Dr. Jure Burić: U prozi i versu

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Nedjelja, 19 Srpanj 2020 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Jure burićs
   Dr. Jure Burić

„Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..

Spomenimo ipak još nekoliko detalja iz Jurina životopisa. Bio je jedan od najgorljivijih sudionika Hrvatskog proljeća. Prva kuća koju su četnici zapalili u njegovu rodnom selu Ravnom bila je kuća njegovih roditelja. Bila je to osveta zbog njegove istaknute uloge u obrani Domovine. Odlaskom u mirovinu posvetio se prirodnom načinu života u rodnom kraju, u koji se vratio 2002. godine. Proizvodi prirodnu kozmetiku bez umjetnih boja i konzervansa. Melemi i ulja za njegu kože ljekovitim biljem ( “Aroma Antika”) , bez umjetnih boja i konzervansa, koji su već su prilično prepoznati i prihvaćeni na tržištu, rade se po njegovim recepturama. Danas se bavi pjesništvom i publicistikom. Sudionik je književne manifestacije Grgurovi hukovi. (Ur.)

Ravno - Dubrovnik 2018. - 2020.

 

Jurino polje

                                            Jurina plantaža melisse ( pcelinje ljubice)    

 


 Jure ORL

 

Osvrt na poeziju Jure Burića

S prijateljem Jurom Burićem nisam se vidio od vremena Hrvatskog proljeća kada je on bio jedan od najvatrenijih vođa studentskog pokreta, a ja samo štreber koji se, unatoč tome što nije odolio domoljubnom zanosu, nije odvažio izabrati za sebe ulogu veću od izvikivanja podrške Savki i Tripalu i bježanja od milicijskog pendreka u vrijeme demonstracija na ondašnjem Trgu Republike.  Slično je bilo i devedesetih godina u vrijeme rađanja i obrane Domovine: on je odmah ušao u žižu zbivanja, a ja, iako sam kao i ogromna većina Hrvata, bio i srcem i dušom uz iste ciljeve, čak se i nudio za aktivniju ulogu, ipak ostao u kakvoj takvoj sigurnosti Metropole.

Prošle su mnoge godine i mnogo toga se događalo u našim životima. Iako nismo bili u kontaktu, mislio sam da o njemu znam sve, što od zajedničkih prijatelja, što iz medija, jer uvijek je bio jaavna osoba, ali sam se nemalo i ugodno iznenadio kada sam od njega dobio uskrsnu čestitku uz pjesmu koju je on sam potpisao. Pjesma mi se svidjela i morao sam ga pohvaliti, da bih  onda otkrio kako je on autor na desetine pjesama i proznih radova koje je rijetko objavljivao. I nastavak priče – mali izbor iz njegova literarnog opusa je ovdje pred vama.

Ne čekajući stručne ocjene, ja bih se drznuo ustvrditi kako je riječ o prvorazrednoj  modernoj lirici. Njegov jezik “zvoni, zvuči, šumi, pršti“, stih je raskošan i lepršav, prepun ritma, boja i osjećaja, dubok i asocijativan; odiše svježinom i zrelošću. On se od početka pjeva i lako pamti, gotovo da traži skladatelja; tečan je poput Slapa, dubok kao Modra rijeka, opominje da ne idemo „maleni ispod zvijezda“. Naći će se tu i majčina suza i bakina krunica, očev zagrlja i bratska ljubav. I „bratstvo ljudi u svemiru“.  Sve čega se dotakne, kamo god se okrene – sve pretvara u biserje stihova, koji zaslužuju najljepše korice i najboljeg urednika.  

Ante Bukovac


Kolajna za najmilije

 Grgurovi hukovi

 

MAJKA

Majka se sluša
Majka te kuša
Majka te prati
Prihvati
Shvati
Majka ti želi
Samo dobro
Da ziviš u miru
S Ljudima
I
Bogom
I
Svojom nogom
Kristov put slijedi
Budi mu vjeran
U
Obilju i bijedi


BAKA

Baka je uvijek
Uzdanica bila
Baka te ljuljala
Baka te krila

Baka je znala
Tvoj nestašluk skriti
Baka je uvijek
S tobom htjela biti

Baka je znala
Sakrit čokoladu
Pa ti je dati
Da drugi ne znadu

Baka bi rekla
Da je kriva ona
Kad bi doša kući
Nakon Zdravo Marijinog zvona

Baka je dobra
I nikad nije ljuta
Baka te spasila
Bezbroj puta

Ma baka je brate
Bila car
I najveći mogući
Božji dar!

