Dr. Jure Burić: U prozi i versu

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Nedjelja, 19 Srpanj 2020 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

buric 660x330

Kolumne - pogled s juga Domovine

Iako je najprije zamišljeno da ovaj mali dio cyber prostora bude rezerviran samo za književni dio Burićeva stvaralaštva, ubrzo se pokazalo da bi to bilo manjkavo bez njegovih osvrta o aktualnim zbivanjima kod nas i u svijetu, i najvećim problemima i krizama kroz koje prolazi hrvatsko društvo u ovom našem ubrzanom vremenu. Njegove kolumne otkrit će nam znalca klasičnog formata, čovjeka velike energije i izuzetne hrabrosti, koji, kad su u pitanju domoljublje, čovjekoljublje, obrana temeljnih vrijednosti naše tradicije i identiteta – obitelji, kulture, vjere, dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganje za sve što je na tragu DOBRA, neće ustuknuti ni pred kakvim moćnicima i autoritetima ovoga svijeta. Najmanje pred onima koji će sve to a priori i bez ikakve dvojbe proglasiti najpogrdnijim nazivima i atribucijama kao što su: nazadno, zaostalo, praznovjerno, primitivno, homofobno, ksenofobno, nacionalističko, fašističko itd. Ne moramo se nužno složiti sa svim njegovim stajalištima, ali bi veliki propust bio i šteta, ne osvrnuti se na njegove poruke i dobro razmisliti o njima. Jednako za nas obične smrtnike kao i za one kojima je dato da upravljaju društvom.

A.Bukovac

  *       *       *

 

DUPLO VESELJE

Izbijte si već jednom iz tih vaših suludih glava kako će te spriječiti i omalovažiti petog kolovoza moje duplo veselje.
Našu veličanstvenu povijesnu hrvatsku pobjedu i vaš ništa manje povijesni srpski poraz!
Za jedno i drugo zaslužna je vrhunski znalačka politička mudrost Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i beskrajna hrabrost svih hrvatskih branitelja sa svojim sjajnim zapovjednicima na čelu!
I? Tko ste vi da me u tom veselju spriječite? Tko ste vi i da u taj najradosniji dan svakog živućeg hrvata unesete dvojbu i nemir?
Nemir zbog vaših žrtava koje bi trebale zasjeniti sve ono što se u ova tri dana potpuno legitimne, međunarodno priznate i na vojnim učilištima svijeta izučavane- oslobodilačke, neminovne i vrhunski izvedene akcije hrvatske vojske dogodilo.
Podvili ste rep i poraženi, osramoćeni, tužni i ljuti na svoju vojsku i vaše jadne vođe i one u Kninu i one u Beogradu predvođene zločincem Miloševićem i SANU akterima vaše intelektualne vrhuške čije planove u samo tri dana pomrsi hrabrost mladih i mudrost starih!!!
Pokažite mi gdje se je to ikada na Svijetu slavila pobjeda i pričalo o žrtvama gubitničke vojske. Nigdje!
Zar je za očekivati u Dan pobjede nad fašizmom spominjanje desetaka i desetaka tisuća stradalih njemačkih civila u Dresdenu pri kraju Drugog Svjetskog rata? Naravno da nije jer Saveznici taj veličanstveni dan, zbog nedužnih civilnih žrtava suprostavljene strane, ne žele i neće dovoditi u pitanje. Ne! Oni će toga dana oplakivati SVOJE žrtve i slaviti SVOJU pobjedu! Jeste li ikada čuli da su na Crvenom trgu u Moskvi za vrijeme slavljenja pobjede nad fašistima spominjani smrznuti njemački vojnici pred istom tom Moskvom? Naravno da niste i nećete! I tamo su suze samo za svojima i svoja radost!
Pa zašto se onda nemamo i mi pravo petoga kolovoza radovati SVOJOJ SVE HRVATSKOJ POBJEDI i toga dana oplakivati SVOJE HRVATSKE ŽRTVE i ničije više čije god one i ma kakve bile.
Taj dan je - dan što nam ga GOSPODIN dade i što ga HRVATSKI VOJNIK svom narodu podari! Ne dirajte ga i ne umanjujte ga! - jer ga umanjiti nećete niti vi u Hrvatskoj niti oni u Srbiji!
I tako bi trebalo biti- od sada pa do vijeka, ma tko ovu državu vodio i s kime god u tom vođenju u koaliciji bio!!!

Ps.
I još nešto veoma važno. Nemojte slučajno da vam se opet počne motati po glavi što je to i čija je Hrvatska država.
Hrvatska država je država HRVATSKOG NARODA ! I točka! Nema ništa dalje i nema ništa više! TOČKA!!!
A svi oni drugi i drugačiji koji u njoj žive dok njezine zakone poštivaju bit će uvažavani, dobro došli i domaćinski paženi i maženi!

dr. Jure Burić
O Danu pobjede i domovinske zahvalnisti i Danu hrvatskih branitelja 2020.

 *       *       *

“MIR MIR NITKO NIJE KRIV”

