titu” ?!
I tako je naš drug boravio u špajzu, dok se u stanu nije pojavio miš. Mali miš kome nikako stati na kraj. Nađemo tik iza hladnjaka rupu iz koje je izlazio i začepimo nekom novinom, sve do jednoga dana kad me žena sa smješkom dočeka s posla.
“ E, znaš što ima nova?”-
“ Ne znam” rekoh misleći pri tom da je opet jedno od naše tada troje djece napravilo kakvu ludost.
“Drug Tito dobio funkciju”.
“Kakav Tito kakva li funkcija”- začudih se.
“Dođi i vidi” i odvede me do hladnjaka, malo ga pomaknu, kad ono Tito s glavom začepio onu mišju rupu.
“E neka sad ovo proglođu” reče.
I tako je naš Tito nas uspješno štitio od miša sve dok nije došla Hrvatska, a on bez našega straha završio u kanti za smeće.
Pokazivali smo ga samo dobrim i sigurnim prijateljima. Naš pok. prika Niko priupita moju ženu: “Pa kako si se sjetila, kako ti ova ludost pade na pamet”?
“ E moj prijatelju, dosadilo mi se boriti s mišima i čekati dok ovaj moj s malo cementa začepi onu rupu. Sjetim se Tite
, izvadim ga iz špajza i probam. Ama glava taman za onu rupu k’o da je za nju rađena”.
“E svaka Ti čast ženo bolju funkciju i nije mogao dobiti”!
Kakva se tek rupa mogla začepiti s onim s
Pantovčaka!

Ravno, 4.studenog 2019, a povodom tv razgovora s Mirjanim Hrgom, savjetnicom Predsjednice gdje govori kako je u njihovom dnevnom boravku visila Titina slika jer” otac je- veli -bio obrtnik i svak je u kuću zalazio”

  *       *       *

SKIDANJE KRIŽA

Zadnjih dana svjedočili smo skidanju križa sa Zagrebačke Katedrale. Jedan je skinut “silom” tj. potresom velike jačine, a drugi “milom”- izuzetnim ljudskim naporima.
Jedan pade na krov Nadbiskupskog dvora, a kud bi drugo, ta neće valjda na “Centralni komitet”- on je daleko! Hvala Bogu da ni jedan ni drugi nikoga ne ubiše ni ozlijediše. Je li pad onoga “silom” nekome poslao poruku i opomenu ne znam. To zna onaj na koga je pao. Ako jest neka se zamisli i opomenu prihvati. Meni neda mira onaj drugi. Onaj što “pade milom”.
Uza sve čestitke i uvažavanja građevinara i svih onih dragih ljudi čiji je trud rezultirao
uspješnim skidanjem i spremanjem na sigurno vrha tornja s križem- mene je u tom trenutku obuzela nekakva tuga i sjeta.
Zašto? Evo za ovo. Da mi je netko prije 55 ( pedest i pet ) godina kad sam u moj Zagreb dohodio rekao kako ću doživjeti stvaranje moje države Hrvatske i skidanje križa s Prvostonice, a da će narod pri ovom drugom likovati i aplaudirati ostao bih u čudu. Prvo čudo bi bilo kako ću eto za života dočekati stvaranje moje Neovisne hrvatske države, a drugo da će se u toj mojoj državi skidati križ! - i to onaj najviši- s tornja Katedrale. Unatoč svemu oboje se obistinilo. Država se stvori- križ se skinu. Na trenutak zanemarimo uspješni građevinski poduhvat, zažmirimo i zamislimo se nad činjenicom skidanja križa? Je li netko bio sretan što se križ uspješno skinuo ili je netko likovao što križa na Katedrali više nema?!
Ja mislim da je bilo i jednih i drugih. E pa radi ovih drugih ja bih recimo angažirao nekog uglednog katoličkog režisera ( a mi to vrlo dobro znamo) kako bi izrežirao dostojanstveno skidanje križa. Nikako se ne bih složio da se pri tome po Kaptolu razliježu stihovi “Ode radost” što bi ovi drugi vjerojatno i priželjkivali, ali protiv
“ALELUJE” ne bih imao ništa. Možda bih još dodao i koji lijepi domoljubni stih, a tih imamo na pretek!
I još nešto isto tako važno, angažirao bih i poznate krščanske arhitekte i umjetnike, da do vraćanja križeva i tornjeva na svoje mjesto “izmisle” neke lakše, a oku ugodne križeve koji bi resili našu Prvostolnicu, a nama dalo mira i sigurnosti kako ni u kom slučaju i ni u jednom trenutku nećemo ostati bez našeg znamena, naše vjere i radosti- našega KRIŽA!!!
Ps
Poznati Hrvatski kipar Nikola Šanjek prihvatio je moju ideju i sugerirao kako bi se na tornjevima Zagrebačke katedrale mogli postaviti privremeno lijepi križevi od maslinova drveta!!!

Ravno, 17. travnja 2020 kada se skidao križ sa Zagrebačke katedrale.

  *       *       *

KARDINALE BOZANIĆU JESTE LI SE UPITALI ?

Jeste li se uzoriti kardinale Bozaniću
upitali zašto križ s Vaše katedrale u vrijeme potresa pade baš pred vrata Vaše sobe iz koje onda niste mogli izaći?
Dobro, možda to nije istina, možda su to ljudi izmislili, ali je nepobitna istina da je pao na krov Nadbiskupskog dvora!
Niste?
E upitajte se!
Jeste!
Onda u redu! I koji je odgovor? Koji je to bio razlog i kakva poruka?
Vidite taj križ mogao Vas je i prignječiti- ubiti- a nije!
I neka nije- poruka je bolja od smrti!
Kakva?
Evo ovakva: nije li to radi onih silnih milijuna koji se nađoše na Vašoj knjižici na Vašem imenu, a ne na imenu Crkve, pa da nedaj Bože nastradate. Kome bi novci ostali? Vašoj rodbini ili našoj Crkvi?
Nije li možda radi one mlake ( da ne kažem bljutave) osude ratifikacije Istanbulske konvencije u kojoj ste dopustili da Premijer od svih vas napravi neuke budale što “ne znaju čitati”, pa ne vide što on vidi ili vi vidite što on ne vidi?
Nije li možda radi “tolerancije” na navedeni dogođaj uz prihvaćanje dvoličnosti političara koji u blagdanskim danima sjede u prvim redovima Vaše Katedrale, uredno primajući Kristovo Tijelo iz Vaših ruku, a netom prije toga natjeraše neke druge ruke da prihvate sotonsku Istanbulsku konvenciju?!
Nije li Vas možda Krist istjerao iz svoga doma, kao što ste vi isjerali vjernike iz Njegovog?!
Je li to možda bila poruka- idući Blagdan
Isusova Uskrsnuća neće Vas biti i to iz dva razloga. Prvi je uzdrmat ću temelje Tvoje Katedrale kao što si Ti uzdrmao temelje
moje Crkve- pa ću uz drugi sotonski znak
Corona virusa isjerati i njih i ostale vjernike iz Tvojih crkava?!
Ostat će te u svojim domovima virtualno prateći ono što ste trebali zajedno slaviti!
Je li ova zadnja pošast u obliku Korona virusa opomena i Vama i Vašem šefu u Vatikanu da će te ostati SAMI - baš onako kako je i Sveti Otac ostao SAM na ogromnom Trgu Svetog Petra pred Raspelom, Bogorodičinom slikom i Presvetim neku noć dajući nam svoj blagoslov protkan nadom u Kristovu moć

Sveti Oče
Eto Te na Trgu Svetog Petra
Sama
Obasjan svjetlom
A
Oko Tebe
Tama

A kada jednoga dana budete kod svoga šefa, ispričajte mu priču o križu, Istanbulskoj, Koroni i Marakešu - dobro o ovom zadnjem i ne morate- ovo je od Vašega šefa i krenulo!

  *       *       *

JESTE LI PRI PAMETI

Nije mi jasno, zapravo jasno mi je, a nije mi jasno?! Gledam sinoć na Tv ekranu glasnogovornika “Crkve u Hrvata” kako se zdušno pridružio obrani od Corona virusa priopćenjem o zabrani
Svetih Misa na sam dan ISUSOVA USKRSNUĆA. I to u cijeloj Hrvatskoj!!! Ma ni da trepne, a kamo li da zbog tih riječi suzu pusti.
“BOŽE MOJ, BOŽE MOJ K O M E SI NAS OSTAVIO”!!!
Ovim Tvojim bezdušnim sljedbenicima koji se u aktualnoj vlasti nisu uspjeli izboriti niti za Svete Mise na DAN TVOJEGA USKRSNUĆA!
A mogli su- mogli da su htjeli!
Kako?
Evo ovako: već mi je dojadilo i kritizirati i
“savjetovati”- sam sam na sebe ljut, pa ću navesti samo dva primjera kako su se dva lobija izborila za svoja prava, a jedan nije.
Trgovački lanci uspjeli su osigurati da ljudi pribave “tjelesnu hranu” za najveći kršćanski blagdan. Oni su ishodovali tri kvadratna metra po kupcu- pa koliko kvadrata u trgovini toliko kupaca.
Zašto niste vi ishodovali po istom principu
nabavu “duhovne hrane”
koliko kvadrata u crkvama toliko vjernika u njima.
Blagajnice u trgovačkim centrima s maskama na licu i rukavicama na rukama
bliži su vam od jednoga metra!
Jeste li vi mogli ishodovati da po istom takvom principu i pod istom zaštitom budu vjernici od ispovjednika?!
Ako je drugi moćni lobi ishodovao da 150 Saborskih zastupnika budu u jednom prostoru, jeste li vi mogli ihodovati više od pet koliko ih danas smije u crkvama biti?
Niste?!
Što smi mi kršćani zarazniji od ostalih?
A zašto niste?
Niste jer ste nesposobni, strašljivi i jadni!
Samo ne znam od čega je jači strah?
Od bolesti koju bi mogli dobiti ili što bi je mogli drugome prenijeti? Ili od “stare bolesti” ne zamjeranja vlastima.
Pitam se samo u ovim tužnim i teškim vremenima što bi bilo da su danas u Vatikanu Sveti Otac Ivan Pavao Drugi, a na Kaptolu blagopokojni Kardinal- Franjo Kuharić ili Blaženi Alojzije Stepinac.
Oni bi se jamačno znali izboriti za prava svoga stada i ne bi ga ostavljali u torovima sa sotonskim pastirima, već onim pravim
Kristovim što se ne boje ni bolesti ni vlasti!!!

Ravno, na Veliki Četvrtak 2020.

Ps
Rizikam da me ne izopćite iz Katoličke Crkve, ali što je život bez rizika?!
Samo probajte!

*       *       *

“VIDIO SAM NEŠTO STRAHOVITO”

Moj prijatelj Ivo, veliki poklonik astronautike i saznanja o nebeskim tjelima za boravka u Njemackoj na jednom predavanju Američkog astronauta(na žalost imena mu se ne sjećam) uspio se s njim upoznati i izmjeniti nekoliko riječi. Kad je astronaut saznao da je Ivo iz Međugorja upoznavanje se pretvorilo u prijateljstvo.Obećao mu je da će ga iduće godine posjetiti u Međugorju .
Tom prigodom mu je rekao : “ Ivo u vrijeme mog zadnjeg putovanja na Mjesec kad sam s letjelicom kružio, a moji kolege na njemu obavljali svoj zadatak , dok sam prolazio pored tamne - sa Zemlje ne vidljive strane Mjeseca vidio sam NEŠTO STRAHOVITO !!!
To što sam vidio reći ću Ti kada se iduće godine vidimo u Međugorju .
Što je to “strahovito”astronaut vidio Ivo neće nikada od ostranonauta saznati , jer je astronaut za nekoliko mjeseci iznenada - umro?!
A meni se čini da bi stvari mogle izgledati ovako: Sve što za vedre zimske ili ljetne noći na Nebu vidiš Bog ti je dopustio- gledaj i istražuj a što ne vidiš ostavi na miru. Doći će vrijeme.Saznati ćeš - ne žuri !
Danas mi rekoše kako se Kinezi spremaju sletjeti upravo na tu “tamnu stranu Mjeseca”.
Volio bih da to bude uspješno i da se živi i zdravi na Zemlju vrate (ako letjelica bude s ljudskom posadom), ali imam nekakav čudan predosjećaj?!

Prosinac, 2018.

  *       *       *

SJEĆANJA

Dobro, bilo je davno. Ipak je prošlo dvadeset i devet godina. Nije malo, ali nije ni puno. Za sjećanje ili za zaborav? Ovisno što želite. Ali bez obzira što vi želili dobro je zaviriti “tko to tamo peva”- o prvome listopadu 1991. Tko je toga dana napadnut i tko je bio napadač? Do danas mi je bilo jasno, od danas sam raspamećen. Doduše “Srpska laž” puno puta ponovljenja ne malo puta postaje i istinom. To povijest pokazuje i neke činjenice dokazuju. Strpljivo sam odtrpio taj prvi listopada, pa onda pričekao još dva dana čekajući da će se barem netko javiti, netko prokomentirati, netko usprotiviti. Na žalost po našem jadnom hrvatskom običaju samo- muk! Od nas glasa nema!
Što se zapravo zbilo? Evo ovako: prvog listopada 1991. pala je prva granata u ranim jutarnjim satima na Dubrovnik. Dobro je se sjećam, kao da je bilo jučer.
Upućena je sa srpskih položaja na Ivanici. Ima o tome i tonski zapis razgovora Božidara Vučurevića ondašnjeg Trebinjskog gradonačelnika i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karađića.
Istoga dana počeo je rat i u BiH- ritualnim spaljivanjem baš moje kuće u Ravnom!
Ovo u Dubrovniku redovito se je obilježavalo, pamtilo, upozoravalo. Ovo u Ravnom samo mi “lokalci”- jer je za Aliju rat u BiH počeo kad su krenule padati granate po Sarajevu tamo negdje u proljeće 1992 godine!
Bilo kako bilo ostao je taj datum u sjećanju kao nešto ružno i tragično sve do dana današnjega kad nam se pridružiše i oni što su nas napadali, razarali i ubijali. Eto srbi tvrde da je baš taj datum njihova najveća tragedija njihovog “obrambenog rata”?! A kao argument iznose dogođaj gdje je nekoliko mladića u odori izgubilo glavu od granate koja pade među njih dok su čekali ručak. Kažu bacili je ustaše?!
S čime komšije? Za takvo nešto treba imati oružje, lovačka puška ne ispaljuje granate. Vidim njihovi se javljaju i optužuju kako je ta granata došla s njihovih položaja dokazujući i danas vidljivim tragovima od gelera i ne treba biti odveć pametan za zaključiti kako je to uistinu tako. Svejedno oni na Humu obilježiše baš taj datum kao najtužniji dan ratovanja. Naravno da ih razumijem- poginuli su mladi ljudi na pragu života, zavili svoje obitelji u crno, ali tko ih uistinu pobi i tko ih u taj rat gurnu?!
Naravno da s te strane nikada neće doći suvisli odgovor, nikada kajanje za zločine koje su počinili- nikad priznanje da su oni ušli u naše kuće, a ne mi u njihove!
Je li u pitanju samo zaborav, javašluk, neozbiljnost ili neka nevidljiva ruka sa svim tim umješno dirigira. Jedne budi druge uspavljuje pripremajući jednoga dana teren i novu laž koja bi trebala postati vremenom istinom- da su Ravnjani spalili
Veličane (srpsko selo u Popovom polju) figurativno rečeno, a ne obratno!
Istina je kako se na te njihove tvrdnje oglasio i dubrovački gradonačelnik gospodin Mato Franković ustvrdivši da pomirenja nema dok se takve laži plasiraju. Bravo gradonačelniče!
A vi drugi? Što vi kažete, što poručujete i u konačnici čemu se,na ovakvu nezaintetesiranost, uopće nadate?!