 

TATA TATA

Tata tata
Gdje je Zagreb
Pa u Hrvatskoj sine
A gdje je Hrvatska
Tata
U Europi
A Europa
Na kugli zemaljskoj
Sine
Što te brine
Ma ništa
Onako
A kugla zemaljska
U Svemiru
Pusti me već jednom
Na miru
A Svemir tata
U praznini
A praznina
U
Tvojoj glavi
Ne gnjavi

 

BAKA I UNUK

Doš’o unuk baki
Iz daleka Svijeta
Nema nikog već njih dvoje
Nitko im ne smeta

Zagrlio unuk baku
I nešto joj zbori
Što je ovo mili Bože
Što mi to govori

Du bist meine liebe Großmutter
Ne znam sinko di ti je mater
Bite
Ma nema pite
Tek si doš’o
Napravit će baka
Pitu prije mraka
Ich weis nicht
Ooo
Zlato bakino
Kako znaš da baka
Ima giht
Imam, imam
I često me boli
Ma kako te baka
Voli
Nego reci ti baki
Di su ti ćaća i mater
Aaa meine Muter...
Ma znam ja
Oni polako
Težak je kufer

I tako se baka
K’o i druga svaka
S unukom napriča
Uto dođu sin i snaha
Faljen Isus
Pozdraviše
I
Staricu
Zagrliše
Uvijek budi
Ne prav te se ludi
Što ‘vo dijete
Nezna jezik
Naš Hrvatski
Već taj stranjski
Krivnja pada na vas dvoje
Sudbinu vam drugi kroje
Rakije ću malo srknut
Od sramote još ću crknut
Do godine kad dođete
Ne bude li mali znao
Svoj Hrvatski govoriti
Ne trebate dolaziti

 

NAŠ ANĐEO

Dječak u bijelom
Tamne kose
Očiju plavih
Nožice bose

Prelijepog lica
Osmjeha blaga
Pogleda mila
Patnji ni traga

Okreni se zlato
Imaš li krila ?
O Bože moj dobri
Djeteta mila

Ručicam maše
Nešto mi zbori
Iz oblaka bijelog
Pjesma se ori

Kraljice Neba raduj se -Aleluja !
Ej , tata -ja sam tvoj Kruno !
Anđeo vaš-što nad vama bdije
Ovo je zbilja !
Ovo mašta nije !!!

Ravno, 6.studenog 2017.

 

BOŽJE DAVANJE

Bože moj
Bože moj
I
Kada uzimaš
Ti
Daješ puno
Mali naš Kruno
S
Tobom nam
Stvoritelj dade
Kršćanske nade
I
Radosti puno

dr. Jure Burić
Ravno, 28. srpnja 2020.

 

ĐAKU IANU

Kupit će mi
Dida loptu
I dres neki pravi
Bit će igre
I skakanja
U parku na travi

S pajdašima utakmica
Pa neka se čude dica
Kako Ian loptu fura
I kako ih dribla
A golmana kako svlada
Pred Ianom svatko pada

Bravo mali baš si faca
Nisi tamo neka štraca
Bit ćeš igrač Barcelone
Svi ti plješću
Zvona zvone
Nogometni Corleone

Dida

ĐAK PRVAK

Primljen sam u školu
Baš sam dida sretan
Odgovorih sva pitanja
I bio sam spretan

Rekli su mi bravo mali
Možeš torbu kupit
I na jesen ako Bog da
U školu ćeš stupit

Dobar đak ću mama biti
I sve lijepo naučiti
Pa se hvalit možeš samnom
Ja u školu a vi zamnom

Dida

JUNAK BORNA

Ja sam junak Borna
Ne bojim se mora
Valovi su zame šala
Nisam više mrva mala

Sad po pjesku
Kule gradim
Sve što želim
I uradim

Plivat mi je
Baš sitnica
Ne bojim se
Ni ribica

Jedino se
Bojim pasa
Al’ i od njeg’
Imam spasa

Ako dođe
Blizu mene
Po njuški ću
Njega klepnut
Moja hrabrost
Istog trena
Okolo će
Svud odjeknut

Ovo vam je
Borna klinac
A did mi je
Otorinac

dr Jure Burić
Srpanj, 2020.