Krilatica iz najranije mladosti kad bi se djeca iz koje kakvih razloga posvađala, a onda pružajući kažiprst prema onom drugom zatražila, pa najčešće i dobila “mir”!
U toj svađi nije bilo niti psovke niti fizičkog nasrtaja, a o krvi da i ne govorimo. Bezazlena dječja svađa s “hapy endom”! Danas smo odrasli ljudi. Naše svađe nisu više bezazlene, a mir se najčešće traži ili na sudu ili u okršaju.
Jedan takav dogodio se je i sredinom 1991. u Hrvatskoj! Ne baš u cijeloj, ali je pogodilo - cijelu!
Bradate spodobe, Anjini sunarodnjaci, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da dolazi Neovisna Hrvatska država, najprije su barikadama ugrožavali hrvatski živalj na tom području, a onda oružanom pobunom počeli ostvarivati san Srba o Velikoj Srbiji. Velikoj i jakoj u kojoj mjesta za Hrvate niti je bilo niti ga je smjelo biti. Jadni, nesretni, goloruki narod uzeo je toliko koliko je mogao u rukama ili na leđima nositi i “put pod noge”. Usput bi kao “dodatak” od bradate spodobe dobio kundak u glavu ili leđa sve dok se nesretnici nisu dohvatili “slobodnog teritorija” i kakve- takve sigurnosti.
Oni što su ostajali doživljavsli su tragedije, užasne smrti i iživljavanja. Gospođo ili gospodična - što li ste već, a najbolje da Vas oslovim s “drugarice” jer taj pojam pokriva široku životnu dob- od omladinke do babuskare sa crvenom zvijezdom na glavi!
E pa drugarice Anja, ovo je kolona koju bi prvu trebalo apsolvirati pa se onda prebaciti na onu Vašu- “traktorsku” u kojoj se moglo vidjeti svašta od domaćih životinja do mrtvačkih sanduka, ali bez kundaka u glavu i leđa- naprotiv s obiljem čokoladnih delicija- valjda je i Vas barem jedna zapala.
Kad imenujemo krivce za onu prvu dobit ćemo odgovor za krivce i u ovoj Vašoj od kojih Vi kao “vrag od tamjana” bježite.
A bježite iz razloga što dobro znate da su krivci u oba slučaja nositelji kokardi i zvijezda petokraka čiji vlasnici ni u kojem slučaju ne mogu biti Hrvati. Ne drugarice Anja- vlasnici su Srbi.
U tiim glavama i pod tim kapama odvijala se je SANU ideja Velike Srbije. Odvijala i jedno vrijeme uspješno i ostvarivala. I dok se ostvarivala nije bilo briga ni Vaše roditelje ni stariju “braću” što se dogodi s onom prvom kolonom. Danas nakon što doživješte i Vi kolonu trebamo SVI suze za vama liti, razumjeti sve vaše strahove i dvojbe, sve vaše tragedije i nevolje, gledajući u budućnost, a svoje kolone zaboraviti i u ljubavi živjeti!
Ne drugarice Anja, prvo ću oplakati onu prvu-moju, pa ako ostane suza (a male su šansa) prolit ću koju i za tu vašu- traktorsku.
Tako to Vi mislite. A vidite ja mislim posve drukčije. Ja mislim da bi Vi drugarice Anja trebali smoći snage, jasno i glasno s te saborske govornice osuditi svoje sunarodnjake za svu patnju koju su priuštili mom hrvatskom i Vašem srpskom narodu. Tek onda će se stvoriti uvjeti za “ljubav i uvažavanje”.
Znam ja drugarice Anja da Vi ovu državu pa i mene ne volite, ali da budemo na čisto- ne volim ni ja vas, ali vas uvažavam.
Zapravo i volim i uvažavam Srbina Peđu Mišića vukovarskog heroja i još 10.000 časnih Srba i njihovih obitelji što su obukli odoru hrvatskog vojnika i hrabro se sa svima nama suprostavili velikosrpskoj nemani i njihovoj fašističkoj najezdi. Njih volim i njih uvažavam! Vas ostale ne moram voliti, ali ću vas uvažavati koliko mi razloga za takvo uvažavanje budete nudili.
Sve drugo prazne su priče koje vrijeđaju i produbljuju jaz što već dugo između ova dva naroda postoji.
A postojat će sve do trenutka kad Vi i svi vaši Srbi ne postanete Peđa Mišić ili jedan od onih deset tisuća!

dr. Jure Burić, Ravno, 1. kolovoza 2020.

  *       *       *

POVREDA POSLOVNIKA I OPOMENA

Nakon održanog govora saborske zastupnice Anje Šimpraga Rašković o “koloni, patnji, suzama, ljubavi i miru” u HDS, zastupnica gdja Karolina Vidović Krišto iskoristila je mogućnost intervencije prigovorom na temelju “povrede poslovnika” i od Predsjedavajućeg- “viteza” Reinera zaradila opomenu!
Je li gdja Vidović imala pravo prigovoriti na “jezik” zastupnice Anje koristeći “povredu poslovnika”- ne znam. “Vitez” Reiner u tom je bolji znalac od mene, a da li je u pravu kad upozorava kako se u HDS MORA samo i isključivo govoriti HRVATSKI- valjda je svima jasno.
Nije to jedina zlouporaba saborske govornice, sjetite se one od prije nekoliko godina kad je jedan visoki europski dužnosnik na svom jeziku bez prijevoda na hrvatski desetcima minuta “silovao” gledatelje Hrvatske televizije i same saborske zastupnike - i ? “Izio vuk magare”. Nikom ništa- opravdanje je bilo nesnalaženje u redovima HTV-a koje je naravno objeručke prihvaćeno!
Doduše nismo se HTV-u ispičali za to “opravdano nesnalaženje”, al’ smo bili i blizu toga!
U čemu je zapravo problem. Problem je u našoj smušenosti, našoj nedoslijednosti i našem omalovažavanju vlastitog - hrvatskog jezika- kojeg bi trebali poštivati i braniti.
U vrijeme dok sam ja bio zastupnikom u HDS (tako se je Sabor tada zvao- HRVATSKI DRŽAVNI SABOR- gdje se je u međuvremenu izgubio onaj “DRŽAVNI” upitajte Račanove “izvršitelje” i Sanaderove, Milanovićeve, .....
“podupiratelje”) vrlo žestoko sam reagirao na nepoštivanje hrvatskog jezika na Hrvatskoj televiziji. Kao primjer uzeo sam
praksu da se svakog gosta na HTV- koji dolazi iz drugog govornog područja pusti nekoliko prvih sekundi kako bi se čuo njegov jezik, a onda bi glas govornika utihnuo, a prevoditelj prevodio na hrvatski jezik sve ono što bi gost izgovorio.
I takva praksa bila je za svakoga osim kad bi se na ekranu pojavio netko iz bivše države. Tad je govornik govorio bez prevoditelja- silujući svojim govorom i svojom ekavicom gledatelje i slušatelje Hrvatske tekevizije. Tražio sam isti status
Beograđanina i Berlinca, Podgoričanina i Londonca, Sarajliju i ......na HTV-u, a to znači : nekoliko prvih sekundi njegov jezik, potom govornika utihnuti a uključiti prevoditelja.
Od mog apela, prigovora, protesta (nazovite ga kako hoćete) naravno ništa, osim podsmjeha mojih protivnika i to onih u SDP-u i onih u HDZ-u.
Doduše “vitez Reiner” tada nije bio u Saboru pa nije mogao niti znati, ali sad jest i morao bi znati, jer njegovo je ne samo braniti ustavno- pravni poredak Hrvatske, već i njezin jezik koji je davno prije “vitezovog” usvojio onaj prije 173 godine (točnije 23. listopada 1847. ) govorom Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Istog tog datuma hrvatski jezik proglašen je službenim u HDS-u!!!
Eto narode moj dobri - nakon 173 godine “vitez” ga “smaknu”!
Zašto? E, to pitajte njega i njegove naredbodavce, a ako odgovora ne dobijete skoknite malo i do Strasbourga tamo sve znaju, pa možda i to!