Ravno, 3. listopada 202

 *       *       *

LOMIT ĆE SE KOPLJA I PADAT ĆE VLASTI

Uvjeravam vas , a ja sam posve siguran da će se lomiti koplja i padati vlasti, jer će sotonska Istambulska konvencija pomesti svoje utemeljitelje, kazniti svoje sljedbenike i dobro opomenuti sve one koji nisu u vrijeme ratifikacije jasno i glasno progovorili o ovome zlu koje nam je nametnuto. Što nisu od početka bili jasni i ne dvosmisleni u osudi nečeg što je i protiv Božjih i ljudskih zakona, što se nisu
bespogovorno usprotivili Vladi RH i svim njenim članovima koji su konvenciju zagovarali, a nas uvjeravali kako u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije. Kako je sada ima! Kako je nakon toliko vremena vidješe Poljski biskupi, koji su je vjerojatno vidjeli i od samoga početka, jer ako sam je ja vidio, a ja sam obični građanin sa zdravom pameti kojih u Hrvatskkj ima na stotine tisuća, a u Europi na desetine milijuna, ali nisu smjeli ili nisu htjeli javno se suprostaviti ondašnjoj vlasti iz samo njima razumljivih razloga, čekajući neku drugu koja će biti na tragu njihovih saznanja i htijenja. Oni su to dočekali, ali će i odgovarati najprije pred Bogom, a onda i pred narodom što se nisu energičnije i jasnije izjašnjavali u tom vremenu ludila i gaženja ljudskog dostojanstva u kojemu su se nametali sotonski, a ne Božji zakoni. Dobro se sjećam da su u mome tekstu urednici izbacivali moju tvrdnju kako je to sotonski posao misleći da je riječ prejaka i za vlasti uznemirujuća. Pa što hoćete, da sotonu nazovem anđelom i prijateljem. Nikada!
Jer to je moj neprijatelj i neprijatelj cijelog ljudskog roda, pa pjenite se i galamite koliko hoćete!
Hoće li i naši biskupi opametiti ( i nije istina da su osudili Istanbulsku zdušno i
beskompromisno, pogotovo nakon izjave kako ne znaju čitati i razumjeti sve blagodati Istanbulske, a zapravo sotonskog pamfleta koji smrdi na daleko)!
Jeste li svjesni kako je to nešto najgore što nam se dogodilo od Domovinskog rata na ovamo. Koalicija s Pupavcem “mala je beba”u odnosu na ovo!
Već tada sam im poručio: “zagrmi Kaptole”- da zagrmi- nemoj šaptati, zaprijeti inicijatorima, nemoj ih milovati i još i u crkvu puštati obasipajući ih pažnjom “vjernika iz prvih klupa”, budi Kristov vojnik, a u toj riječi sve je rečeno- VOJNIK, ne sluga!
Čekate li možda i vi vrijeme kad će na vlast doći onakvi kakvi su u Poljsku već došli? Ako čekate načekat če te se! Kako ne shvaćate da ste vi Vlast, a ne oni kad je u pitanju obrana Božjih zakona. Vi ste tu Kristovi vojnici, a oni beznačajne sluge. Shvatite to već jedanput za Boga miloga!
I nećemo mi vjerojatno nikada stopama poljaka. Puno je tu razlika i puno zavrzlama- od one s vlasti do one sudske.
Mi smo imali prigodu čuti što narod hoće kada je želio izaći na referendum koji su nam nekažnjeno ukrali. Ali nije kasno!
Evo ti prilike ZAGRMI sada kad nisi onda!
Traži i ti reviziju ukradenih Kuščevićevih potpisa,pa bude li istina da smo pokradeni
kazni svoga vjernika, oštro i za primjer kako takvo zlo više nikada i nikome ne bi na pamet palo!
Ako u tome ne uspijemo- budite vi inicijator skupljanja novih potpisa, kako bi bez velike procedure i čekanja nemogućeg
NAROD rekao svoje, NAROD koji je iznad svega a jedino malen pred BOGOM!!!

Dbk. 18. rujna 2020.

*       *       *

SVI U BIJELOM AL’ IM FALE PRUGE

Vidi Marića, vidi Butkovića, vidi Ćorića!
Svi u bijelom izdanju - i oni i dama!
Jedni bi dali sve na svijetu za pedo ili centimetsr više, drugi za malo “muškije lice”.
Zato se prvi kočopere, a drugi puštaju bradu e da bi nadomjestili ono što im majka priroda nije dala i što ne mogu kupit!
Ali su zato za stolom važni, bez kompleksa i skrupula kad je u pitanu žderačina i trošenje našega novca.
Tu im ravna nema. Još kad je pored njih i
“ Kninska kraljica”- sreći kraja nema.
Odišu zadovoljstvom i važnošću kakvo se samo poželiti može.
Do kada? Pa sve dok se ne razotkriju njihove zakulisne igre i gadosti koje sada umješno skrivaju. Dok neki novinar ne počne čačkati po njihovim životima njihovom džepu i njihovoj imovini.
Onda nastaju problemi, ali i nada da bi ponovno na okupu mogla naći ista ekipa, možda ne za onako bogatim stolom, ali zato u istoj odori, poput one sa slike, ali s prugama!

Dubrivnik, rujan 2020.

*       *       *

KATARINA PEOVIĆ SE PJENI

Neshvatljivo je kako odrasli fakultetski obrazovani ljudi mogu braniti najveće zlo na kugli zemaljskoj, od kad je svijeta i vijeka - crvenu zvijezdu petokraku. Ma nije bitna ta smrdljiva petokraka kojoj je svuda u Europi odzvonilo osim u Hrvatskoj.Bitna je osoba koja takvu glupost brani. Zar to nije dovoljan razlog posumnjati u zdrav razum jedne Saborske zastupnice koja takve ludosti ne bi smjela valjati. Ma nosite Vi gospođo ili gospođice (što li ste već) - doduše i ja pišem bedastoće, dovoljno je reći samo jednu riječ i sve je jasno i njoj i nama- drugarice Peović tu svoju petokraku doma, s njom se grlite i ljubite, ma spavajte s njom ili na njoj, a normalan svijet poštedite svojih nebuloza o “ljepoti” petokrake, jer je ta “ljepota” poubijala više ljudi od odvratnog fašizma. Da je pravde u ovoj državi još bi za ovakva trabunjanja i odgovarali. Sramit se ne znate crveniti još manje osim kad ste blizu “ljepotice”, pa Vas njezino crvenilo ne obasja- i kad
Pusti svoje zrake
Na Titine đake
Odzvonilo je i Titi i đacima i petokraki i komunizmu, samo što ste Vi smotani i neuki, pa to još ne shvaćate, ali polako
jer nekom od guz... do glave putuje saznanje kratko, nekom treba cijela vječnost. Ma baš me briga koliko će kod
Vas putovati - što duže to bolje, jer će i Vaša frustriranost i žal za petokrakom bit sukladna dužini tog putovanja, a Vi bijedni promatrač prohujalog vremena koje još samo čami u glavama poput Vaše. Vas definitivno treba žaliti, ali i zaobilaziti na putu- u širokom luku.

Dbk. 21. rujna 2020.

*       *       *

POŠTARICA JELA

Naša Jela radila je u pošti, a kako ti je radno mjesto određivalo i ime ona je bila
“Jela poštarica”
Bila je čistačica, spretna i temeljita. Znalo se da iza nje sve blista. Kad bi svi službenici uključujući i direktora napustili svoja radna mjesta i krenuli svojim kućama Jela bi se prihvaćala posla.
Nakon krpe i metle u njezinim spretnim rukama našle bi se i one tipke u centrali s kojima se uspostavljala veza sa svijetom.
Skopčala je naša Jela kako bi se ponekad mogla i nagraditi razgovorom sa svojima po svijetu. Zazvonio bi tad telefon u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Ravnom.... pa i preko granice. Najprije bi to bio pojedinačni razgovor Jele i rođaka, a onda do malo i onaj pravi “konferencijski”- poput ovih sada kad se radi nekih okolnosti moraju održavati “konferencijski sastanci Vlade” ili neke druge važne institucije.
Sve bi njih naša Jela nazvala, “prespojila” i svi brate sa svakim pričaju, kao da su u Ravnom za sinijom u stojaćoj kući (za stolom u pušnici)- prijevod! Trebalo je to znati i “skopčati”! Sugovornicima nikako nije bilo jasno kako to Jeli uspijeva! A uspjeva, nema zbora!
Trajali bi ti razgovori dugo, sve dok se “svi problemi ne bi riješili i novosti saznale”! I sve je naravno besplatno, Jela časti, a i nju ne košta.
Nakon jedne takve “seanse” moj dida reče: “nastavi li ovako spretno, mogla bi naša Jela dogurati i do direktora”!

Puno godina kasnije, kad nema ni Jele ni direktora, pa ni Pošte!

*       *       *

PEOVIĆKA

Na koncu opet ja imam pravo, kao što i inače imam kad su “Titoisti” u pitanju.Nije se zlo zaustavilo na Riječkoj petokraki, ono juriša dalje. Danas se okomilo na dr. Franju Tuđmana osporavajući naziv Vojnog učilišta po njegovom imenu. S toliko zloće, nepristojnosti i mržnje danas je drugarica zastupnica Peović nastupila u Saboru da to počima i te kako zabrinjavati. I to ne zbog njezinih užasnih riječi, več zbog spoznaje da to ona govori u ime svih onih koji dijele njezino mišljenje i koji su ih svojim glasovima doveli u Sabor. Neshvatljiv je toliki izljev mržnje prema pokojnom Predsjedniku, bez kojega ona nikad ne bi imala mogućnost ovakvog govora i lagodna života. Tvrditi da je on “ratni zločinac osuđen u Hagu” je krvično djelo, moralna niskost i neviđena pakost za koju bi se moralo imati lijeka unutar Saborske govornice. Hvala Ti Bože što nisam u Saboru, imao bih tu bijednicu na duši.
Začepite gubicu ovoj ljudskoj spodobi i ne dopustite joj više ovakva vrijeđanja, provokacije i trabunjanja koja zaslužuju ujedno osudu i sažaljenje!

Ravno, 24. rujna 2020.

*       *       * 

RITUALNO OKRETANJE GLAVE

Ima jedan “pametni bradonja” koji vodi računa ne samo o svojoj bradi već i o svojoj glavi, pa dobro pazi kad tu svoju glavinu okreće, u kome smjeru i kako. Pripazite malo pa će te saznati na koju “glavinu” mislim.
Kad gledate čovjeka dok daje intervju i pritom gledajući u mikrofon izgovori nekolike riječi, pa onda znalački malo stisne oči, ali samo malo, skoro nezamjetno, pa onda tu svoju glavu okrene u blagom luku, blago nagnute glave malo u stranu, obično onu lijevu ne da bi “otkrio” kojoj političkoj opciji pripada, jer je već u “sumnjivoj desnoj”, već da bi pokazao vjerojatno svoj bolji profil- pa se onda znalački zagleda u daljinu- e to je taj! Bravo! Na dobrom ste putu! To je ta brada i ta “pametna glavina”!

Ravno, 25. rujna 2020.

*       *       * 

PAD NA ISPITU

Ne bih ja poštovani doktore Sersic ( gospodin kojega ne poznajem niti ga imam želju upoznati) pao na ispitu niti iz kemije niti iz fizike, jer svaki pučkoškolac znade da se isparavanjem morske vode dobije morska sol. Inače bi isparilo i onih oko 3 % što ih naše more ima. Uvijek sam naglašavao da je u ovome slučaju bitna temperatura i vlažnost, a ne sama sol. Ona je jamačno korisna kad na koncu inhalacija s tom vodom isperete sluznicu nosa i usta.
O ljekovitosti morske soli nećemo raspravljati, jer sve podatke o tom “narodnom lijeku” svatko može naći na stranicama interneta, bez velike “znanstvene muke”!
Drugi je par rukava što niti Vi niti itko drugi iz struke ili ne zna ili zna a neće reći: kolika je temperatura uopće potrebna da se taj nesretni virus uništi- kolika? I kolika vlažnost? Kolika? Tu ste imali prilku eliminirati me u samome početku mojih tvrdnji. Ja bih tada zašutio, “pokrio se po ušima” i shvatio kako nemam pravo. Ignoriranjem moje teze o korisnosti inhalacija samo mi daje za pravo vjerovati kako ona uistinu i pomaže.
Ali nije vam ni sada kasno! Neće meni pasti kruna s glave, ako mi dokažete suprotno!
Imajte na umu da sam ja cijeli svoj život temeljio na pravilu: “PRIMUM NON NOCERE” - (ovo NOCERE s naglaskom na drugom slogu, ako baš želite ispasti pametni)-
“PRVO NE ŠKODITI”!
Možda je poteškoća i u tome što moj prijedlog košta nula kuna, dok se na drugoj strani obrću tisuće miljardi- možda!

Ravno, 26. rujna 2020.