 

MOM UNUKU BORNI

Danas je
Rođendan
Prvi
Mojoj maloj
Mrvi
A
Tvome didi
Sedamdeset treći
Neka i tebe
Dobri Bog
Posreći
Pa da u miru
Zdravlju
I
Veselju
Ma baš ti
Želim to
Poživiš
Najmanje godina
Sto!!!
Ljube te tvoji
Dida i baka
I
Neka te prati
Sreća svaka


Dida - za naš zajednički Rođendan, na Gospu od zdravlja, 21.Studenog 2019.

 

GUSAR BORNA

Od
Umaga
Do
Dubrovnika
Svud je samo moja
Slika
Gusarit ću
I
Po Savi
Jezerima
I
Na travi
Bit ću glavni
I
Na Dravi
Komarcima strah sam
Pravi
Hrabrost moja nije
Sporna
Pozdravlja vas gusar
Borna


MAČAK I MRAV

Bijeli šešir leptir mašna
A u šapi šaren štap
U mlinici pored brašna
Gleda kak’ se ruši slap

Možda nekog miša spazi
Baš ga briga nije gladan
Prisluškuje tko dolazi
Sunca nema dan je hladan

Netko ide, mačak čuje
Sitan korak osluškuje
Vidim dobro- čini mi se
Mrav u fraku pojavi se

Kako prijeći s onu stranu
Reče čim na vrata banu
Nevolja me k tebi goni
Samo suze što ne roni

Moram stiči na vjenčanje
Nemam vrijeme za čekanje
Da me draga ne otpili
Pomozi mi mačak mili

Uđi prika, daj se smiri
Da te vjetar ne otpiri
Nekako ćemo se snači
Prijevoz ću ti brzo nači

Pored one vreće graha
Eno ljuske od oraha
Ona će ti biti barka
A sad moram poć do parka

Nać’ leptira moga priku
I skakavca “ Nepriliku”
Nek ti budu na pomoći
Da na svadbu možeš doči

Nije prošlo pet minuta
Već se mačak vraća s puta
Na vrećama ispod sita
Skupila se cijela svita

“Nepriliko” de uskoči
I otvori dobro oči
Ova ljuska od oraha
Sigurna je nemaj straha

Ona će ti biti barka
Bit češ jarbol nije varka
Leptiriću reče vedro
A ti češ mu biti jedro

Šarena ćeš krila širit
Da ti vjetrić može pirit
Jedrit će te tad polako
Znam da nije baš vam lako

Rijeka teče
Mačak reče
Ulazite i krenite
Tamo pažnju već plijenite

S onu stranu svati grme
Mladoženja drž’ se krme
Sad se bojim hoćel’ znati
S ovim mravac upravljati
Pametno bi dat bi bilo
Čačkalicu za kormilo

“Nepriliku” lijepo j’ gledat
Kad je mladoj doš’o predat
Mladoženju živa zdrava
Sretnom društvu malih mrava
U tom čudnom jedrenjaku
Na obali u sumraku

Hvala prika u šeširu
Doviknu mu mravac sretno
Kak’ si ovo sve smislio
Napravio prijevoz spretno

Samo hrabro prijatelju
Već se čuju violine
Nek noć prođe u veselju
Sve dok žarko sunce sine

A sad idem kući spati
Dok me sanak ne uhvati
Čini mi se da ću snivat’
Kako mravce učim plivat !

Ravno, ljeto 2013.

 

JUNAK ZEKO

Daj mi mama
Jednu mrkvu
I
Salate zelene
Upiških se sad od straha
Promjeni mi pelene

Tamo neka
Glupa lija
Iznenada skoči
Pa
Krenula prema meni
Iskolači oči

E da nemam
Brze noge
I
Srce junačko
Svašta se je
Moglo desit
Da sam neki plačko

Ravno, 28.veljače 2020.