dr. Jure Burić, Ravno,2. kolovoza 2020.

  *       *       *

POTRES, KORONA, POPLAVE......

Potres, Korona, poplave, još samo fale požari, ali oni veći - Neronovi- Rimski, pa da ovaj jadni narod progleda. Ma progledao je narod.
Slijepe su njihove vođe i one u duhovnom i one u “materijalnom”- državničkom pogledu. Nikako im upozorenja doprijet do mozga. A i zašto bi? Lijepo im je. U sigurnim su kućama. Ako im se ona i zatrese, oni će u drugu- bolju i sigurniju. Siti su i zadovoljni ovozemaljskim potrebama, bez samokritičnosti i Božjega straha furaju do daske, pa kud puklo da puklo- njima puknuti neće. Doduše tako oni misle, ali tako nije. Kad li tad li razbit se im se o glavu, jer će računi na naplatu doči. Svakom su pa će i njima.
Razmišljaju li oni ikad o ičemu osim o gazdinom posluhu. Naivno misle sve dok gazdu slušaju za njih problema nema. Možda za njih i nema. A što je s onima koji su ih izabrali ili s onima koji su im dodijeljeni. Gdje su oni u to tužnoj priči?
Nema ih kao i njihove pameti.
Jel’ vam išta znači da vam je glavni grad države i naroda koji vodite zahvatilo nezapamćeno nevrijeme u kojem vam je središte grada katastrofalno poplavilo i to baš na PRVI DAN vladavine nove Vlade?
Ne znači! E vidite meni znači. Nešto poput onog tornja s križem pred vratima nečije spavaće sobe i onog izgona s Markovog trga kad ste morali u neke druge, sigurnije prostore iz kojih će te zemljom upravljati.
Zvoni li vam ovo na uzbunu kako nešto trebate poduzimati i nešto mijenjati?
Što? Pa evo ako vi ne znate znam ja.
Promjenite onu sramnu odluku o ratifikacji Istanbulske konvencije. Ma ne morate ni to. Znam da će vam gazde biti ljute.
Dopustite ukradeni Kuščevićev referendum, pa će narod reći svoje.
Ne morate graditi zavjetne crkve i podizati zavjetne križeve, ne morate ponizno i pokornički javno na koljena panuti pred ONIM kojeg ste nepromišljenom( a zapravo i te kako promišljenom- ako ne vašom, a onda onom vaših gazda) odlukom beskrajno uvrijedili!
Ništa od toga nećete morati, samo dajte narodu da on rekne svoje, a vi ga onda konačno i poslušajte, pa možda drugih opomena do nekog drugog zastranjenja i ne bude!

Ravno, 25. srpnja 2020.

  *       *       *

NIJE ISTINA DA VLAST KVARI LJUDE

George Bernard Show je izrekao nešto što je i te kako na tragu istine.
“Nije istina da vlast kvari ljude!
Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast”!
Nije potrebno kroz povijest- od najranijih davnina do ovih danas- nabrajati koliko se sve budala dokopavalo vlasti. Te budale potamanile su stotine i stotine milijuna ljudi, nedužnih žrtava jednog bolesnog uma. I najgore je što svi mi danas i oni od jučer itekako razaznajemo, prepoznajemo takve nesretnike, po nekada ih na izborima i zaokružujemo, a onda se čudimo kako?
Pa jedostavno- zaokružio si ih čovječe, izabrao, sada taj svoj izbor- trpi!
Naravno da su u ovom današnjem dobu tehnike i demokracije mnoge stvari moguće. Od onoga da glasuju mrtvi do onoga da se živima glasovi kradu ili nekom drugom pribrajaju. Ali od kada je “svijeta i vijeka” uvijek je bilo nerazumnih i trpećih. Čovjek ne povjeruje da snažni gladijator čeka hoće li kržljavi jad od cara palac spusiti ili ga podignuti. Gorostas strahuje od kržljavca. Ili iz razloga da bezpogovorno prihvaća carevu volju, ili iz razloga što nije svjestan svoje snage i careve nemoći. Ima car one koji ga štite i njegovu kržljavost brane.
Tako je to bilo u dobima dok nije bilo “demokratskih izbora” i prava glasa.
Danas svi imamo pravo glasa i izbora.
Imamo i obvezu izaći na izbore, ali imamo pravo i “cmizdriti” nad rezultatima.
Ovo zadnje u pravilu je i jedino!
Puna su nam usta kritika i “naknadne pameti”. Puna savjeta i preporuka. Puna analiza i žestokih rasprava, do nekog drugog puta kad opet nećemo izaći na izbore, a ako i iziđemo krivog zaokružiti i opet cmizdriti nad svojom “zlom sudbinom” i usudom što će nas zadesiti.
Bilo bi dobro da ponajprije sebe učinimo boljim ljudima, da se barem ujutro dok se brijemo (ako se brijemo) ili nanosimo šminku (ovo je za žene) pogledamo i u naše oči. Vidimo li u njima iskrenost, vidimo li dobrohotnost i poniznost ili samo želju za kritikom!
Tek tada svijet postaje bolji, “car” pametniji i narod sretniji!