*       *       * 

ZID BOLI ILI “RAVNANJE TERENA NA POMIRBU”- NARAVNO ONU S FIGOM U DŽEPU

Bi li bilo “Bandićevih fontana”- bez onih imena sa “Zida boli” nekada u Selskoj cesti?
Naravno da ne bi!
Bi li bilo gradinačelnika Bandića da nebi istih onih imena na istim onim ciglama iz
“Zida boli”.
Naravno da ne bi!
Bi li bilo uopće Hrvatske da nebi tih časnih imena i onih tužnih majki i očeva koji ih tamo postaviše?
Naravno da nebi!
Pa zašto onda država dopusti, a Bandić naredi da se taj tužni spomenik neizmjerne ljubavi ukloni i duboko pod zemlju sakrije- da sakrije, a ne ukopa, jer je želja i smisao bila - ukloniti ono što bi ukazivalo na tragediju jednoga naroda pred očima nerazumnog, besćutnog, varljivog Svijeta i njihovih “demokratskih” vođa! Tada je sjedište UNPROFOR-a ispred kojega je niknuo “Zid boli” , bilo sinonim toga licemjernog i jadno Svijeta.
Mislite li da ih je bilo puno briga za taj zid?
Mislite li da im je bilo oko srca teško gledati imena na onim crnim i crvenim ciglama, pored njih prolaziti i o njima misliti. Taman posla! Nema “boli oko srca” kod onih što srca nemaju!
I nisu oni sami. Nije samo UNOROFOR želio da se taj “dokument i argument” ukloni ispred njihovih očiju i tamo negdje duboko u zemlju zakopa!
“Zid” je bio trn u oko i onima koji su zločin počinili, kao i njihovim istomišljenicima koji su se u to vrijeme po Hrvatskoj još i nadali zločinačkoj pobjedi i “Velikoj Srbiji”!
Micanje zida bilo je “ravnanje terena” tim
istimišljenicima za sutrašnju pomirbu ako plan ne usipje, pa čekanje na prvu priliku i novi pokušaj stare Garašinove želje i ideje.
Na sve ste računali zlotvori s jedne i s druge strane samo niste na jedno. Cigle milom ili silom možete u zemlju utjerati, narod milom ili silom natjerati da takvu sramotu i prihvati, ali nikada nećete zakopati Hrvatsku ideju, želju i odlučnost
za svojom slobodnom i nezavisnu državom koju će mo braniti, a u budućnosti padne li vam na panet ugroziti je vas zakopati i to preduboko, da ne smrdite i da vam se za svagda trag zametne!

Ravno, 27. rujna 2020
Uz sjećanje na 25. lipnja 2005 godine kada je Milan Bandić naredio uklanjanje “Zida boli”- koji možda i nije bio umjetničko djelo, ali niti umjetno poput umjetnih domoljuba i umjetnih mirotvoraca
kojih na žalost danas u ovoj “euforiji pomirbe” ne nedostaje!

*       *       * 

POZIV NA KOMEMORACIJU U DRESDEN

Potaknuti primjerom Premijero jedne Europske države koja je odala počast stradalim civilima agresorske strane nakon jedne uspješne skcije u kojoj je oslobodila svoj okupirani teritorij na kojem su okupatorske snage godinama terorizirale, ubijale i pljačkale domaće stanovnike, moja preporuka Europskoj Uniji za prijedlog saveznicima iz Drugog Svjetskog rata o datumu, mjestu i načinu obilježavanja sjećanja na zločin nad civilima Dresdena. Trebali bi biti pozvani Predsjednici svih Savezničkih država koje su sudjelovale u bombardiranju i izbacivanju preko 4.000 tona eksplozivnih sredstava na civile Dresdena 13. veljače 1945 godine ( od Amerike do Engleske) da tome činu nazoče! Preporuka je da se po prvi puta javno ispričaju njemačkom narodu tražeći oprost za ovo neviđeno zlodjelo u kojemu je pobijeno preko 100.000 nedužnih civila, mahom žena i djece, uništavanja kulturnih dobara i gospodarstva....,uz obvezno isticanje zastava na pola koplja u svim državnim ustanovama diljem savezničkih država na rok od tri dana. Nakon toga slijedit će isplata ratne odštete živućim žrtvama i njihovim nasljednicima za svu materijalnu štetu i duševne boli.

Dubrovnik, 29. rujna 2020.

*       *       * 

ŠTO JE VRIJEDNIJE

Što je vrijednije, nešto što se je pokazalo
vremenom loše ili ono što se je vremenom pokazalo dobrim?
Evo vam primjera. Tijekom ratnih i poratnih godina pa sve do osnutka slobodne i nezavisne Hrvatske države petokraka je stotine tisuće hrvata ubijala, zatvarala, mučila i maltretirala. Onda je pod istim tim znakom 1991. krenula agresija na Hrvatsku. Samo je nastavila tamo gdje je stala. Ubijala je petokraka zagrljena s kokardom Gorane, Blage, Jure, Ante....po Vukovaru, Škabrnji, Ravnom, Kninu, mostu na Bistrini, Dubrovniku......dok konačno nije dobila po repu, podvukla ga i poražena pobjegla glavom bez obzira. A onda se najprije na mala pa sada i na velika vrata vraća i poručuje: evo me tu sam opet među vama
ovoga puta kao umjetnički izričaj, a kad dođe vrijeme bit ću poticaj za nove zaljubljenike u mojih pet krakova i moju poput krvi crvenu boju.
Neka te petokrako. Samo se nemoj začuditi ako te ovoga puta temeljito ne satremo i duboko ukopamo da više ne smrdiš i ne zagađuješ ove Bogom dane prostore lijepe naše domovine Hrvatske!
To si naime i te kako zaslužila, a tvoji štovatelji prijezir i gad- jer ste jedno i drugo tuga i jad!
A sad ono drugo!
Kakav god bio pozdrav “Za dom spremni” i tko god da ga je i kada koristio od trenutka napada 1991. petokrake na Hrvatsku i Hrvate suprostavio se toj nemani i tome
crvenom petokrakom zlu. Dakle “Za dom spremni” išao je u okršaj s fašizmom koji je baštinio zvijezdu petokraku i kokardu na čelima tih istih fašista i njihovih tenkova!
Činio je to hrabro i uspješno. Od toga povika ledila se nositeljima zvijezde petokrake krv u žilama, a ledi im se i dan danas, zato ga se boje i zato ga žele maknuti.
Sad vi meni recite koja vam je “varijanta”
bliskija, koja pravednija, koja poštenija- ona s pet krakova i crvenom bojom koja je sijala iza sebe i pred sobom smrt i nevolju ili ova
“ Za dom spremni”- koja je tu nemam boreći se protiv fašizma satrala i porazila!
Odlučite se bez straha i srama, budite barem na trenutak iskreni i recite!
Pa “kud puklo da puklo”!

Ravno, 1. listopada 2020.

*       *       * 

PREDIZBORNO OBEĆANJE

Svašta ljudi pred izbore obećavaju. Netko
pošten rad, netko brigu za siromašne, netko obračun s kriminalom i korupcijom,
netko boljitkom svima, netko.... a naš dvometraš Grbin kod kojega jamačno nije visina usklađena s pameti obeća kako nikad za nikad neće otići na grob pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Uh što će Predsjednika takvo obećanje pogoditi! Nije šala ostati bez tako viđena posjetitelja, a zapravo šake jada koji ga se i mrtva boji.Znam ja moj Grbinu uništio ti je ćaćinu i tvoju ljubimicu Jugu, nije ti ni lako. Potjerao i pobijedio zvijezdu petokraku, koju zajedno s ostalim Jugo- nostalgičarima želiš pošto- poto u život vratiti.
E nećeš Grbinu da si još toliki! Brzo će ona u zemlju duboko, a ako ti se ne sviđa ti lijepo za njom, bit će joj lakše!
A bi li pajdo skokno malo do Dedinja pokloniti se svojoj “ljubičici bijeloj”- željno te čeka u strahu da je srbi ne izbace, ako već i nisu.
Plači tamo i nariči, žali se i kuni kako se svoje zvjezdice nikad nećeš odreći, a ni do groba onoga tko je ugrozi nećeš primaknuti. Možda ti “ljubičica bijela” nešto i šapne?! Možda ti dade kakav znak da ne pričaš ludosti već da se na vrijeme opametiš, postaneš normalan i ne braniš ono što je već s njim odavno u osmome krugu Danteova pakla gdje skakuće iz petog u šesti jarak čekajući nove nesretnike poput njega - neusklađenog dvometraša!
Ma na koncu baš me briga hoćeš li se opametiti ili u toj svojoj ostati i u kojem ćeš krugu završiti!
I evo ti jednu prostu seljačku- kavansku!
U kavani moga djeda vodi se žučna rasprava oko ničega. Što god bi jedan od Miloša izgovorio Miško bi (koji je bio malo “pri gasu”) odgovorio: “ Ne jedite govna”!
Trajalo je to po prilično dok moj did ne iziđe iz podruma (dosadilo mu Miškovo jedno te isto, a i njihovo) pa reče: “Ama bolan Miško ne bi im ja toliko branio”!
Miloši su tu didinu dosjetku nagradili šalicom kave didi!
E neću braniti ni ja tebi i ne trebaš me počastiti!

Ravno, 1. listopada 2020.

*       *       * 

“MUDRE” MISLI “MUDRIH”VOĐA

Možete li zamisliti što su sve posjetitelji kluba Slovenske 9 razmišljali, kakve su im se sve misli u glavama rojile i kakve želje motale dok su žderući i ločući gledali skockane hostese priželjkujući da ih barem u prolazu dotaknu. Onda bi se mašta rasplamsala, a želja uzavrela. Možda bi dali i zadnji novčić iz svoga džepa, ispunili svaku hostesinu želju samo da mogu trenutak više biti joj bliže.
Vjerujete li da su se tamo vodili umni razgovori o boljitku naroda koji je u strahu od Korone, neimaštine i budućnosti predan u njihove ruke i na njihovu volju?!
Ako vjerujete i vi ste potencijalni kandidat izabranih abonenata Slovenske 9!
O čemu su pričali, kakve li sve probleme “rješavali”, čemu se nadali. Jesu li “žderača” mučile misli “birača” ili su im bile i njihove previše. Nije lako u jednu glavinu zbiti toliko misli i želja. Nije lako hostese i hranu gledat. Nije lako hostese u nekim drugim prigodama zamišljat i o njima razmišljat, pa kad im dosadi “misliti” nestvarno ( vidi mene naivca!)dohvate se stvarnog- ( onog iz “realnog sektora”)- delicija na stolu o kojima nije potrebna ni misao ni želja, već samo ispružena ruka i želja je zadovoljena! Gladna usta i trbušina puni, a ono dalje neka pričeka!
Možete li zamisliti što će ministri sutra na Vladi misliti. O onom stvarnom koje bi mogli i pred kamerama “mudro” komentirati kako bi ispali brižni i pametni ili o onom od sinoć gdje su u pravilu bili
glupi jadnici. Sreća njihova pa nisu svjesni jednoga ni drugoga. Vegetiraju u ispraznosti i pukim željama koje im mira ne daju. Pitanje je samo do kada?
Možda do trenutka kad kakav nadobudni novinar željan senzacije i popularnosti zaviri malo dublje u njihov život i njihov džep, pa počne s pričom koja kraja nema- doli onog u Remetincu, a i to može biti varka za naivne?! Ili dok “vladari” sami ne uvide svoj jad, svesni svojih kompleksa i frustracija, svoje bijede koja ih je počela brinuti. Brinuti radi sebe- ne i radi nas!

Ravno, 2. listopada 2020.

*       *       * 

PREGOVORI NA DEBELOM BRIJEGU

Tamo negdje 1994 godine u vrijeme dok je trajala srbo- crnigorska okupacija Juga Hrvatske morao sam po naređenju samog Predsjednika Vlade RH gosp. Nikice Valentića, a uz znanje i odobrenje predsjednika Tuđmana, na pregovore s Vučurevićem na Debeli Brijeg.
Vjerujte mi da mi nije bilo lako. Otišao sam dan prije kod mog biskupa Želimira Puljića da mi dade snage i savjeta kako ostati kod toga susreta miran. Kako ne zgrabiti za vrat čovjeka koji je mom narodu zadao tolike jadi i nevolje. Mnoge majke u crno zavio, sela opljačkao, spalio i porušio....!
Kako ostati pri pameti i ne učiniti nešto nepromišljeno. Naravno da sam pametan savjet dobio i shvatio da je to jedan od trenutaka kad se za dobro mojoj Domovini treba i ježa gutati. Pregovori su trajali satima, ali su završili uspješno. Dogovorili smo puštanje struje za Dubrovnik i ovaj dio Juga, ali uz jedan moj uvjet. Pred svjedocima (“bjelci”) rekao sam Vučureviću. Onoga trenutka kad zatvorite vodu za turbine i nestane u Dubrovniku struje istog to zrenutka bit će zatvorena voda za Herceg Novi.
Gradonačelnik Herceg Novog reče: “Pa što sam ja u svemu tome kriv, kako će mo bez vode živjeti”? Vučurević mu odbrusi:” Ako nemate uslova za život- iselite”! Obadvojici sam se obratio : “vi ste dva oka u glavi dogovorite se, a ovo će biti ovako kako vam rekoh”.
Isto kasno poslijepodne morao sam na neku regatu u Orebić na Pelješcu, pa nisam imao vremena silaziti u grad, već sam radio Dubrovniku dao komentar sastanka preko mobitela, znajući da trebinjci snimaju onako kako snimamo i mi njih. Ujutro na mome me stolu dočeka tekst razgovora s Vučurevićen na radio Trebinju.
Pita ga voditeljica: “gospodine gradonačelniče vi izgleda poznajete tog njihovog župane”?
“Kako ga ne bih bona poznavao kad smo zajedno išli u školu - u isti razred, sjedio je ovako ispred mene pa kad ne bi što znao ja bi mu šaptao. Da mene ne bi nikad škole završio ne bi”!
A istina je slijedeća: ja nikad u Trebinju nisam proboravio niti pola dana, prenoćio nikad i nikad išau u školu u Trebinje. Išao sam osam godina u Ravno, četiri u Dubrovačku gimnaziju i dalje na fakultet u Zagreb. To je jedno. I drugo - taj čovjek je od mene stariji točno deset godina!
Ovo je samo kako bi povjerovali Dobrici o “srpskoj laži”!
Nije prošlo niti dva dana, javljaju meni iz elektrane da je vida za turbine zatvorena i
Da će brzo nestati struje. “Dobro- onda zatvorite vodu za H. Novi”. - “Ali župane....”Nema -ali- zatvarajte vodu ja odgovornost preuzimam”.
Niti sat vremena nakon toga zovu mene “bijelci”! “ Gospodine župane nema vode H. Novom” - “A jeli - brine li vas što nema struje u Dubrovniku, nsdam sr da ste vi jedan od one trojice s Debelog brijega. Sjećate li se vi kad rakoh- rubinet (česma) u H. Novom bit će indikator ima li struje u Dubrovniku- ima vode- ima struje, nema vode- nema struje. Kad zasvijetli žarulja u mom uredu vodu će mo za H. Novi pustiti.”
Za pola sata opet isti glas i ista priča. S moje isto tako. Još se to ponovilo dva puta kad mi rekoše da je vodu zatvorio neki neodgovorni gospodin. Čuj gospodin!
E pa kad je gospodin otvori bit će i struje vode.” Ali gospodin je već otvorio”. Vjerujem ali u mom uredu žarulja još ne svijetli”. Svijetlit će uskoro molim Vas otvorite vodu. “Ne i ne zovite me više jer vam se neću javljati”
Žarulja je oko podne zasvjetlila i voda za turbine se nikad više nije zatvorila.
Eto toliko o principijelnosti i ustrajnosti!
E prođe puno vremena, kad me jednoga dana pozove čovjek (srbin iz RS) koji je kod mene dolazio kad bi mu trebala kakva medicinska intervencija. Pita me bi li mogao primiti sutra njegovog prijatelja Vučurevića na pregled. Ne misleći uopće da bi to mogao biti ondašnji gradonačelnik Trebinja dogovorimo termin, ali meni nešto “prođe kroz glavu” pa rekoh mojoj medicinskoj sestri: a što sestro ako to bude onaj Vučurević. Samo smo se nasmijali.
Iduće jutro pijem ja moju “prvu jutarnju”kad zazvoni moj mobitel.
“ Doktore stvarno je došao Vučurevič” reče Magdalena. “Dobro- neka pričeka”rekoh “dok kavu popijem”.
Ja u ambulantu - Vučurević - glavom i bradom. “Dobar dan gospodine doktire”- dobar dan gospodine Vučureviću- kojim dobrom.
“ Eto vala ja čuh za vas pa dođo- fale se brate pacijenti s vama, pa evo i mene. Ma mogu ja i u Beograd na VMA, ali neću- vjerujem vama”.
Pregledam ga- obična glupost bez ikakvih upitnosti, kronične boljke koje prepanu mnoge. Čuo on da ja dajem savjete za ispravnu prehranu i zdrav život pa i on savjets traži. Sve mu ja reknem kao što govorim svima koji moju pomoć zatraže.
“Vala gospodine doktore bi li vi to meni i napisali neču sve popamtiti”. I ja mu napišem. “Što sam dužan” - upita.
Ništa moj Vučureviću nitko ovdje ne plaća pa nećete ni Vi! - A odmah mi bi žao što ga ne odvedo na moju spaljenu kuću koja i danas stoji onako kakva je bila i one davne 1991 godine kad je prvu opljackaše i zapališe- na njoj je i počeo rat u B iH!
Samo što to Alija i Alijini ne žele znati i priznati!
Ipak ga priupitah : “ sjećate li se gospodine Vučureviću onog našeg sastanka na Debelom Brijegu?
U jednom trenutku iznenađenje koje je trajalo ne sekundu- dvije, već milisekundu!
Odmah se pribrao i odgovorio: “A moj gospodine doktore svi smo mi bili nečiji mali poslušnici”!
“Ja ne”- rekoh mu a “ako Vi jeste to je onda vaš problem pa se s njim i nosite”.
Na kontrolu nije došao- niti on niti njegov pajdaš koji je došao s njim i imao razloga za tu kontrolu”.
Očito je da nije znao kome dolazi, ali je eto saznao. Ja sam svoju liječničku dužnost obavio, “progutao ježa” kao i prije dvanaest ili trinaest gidina i ostao “pri pameti”- a kako je bilo njemu to on zna, a možda i ne zna, jer kad ti laž preuzme
dušu ostao si i bez duše i bez razuma!