ZEKO I MAGARAC

Magarac i zeko krenuli u šumu
Pa se žure i šepire na seoskom drumu
Susretnu ih uskoro medo i lisica
Kud krenuste kamo ćete vas glupa dvojica

Jestel’ čuli dugouhi
Govorite il’ ste gluhi
U šumi je strašni vuk
Zeko stade nasta muk

Htjeli smo se malo družit
I nogice svoje pružit
Usput naći kupus koji
Zar je problem ljudi moji

Ne budali mali zeko
Jesam li ti lijepo reko
Iz šume će vuk zaskočit
Ne smijete tamo kročit

Sad krenite put svog doma
Ak’ nećete bit će loma
Progovori medo mali
Stojte doma što vam fali

Lipanj, 2020.

ZAŠTO ZAŠTO ZAŠTO

Zašto lija ima
Rep dugačak velik
Zašto su u vuka
Zubi kao čelik

Zašto svinja nema roge
Zašto zmija nema noge
Zašto medo nije vila
Zašto krava nema krila

Zašto riba nema uši
Životinja što ne puši
Zašto maca nema pušku
Zašto limun nema njušku

Odjedanput mu na glavu
Golub se pokaka
Začudi se klinac mali
U prirodi niš’ ne fali
A da krava ima krila
Katastrofa sad bi bila

Lipanj, 2020.

MEDO I PAVLE

Kad svi zaspu
I
Postane tiho
U mrkloj noći
Pojavi se medo
Iz šume dođe
Malo se zadiho
I
Pored mene
Baš ovako prođe

Mravinjak traži
Mravi mu se jedu
Baš pored moje
Naš’o ih je kuće
I ne zna jadnik
Da će mu brzo
Rad’ mene biti
I te kako vruće

Stao sam predanj
Zamahn’o šakom
I klepn’o medu
Po njegovoj glavi
Odlazi rekoh
U svoju šumu
Samnom se ne igraj
To su moji mravi

Blidinje, 27. lipnja 2020.

GALAMA U LASTAVIČJEM GNIJEZDU

Svi zinuli
I
Galame
I
Svi žele
Biti prvi
Radilo se
O
Insektu
Il’
O nekoj
Maloj mrvi
Ali mama
Dobro znade
Bez obzira
Što joj rade
Kojim redom
Ptići jedu
I
Koji je
Sad na redu

Mangupčići
Isto znaju
I
S galamom
Ne prestaju
Možda će je
Prevariti
I
Na redu
Oni biti
Sva je sreća hrane
Ima
I
Kukaca bit će
Svima

 
VJEVERICA I ZEKO

Vjeverica mala
Na grani zaspala
Ispade joj lješnjak
Iz klonule šape
I na glavu pade zeki
Što spava bez kape

Skoči zeko
Sav u strahu
I u jednom dahu
Oko stabla
Stane kružit
I nikako skužit

Da je lješnjak vjeverici
Ispao iz šape
Atentata nije bilo
Na zeku bez kape

Ubuduće mala
S lješnjakom ne spavaj
A zeko će morat
Za sigurnost svaku
Na glavici preko noći
Ipak imat kapu !

 

SLON I MIŠ

Slonu reče
Miš
Dok su išli kroz
Omiš
Gledaj dobro
Što nas paze
Kak’ se trese
Prijatelju
Dok barabe
Mostom gaze

 

MALI SLON

Trči, trči
Mali slon
A
U surli mu
Balon
Da je balon
malo veći
Ne bi kraja bilo
Sreći
Mogao bi i on
Letit
I
Gdje želi tu
I
Sletit
Visina je slonu
Mila
Al
Na žalost nema
Krila !

 

MALI PSIĆ

Imam jednog psića
Malenog k’o klupko
Uh kako se pravi važan
Nije neki tupko

Prijatelje dobro znade
I na njih ne laje
A neznanac kada dođe
Sam’ ćeš čuti graje

Cipele će njima gristi
I za hlače vući
Mala napast ne prestaje
Skakati po kući

Ima samo jedan problem
Al’ i nade tračak
Kak’ će mali preživjeti
Ako dođe mačak

Umiri se istog časa
Sad i nije neki dasa
U krilo će seki skočit
Ni koraka neće kročit
Već u strahu mačka gleda
Iz krila se nikud neda

BUBA MARA

Buba Mara mala
Na cvjetu zaspala
Pa je vjetar nježno njiše
Gleda bubac i uzdiše

Kak’ te samo
Volim mala
Stoput si mi
Na um pala

Bez tebe ću
Biti tužan
Život bi mi
Bio ružan

Probudi se buba Mara
Gleda bubca kako kleči
Sam’ otvara svoja usta
Zapele mu negdje riječi