  *       *       *

JEAN MICHEL NICOLIER

U jednom malom simpatičnom kafiću podno Eifelovog tornja u srcu Pariza Jean Michel ispijao je svoju prvu jutarnju kavicu, čekajući prijatelje s kojima je taj ritual iz dana u dan ponavljao.
Ovoga jutra malo je podranio. Loše je spavao i rano ustao, a razlog su sinošnje vijesti koje je na tv- u gledao u svom skromnom domu zajedno sa svojom majkom. Potresle su ga. Iz dana u dan sve gore i gore. Gledao je granatiranje jednog njemu nepoznatog grada u njemu nepoznatoj zemlji. Čudio se hrabrosti golobradih mladića sličnih njemu kako s puškama u ruci prkose sili. I onoj na zemlji s moćnim tenkovima i topovima i onoj u zraku s moćnim zrakoplovima. I u jednom trenutku poželio je biti tamo. U tom nepoznatom i napaćenom gradu i tim hrabrim momcima. Vidio je sebe uz njih, uz njihovu patnju, neizvjesnost, ali i njihovu hrabrost suprostaviti se takvom neprijatelju. Majci nije ništa govorio. Njezin a je uzdanica i njezin ponos, njezina sigurnost u starim danima koji će doći. Nije je želio oneraspoložiti, još manje naljutiti, upropastiti joj noć i unijeti nemir. Ali, po svemu sudeći on je odluku već donio, samo će s njom još koju noć u svome gradu prespavati. Imao je potrebu popričati o tome i sa svojim prijateljima, ne da bi i njih na istu avanturu nagovorio, već da bi s nekim svoja razmišljanja razmijenio. Prijatelji su se počeli po malo sakupljati. Iznenadilo ih je što je Jean jutros prvi, jer inače im se po običaju pridruži nešto kasnije. Među zadnjim je ispijačima jutarnje kave. Jutros je nešto i zamišljeniji. Na njegovom veselom licu nema onog njegovog tako milog i zaraznog osmjeha. Samo šuti gledajući negdje u daljinu. Ostavio je svoje prijatelje u vjeri kako je imao loš san, a je li uzrokom neka djevojka ili što drugo nek’ zaključe sami. No, od toga jutra počeo se zanimati i za taj nepoznati grad i za tu nepoznatu zemlju. Odlazio bi do turističkih agencija, skupljao reklamne brošure čudeći se ljepoti zemlje koja i nije toliko daleko od njegovog Pariza, a za nju nikad prije nije čuo. Divio se ljepoti Dubrovnika, Splita, Plitvica, Snježnog Velebita, Pule, Zagreba, Vukovara - eto baš onoga koji neki čudni bradati ljudi u čudnim odorama i znakovljem koje ne poznaje, ali i zvijezde petokrake koju poznaje- razaraju, ljude muče i ubijaju. Gledao je izbezumljenu djecu i njihove tužne majke kako nekud autobusima odlaze. Suosjećao s njima i poželio im biti blizu. Ma što biti blizu?
Odjedanput ih je poželii braniti, zajedno s njihovim očevima oduprijeti se toj nemani.
Svoje prijatelje zamijeniti s nekim novim mladim momcima iz zemlje koju zovu Hrvatska. Upoznati njihovog vođu, zapovjednika Zadru, da Zadru! Usporedio je njegovo ime s imenom jednog lijepog grada koji zovu Zadar misleći kako je zapovjednik Zadro baš po njemu i ime dobio.
Listajuću stranice brošura počeo je tu zemlju upoznavati, diviti joj se i u nju se polako zaljubljivati. Vidio je sebe na svakoj od tih stranica i poželio i on biti njihovim vlasnikom. Sad je prilika- idemo tu ljepotu obraniti s tim hrabrim ljudima se zbližiti, pa i Hrvatom postati. Što onda- nitko mi moju Francusku neće ukrasti, a ja ću s novom Domovinom i njezinim ponosnim i hrabrim ljudima biti zadovoljan i beskrajno sretan.
“ Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje” - izgovorio je svojoj majci Jean Michel i u srpnju 1991. uputio se vlakom za Zagreb. Tamo se priključio HOS-u! Neustrašivim - Hrvatskim Obrambenim Snagama!
S tim znakom HOS-a i porukom ZA DOM SPREMNI ispustio je dušu na Ovčari s 20.og na 21.og studenog 1991 pretučen i izmučen zajedno sa svojim HOS- ovcima. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Zemlja za koju je život dao još ne može obilježiti njegovo počivalište, ali mu se iskreno i ponosno može zahvaliti:
Dragi naš Jean Michel Nicolier ti si osim divlja trava i naš hrast, ponosit i snažan baš onakav kakvog vidimo i danas u Šestinama na nadgrobnom spomeniku Tvog uzora Dr Ante Starčevića.
Eto dragi naš prijatelju i danas si Ti mogao bezbrižno ispijati kavice u svom Parizu sa svojim prijateljima, svojom ženom i djecom, svojom majkom, ali Ti si izabrao nešto posve drugo. Ti si umjesto ugode izabrao žrtvu. Žrtvu na koju su neki čudni ljudi, koji su dok si Ti ovu zemlju branio na nekim drugim mjestima i nekim drugim državama uživali - pljunuli i Tvoju žrtvu obezvrijedili.
Samo što ne znaju kako kukavelji heroja obezvrijediti nikada ne mogu!!!

 *       *       *

Tko je kriv za herojsku Generalovu smrt ?