Dubrovnik, 15. rujna 2020.
Zapisano po sjećanju na nagovor moga prijatelja Stipe Puđe

*       *       *

 “SVE JE MOGUĆE OSIM....”

Je li pra-pradjed Baracka Obame ( Američki crni rob) mogao zamisliti kako će njegov potomak useliti u Bijelu kuću i vladati Amerikom? Naravno da nije, ali tko to zna - možda je takvih suludih snova i bilo?!
Je li Lenjin mogao misliti kako će ga nakon desetljeća slave pošto što su ga balzamirali i položili na glavni Moskovski trg s toga trga i izbaciti?
Je li Goring u trenutku najvećeg uspona znao da ga čeka smaknuće nakon procesa u Nurnbergu?
Je li Flaming bio ljut na spremačicu koja nije toga dana počistila njegove posude i donijela mu slavu, a ljudima spasonosni Penicillin?
Je li umiruća majka Karola Woytile znala da će njezino siroče biti nasljednikom Svetog Petra u Rimu?
Jesu li “Ludi Rimski carevi” znali da će nakon toliko stoljeća biti “rehabilitirani”?
Je li pra- pradjed Hrvat- Vojislava Šešelja znao da će njegov potomak mrziti Hrvatsku i Hrvate?
Jesu li roditelji Pusićke i Pilsela znali u što će im se djeca pretvoriti?
Zašto su u jednom vremenu živjeli Sv. Otac Ivan Pavao drugi, kardinal Kuharić i Franjo Tuđman, a ne Sv. Otac Franjo, kardinal Bozanić i Ivo Josipović?
Je li data ista prilika i kako su je iskoristli Tuđman, Milošević, Gotovina i Mladić?
Naravno da je data- nekome da se uzvisi, nekome da se osramoti!
Je li znao Jovan 1943 dok je vodio na smaknuće( kojeg na sreću nje bilo) oca doktora koji će mu evo spašavati ženu od smrti?
Dobro! Ali kakve to veze ima s ovim naslovom? Ima, ima sad će te saznati.
Svjedoci smo ovih dana kako je u Dubrovniku, zbog pomanjkanja liječnika (ili pameti) posao dobio liječnik iz Trebinja, sin paloga borca koji je napadao 1991. Dubrovnik. Inače je gospon doktor nesuđeni gradonačelnik Trebinja kojem iz nekih razloga sugrađani nisu dali povjerenje, (tako se barem po portalima moglo pročitati) ali su mu evo povjerenje dali neki drugi ljudi u nekom drugom poslu i u nekom drugom gradu.
Pitanje je kako će se gosp. doktor osjećati kad mu kao pacijent dođe hrvatski branitelj. Hoće li u njemu doktor vidjeti potencijalnog ubojicu svoga oca, a branitelj potomka ubojice njegovog suborca?
Sve ovo do sada napisano moglo bi u rubriku “vjerovali ili ne”, ali sa spoznajom da se sve izdogađalo s Nečijim znanjem, dopuštenjem i Nečijim planom! Ništa, ama baš ništa na ovome Svijetu nije slučajno. A neće jednoga dan možda i biti da propali gradonačelnik Trebinja bude izabrani gradonačelnik Dubrovnika.
Hoću li ja to gledati “u živo” ili na Božjem ekranu- e ni to ne znam.
Moj pokojni rođak “Fafula” znao bi reći: “sve je moguće osim drvene furune”, a ja dodajem: i ona je rođeni moguća, ali samo za jednokratnu uporabu- a što će pri tome i ona izgorjeti manje je važno. Barem će ti na trenutak biti toplo, a što ćeš se nakon toga smrznuti- e to nije niti malo važno!

Rujan, 2020.

*       *       *

JESMO LI PREVARENI

Naravno da jesmo. Kome to nije jasno, ja mu pomoći ne mogu!
Kako i s čime?
Evo ovako: nakon zasjedanja Drugog vatikanskog Koncila stigla je naredba, a naredbu treba bespogovorno slušati- pogotovo vjernici kada ona dolazi iz Vatikana. Ona je glasila - okrenite svećenika prema narodu, okrenite i njegov oltar, stari sruši. Doduše nigdje takvog dokumenta u pisanom obliku nema! I po cijelome svijetu počeše se rušiti oltari. Ponajviše po selima (a tamo je i najpotrebnije, jer je vjera na selu!). Oni po gradovima ostaše kao “umjetničko djelo”, ali se i tamo onaj prednji dio odlomi i okrenu prema narodu!
Dobro- sad se ja pitam a s kojim ciljem?
Komunicira li svećenik s narodom ili živim Kristom? Komu se žrtva prinosi?Bogu ili narodu? Bogu naravno! Pa što svećenika ne pustite da to čini, a kad bude u Sv. Misi trebalo okrenut će se on narodu!
Uostalom zar Bog nije sveprisutan- podjednako i lijevo i desno i naprijed i nazad i gori i doli!
Upitno je i zašto se miče Križ iz sredine oltara da bi se vidjelo svećenika? Tko je narodu potrebniji? Svećenik ili Bog? Bog! Pa što ga onda mičete?!
Ne, on treba stalno u narod gledati i s narodom komunicirati. Po takvoj logici Bog je u drugom, a narod u prvom planu?!
Poput onog na Trgu Sv. Petra kad novi Papa pozdravi narod ne s “Hvaljen Isus i Marija” već onim “Buona Sera”?!
Možete li zamisliti koje je veselje u Luciferovim redovima bilo dok su se “Koncilske zapovijedi” izvršavale.
Raduje se on i danas misleći kako je Boga
nadmudrio i vjeru Njegovu pogazio, a ne zna kako će se pod nogama naći on i njegovi sljedbenici kojih doduše ima, ali su u svojoj oholosti i zloj nakani u odnosu na Božje djelo minorni, jadni i potpuno nebitni!
Slava Ti Bože i hvala!

  *       *       *

 NEĆEMO VALJDA STATI SAMO NA OVOME

Svjedoci smo žaljenja i isprike Srbima hrvatskih vlasti na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja u Kninu 5. kolovoza ove godine.
Hoćemo li od toga presedana, jedinstvenog u svijetu, na tome i stati ili će mo našim primjerom i neke druge natjerati kako bi nas slijedili? Ne znam! Možda će mo s još jednim potezom aktivirati “ sveopće svjetske savjesti” i primjerom pokazati što bi i oni trebali činiti, a ne čine.
Možda prikupljanjem otpisa ( može ih i Kuščević brojati) tražiti ispriku od turaka za veličanstvenu pobjedu hrvata nad turcima od prije 305 godina i to svaki puta javno prije početka Sinjske Alke “ urbi et orbi” objavljivati!
Možda tim činom natjeramo i Saveznike da se na Dan pobjede nad fašizmom i oni toga dana zajedno s Rusijom ispričaju Nijemcima. Ako ništa onda barem za onih nekoliko desetaka tisuća mrtvih civila u bombardiranju Drezdena.
Možda i Trump uvede obvezu isprike “civilnim pilotima Al Qaide” što im srušiše “Blizance”.
A možda naš primjer dođe i do Vatikana gdje bi se mogla razmatrati mogućnost isprike Židovima što nam razapeše Isusa.
Da, sve bi to jednoga dana moglo biti moguće i izvedivo ukoliko uspješno kloniramo ove naše političare pa ih po svijetu rasporedimo -od Vatikana pa na dalje!

Kolovoz 2020.

  *       *       *

DUPLO VESELJE

Izbijte si već jednom iz tih vaših suludih glava kako će te spriječiti i omalovažiti petog kolovoza moje duplo veselje.
Našu veličanstvenu povijesnu hrvatsku pobjedu i vaš ništa manje povijesni srpski poraz!
Za jedno i drugo zaslužna je vrhunski znalačka politička mudrost Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i beskrajna hrabrost svih hrvatskih branitelja sa svojim sjajnim zapovjednicima na čelu!
I? Tko ste vi da me u tom veselju spriječite? Tko ste vi i da u taj najradosniji dan svakog živućeg hrvata unesete dvojbu i nemir?
Nemir zbog vaših žrtava koje bi trebale zasjeniti sve ono što se u ova tri dana potpuno legitimne, međunarodno priznate i na vojnim učilištima svijeta izučavane- oslobodilačke, neminovne i vrhunski izvedene akcije hrvatske vojske dogodilo.
Podvili ste rep i poraženi, osramoćeni, tužni i ljuti na svoju vojsku i vaše jadne vođe i one u Kninu i one u Beogradu predvođene zločincem Miloševićem i SANU akterima vaše intelektualne vrhuške čije planove u samo tri dana pomrsi hrabrost mladih i mudrost starih!!!
Pokažite mi gdje se je to ikada na Svijetu slavila pobjeda i pričalo o žrtvama gubitničke vojske. Nigdje!
Zar je za očekivati u Dan pobjede nad fašizmom spominjanje desetaka i desetaka tisuća stradalih njemačkih civila u Dresdenu pri kraju Drugog Svjetskog rata? Naravno da nije jer Saveznici taj veličanstveni dan, zbog nedužnih civilnih žrtava suprostavljene strane, ne žele i neće dovoditi u pitanje. Ne! Oni će toga dana oplakivati SVOJE žrtve i slaviti SVOJU pobjedu! Jeste li ikada čuli da su na Crvenom trgu u Moskvi za vrijeme slavljenja pobjede nad fašistima spominjani smrznuti njemački vojnici pred istom tom Moskvom? Naravno da niste i nećete! I tamo su suze samo za svojima i svoja radost!
Pa zašto se onda nemamo i mi pravo petoga kolovoza radovati SVOJOJ SVE HRVATSKOJ POBJEDI i toga dana oplakivati SVOJE HRVATSKE ŽRTVE i ničije više čije god one i ma kakve bile.
Taj dan je - dan što nam ga GOSPODIN dade i što ga HRVATSKI VOJNIK svom narodu podari! Ne dirajte ga i ne umanjujte ga! - jer ga umanjiti nećete niti vi u Hrvatskoj niti oni u Srbiji!
I tako bi trebalo biti- od sada pa do vijeka, ma tko ovu državu vodio i s kime god u tom vođenju u koaliciji bio!!!

Ps.
I još nešto veoma važno. Nemojte slučajno da vam se opet počne motati po glavi što je to i čija je Hrvatska država.
Hrvatska država je država HRVATSKOG NARODA ! I točka! Nema ništa dalje i nema ništa više! TOČKA!!!
A svi oni drugi i drugačiji koji u njoj žive dok njezine zakone poštivaju bit će uvažavani, dobro došli i domaćinski paženi i maženi!