Hoćel’ skopčat mala
Da je bubac voli
Il’ će čekat da je bubac
Za ruku zamoli

VRABAC

Pogodila krupa
Vrapčića u glavu
Pa ga s jedne male grane
Obori u travu

U čudu se vrapčić nađe
Po travi se valja
Zaboli ga dobro glava
K’o da je od malja

Jel’ atentat možda bio
Jel’ počeo rat
Ili je samo opet pio
Moj nesretni brat

Kad je skopčo da je krupa

 

ZEKO I PRVI SNIJEG

Tišina bijela
Zora na vidiku
Po neki trag
U prvom snijegu
Svi nešto traže
Švrljaju samo
Jesul’ u tražnji
Il’ su u bijegu

Ulična lampa
Na kraju sela
Svjedok jedini
Što noćas bdije
U čudu gleda
Pahulje bijele
I malenog zeku
Pa mu se smije

Dobro si proš’o
Dobaci glasno
Možda pronađeš
Korjenčić neki
A da si doš’o
Pet minuta prije
Lija je bila
Pri onoj smreki

Budno ću pazit
Baš si mi mio
Moram te čuvat
Ak’ netko skoči
Bude li gusto
Znam što ću radit
Samo ću brzo
Zatvorit oči
 

PAHULJICA

Milijarde panu u jednom trenu
I niti jedna nije ista
Svoj pečat nose čim s Neba krenu
Stvarajuć čudnu bjelinu čistu

Bijelo će gnijezdo na grani sviti
Krovove prekrit zamesti put
Dok pogled seže sve će bijelo biti
Na pahulju malu nemoj biti ljut

Ona te samo razveselit želi
I nije ljuta što ćeš je gazit
Ljepotici maloj samo obećaj
Da ćeš i bez nje prirodu pazit.

Dubrovnik-Ravno 2016.

 

RIBICE U ŠETNJI

Ribice su krenule
S mamicom u šetnju
Pojavi se podmornica
I najavi prijetnju

Jedna mala sva u strahu
Pribi se uz mamu
I samo me mamice
Ne ostavljaj samu

Niš se ne boj zlato moje
I mirna mi budi
Ovo su ti samo
U konzervi ljudi.

4. kolovoz. 2018.

 

VALIĆ I DJECA

Mali je valić
ugled’o djecu
Kako bezbrižno
u plićaku sjede
Pa im se i on
Pridružit’ htjede

Nespretno priđe
Skvasi im kosu
Malenu Karmen
Poli po nosu

Ljutito skoče
I bijesno dreknu
Valiću malenom
Svi šamar zveknu

Uplakan valić
Otpliva tužno
Baš su se klinci
Ponijeli ružno

Na pučinu ode
Potražit tatu
Uz put se požali
Starijem bratu

Vidi ti vraga
I za tren oka
Plićaku dopliva
Ljutita trojka

Recite brzo
Tko je tako zao
Tko je mom klincu
Šamare dao

Odgovor nisu
Čekati htjeli
Veliki tata
Sve klince preli

Zaprijeti prstom
Odnijet ih htjede
Valić mu mali
Na ruku sjede

Možda sam tata
I ja kriv malo
Do ovih klinaca
Baš mi je stalo

Prijatelj želim
Ja biti s njima
Ak’ među njima
Te želje ima

Skočiše klinci
“Valiću oprosti”
Rado bi bili
Tvog tate gosti

E kad je tako
Reče val tata
Drž’ te se čvrsto
Oko mog vrata

Sve ću vas nosit’
Po moru plavom
Bit će vam fino
S ovom sijedom glavom

A onda pozva
Iz morskih dubina
Razigrano jato
Malih dupina

Radosni sretni
Pred noć se vrate
Na leđima dupina
A vali ih prate

Dubrovnik, 21. Rujna 2014.