Mi smo krivi !
Mi Hrvati !- i ovi u Hrvatskoj
I ovi u Herceg Bosni !
Na stranu ova svjetska kukavelj koja nikad nije imala ni razumijevanja ni ljubavi za ovaj kroz stoljeća napaceni Hrvatski narod.
I od njih nista drugo nismo mogli ni ocekivati .
Zar je netko u Britaniji imao grižnju savjesti zbog desetaka tisuća pobijenih na Bleiburgu.?
Zar ih je grizla savjest sto su po njihovim zemljama likvidirali Hrvate.?
Zar ih je bilo briga sto je u ovom Domovinskom ratu vojna sila navalila
na goloruki Hrvatski narod.?
Kao video igre doživljavali su tragediju Vukovara,Ravnog.Škabrnje,Dubrovnika,Gračaca,Viteza .......
Isti oni iz fotelja u svojim luksuznim
domovima koji nam danas sude gledali su strahote i ostajali nijemi.
Zato su danas glasni kad treba suditi i prosuditi, kad svoje komplekse mogu liječiti na normalnim
stasitim,pametnim i moralnim ljudima.
I to bi nam valjda trebalo biti jasno.
Tu iznenađenja nema.
Ali iznenađenja i te kako ima !
Ima ga među nama. I onima na Hrvatskoj televiziji -
koja u ovih 13 godina uznistva ponosnih Hrvata iz "dijaspore"dade prostora stotinu puta više kućnim
ljubimcima nego njima.
Gay paradama- nego njima
I svim ostalim izopačenostima- nego njima !
Za sve i svakoga našlo se prostora osim za "neke tamo divljake iz Hercegovine".
Mozda im je bilo i drago ?
Mozda su prizeljkivali da nas SVE strpaju u Haag i tako riješe "Hercegovački problem" u Hvatskoj ?
Neki od njih mozda danas i liju suze ili iz samilosti ili one laźne.
Samo nas molim vas nemojte žaliti.
Ostavite vaše suze za vas- trebat ce vam!
A tek Hrvatski političari.
Što su oni radili,barem oni od kad su uznici dragovoljno otišli put Haaga.
Još sam sa Saborske govornice
2000 godine upozoravao i tražio
odgovornost Stjepana Mesića ondašnjeg jadnog predsjednika kad je otvarao arhive i nudio ih bjelosvjetskim ništarijama - samo uzmite sto hoćete i koliko hoćete.
I ? Tko mi se pridruži ,tko povjerova,
tko osudi takvo ponašanje onoga što mu je zadaća čuvati ,a ne davati nešto što je Državna arhivska tajna - tajna poput one u Londonu iz vremena događanja u Bleiburgu ......!
Manolić stari udbaš koji Hrvatsu uvažava samo ako se u njoj njega pita,a o njegovom svjedočenju u Haagu moglo bi se puno toga reći.
Vesna Pusić javno optužuje vlastitu Domovinu da je agresor.
Ivo Josipović u Izraelu ukazuje na "Ustašku zmiju" u svojoj Domovini!?a u Sarajevu žali zbog " loše politike u 1990 oj."
Pa nisu to bili klošari - i oni bi sigurno bili obazriviji prema Domovini u kojoj žive- več dva predsjednika Hrvatske države , jedna ministrica vanjskih poslova, jedan predsjednik Sabora....
Što su neupuceni suci i ratne neznalice mogle vise dobiti - nego li dokumente od najvisih predstavnika vlasti koji svoju Domovinu sami optužuju .?!
E da je samo to !
Što uciniše sve hrvatske vlasti do ove danas - da bi pomogli herojima i onima koji naše heroje brane.
Kakvu im pomoć dadoše i što njima i njihovim obiteljima učiniše kako bi ovu trinaestogodißnju Golgotu lakše preživjeli.
Što se ne pobrinuše naći međunarodne vojne stručnjake koji se razumiju u način ratovanja i prava na obranu jedne suverene države .
Mozda su oni sa svojim argumentima mogli uvjeriti neznalice ? Znam to košta . Taman posla jos na te divljake i novce trošiti ?!!
Uzalud je General pronalazio i na sve moguce nacine dobivao dokumente,dakle argumente ,pisao i u knjige uveziva - kad ih izvjesna ministrica gospođa Obuljen prozva - ŠUNDOM ! Lije li i ona za njim danas suze ?- sumnjam.
Nije to ŠUND ! Mnogi od vas su ŠKART ! Ljudski škart ne vrijedan pisanja.
Nije dovoljno konzuli moji jednom mjesečno ili tjedno otići u zatvor posjetiti ih.
Nije dovoljno ministri naši otiči tek pred presudu vidjeti ih.Da sam kojim slučajem ja bio na njihovom mjestu
nikad vas primio nebi.
"Ne treba nam vaša varava gesta.
Za takve geste kod nas nema mjesta"
Svega toga jamačno je i pokojni General bio svjestan !
I nije mu bilo lako!
Volio je on svoju Državu
Volio je iskreno i beskrajno
pa je uvazavao i njezine čelnike ma kakvi bili.
Jedne zgode dok smo bili u Mostaru na jednom sastanku
( naravno dok je još bio na slobodi) oko nekih nemilih događanja u Domovini , ja iznerviran naljutih se pa nešto rekoh i na Državu.
Unio mi se u lice i odlučno ,oštro ,ali prijateljski reče " Prika - nemoj više nikad,ali nikad ništa reći loše pa i u najvećoj ljutnji na HRVATSKU DRŽAVU,možeš na ljude koju je vode,ali na DRŽAVU - nikad !
To je naša SVETINJA ! koju smo dočekali i stvorili" !!!
I nisam !
I neću !
Jer nije ni ON !
A imao je razloga i te kako ga je imao.
I koja je pouka i poruka iz sve ove tragedije:
Za ove u Hrvatskoj: imajte više hrabrosti, pameti, ljubavi i razumijevanja za svoje sunarodnjake u Herceg Bosni,
jer oni vas i našu državu beskrajno ljube!
Za ove u Herceg Bosni : vama više pameti ne treba , ni hrabrosti -jer svega toga u obilju u svojim genima nosite - budite samo DOSLJEDNI I POŠTENI !
Počivaj dobri čovječe u miru u svojoj Hrvatskoj koju si toliko volio!!!