O Danu pobjede i domovinske zahvalnisti i Danu hrvatskih branitelja 2020

 *       *       *

“MIR MIR NITKO NIJE KRIV”

Krilatica iz najranije mladosti kad bi se djeca iz koje kakvih razloga posvađala, a onda pružajući kažiprst prema onom drugom zatražila, pa najčešće i dobila “mir”!
U toj svađi nije bilo niti psovke niti fizičkog nasrtaja, a o krvi da i ne govorimo. Bezazlena dječja svađa s “hapy endom”! Danas smo odrasli ljudi. Naše svađe nisu više bezazlene, a mir se najčešće traži ili na sudu ili u okršaju.
Jedan takav dogodio se je i sredinom 1991. u Hrvatskoj! Ne baš u cijeloj, ali je pogodilo - cijelu!
Bradate spodobe, Anjini sunarodnjaci, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da dolazi Neovisna Hrvatska država, najprije su barikadama ugrožavali hrvatski živalj na tom području, a onda oružanom pobunom počeli ostvarivati san Srba o Velikoj Srbiji. Velikoj i jakoj u kojoj mjesta za Hrvate niti je bilo niti ga je smjelo biti. Jadni, nesretni, goloruki narod uzeo je toliko koliko je mogao u rukama ili na leđima nositi i “put pod noge”. Usput bi kao “dodatak” od bradate spodobe dobio kundak u glavu ili leđa sve dok se nesretnici nisu dohvatili “slobodnog teritorija” i kakve- takve sigurnosti.
Oni što su ostajali doživljavsli su tragedije, užasne smrti i iživljavanja. Gospođo ili gospodična - što li ste već, a najbolje da Vas oslovim s “drugarice” jer taj pojam pokriva široku životnu dob- od omladinke do babuskare sa crvenom zvijezdom na glavi!
E pa drugarice Anja, ovo je kolona koju bi prvu trebalo apsolvirati pa se onda prebaciti na onu Vašu- “traktorsku” u kojoj se moglo vidjeti svašta od domaćih životinja do mrtvačkih sanduka, ali bez kundaka u glavu i leđa- naprotiv s obiljem čokoladnih delicija- valjda je i Vas barem jedna zapala.
Kad imenujemo krivce za onu prvu dobit ćemo odgovor za krivce i u ovoj Vašoj od kojih Vi kao “vrag od tamjana” bježite.
A bježite iz razloga što dobro znate da su krivci u oba slučaja nositelji kokardi i zvijezda petokraka čiji vlasnici ni u kojem slučaju ne mogu biti Hrvati. Ne drugarice Anja- vlasnici su Srbi.
U tiim glavama i pod tim kapama odvijala se je SANU ideja Velike Srbije. Odvijala i jedno vrijeme uspješno i ostvarivala. I dok se ostvarivala nije bilo briga ni Vaše roditelje ni stariju “braću” što se dogodi s onom prvom kolonom. Danas nakon što doživješte i Vi kolonu trebamo SVI suze za vama liti, razumjeti sve vaše strahove i dvojbe, sve vaše tragedije i nevolje, gledajući u budućnost, a svoje kolone zaboraviti i u ljubavi živjeti!
Ne drugarice Anja, prvo ću oplakati onu prvu-moju, pa ako ostane suza (a male su šansa) prolit ću koju i za tu vašu- traktorsku.
Tako to Vi mislite. A vidite ja mislim posve drukčije. Ja mislim da bi Vi drugarice Anja trebali smoći snage, jasno i glasno s te saborske govornice osuditi svoje sunarodnjake za svu patnju koju su priuštili mom hrvatskom i Vašem srpskom narodu. Tek onda će se stvoriti uvjeti za “ljubav i uvažavanje”.
Znam ja drugarice Anja da Vi ovu državu pa i mene ne volite, ali da budemo na čisto- ne volim ni ja vas, ali vas uvažavam.
Zapravo i volim i uvažavam Srbina Peđu Mišića vukovarskog heroja i još 10.000 časnih Srba i njihovih obitelji što su obukli odoru hrvatskog vojnika i hrabro se sa svima nama suprostavili velikosrpskoj nemani i njihovoj fašističkoj najezdi. Njih volim i njih uvažavam! Vas ostale ne moram voliti, ali ću vas uvažavati koliko mi razloga za takvo uvažavanje budete nudili.
Sve drugo prazne su priče koje vrijeđaju i produbljuju jaz što već dugo između ova dva naroda postoji.
A postojat će sve do trenutka kad Vi i svi vaši Srbi ne postanete Peđa Mišić ili jedan od onih deset tisuća!

dr. Jure Burić, Ravno, 1. kolovoza 2020.

  *       *       *

POVREDA POSLOVNIKA I OPOMENA

Nakon održanog govora saborske zastupnice Anje Šimpraga Rašković o “koloni, patnji, suzama, ljubavi i miru” u HDS, zastupnica gdja Karolina Vidović Krišto iskoristila je mogućnost intervencije prigovorom na temelju “povrede poslovnika” i od Predsjedavajućeg- “viteza” Reinera zaradila opomenu!
Je li gdja Vidović imala pravo prigovoriti na “jezik” zastupnice Anje koristeći “povredu poslovnika”- ne znam. “Vitez” Reiner u tom je bolji znalac od mene, a da li je u pravu kad upozorava kako se u HDS MORA samo i isključivo govoriti HRVATSKI- valjda je svima jasno.
Nije to jedina zlouporaba saborske govornice, sjetite se one od prije nekoliko godina kad je jedan visoki europski dužnosnik na svom jeziku bez prijevoda na hrvatski desetcima minuta “silovao” gledatelje Hrvatske televizije i same saborske zastupnike - i ? “Izio vuk magare”. Nikom ništa- opravdanje je bilo nesnalaženje u redovima HTV-a koje je naravno objeručke prihvaćeno!
Doduše nismo se HTV-u ispičali za to “opravdano nesnalaženje”, al’ smo bili i blizu toga!
U čemu je zapravo problem. Problem je u našoj smušenosti, našoj nedoslijednosti i našem omalovažavanju vlastitog - hrvatskog jezika- kojeg bi trebali poštivati i braniti.
U vrijeme dok sam ja bio zastupnikom u HDS (tako se je Sabor tada zvao- HRVATSKI DRŽAVNI SABOR- gdje se je u međuvremenu izgubio onaj “DRŽAVNI” upitajte Račanove “izvršitelje” i Sanaderove, Milanovićeve, .....
“podupiratelje”) vrlo žestoko sam reagirao na nepoštivanje hrvatskog jezika na Hrvatskoj televiziji. Kao primjer uzeo sam
praksu da se svakog gosta na HTV- koji dolazi iz drugog govornog područja pusti nekoliko prvih sekundi kako bi se čuo njegov jezik, a onda bi glas govornika utihnuo, a prevoditelj prevodio na hrvatski jezik sve ono što bi gost izgovorio.
I takva praksa bila je za svakoga osim kad bi se na ekranu pojavio netko iz bivše države. Tad je govornik govorio bez prevoditelja- silujući svojim govorom i svojom ekavicom gledatelje i slušatelje Hrvatske tekevizije. Tražio sam isti status
Beograđanina i Berlinca, Podgoričanina i Londonca, Sarajliju i ......na HTV-u, a to znači : nekoliko prvih sekundi njegov jezik, potom govornika utihnuti a uključiti prevoditelja.
Od mog apela, prigovora, protesta (nazovite ga kako hoćete) naravno ništa, osim podsmjeha mojih protivnika i to onih u SDP-u i onih u HDZ-u.
Doduše “vitez Reiner” tada nije bio u Saboru pa nije mogao niti znati, ali sad jest i morao bi znati, jer njegovo je ne samo braniti ustavno- pravni poredak Hrvatske, već i njezin jezik koji je davno prije “vitezovog” usvojio onaj prije 173 godine (točnije 23. listopada 1847. ) govorom Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Istog tog datuma hrvatski jezik proglašen je službenim u HDS-u!!!
Eto narode moj dobri - nakon 173 godine “vitez” ga “smaknu”!
Zašto? E, to pitajte njega i njegove naredbodavce, a ako odgovora ne dobijete skoknite malo i do Strasbourga tamo sve znaju, pa možda i to!

Ravno, 2. kolovoza 2020.

  *       *       *

RATNA ODŠTETA

Kako se najučinkovitije može izbjeći neki budući rat. Vrlo jednostavno, pogotovo ako si prethodni pobijedio.
Agresora kazniti na način da mora platiti ratnu odštetu državi koju je napao, ubijajući njezine ljude, žene i djecu, uništavajući njihova dobra, infrastrukturu, tvornice, hotele.......!
U Hrvatskoj jamačno ima i te kako kvalificiranih ljudi koji će “u kunu” izračunati kolika je to gomila novca.
Ne fali nam izvrsnih matematičara, inženjera, turističkih djelatnika, gospodarstvenika i svih mogućih stručnjaka za jedan takav obiman posao.
Pa kad ih već imamo što im ne naredimo da to i urade. A kada urade i sve to podastru svom hrvatskom narodu i njihovim političarima onda je na ovim posljednjim da u pravnoj formi upute državama agresorima- a one su poznate- Srbija i Crna gora- zahtjev za obeštećenje, a međunarodnu zajednicu o svojoj potražnji obavijeste!
Međunarodni sud svoje je rekao: i tko je napadač i tko je napadnuti.
Ukoliko bi se ovi zadnji (na političare mislim) oglušili, onda im ove predzadnje (hrvatski narod) treba “navući na kosti” sve dok se ne urazume i podnoseći zahtjev za odštetu to stave i u proceduru. Nema tu milosti, nema sažaljenja za “siromašne susjede”- agresore. Isplata do zadnjeg centa. Ukoliko nemaju, ima novca međunarodna zajednica- ona ista koja ih je u početku sokolila u njihovim krvavim namjerama- pa neka im sada odobre kredite povoljne ili nepovoljne nije me briga. Šteta se platiti mora! Mora se preuzeti i sva briga o obiteljima poginulih o kojima sada Hrvatska skrbi.
Tek tada Hrvatska može Srbiji i Crnoj gori,uz prethodno riješene sve nestale hrvatske ljude u Domovinskom ratu, dati zeleno svjetlo u pregovorima s EU !
Tek tada ovim mangupima izbit će se iz njihovih usijanih glava želja za okupacijom tuđeg teritorija i ubijanjem susjeda.
To bi bio i primjer ostalim “svjetskim mangupima” da se ostave ratovanja i ubijanja. Jer budala najbolje shvati kad je po “džepu” udariš!
Hoće li to biti deset ili stotinu i deset milijardi Eura- ne znam, al’ da je svota pozamašna i da se s njom mogu riješiti svi hrvatski dugovi niti trenutka ne sumnjam.
E, kad tako izravnamo račune slijedi isprika i molba za oprost. Onda će mo biti
izmireni i spremni za neku ljepšu i bolju budućnost.
Do tada dragi moji hrvatski političari
pamet u glavu - tražite što vam pripada-
osim ako vam ta glava služi samo za frizuru, kapu ili kakav osrednji šešir!

Kolovoz 2020

 *       *       *

POTRES, KORONA, POPLAVE......

Potres, Korona, poplave, još samo fale požari, ali oni veći - Neronovi - Rimski, pa da ovaj jadni narod progleda. Ma progledao je narod.
Slijepe su njihove vođe i one u duhovnom i one u “materijalnom”- državničkom pogledu. Nikako im upozorenja doprijet do mozga. A i zašto bi? Lijepo im je. U sigurnim su kućama. Ako im se ona i zatrese, oni će u drugu- bolju i sigurniju. Siti su i zadovoljni ovozemaljskim potrebama, bez samokritičnosti i Božjega straha furaju do daske, pa kud puklo da puklo- njima puknuti neće. Doduše tako oni misle, ali tako nije. Kad li tad li razbit se im se o glavu, jer će računi na naplatu doči. Svakom su pa će i njima.
Razmišljaju li oni ikad o ičemu osim o gazdinom posluhu. Naivno misle sve dok gazdu slušaju za njih problema nema. Možda za njih i nema. A što je s onima koji su ih izabrali ili s onima koji su im dodijeljeni. Gdje su oni u to tužnoj priči?
Nema ih kao i njihove pameti.
Jel’ vam išta znači da vam je glavni grad države i naroda koji vodite zahvatilo nezapamćeno nevrijeme u kojem vam je središte grada katastrofalno poplavilo i to baš na PRVI DAN vladavine nove Vlade?
Ne znači! E vidite meni znači. Nešto poput onog tornja s križem pred vratima nečije spavaće sobe i onog izgona s Markovog trga kad ste morali u neke druge, sigurnije prostore iz kojih će te zemljom upravljati.
Zvoni li vam ovo na uzbunu kako nešto trebate poduzimati i nešto mijenjati?
Što? Pa evo ako vi ne znate znam ja.
Promjenite onu sramnu odluku o ratifikacji Istanbulske konvencije. Ma ne morate ni to. Znam da će vam gazde biti ljute.
Dopustite ukradeni Kuščevićev referendum, pa će narod reći svoje.
Ne morate graditi zavjetne crkve i podizati zavjetne križeve, ne morate ponizno i pokornički javno na koljena panuti pred ONIM kojeg ste nepromišljenom( a zapravo i te kako promišljenom- ako ne vašom, a onda onom vaših gazda) odlukom beskrajno uvrijedili!
Ništa od toga nećete morati, samo dajte narodu da on rekne svoje, a vi ga onda konačno i poslušajte, pa možda drugih opomena do nekog drugog zastranjenja i ne bude!

Ravno, 25. srpnja 2020.

  *       *       *

NIJE ISTINA DA VLAST KVARI LJUDE

George Bernard Show je izrekao nešto što je i te kako na tragu istine.
“Nije istina da vlast kvari ljude! Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast”!
Nije potrebno kroz povijest- od najranijih davnina do ovih danas- nabrajati koliko se sve budala dokopavalo vlasti. Te budale potamanile su stotine i stotine milijuna ljudi, nedužnih žrtava jednog bolesnog uma. I najgore je što svi mi danas i oni od jučer itekako razaznajemo, prepoznajemo takve nesretnike, po nekada ih na izborima i zaokružujemo, a onda se čudimo kako?
Pa jedostavno- zaokružio si ih čovječe, izabrao, sada taj svoj izbor - trpi!
Naravno da su u ovom današnjem dobu tehnike i demokracije mnoge stvari moguće. Od onoga da glasuju mrtvi do onoga da se živima glasovi kradu ili nekom drugom pribrajaju. Ali od kada je “svijeta i vijeka” uvijek je bilo nerazumnih i trpećih. Čovjek ne povjeruje da snažni gladijator čeka hoće li kržljavi jad od cara palac spusiti ili ga podignuti. Gorostas strahuje od kržljavca. Ili iz razloga da bezpogovorno prihvaća carevu volju, ili iz razloga što nije svjestan svoje snage i careve nemoći. Ima car one koji ga štite i njegovu kržljavost brane.
Tako je to bilo u dobima dok nije bilo “demokratskih izbora” i prava glasa.
Danas svi imamo pravo glasa i izbora.
Imamo i obvezu izaći na izbore, ali imamo pravo i “cmizdriti” nad rezultatima.
Ovo zadnje u pravilu je i jedino!
Puna su nam usta kritika i “naknadne pameti”. Puna savjeta i preporuka. Puna analiza i žestokih rasprava, do nekog drugog puta kad opet nećemo izaći na izbore, a ako i iziđemo krivog zaokružiti i opet cmizdriti nad svojom “zlom sudbinom” i usudom što će nas zadesiti.
Bilo bi dobro da ponajprije sebe učinimo boljim ljudima, da se barem ujutro dok se brijemo (ako se brijemo) ili nanosimo šminku (ovo je za žene) pogledamo i u naše oči. Vidimo li u njima iskrenost, vidimo li dobrohotnost i poniznost ili samo želju za kritikom!
Tek tada svijet postaje bolji, “car” pametniji i narod sretniji!