 

LUDE ŽELJE

Koja ti je želja mali
Hajde reci ne budali
Pa kad već me pitaš mama
Lude su mi znaš i sama
Sad mi jedna na um pade
Pa neka se i to znade
Iz helikoptera s biciklom izletit
I po zraku s njime letit
Pa se spustit na livadu
Za Iana sad svi znadu 😂😂😂

Dida

LEPTIRIĆ

Leptirić me neki gnjavi
Već dva dana svud se skriva
Kroz prozor ga želim hitit
Al’ ne želim biti kriva
Ak postane laka meta
Baš bi bila vel’ka šteta
Sad mi više i ne smeta
Ma neka ga
Neka leta

Lipanj, 2020


PRED KIŠU

Lastavice nisko lete
U zraku je vel’ka vlaga
Otežala kukcu krila
Puno deblja neg’ su bila

Otežali počnu padat
Kiši se je brzo nadat
Ljudi znaju po tom znaku
Niskog leta u sumraku

Lipanj, 2020.

LASTAVICE

Otvorili ptići usta
Po redu ih mama hrani
Svi zinuli i galame
Nek galame tko im brani
U brzom je mama letu
Insekt neki u naletu
U kljun mamin uletio
Pa kada je to shvatio
Bilo mu je pajdo kasno
Plijen postade vrlo lasno
Ptići će se osladiti
Omastit će svoje brke
I bez neke vel’ke frke
Svoj želudac napuniti
Pa se malo odmoriti
Al’ u istom ovom času
Insekata cijelu masu
Tata naš’o pa se divi
Ostat će mu ptići živi
Gozba prava to će biti
Radost svoju neće kriti
Bravo mama bravo tata
Sva četiri ptića viču
A sad djeco na spavanje
Sutra pišem novu priču

Lipanj, 2020.

PRIČE

Pričajte djeci
Priče
Htjela to ona
Il’
Ne htjela
Kakve god bile
Uvijek su priče
Bolje od glupog
Mobitela

 


 

KAMENE SUZE
(HERCEGOVINA)

Kameni
Krov
Kameni
Pod
Postelja kamena
Jastuk
Od
Kamena
Kamena čaša
Kamena zdjela
Od
Kamena
Tijela
Kameni put
Sve
Kamen ljut
Srce k’o stijena
I
Nema mijena
Domovina ljubav
Želja
I
Bit
Pa bio gladan
Il’
Bio sit
Kameni grob
Što tvoju kob
Prekriva
Brani
Čovječe stani
Ko mi to uze
Moje ga čekaju
Kamene
Suze

 

NERETVA

Kamo se žuriš
Čekat će more
Čeka te već
Tisuće ljeta
Bez tebe neće
Svitati zore
To vam je zbilja
I sudba kleta

Miluju vali
Pognute vrbe
I kamen sivi
Pješčani sprud
Kamena riva
Kaskadna kriva
Malenih vala
Bilježi trud

Svašta je ona
Pronijela toga
Dobra i loša
U proteklom vijeku
Svašta se dogodi
S desna i lijeva
Radosti i suza
Uz ovu rijeku

Podari Bože
Ljubavi i mira
Rijeci ovoj
Što sad krivuda
Nek obala desna
Lijevoj ruku pruži
I neka radost
Zavlada svuda

 

GRUMEN HERCEGOVAČKE ZEMLJE

Jel’ ovo zemlja
Poput one
Što ju je moj predak
Pred silnim agom
Jeo
I
Je li baš
Smjeo
Kad ga upita aga
Kako ćeš preživjet
I
Što ćeš jesti
Evo ovako
Gorostas reče
I
Kleče
U šaku zgrabi
Zemlje grumen
Onako rumen
I
Snažan
Ponosit i
Važan
Stavi je u
Usta
I
Proguta
Eto moj aga
Ostade pred ovakvim
I ti bez
Aduta

 

PUSTA SLAVONIJA

Pusti puti prazne kuće
Nigdje traga od obuće
Nigdje dima ni žamora
Nigdje vidjet živog stvora

Spustile se hrasta grane
Zanijemila tri javora
Kom će mahat kad se svane
Kome šumit kad je zora

Baš je tužno baš je ružno
Je li ovo bilo nužno
Pored svoje zemlje svete
Da ti gladno bude dijete

Spustile se hrasta grane
Zanijemila tri javora
Kom će mahat kad se svane
Kome šumit kad je zora

 