Dr Jure Burić, Ravno, 1. Prosinca 2017.

 *       *       *

OPROST

Nedavno sam dobio poruku u kojoj je obznanjeno pismo nepoznatog svećenika o mučenju i ubojstvu djevojčice Friede
Paulitsch 17. svibnja 1945. godine u blizini Bleiburga - mlade Slovenke kojoj se od toga datuma gubi svaki trag. Anonimni svećenik koji je radi ispovijedne tajne morao na ovakav način obavijestiti obitelj o načinu kako je mlada Slovenka završila svoj život napisao je pismo otišao do Klagenfurta i na kolodvoru u poštanski sandučić ubacio pismo na ime gospođe Marije Paulitsch ne znajući da je to upravo majka nesretne djevojčice. Njezin ubojica na času smrti imao je potrebu pozvati svećenika, ispovijediti se i vjerojatno pokajati za stravičan zločin koji je počinio.
Djevojčicu su nakon što je odbila biti dio partizanskog šljamo silovali- njih 42 partizana potom izmučenu odveli u šumu i ubili, raskomadali i pojeli u gulašu?!Pokajnik je bio njezin ubojica.
Eto to je samo jedna od groznih smrti koja je u to vrijeme zadesila mlade Slovenke. Hrvatice.....!
Svi ti zločini bili su pod znakom krvave zvijezde petokrake, koja na žalost još uvijek stoluje po Kumrovcu, Zagrebu, Sarajevu, Vukovaru......
I nitko je se ne stidi. S njome se ponose, njoj nitko ništa ne smije!
I pored osude Europske komisije....
Briga njih za osudu! Ona je tu među nama, živa i neugrožena, sve dok na čelna mjesta naše Domovine ne dođu ljudi koji nisu ni po kakvom osnovu slijednici te nakaze od simbola.
Moralo bi se iznaći načina kako petokraku zabraniti, kako Titu osuditi i kako konačno s jednim svjetskim zlom za svagda obračunati.
To je nešto što je u našoj “nadležnosti” i što bi jednoga dana mogli i učiniti.
Nadam se da i hoćemo!
A sad o nečem što u našoj “nadležnosti” nije i što pored svega teško i razumijemo i prihvaćamo. Radi se naime o oprostu ovom i ovakvim monstrumima koji bi nakon ispovijedi i pokajanja mogli lako dobiti ulaznicu za raj!
Zašto? Pa ima li pakla i ako ima tko će u njemu uopće završiti?
Hoće li majka male Friede morati gledati lice njezinog mučitelja kao što na ovome svijetu danas po Vukovaru gledaju majke
mučitelje njihove djece?
O Bože moj! Tvoja dobrota za nas slabašne vjernike je ponekad teško i shvatljiva i prihvatljiva, ali Ti vjerujemo i znamo da je sve što radiš ispravno i dobro.
Svejedno Te molimo- obilježi ove nesretnike i ne dopusti im da se tamo gori
šepire i bahato ponašaju misleći kako su samo dvije riječi- “kajem se”- dovoljne da se sve zlo na ovome svijetu koje su počinili izbriše!

dr Jure Burić, Ravno, 17.svibnja 2020.

 *       *       *

OVCE

Nedavno su ovce “prošetale” trgovima i ulicama Madrida. Stari je to srednjevjekovni običaj koji se svake godine nekako u ovo vrijeme ponavlja aludirajući na selidbu ovaca za pašom iz jednoga dijela Španjolske u drugi.
I- to je danas senzacija- turistička atrakcija. Zamislite stado od 2.000 ovaca i stotinjak koza- neviđen dogođaj vrijedan divljenja koji će mnogi portali i tiskovne agencije prenijeti.
A zaboravljate da se samo u Hrvatskoj dnevno (izuzev ove Corona krize) kreće stado od nekoliko desetaka pa i stotina tisuća ovaca. Samo što su naše naprednije i pismenije. Naše uz ostale “marifetluke” čak i glasuju! Dovode i odvode garniture na vlasti, naše šalju poruke Svijetu o mnogim svjetskim i inim problemima, naše znaju kada treba i zašutjeti, naše bleje obično kad im je kasno i kad od blejanja koristi nema, kad im blejanje samo škodi. Ali i ne bleje one uvijek isto, već od dana do dana, danas ovako sutra onako. I naše šišaju ali ne jednom godišnje i ne oštrim već tupim škarama ( oštre su za malo plemenitije pasmine) već na dnevnoj bazi i po potrebama. I naše ne hode za pašom, naše samo paradiraju i zagađuju gradske ulice, jer bi trebale svojim brabonjcima gnojiti ledine, a ne “uljepšavati” asfalt!

dr Jure Burić, Svibanj, 2020.