  *       *       *

JEAN MICHEL NICOLIER

U jednom malom simpatičnom kafiću podno Eifelovog tornja u srcu Pariza Jean Michel ispijao je svoju prvu jutarnju kavicu, čekajući prijatelje s kojima je taj ritual iz dana u dan ponavljao.

Ovoga jutra malo je podranio. Loše je spavao i rano ustao, a razlog su sinošnje vijesti koje je na tv - u gledao u svom skromnom domu zajedno sa svojom majkom. Potresle su ga. Iz dana u dan sve gore i gore. Gledao je granatiranje jednog njemu nepoznatog grada u njemu nepoznatoj zemlji. Čudio se hrabrosti golobradih mladića sličnih njemu kako s puškama u ruci prkose sili. I onoj na zemlji s moćnim tenkovima i topovima i onoj u zraku s moćnim zrakoplovima. I u jednom trenutku poželio je biti tamo. U tom nepoznatom i napaćenom gradu i tim hrabrim momcima. Vidio je sebe uz njih, uz njihovu patnju, neizvjesnost, ali i njihovu hrabrost suprostaviti se takvom neprijatelju. Majci nije ništa govorio. Njezina je uzdanica i njezin ponos, njezina sigurnost u starim danima koji će doći. Nije je želio oneraspoložiti, još manje naljutiti, upropastiti joj noć i unijeti nemir. Ali, po svemu sudeći on je odluku već donio, samo će s njom još koju noć u svome gradu prespavati. Imao je potrebu popričati o tome i sa svojim prijateljima, ne da bi i njih na istu avanturu nagovorio, već da bi s nekim svoja razmišljanja razmijenio.

Prijatelji su se počeli po malo sakupljati. Iznenadilo ih je što je Jean jutros prvi, jer inače im se po običaju pridruži nešto kasnije. Među zadnjim je ispijačima jutarnje kave. Jutros je nešto i zamišljeniji. Na njegovom veselom licu nema onog njegovog tako milog i zaraznog osmjeha. Samo šuti gledajući negdje u daljinu. Ostavio je svoje prijatelje u vjeri kako je imao loš san, a je li uzrokom neka djevojka ili što drugo nek’ zaključe sami. No, od toga jutra počeo se zanimati i za taj nepoznati grad i za tu nepoznatu zemlju. Odlazio bi do turističkih agencija, skupljao reklamne brošure čudeći se ljepoti zemlje koja i nije toliko daleko od njegovog Pariza, a za nju nikad prije nije čuo. Divio se ljepoti Dubrovnika, Splita, Plitvica, Snježnog Velebita, Pule, Zagreba, Vukovara - eto baš onoga koji neki čudni bradati ljudi u čudnim odorama i znakovljem koje ne poznaje, ali i zvijezde petokrake koju poznaje- razaraju, ljude muče i ubijaju. Gledao je izbezumljenu djecu i njihove tužne majke kako nekud autobusima odlaze. Suosjećao s njima i poželio im biti blizu. Ma što biti blizu?

Odjedanput ih je poželii braniti, zajedno s njihovim očevima oduprijeti se toj nemani.
Svoje prijatelje zamijeniti s nekim novim mladim momcima iz zemlje koju zovu Hrvatska. Upoznati njihovog vođu, zapovjednika Zadru, da Zadru! Usporedio je njegovo ime s imenom jednog lijepog grada koji zovu Zadar misleći kako je zapovjednik Zadro baš po njemu i ime dobio.
Listajuću stranice brošura počeo je tu zemlju upoznavati, diviti joj se i u nju se polako zaljubljivati. Vidio je sebe na svakoj od tih stranica i poželio i on biti njihovim vlasnikom. Sad je prilika- idemo tu ljepotu obraniti s tim hrabrim ljudima se zbližiti, pa i Hrvatom postati. Što onda- nitko mi moju Francusku neće ukrasti, a ja ću s novom Domovinom i njezinim ponosnim i hrabrim ljudima biti zadovoljan i beskrajno sretan.
“ Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje” - izgovorio je svojoj majci Jean Michel i u srpnju 1991. uputio se vlakom za Zagreb. Tamo se priključio HOS-u! Neustrašivim - Hrvatskim Obrambenim Snagama!

S tim znakom HOS-a i porukom ZA DOM SPREMNI ispustio je dušu na Ovčari s 20.og na 21.og studenog 1991 pretučen i izmučen zajedno sa svojim HOS- ovcima. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Zemlja za koju je život dao još ne može obilježiti njegovo počivalište, ali mu se iskreno i ponosno može zahvaliti:

Dragi naš Jean Michel Nicolier ti si osim divlja trava i naš hrast, ponosit i snažan baš onakav kakvog vidimo i danas u Šestinama na nadgrobnom spomeniku Tvog uzora Dr Ante Starčevića. Eto dragi naš prijatelju i danas si Ti mogao bezbrižno ispijati kavice u svom Parizu sa svojim prijateljima, svojom ženom i djecom, svojom majkom, ali Ti si izabrao nešto posve drugo. Ti si umjesto ugode izabrao žrtvu. Žrtvu na koju su neki čudni ljudi, koji su dok si Ti ovu zemlju branio na nekim drugim mjestima i nekim drugim državama uživali - pljunuli i Tvoju žrtvu obezvrijedili.Sam o što ne znaju kako kukavelji heroja obezvrijediti nikada ne mogu!!!

 *       *       *

Tko je kriv za herojsku Generalovu smrt ?

Mi smo krivi!
Mi Hrvati !- i ovi u Hrvatskoj
I ovi u Herceg Bosni!
Na stranu ova svjetska kukavelj koja nikad nije imala ni razumijevanja ni ljubavi za ovaj kroz stoljeća napaćeni Hrvatski narod.
I od njih ništa drugo nismo mogli ni očekivati.
Zar je netko u Britaniji imao grižnju savjesti zbog desetaka tisuća pobijenih na Bleiburgu?
Zar ih je grizla savjest što su po njihovim zemljama likvidirali Hrvate.?
Zar ih je bilo briga što je u ovom Domovinskom ratu vojna sila navalila na goloruki Hrvatski narod?
Kao video igre doživljavali su tragediju Vukovara, Ravnog, Škabrnje, Dubrovnika, Gračaca,Viteza .......
Isti oni iz fotelja u svojim luksuznim domovima koji nam danas sude gledali su strahote i ostajali nijemi.
Zato su danas glasni kad treba suditi i prosuditi, kad svoje komplekse mogu liječiti na normalnim stasitim, pametnim i moralnim ljudima.
I to bi nam valjda trebalo biti jasno.
Tu iznenađenja nema.
Ali iznenađenja i te kako ima!
Ima ga među nama. I onima na Hrvatskoj televiziji - koja u ovih 13 godina uzništva ponosnih Hrvata iz "dijaspore"dade prostora stotinu puta više kućnim ljubimcima nego njima.
Gay paradama - nego njima
I svim ostalim izopačenostima- nego njima!
Za sve i svakoga našlo se prostora osim za "neke tamo divljake iz Hercegovine".
Možda im je bilo i drago ?
Možda su priželjkivali da nas SVE strpaju u Haag i tako riješe "Hercegovački problem" u Hvatskoj ?
Neki od njih možda danas i liju suze ili iz samilosti ili one lažne.
Samo nas molim vas nemojte žaliti.
Ostavite vaše suze za vas- trebat će vam!
A tek Hrvatski političari.
Što su oni radili, barem oni od kad su uznici dragovoljno otišli put Haaga.
Još sam sa Saborske govornice
2000 godine upozoravao i tražio
odgovornost Stjepana Mesića ondašnjeg jadnog predsjednika kad je otvarao arhive i nudio ih bjelosvjetskim ništarijama - samo uzmite što hoćete i koliko hoćete.
I ? Tko mi se pridruži, tko povjerova,
tko osudi takvo ponašanje onoga što mu je zadaća čuvati, a ne davati nešto što je Državna arhivska tajna - tajna poput one u Londonu iz vremena događanja u Bleiburgu ......!
Manolić stari udbaš koji Hrvatsu uvažava samo ako se u njoj njega pita, a o njegovom svjedočenju u Haagu moglo bi se puno toga reći.
Vesna Pusić javno optužuje vlastitu Domovinu da je agresor.
Ivo Josipović u Izraelu ukazuje na "Ustašku zmiju" u svojoj Domovini!? a u Sarajevu žali zbog " loše politike u 1990 oj."
Pa nisu to bili klošari - i oni bi sigurno bili obazriviji prema Domovini u kojoj žive- več dva predsjednika Hrvatske države, jedna ministrica vanjskih poslova, jedan predsjednik Sabora....
Što su neupućeni suci i ratne neznalice mogle više dobiti - nego li dokumente od najviših predstavnika vlasti koji svoju Domovinu sami optužuju .?!
E da je samo to !
Što učiniše sve hrvatske vlasti do ove danas - da bi pomogli herojima i onima koji naše heroje brane.
Kakvu im pomoć dadoše i što njima i njihovim obiteljima učiniše kako bi ovu trinaestogodišnju Golgotu lakše preživjeli.
Što se ne pobrinuše naći međunarodne vojne stručnjake koji se razumiju u način ratovanja i prava na obranu jedne suverene države.
Mozda su oni sa svojim argumentima mogli uvjeriti neznalice? Znam to košta. Taman posla još na te divljake i novce trošiti?!!
Uzalud je General pronalazio i na sve moguće načine dobivao dokumente, dakle argumente, pisao i u knjige uveziva - kad ih izvjesna ministrica gospođa Obuljen prozva - ŠUNDOM! Lije li i ona za njim danas suze ?- sumnjam.
Nije to ŠUND! Mnogi od vas su ŠKART! Ljudski škart nevrijedan pisanja.
Nije dovoljno konzuli moji jednom mjesečno ili tjedno otići u zatvor posjetiti ih.
Nije dovoljno ministri naši otići tek pred presudu vidjeti ih. Da sam kojim slučajem ja bio na njihovom mjestu nikad vas primio nebi.
"Ne treba nam vaša varava gesta.
Za takve geste kod nas nema mjesta"
Svega toga jamačno je i pokojni General bio svjestan !
I nije mu bilo lako!
Volio je on svoju Državu
Volio je iskreno i beskrajno
pa je uvazavao i njezine čelnike ma kakvi bili.
Jedne zgode dok smo bili u Mostaru na jednom sastanku
( naravno dok je još bio na slobodi) oko nekih nemilih događanja u Domovini. ja iznerviran naljutih se pa nešto rekoh i na Državu.
Unio mi se u lice i odlučno, oštro, ali prijateljski reče " Prika - nemoj više nikad, ali nikad ništa reći loše pa i u najvećoj ljutnji na HRVATSKU DRŽAVU, možeš na ljude koju je vode, ali na DRŽAVU - nikad !
To je naša SVETINJA! koju smo dočekali i stvorili" !!!
I nisam!
I neću!
Jer nije ni ON!
A imao je razloga, i te kako ga je imao.
I koja je pouka i poruka iz sve ove tragedije:
Za ove u Hrvatskoj: imajte više hrabrosti, pameti, ljubavi i razumijevanja za svoje sunarodnjake u Herceg Bosni,
jer oni vas i našu državu beskrajno ljube!
Za ove u Herceg Bosni: vama više pameti ne treba, ni hrabrosti -jer svega toga u obilju u svojim genima nosite - budite samo DOSLJEDNI I POŠTENI !
Počivaj dobri čovječe u miru u svojoj Hrvatskoj koju si toliko volio!!!

Ravno, 1. Prosinca 2017.

 *       *       *

OPROST

Nedavno sam dobio poruku u kojoj je obznanjeno pismo nepoznatog svećenika o mučenju i ubojstvu djevojčice Friede Paulitsch 17. svibnja 1945. godine u blizini Bleiburga - mlade Slovenke kojoj se od toga datuma gubi svaki trag. Anonimni svećenik koji je radi ispovijedne tajne morao na ovakav način obavijestiti obitelj o načinu kako je mlada Slovenka završila svoj život napisao je pismo otišao do Klagenfurta i na kolodvoru u poštanski sandučić ubacio pismo na ime gospođe Marije Paulitsch ne znajući da je to upravo majka nesretne djevojčice. Njezin ubojica na času smrti imao je potrebu pozvati svećenika, ispovijediti se i vjerojatno pokajati za stravičan zločin koji je počinio.
Djevojčicu su nakon što je odbila biti dio partizanskog šljamo silovali- njih 42 partizana potom izmučenu odveli u šumu i ubili, raskomadali i pojeli u gulašu?! Pokajnik je bio njezin ubojica.
Eto to je samo jedna od groznih smrti koja je u to vrijeme zadesila mlade Slovenke. Hrvatice.....!
Svi ti zločini bili su pod znakom krvave zvijezde petokrake, koja na žalost još uvijek stoluje po Kumrovcu, Zagrebu, Sarajevu, Vukovaru......
I nitko je se ne stidi. S njome se ponose, njoj nitko ništa ne smije!
I pored osude Europske komisije....
Briga njih za osudu! Ona je tu među nama, živa i neugrožena, sve dok na čelna mjesta naše Domovine ne dođu ljudi koji nisu ni po kakvom osnovu slijednici te nakaze od simbola.
Moralo bi se iznaći načina kako petokraku zabraniti, kako Titu osuditi i kako konačno s jednim svjetskim zlom za svagda obračunati.
To je nešto što je u našoj “nadležnosti” i što bi jednoga dana mogli i učiniti.
Nadam se da i hoćemo!
A sad o nečem što u našoj “nadležnosti” nije i što pored svega teško i razumijemo i prihvaćamo. Radi se naime o oprostu ovom i ovakvim monstrumima koji bi nakon ispovijedi i pokajanja mogli lako dobiti ulaznicu za raj!
Zašto? Pa ima li pakla i ako ima tko će u njemu uopće završiti?
Hoće li majka male Friede morati gledati lice njezinog mučitelja kao što na ovome svijetu danas po Vukovaru gledaju majke
mučitelje njihove djece?
O Bože moj! Tvoja dobrota za nas slabašne vjernike je ponekad teško i shvatljiva i prihvatljiva, ali Ti vjerujemo i znamo da je sve što radiš ispravno i dobro.
Svejedno Te molimo- obilježi ove nesretnike i ne dopusti im da se tamo gori šepire i bahato ponašaju misleći kako su samo dvije riječi - “kajem se”- dovoljne da se sve zlo na ovome svijetu koje su počinili izbriše!

Ravno, 17. svibnja 2020.

 *       *       *

OVCE

Nedavno su ovce “prošetale” trgovima i ulicama Madrida. Stari je to srednjevjekovni običaj koji se svake godine nekako u ovo vrijeme ponavlja aludirajući na selidbu ovaca za pašom iz jednoga dijela Španjolske u drugi.
I- to je danas senzacija- turistička atrakcija. Zamislite stado od 2.000 ovaca i stotinjak koza- neviđen dogođaj vrijedan divljenja koji će mnogi portali i tiskovne agencije prenijeti.
A zaboravljate da se samo u Hrvatskoj dnevno (izuzev ove Corona krize) kreće stado od nekoliko desetaka pa i stotina tisuća ovaca. Samo što su naše naprednije i pismenije. Naše uz ostale “marifetluke” čak i glasuju! Dovode i odvode garniture na vlasti, naše šalju poruke Svijetu o mnogim svjetskim i inim problemima, naše znaju kada treba i zašutjeti, naše bleje obično kad im je kasno i kad od blejanja koristi nema, kad im blejanje samo škodi. Ali i ne bleje one uvijek isto, već od dana do dana, danas ovako sutra onako. I naše šišaju ali ne jednom godišnje i ne oštrim već tupim škarama ( oštre su za malo plemenitije pasmine) već na dnevnoj bazi i po potrebama. I naše ne hode za pašom, naše samo paradiraju i zagađuju gradske ulice, jer bi trebale svojim brabonjcima gnojiti ledine, a ne “uljepšavati” asfalt!

Svibanj, 2020.

 *       *       *

MISA ZA DUŠE UMRLE

Hajde vi moji partizani prvo nešto naučite o vjeri i misama, pa onda kritizirajte, savjetujte i komentirajte. Naime već danima slušam kako pojedinci daju potporu Sarajevskom Kardinalu Puljiću i održavanju Svete mise u subotu 16.5. 2020 u Sarajevskoj Katedrali za sve žrtve Bleiburga, dok ga drugi u puno većem broju napadaju! Samo mi nemojte još reći da žrtava nije bilo. Doduše o njima se do rušenja Berlinskog zida moralo šutjeti. Majke su svoju djecu stradalu na Bleiburgu u tišini svoga doma oplakivale pazeći da im se jecaji ne čuju, jer se za “zločincima” nije smjelo niti plakati. A onda je došlo vrijeme kad se o svim tim strahotama progovorilo. Počele su izlaziti “djela na vidjela”, napisano je tisuće stranica tog strašnog zločina koji se eto u ovim vremenima osporava. Valjda u želji da se vratimo u ta zla vremena koja su na njihovu žalost za svagda otišla.E sad ovi koji daju potporu Kardinalu uporno naglašavaju kako je to misa za NEVINE LJUDSKE ŽRTVE!
M i s e s e  g o v o r e  z a DUŠE UMRLE, bez obzira jesu li one nevine ili krive. Uostalom za one krive su i potrebitije, ukoliko znate što misa uopće znači. Valjda je takav izričaj u interesu ne zamjeranja vlastodršcima, a da se i s Crkvom ostane u dobre. Nikad nisam čuo za misu u kojoj se spominju zasluge ili loši čini umrlog. Taj je sa svojim grijesima već na sudištu, a mi mu s “ovoga svijeta” pomažemo koliko možemo kako bi izmolili milost za njega i njegove grijehe kod Gospodina, pa da mu kaznu ako ju je i zaslužio- umanji i duši mu olakša. Nego vama koji Kardinala kritizirate i koji mu branite održavanje Sv . Mise bilo bi bolje da uplatite koju i za “ljubičicu bijelu” jer mi se čini da i nije baš u nekoj milosti kod Gospodina. Možda mu i pomogne?! U tom slučaju Božjoj dobroti ne bi bilo kraja! A vi koji Kardinala branite naučite da je svaka Sv.misa za pokojnike zapravo misa za NJEGOVU DUŠU (bio on nevin ili kriv) bez obzira je li vlasnik te duše Ante, Jovo, Mujo, Ramo,David, Hans ili netko treći!
E kad to shvatite lakše će mo i mi na ovoj napaćenoj Zemlji međusobno komunicirati i bolje se razumijevati!

Svibanj 2020.

  *       *       *

SPIRALA ZLOČINA

Stjepan Radić i Đuka Matić, njihovi nećaci i njihove zle sudbine

Još za života ovaj simpatični narodni tribun zadobio je naklonost i povjerenje hrvatskog čovjeka - intelektualca, radnika i poglavito seljaka . U njemu su ljudi prepoznali vođu koji bi mogao ostvariti njihovu stoljetnu želju za Hrvatskom državom što nestade u prohujalim stoljećima nakon sloma slavnog Hrvatskog kraljevstva . Nije bilo Hrvatskog doma čiji zid nije resila slika ovog Hrvatskog velikana.Nakon gnjusnog zločina u Beogradskoj skupštini (u kojoj je narodni zastupnik Puniša Račić hicima iz pištolja ubio i smrtno ranio Hrvatske zastupnike -Stjepana Radića i njegova nećaka Pavla). Stipičine slike postale su skoro pa obvezne u svim Hrvatskim domovima). I onima u Lici, Hrvatskom Zagorju, Istri, Dalmaciji, Slavoniji, Herceg Bosni ... svugdje "gdje Hrvati dišu ". U veličanstvenom sprovodu u Zagrebu (kakav se ponovio jedino Prvom Hrvatskom predsjedniku Dr Franji Tudmanu ) Hrvati se oprostiše od svog velikana i položiše ga u arkade Mirogoja.
Njegov grob postade mjesto hodočašća Hrvatskih domoljuba.
On to ostade i u vremenima kad su nakon poraća, pa sve do sloma Jugoslavije 1990.-e doušnici skriveni u zelenilu ili iza drugih grobova revno zapisivali hodočasnike - otvarajući nove ili popunjavajući stare udbaške dosjeje.
Ista slika i isti zanos bješe i u kući Matićevih u malom pitoreksnom selu Dubljanima na rubu Popova polja u Hercegovini.
Ljudi su se nakon napornog cjelodnevnog rada u polju vraćali u svoje domove i uz upaljenu svijeću i sliku Majke Božje na zidu uz koju je bio i njihov idol Stjepan Radić, Bogu molili i zahvaljivali na proteklom danu i daru.
Stipica je bio nekakva ovozemaljska nada u bolje sutra ove Hrvatske zajednice okružene drugim narodom i drugom vjerom.
Jednog dana godinu i nekolika mjeseca prije Drugog svjetskog rata u kucu Đuke Matica u Dubljanima dođe neki Ratković - Srbin iz Ljubinja s očitom nakanom provociranja. Čim je ugledao Radićevu sliku - slomi je i ljutito baci ispred Đukine kuće.
Đuka ja bio naočit, jak čovjek, ponosan seljak koji preko tog poniženja nije mogao preći - zgrabi Ratkovica za prsa, podignu ga i baci tamo gdje Ratković baci Stjepana.
Od siline pada Ratković slomi nogu ....Jedne noći (točno godinu dana nakon onog nemilog dogođaja) netko pokuca na vrata Matićevih. Zove Đuku da izađe.
Izlazi Đuka, ali s njim i njegov nećak. Neće pustiti strica da sam po noći odlazi nepoznatim došljacima.
I ......ne vraćaju se. Čeljad zabrinuta, ali se nitko ne usuđuje u mrklu noć za njima. Ujutro čim se svanulo idu ih tražiti i nađu obadvojicu ispod kuća kraj polja -( tamo gdje je kasnije izgrađena zgrada "Ekonomije" ) - zaklane .
1943. godine i Matići i svi ostali Hrvati iz Dubljana morali su napustiti svoje selo u koje se nikad više nisu vratili.
Pojedinci koji bi se i odlučili vratiti bili su izloženi prijetnjama, pa kad i one nebi uspjele minirali su im čatrnje ( spremišta kišnice) -a bez vode se ne može.
Od mnogih znamenitih Hrvata rodom iz Dubljana spomenuti ću samo dvojicu: Dr Đuru Vukosavića poznatog i uvaženog Zagrebačkog šefa kardiologije u bolnici "Sestara milosrdnica".
I akademika Božu Matića predsjednika akademije B i H.
Godine 2007. ravanjski svećenik Don Pero Pavlović obnovi porušenu katoličku crkvu u Dubljanima, a na svečanoj Svetoj misi koju je predvodio biskup mostarski msg Ratko Perić i u svojoj propovijedi jasno naznačio sve zlo što zateče Dubljance i Dubljane, ali i nadu s porukom mira i oprosta - stotine izbjeglih Dubljanaca i njihovih potomaka u toj vjeri molilo je i Bogu zahvaljivalo na tom svečanom danu i Božjem daru.
Bilo je tužno gledati sijede glave i pognute starice kako sjetno obilaze ruševine u kojima su rođeni i dobar dio života proživjeli, uzimajući kamen kao uspomenu prohujalog vremena s vjerom da je spirala zla konačno završila.
Spirala u kojoj eto svoj život na oltar Domovine položiše Stjepan Radić i njegov nećak Pavle za ideale u koje su vjerovali i Đuka Matić i njegov nećak koji su ovim velikanima vjerovali.

Ravno, 2018.

Ps.
Mislim da je Stole Đukin sin!

  *       *       *

U MOJE I TITINO VRIJEME

Kad je davne 1971-2 godine Marijan Matković na kazališne daske postavio predstavu "General i njegov lakrdijaš" u kojem se ismijava, omalovažava i vrijeđa Nikolu Šubica Zrinskog, a njegovu junačku pogibiju pretvara u lakrdiju onda je slijed događanja bio ovakav.
Netko od nas studenata vidio je ili čuo za nju i nekolicini nas prenio o čemu se zapravo radi.
Reakciju nije trebalo dugo čekati.
Nakon jedne utakmice na Dinamovom stadionu u Maksimiru pao je dogovor.
Nas tridesetak kupilo je najjeftinije karte - one na galeriji.
Lože su bile za gospodu "dubljeg džepa "
U njima su bile i delegacije iz drugih republika ondašnje države sa Savkom Dabčević Kučar na čelu.
Valjda su svi došli ba bi uživali i oduševili se " umjetnošću".
No dobro -"licentia poetica", ali intendant Škiljan zasigurno ne bi upriličio nešto slično npr. da na scenu izvede druga Titu napirlitanog i u pidžami uoči bitke na Sutjesci?!
Naš naum je bio prekinuti tu lakrdiju od predstave (mada je Fabijan Šovagovic bio glavni lik- a i s njim smo naknadno u birtiji imali jedan ugodan razgovor).
Znali smo što nas čeka , ali smo i odlučili - i tu uzmaka nema.
Predstava mora biti prekinuta.
I prekinuli smo je!
Na naše oduševljenje i tugu onih u ložama, mada smo po reakcijama vidjeli da je dobar dio publike odobravao naš bunt, ali se miješali nisu
Naravno mi nemamo izgubiti ništa do li slobode, a oni ?!
Epilog je desetak pritvorenih.
Kazne su se svele na prekrsajne, a na koncu spretnošću odvjetnika i one ukinute.
Lijepo je bilo spoznati da studente Zagrebacki odvjetnici brane besplatno i rado.
Ima i jedna zgoda s Krležom u tom našem studentskom buntu.
Naime, otišli smo do njega u njegov dom tražiti neku vrstu zaštite, a on je onda nazvao Marijana Matkovica i rekao mu: " što se to događa , dok sam ja pisao drame zatvarali su glumce, danas vama zatvaraju publiku".
Pripominjem da se s istom predstavom otvarala kazališna sezona u Beogradu.
Jedan dobar članak o tom dogodaju napisao je i objavio najžešći od nas moj prijatelj prof. dr Šimun Krizanac.
Eto tako je to bilo u komunizmu pod diktaturom, a danas?
Danas nema diktature, nema komunizma, sloboda i demokracija i na daskama i u ložama, a u narodu i onom studentskom i onom urbanom
apatija - apatija koja zabrinjava
Zato i jesu na sceni kojekakvi Frljići i Ljuštine. Zato i jesu vulgarnosti i teror pisane i izgovorene riječi dominantne u Hrvatskom javnom i kulturnom životu. Zato redatelji bez srama i straha ubijaju do sada riječima i na kazalisnim daskama, a u budućnosti možda i stvarno, čestite Hrvate s kojima bi se trebali ponositi.
Iz istog razloga i s istim ciljem vrti se na ekranima HRT-a uradak "Ministarstvo ljubavi".
Ovog drugog (Ljuštinu) dobro znam (a vjerojatno i on mene) još iz studentskih dana u studentskom domu Šarengradska dok je bio kao miljenik partije i srpske politike na suprotnoj strani, a čini mi se (ma ne čini mi se -znam)da je na suprotnoj i danas.
Neka, neka moji Frljići i moji Ljuštine možete kako hoćete, ali ne možete do kad hoćete.
Doduše to neće ovisiti ni o mom pisanju ni o ljutnji naroda, vec jedino o izborima u kojima će birači prepoznati stranku i ideju koja će ovom jadu stati na kraj.

Ravno -Dubrovnik, Siječanj 2018.