 *       *       *

MISA ZA DUŠE UMRLE

Hajde vi moji partizani prvo nešto naučite o vjeri i misama, pa onda kritizirajte, savjetujte i komentirajte. Naime već danima slušam kako pojedinci daju potporu Sarajevskom Kardinalu Puljiću i održavanju Svete mise u subotu 16.5. 2020 u Sarajevskoj Katedrali za sve žrtve Bleiburga, dok ga drugi u puno većem broju napadaju! Samo mi nemojte još reći da žrtava nije bilo. Doduše o njima se do rušenja Berlinskog zida moralo šutjeti. Majke su svoju djecu stradalu na Bleiburgu u tišini svoga doma oplakivale pazeći da im se jecaji ne čuju, jer se za “zločincima” nije smjelo niti plakati. A onda je došlo vrijeme kad se o svim tim strahotama progovorilo. Počele su izlaziti “djela na vidjela”, napisano je tisuće stranica tog strašnog zločina koji se eto u ovim vremenima osporava. Valjda u želji da se vratimo u ta zla vremena koja su na njihovu žalost za svagda otišla.E sad ovi koji daju potporu Kardinalu uporno naglašavaju kako je to misa za NEVINE LJUDSKE ŽRTVE!
M i s e s e  g o v o r e  z a DUŠE UMRLE, bez obzira jesu li one nevine ili krive. Uostalom za one krive su i potrebitije, ukoliko znate što misa uopće znači. Valjda je takav izričaj u interesu ne zamjeranja vlastodršcima, a da se i s Crkvom ostane u dobre. Nikad nisam čuo za misu u kojoj se spominju zasluge ili loši čini umrlog. Taj je sa svojim grijesima već na sudištu, a mi mu s “ovoga svijeta” pomažemo koliko možemo kako bi izmolili milost za njega i njegove grijehe kod Gospodina, pa da mu kaznu ako ju je i zaslužio- umanji i duši mu olakša. Nego vama koji Kardinala kritizirate i koji mu branite održavanje Sv . Mise bilo bi bolje da uplatite koju i za “ljubičicu bijelu” jer mi se čini da i nije baš u nekoj milosti kod Gospodina. Možda mu i pomogne?! U tom slučaju Božjoj dobroti ne bi bilo kraja! A vi koji Kardinala branite naučite da je svaka Sv.misa za pokojnike zapravo misa za NJEGOVU DUŠU (bio on nevin ili kriv) bez obzira je li vlasnik te duše Ante, Jovo, Mujo, Ramo,David, Hans ili netko treći!
E kad to shvatite lakše će mo i mi na ovoj napaćenoj Zemlji međusobno komunicirati i bolje se razumijevati!

dr Jure Burić, svibanj, 2020.

  *       *       *

SPIRALA ZLOČINA

Stjepan Radić i Đuka Matić, njihovi nećaci i njihove zle sudbine

Još za života ovaj simpatični narodni tribun zadobio je naklonost i povjerenje hrvatskog čovjeka - intelektualca, radnika i poglavito seljaka . U njemu su ljudi prepoznali vođu koji bi mogao ostvariti njihovu stoljetnu želju za Hrvatskom državom što nestade u prohujalim stoljećima nakon sloma slavnog Hrvatskog kraljevstva . Nije bilo Hrvatskog doma čiji zid nije resila slika ovog Hrvatskog velikana.Nakon gnjusnog zločina u Beogradskoj skupštini (u kojoj je narodni zastupnik Puniša Račić hicima iz pištolja ubio i smrtno ranio Hrvatske zastupnike -Stjepana Radića i njegova nećaka Pavla) .Stipičine slike postale su skoro pa obvezne u svim Hrvatskim domovima) . I onima u Lici ,Hrvatskom Zagorju,Istri, Dalmaciji ,Slavoniji,Herceg Bosni ... svugdje "gdje Hrvati dišu ". U velicanstvenom sprovodu u Zagrebu ( kakav se ponovio jedino Prvom Hrvatskom predsjedniku Dr Franji Tudmanu ) Hrvati se oprostise od svog velikana i polozise ga u arkade Mirogoja.
Njegov grob postade mjesto hodočašća Hrvatskih domoljuba.
On to ostade i u vremenima kad su nakon poraca ,pa sve do sloma Jugoslavije 1990-e doušnici skriveni u zelenilu ili iza drugih grobova revno zapisivali hodočasnike - otvarajuci nove ili popunjavajuci stare udbaske dosjeje.
Ista slika i isti zanos bjese i u kući Maticevih u malom pitoreksnom selu Dubljanima na rubu Popova polja u Hercegovini.
Ljudi su se nakon napornog cjelodnevnog rada u polju vraćali u svoje domove i uz upaljenu svijecu i sliku Majke Bozje na zidu uz koju je bio i njihov idol Stjepan Radić ,Bogu molili i zahvaljivali na proteklom danu i daru.
Stipica je bio nekakva ovozemaljska nada u bolje sutra ove Hrvatske zajednice okružene drugim narodom i drugom vjerom.
Jednog dana godinu i nekolika mjeseca prije Drugog svjetskog rata u kucu Đuke Matica u Dubljanima dođe neki Ratković - Srbin iz Ljubinja s očitom nakanom privociranja . Čim je ugledao Radicevu sliku - slomi je i ljutito baci ispred Đukine kuce.
Đuka ja bio naočit,jak covjek,ponosan seljak koji preko tog ponizenja nije mogao preci - zgrabi Ratkovica za prsa , podignu ga i baci tamo gdje Ratković baci Stjepana.
Od siline pada Ratković slomi nogu ....Jedne noći (tocno godinu dana nakon onog nemilog dogođaja ) netko pokuca na vrata Maticevih.Zove Đuku da izađe.
Izlazi Đuka,ali s njim i njegov nećak.Nece pustiti strica da sam po noci odlazi nepoznatim dosljacima .
I ......ne vraćaju se . Čeljad zabrinuta,ali se nitko ne usuđuje u mrklu noć za njima .Ujutro čim se svanulo idu ih traziti i nađu obadvojicu ispod kuća kraj polja -( tamo gdje je kasnije izgradena zgrada "Ekonomije" ) - zaklane .
1943 godine i Matici i svi ostali Hrvati iz Dubljana morali su napustiti svoje selo u koje se nikad vise nisu vratili.
Pojedinci koji bi se i odlučili vratiti bili su izloženi prijetnjama,pa kad i one nebi uspjele minirali su im čatrnje ( spremista kišnice) -a bez vode se ne može.
Od mnogih znamenitih Hrvata rodom iz Dubljana spomenuti cu samo dvojicu :
Dr Đuru Vukosavića poznatog i uvaženog Zagrebackog šefa kardiologije u bolnici " Sestara milosrdnica" .
I akademika Božu Matića predsjednika akademije B i H .
Godine 2007. ravanjski svećenik Don Pero Pavlovic obnovi porusenu katoličku crkvu u Dubljanima ,a na svečanoj Svetoj misi koju je predvodio biskup mostarski msg Ratko Perić i u svojoj propovijedi jasno naznacio sve zlo sto zateče Dubljance i Dubljane ,ali i nadu s porukom mira i oprosta - stotine izbjeglih Dubljanaca i njihovih potomaka u toj vjeri molilo je i Bogu zahvaljivalo na tom svečanom danu i Božjem daru.
Bilo je tužno gledati sijede glave i pognute starice kako sjetno obilaze rusevine u kojima su rođeni i dobar dio zivota prozivjeli ,uzimajuci kamen kao uspomenu prohujalog vremena s vjerom da je spirala zla konačno završila .
Spirala u kojoj eto svoj život na oltar Domovine poloziše Stjepan Radić i njegov nećak Pavle za ideale u koje su vjerovali i Đuka Matić i njegov nećak koji su ovim velikanima vjerovali.