 *       *       *

POBAČAJ

U ovim mojim krajevima Južne Hercegovine jos dok sam bio dijete mogao sam čuti kako su neke: “Mara”, ”Ana” ....... bile u Dubrovačkoj bolnicu “ na češćenju! Tek kasnije sam saznao da je zapravo išla pobaciti - napraviti abortus, riješiti se neželjene trudnoće!
Već tada se taj zločin nastojao prikriti imenom koje ne osuđuje, koje ne zabrinjava i ne daje osjećaj odgovornosti: pa za Boga miloga zar “čišćenje” samo po sebi nije nešto lijepo. Zar nije lijepo prljavo očistiti i prljavoga se riješiti.
Tako su i onaj koji je “ čistio” i ona koja je “očišćena” i dalje imali “čistu” savjest živeći u uvjerenju kako su napravili nešto dobro, a ne gnjusni zločin.
A za svaki se zločin treba i mora odgovarati.
Pitanje je samo gdje i kog koga.
Ovozemaljski sud rijetko će gdje izreći prikladnu kaznu, naprotiv oslobodit će ženu svake krivnje uvjeravajući je da nije napravila ništa nečasno i nezakonito.
E upravo je poanta na ovom “nezakonito”.
Jer ako pobačaj staviš u zakon kao dopušten i nekažnjiv onda ga bez posljedica možeš izvesti i bez grižnje savjesti živjeti znajući da se o zakon nisi ogriješio.
Zato ga se nikad ne bi trebalo ozakoniti, nikada pristati zločin proglasiti normalnim i nekažnjivim bilo po vjerskim ili svjetovnim mjerilima.
O ovim prvima svoje će reći Crkva i to je manje - više znano, jer Crkva priznaje “život od začetka”, a kako i ne bi kad u ovoj eri tehnologije na ekranu može čuti otkucaje srca bebe stare niti dva mjeseca i to potpuno jasno s EKG om. kao u odraslog zdravog čovjeka samo ubrzanijom!
Dakle dijete veliko kao dio nokta maloga prsta već ima srce koje kuca, koje se na ekranu suvremenog ultrazvučnog aparata vidi i bilježi njegov EKG !!!
I crkva osuđuje ubijanje tog malog nemoćnog, ali živog stvorenja koje po svjetovnim zakonima već tada ima pravo na naslijeđivanje ovozemaljskih bogatstava, ali eto po istim tim zakonima nema osnovno ljudsko pravo - pravo na život!
Za takav grijeh Crkva predviđa i kaznu: kaznu pokore i odluke da takav zločin žena više nikada ne ponovi, da se za taj čin pokaje.
Pa zar Spasitelj nije među nas ljude došao upravo radi takvih, a ne radi pravednika.
Ozakoniti ovozemaljskim zakonima abortus znači izravno biti upleten u spiralu zločina, pa će uz ženu istu, a sasvim sigurno i veću krivnju imati izvršitelj i zakonodavac, onaj koji je ovo obojstvo svojim zakonima ozakonio.
S ovim osjećajem morali bi se znati nositi i na pameti ga imati svaki saborski zastupnik joji će jednoga dana nedaj Bože dignuti svoju ruku za “abortus kao nekažnjivi čovjekov čin”- nekažnjivi i za počinitelja i za ženu koja taj čin traži i dopušta.
Vode se desetljetne raspre oko ukinuća smrtne kazne za neviđene zločine koji je čovjek počinio, a prihvaća se kao nekažnjivo ubojstvo djeteta koje nije napravilo nikakav zločin, koje bi možda jednoga dana bilo neki novi Tesla, Einstein, Mozart, Ivan Pavao ||., Marija Curri......
I nemojte se truditi tražiti u Bibliji piše li nešto o abortusu ili ne piše, osuđuje li se taj čin u Bibliji ili ne osuđuje,
Danas imate znanstveni dokaz od kada je dijete živo biće. Danas imate mogućnost već u petom tjednu života VIDJETI i ČUTI to malo
slatko srce, pa kad odlučite ubiti njegove otkucaje spremi se i ti ženo i ti izvršitelju i ti Saborski zastupniče taj zločin primiti na svoju savjest, u svoje srce (ako nešto od ovoga uopće i imate)!
A možda bi prije odluke jednoga dana u Saboru trebali upriličiti izravni prijenos (to je danas tehnički jednostavno izvedivo) jednog
takvog ubojstva (abortusa) s prikazom kako to srce lijepo radi i kako ga izvršitelj gasi!
Bilo bi morbidno, ali za spašavanje u budučnosti tisuće tisuća tih malih srca možda i učinkovito!
Čovječe- u kojim god vremenima živio i na kojim god prostorima obitavao, imaj na umu da se BOŽJI zakoni moraju poštivati, a svi oni koji te zakone krše, ako li ovim zemaljskim i umaknu Božjim jamačno umaknuti neće.

Veljača 2019.

 *       *       *

ŠTO BI BILO DA JE BILO

Možete li zamisliti što bi bilo da je kojim slučajem 1991. godine umjesto Svetog Ivana Pavla Drugog u Vatikanu sjedio Papa Franjo
- ovaj današnji -Bergoglio!
Ne možete!
Evo ja ću vam pomoći.
Doduše - do nedavno moja pomoć bila bi jalova i neuvjerljiva, ali nakon današnjih vijesti u kojima Papa Franjo daje “Urbi et orbi” do znanja da će kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca pričekati, jer patrijarh Irenej koji je “jako dobar patrijarh” nije sklon kanonizaciji hrvatskog kardinala- mučenika, ona je suvisla i izvjesna.
Drugim riječima kanonizaciju će dočekati neki drugi Papa, a skoro je nemoguće očekivati kako će to učiniti On - Papa Franjo.
“Ima tu nekih upitnosti političke naravi na koje treba dobiti odgovore” - reče Papa, a ni Franjo ni Irenej neće” griješiti duše” pa ne sveca proglasiti svetim.
E moj Papa Franjo, pitati danas (2019.) patrijarha Irenej o kanonizaciji Stepinca isto je što i pitati patrijarha Pavla o priznanju Hrvatske države 1991. godine !!!
I sad zamislite da je Papa Franjo bio u Vatikanu 1991. umjesto Sv. Ivana Pavla Drugog. Sasvim sigurno bi tražio pomoć i odgovor patrijarha Srpske pravoslavne crkve (koja je glavni ideolog Velike Srbije i vinovnik svih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu) o priznanju Hrvatske. Odgovor bi bio poznat i naš vrli Sveti otac Franjo Hrvatsku nikad ne bi priznao - htjeli vi to priznati ili ne.
Vatikan ne da ne bi bio prvi u priznanju, on je ni do današnjeg dana ne bi priznao, kad cijeli vrh pravoslavne crkve i danas proglašava Hrvatske biskupe ustašama!, a to do Papinih ušiju dolazi i to Papa čuje i sluša!!!
Očekivati je, ako se već drži do Patrijarhova mišljenja da Vatikan počne Hrvatske biskupe sankcionirati.
Naravno ne bih se čudio, pa kad je nedavno Papa Franjo izjavio muslimanskom imamu da su im religije iste - sve je moguće.
Čuj molim te iste religije?!
Svašta !!!
Ma zapravo ništa!!!
Pa dragi naš Papa Franjo kako iste kad ti isti negiraju Isusa Krista kao Boga, on je po njima u ravni s Muhamedom- prorok i ništa više ?!
Onda ste Sveti Oče i vi i Imam- isti!
Samo što smo onda mi - mali skromni vjernički puk?!
Evo rodio sam se kao Hrvat i katolik - Rimokatolik - hoću li u toj istoj vjeri i umrijeti više ne znam, jer bude li tada Papa Franjo na kormilu - sve je moguće ?!

Zagreb, 8.svibnja 2019.

 *       *       *

SOTONA KUPUJE

( Nakon odluke u Australskom parlamentu o istospolnim brakovima i redefiniciji braka kao zajednice - ne više muško i žensko već- DVIJE OSOBE)
Sotona (i ovaj Sotona i ova Sotona-I muško i žensko ?!) kupuje.
Hoda po svijetu i - kupuje. S punom vrećom novaca na leđima svih mogućih valuta, dionica, mjenica, obećanja ....kupuje ljude,kupuje sela, kupuje gradove, kupuje države, kupuje kontinente.
Evo čujem nedavno je kupio cijelu -cjelcatu Australiju.
Da dobro vidite -cijelu Australiju sa svim mogućim potrebnim dokumentima za tu kupnju.
Pribavio je 146 od 150 mogućih ruku u australskom Parlamentu.
A da bi bio još uvjerljiviji prethodno se pobrinuo da na referendumu dobije čak 63 % glasova birača !!!
I sve je po pravu i pravilu- niti jedne griješke.
Australski najveći dužnosnici ponosno izjavljuju da je konačno pobijedila - ljubav!
Ha ljubav!!!
Prije bi rekao da je pobijedio užitak, jer za ljubav treba imati nešto malo više od užitka.
Dobro neka mu i neka im bude.
"Sami pali, sami se ubili "!
I sve bi bilo dobro da od tog pada nije i nama zazvonilo u ušima .
Je li nam i otvorilo oči?
Hoćemo li i mi tim putem u "Svijet ljubavi"- ili ćemo radije ostati u ovom našem starom tisućljetima "učmalom" svijetu zdravog razuma Božijih, a i prirodnih zakona?
Imam osjećaj da se preživjeli Aboridžini imaju još jedan razlog ne veseliti takvoj odluci (ako i njih nisu kupili), računajući i onu kad ih je "bijeli čovjek " satrao, njihovu zemlju okupirao i sveo ih na rezervate u kojima su do danas.
Nenormalno likuje nad normalnim !
Zli likuje nad Bogom!
"Evo Ti ! - kupio sam Tvoje stado, kupio njihove duše, kupio njihov zdrav razum, kupio Tvoju ljubav koju si im usadio i zamijenio je s mojim užitkom. Kupio i njihovu djecu i njihovu budućnost. Njihov život i njihova sudbina od sada je u mojim rukama.
Ja za razliku od Tebe ništa ne zabranjujem, ja ne kažnjavam, ja samo iz dana u dan samo nagradujem njihovu odanost i njihovu spremnost zamijeniti Tebe samnom. I što Ti još treba da bi shvatio i potpisao kapitulaciju. Ma ne moraš svoj potpis staviti na papir u nekom vagonu ili dvorani - meni je dovoljno da samo klimneš glavom i složiš se s ovim što sam sada izgovorio"
Iz vedrog neba punog zvijezda samo se začu gromovit glas.
"APAGE SATANAS"

Ravno, 8. prosinca 2017.

  *       *       *

ISTUP IZ STRANKE HDZ-a

Volio bih da ne budem u pravu, ali već vidim da će Istanbulska konvencija biti ratificirana u Hrvatskom Državnom Saboru, pa da tu lakrdiju, a zapravo tragediju, ne čekam - iskreno tužan što ste me na ovaj čin natjerali odlučio sam :
Ja, Jure Burić liječnik i političar u mirovini i moja supruga Ljiljana Burić ponosna hrvatska majka petoro naše djece s adresom u Dubrovniku ne želimo biti više članovi stranke HDZ-a.
Ne želimo biti vaši sustolnici, jer više niste sljedbenici njezinog osnivača Dr Franje Tuđmana.
U politiku sam došao s mjesta šefa odjela za Otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju bolnice u Dubrovniku.
Još dok je pokojni Predsjednik bio živ obnašao sam mnoge časne dužnosti u Hrvatskoj drzavi. Najprije kao ratni povjerenik (jedan od šest u Hrvatskoj) za Južnu Dalmaciju, pa načelnik ratnog saniteta za isto područje, prvi zupan Dubrovačko Neretvanski i na koncu zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru - da tako se Sabor nekad zvao!
Izlazimo iz stranke jer nas je sram - zbog
vaše bahatosti ,
vašeg licemjerstva,
vašeg omalovažavanja,
vaše nedoslijednosti,
vašeg sluganstva,
vašeg kukavičluka ,
vaše pohlepe za položajima,
vašeg odricanja od
BOŽIJIH zakona.
Postali ste " duhovni Černobil" u Hrvatskom narodu .
SRAM NAS JE JER STE IZGUBILI SRAM !!!
Uporno mimo, svakog razuma i pored što su se - Sv.otac - Papa Franjo, Kaptol, Hrvatski biskupi, Hrvatski narod zajedno sa svojim sinovima uvaženim Hrvatskim intelektualcima, članovima HAZU-a ....JASNO odredili PROTIV RATIFIKACIJE ISTANBULSKE KONVENCIJE...i dalje tvrdite da je to "duboko kršćanski čin" i da ste na istoj strani kao i crkva? !
A ratificiranje Istanbulske konvencije s rodnom ideologijom je SOTONSKI posao i NEkršćanski čin koji vrijeđa svakog Isusovog sljedbenika i čestitog Hrvata.
Uporni ste u tvrdnji da svojom " interpretacijom"dajete sigurnost Istanbulskoj konvenciji od ne provođenja rodne ideologije, a sami znate da je to jedan obični pamflet, pravno bezvrijedni papir kojim samo narodu mažete oči (uostalom zašto se ograđivati od nečega - čega nema ?! )
E, naše mazati nećete i zato ovim činom prestajemo biti članovi stranke koja nema veze s njezinim utemeljiteljem pok predsjednikom dr. FranjomTuđmanom
Bog vam pamet prosvijetlio !
Jednoga dana, kada s Božijom pomoći dođe čestiti Tuđmanov sljedbenik, budemo li živi- neka računa na nas.

Dr Jure Burić
U Dubrovniku, 4. travnja 2018., nakon što će se u Hrvatskom Drzavnom Saboru ratificirati Istanbulska konvencija.

 *       *       *

BOGAT A ŠKRT

Valjda to ide jedno s drugim. Bogat, a škrt! Puno puta u to sam se uvjerio. Jedan moj pajdo iz susjednog sela imao je brata u Americi.
Kai i svi ondašnji Amerikanci za naše, a vjerojatno i njihove pojmove bili su bogati.
Znao je on kod svoga brata i u Ameriku otići i tamo po nekolika mjeseca proboraviti. O dojmovima bolje ne pričati. Ta valjda znate da ih je bilo. Kad bi se ljeti išlo na derneke moj pajdo bi redovito oblačio crno bogato odijelo ali bi kaput ipak samo preko jednog ramena “objesio”- onako šeretski. Na obje ruke bio bi po jedan skupi ručni sat (tko zna možda je mjerio na jednoj Hrvatsko, a na drugoj Američko vrijeme?!)
Jedne Svete Ane kad se je išlo na dernek u polje pod Trnčinu kod kapelice što je zimi tonula i na njoj bilo desetak metara vode, pa kad bi voda “otišla” krečila bi se u bijelo da bi se u njoj za Sv. Anu 26. 7. mogla misa govoriti. Pajdi to nikako nije smjelo promaći. “Naoružan” s crnim odijelom i dva ručna sata susretne nekog svog dobra prijatelja pa mu veli: “E kad smo se ovako lijepo sreli vala će mo popiti jednu pivu po pola”- ja ću platiti!
“Nećemo”- odgovori ovaj popit će mo svak po jednu- ja plaćam!!!

dr. Jure Burić, na Sv. Anu 2020.

  *       *       *

PREVODENJE IZ KAPITALIZMA U SOCIJALIZAM

U vremenima nakon Drugog svjetskog rata po Hercegovini se živjelo u oskudici.Ako si imao kravicu dok ne bi zasušila uvijek bi se u kući našlo nesto od njezina mlijeka.Ljudi bi u polju radili po cijele dane s tećicom kisjeline i malo kruha.
Tako jedno jutro žena uputi Pericu Curića u polje s malo kisela mlijeka i komadom kruha. Perici se već usput " otvorio apetit ". Sjedne on
na kamen izvadi onu tećicu i bocu vode te polako dolijevaj vodu i mješaj
ne bi li bilo više pa i razrijeđene kisjeline. Uto naiđe njegov seljanin i priupita ga: " Bolan Perice šta to radiš?"
" Evo prevodim je iz kapitalizma u socijalizam" odgovori Perica.
Obadvojica se nasmijaše.Kad za koji dan dok je vijest došla do komiteta pozvaše Pericu na odgovornost .
I moj ti Perica zbog prevođenja kisjeline iz kapitalizma u socijalizam
ode mjesec dana u Ćelovinu ( zatvor u Mostaru).
Ovo je samo podsjetnik za one kojima je bilo bolje u Jugoslaviji nego li danas u Hrvatskoj.

Kolovoz, 2018.

 

Hitovi: 2892