Dr Jure Burić,Ravno 2018.

Ps.
Mislim da je Stole Đukin sin!

  *       *       *

ISTUP IZ STRANKE HDZ-a

Volio bih da ne budem u pravu, ali već vidim da će Istanbulska konvencija biti ratificirana u Hrvatskom Državnom Saboru, pa da tu lakrdiju, a zapravo tragediju, ne čekam - iskreno tužan što ste me na ovaj čin natjerali odlučio sam :
Ja, Jure Burić liječnik i političar u mirovini i moja supruga Ljiljana Burić ponosna hrvatska majka petoro naše djece s adresom u Dubrovniku ne želimo biti više članovi stranke HDZ-a.
Ne želimo biti vaši sustolnici, jer više niste sljedbenici njezinog osnivača Dr Franje Tuđmana.
U politiku sam došao s mjesta šefa odjela za Otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju bolnice u Dubrovniku.
Još dok je pokojni Predsjednik bio živ obnašao sam mnoge časne dužnosti u Hrvatskoj drzavi. Najprije kao ratni povjerenik (jedan od šest u Hrvatskoj) za Južnu Dalmaciju, pa načelnik ratnog saniteta za isto područje, prvi zupan Dubrovačko Neretvanski i na koncu zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru - da tako se Sabor nekad zvao!
Izlazimo iz stranke jer nas je sram - zbog
vaše bahatosti ,
vašeg licemjerstva,
vašeg omalovažavanja,
vaše nedoslijednosti,
vašeg sluganstva,
vašeg kukavičluka ,
vaše pohlepe za položajima,
vašeg odricanja od
BOŽIJIH zakona.
Postali ste " duhovni Černobil" u Hrvatskom narodu .
SRAM NAS JE JER STE IZGUBILI SRAM !!!
Uporno mimo, svakog razuma i pored što su se - Sv.otac - Papa Franjo, Kaptol, Hrvatski biskupi, Hrvatski narod zajedno sa svojim sinovima uvaženim Hrvatskim intelektualcima, članovima HAZU-a ....JASNO odredili PROTIV RATIFIKACIJE ISTANBULSKE KONVENCIJE...i dalje tvrdite da je to "duboko kršćanski čin" i da ste na istoj strani kao i crkva? !
A ratificiranje Istanbulske konvencije s rodnom ideologijom je SOTONSKI posao i NEkršćanski čin koji vrijeđa svakog Isusovog sljedbenika i čestitog Hrvata.
Uporni ste u tvrdnji da svojom " interpretacijom"dajete sigurnost Istanbulskoj konvenciji od ne provođenja rodne ideologije, a sami znate da je to jedan obični pamflet, pravno bezvrijedni papir kojim samo narodu mažete oči (uostalom zašto se ograđivati od nečega - čega nema ?! )
E, naše mazati nećete i zato ovim činom prestajemo biti članovi stranke koja nema veze s njezinim utemeljiteljem pok predsjednikom dr. FranjomTuđmanom
Bog vam pamet prosvijetlio !
Jednoga dana, kada s Božijom pomoći dođe čestiti Tuđmanov sljedbenik, budemo li živi- neka računa na nas.

Dr Jure Burić
U Dubrovniku, 4. travnja 2018., nakon što će se u Hrvatskom Drzavnom Saboru ratificirati Istanbulska konvencija.

 *       *       *

BOGAT A ŠKRT

Valjda to ide jedno s drugim. Bogat, a škrt!Puno puta u to sam se uvjerio. Jedan moj pajdo iz susjednog sela imao je brata u Americi.
Kai i svi ondašnji Amerikanci za naše, a vjerojatno i njihove pojmove bili su bogati.
Znao je on kod svoga brata i u Ameriku otići i tamo po nekolika mjeseca proboraviti. O dojmovima bolje ne pričati. Ta valjda znate da ih je bilo. Kad bi se ljeti išlo na derneke moj pajdo bi redovito oblačio crno bogato odijelo ali bi kaput ipak samo preko jednog ramena “objesio”- onako šeretski. Na obje ruke bio bi po jedan skupi ručni sat ( tko zna možda je mjerio na jednoj Hrvatsko, a na drugoj Američko vrijeme?!)
Jedne Svete Ane kad se je išlo na dernek u polje pod Trnčinu kod kapelice što je zimi tonula i na njoj bilo desetak metara vode, pa kad bi voda “otišla” krečila bi se u bijelo da bi se u njoj za Sv. Anu 26. 7. mogla misa govoriti. Pajdi to nikako nije smjelo promaći. “Naoružan” s crnim odijelom i dva ručna sata susretne nekog svog dobra prijatelja pa mu veli: “E kad smo se ovako lijepo sreli vala će mo popiti jednu pivu po pola”- ja ću platiti!
“Nećemo”- odgovori ovaj popit će mo svak po jednu- ja plaćam!!!

dr. Jure Burić, Na Sv. Anu 2020.

 

 

Jurino polje

Jurina plantaža melisse ( pcelinje ljubice)

Hitovi: 1101