IZUMIRANJE

Samo nemojte
Filozofirati
I
U zdravu pamet
Dirati
Ne treba tu nikakva
Znanost
Puste pisanije
Zna se to od
Ranije
Znao je to
I
Nepismeni seljak
On je samo djecu
Rađao
I
Nije
Nagađao
Jel’ potreban prirast
Od jedan zarez
Devet
Il’
Od dva cijela
Tri
Možda to danas
Znadeš
Ti
Al’ djece nemaš
I crnu sudbinu
Svom narodu spremaš
U
Kojoj možda nećeš biti
Rob
Al’ će ti budućnost
Biti
Grob

 

BLEIBURG

Gomile oružja
Razoružane
Hrvatske vojske
Na Bleiburškom
Polju
Partizani spremni
Hrvate mučit
Ubijat
Ljubičici bijeloj
Ispunit
Volju
A
Sve zbog jednog
Pokvarenog vođe
Harolda Macmillana
Što iz Engleske dođe
I
Da ne trepne okom
Poveza se
S
Titinom stokom
Predade ljude
A
Jame Hude
Postaše grobišta
I
Nikom ništa
Ništa onda
Ništa i danas
Još nam brane
Moj jarane
Za žrtve naše
Svete mise zborit
Hoćeš li Bože
Neke ljude stvorit
Što će zločince
Pa i post mortem
Osudit
A
Onda se potrudit
Obilježit mjesta
Barem ta gesta
Kako bi naši
Muževi žene i djeca
Hrvatskoj što jeca
Dali mira
Ma kako vas
Prokletnici
Ovaj vapaj
Ne dira

 

KOLOSOV PRAH

Kad ugledaš vrbu,
Pored plahe rijeke
Il cvjetove bijele
Čudne neke
Jablana granu
draču ,
kupinu
Il ljubičica
Malu skupinu
Kad vidiš lastu
Kako u kljunu
Nosi grančicu
Za svoje gnijezdo
U koje ce ptići
Skoro stići
Je li to grana
Od onog jablana
Pa
kad ti
od prizora
Zastane dah
Možda je
KOLOSA
Našega prah
Spustio se
na zemlju
Basš pored njih
Na sreću njihovu
A i nas svih !
Evo me !
Tu sam !
Opet pored vas
Posluhnite prijatelji
Čujte moj
Glas
Budite složni
Imajte mjeru
I čvrstu
vjeru
Božji zakoni
Moral
I
Pravda
Neka vam
Brazda vodilja
Budu
Pa čak ako vas
Neki čudni ljudi
I
Osude
Na sudu !!!

Ravno, 1.studenog 2017.
Nakon objave želje pokojnog Hrvatskog generala SLOBODANA PRALJKA da se njegov pepeo
razaspe po njegovim ratistima u Hrvatskoj i Herceg Bosni.Hvala vam ako u moje ime prilozite
ovih nekoliko redaka u knjigu žalosti za našeg GENERALA PRALJKA
Vaš Dr Jure Burić

 

CROATIO VOLIM TE BESKRAJNO

Ne pitaj me jer ti neću reci
Volim li je ko i dijete mati
Ne pitam te jer ti neću reci
Volim li je k'o i svi Hrvati

Zemljo moja kralja Zvinimira
Tomislava,Zrinskih i Tuđmana
Zemljo moja Ante i Stjepana
Alojzija i Jelačić bana

Za tebe su mnogi život dali
Tamnovali uvijek s Bogom bili
Za tebe su sebe žrtvovali
Žrtvovali jer te nisu dali

Zemljo moja kralja Zvonimira
Tomislava,Zrinskih i Tuđmana
Zemljo moja Ante i Stjepana
Alojzija i Jelačić bana

Prijatelju ako opet pitaš
Reći ću ti - oduvijek za trajno
Domovino doktora Tuđmana
CROATIO volim te beskrajno

Ovu moju pjesmu uglazbio je Đelo Jusić

 

PRABAKI HERCEGOVKI

Jesi li se umorila
Jel' ti breme
Leđa tere
Jel' te uže vratom steže
Jel' u tebi jošte vjere

Jel' ti sanak
Bio tanak
Jel' komadić
Kruha bio
Il' grudica
Suha sira
I
Imaš li ikad mira

Jel' motika otežala
Jel' ti zemlja bila tvrda
Donosiš li opet drva
Iz dalekog onog brda

Jesil' djecu nahranila
U postelju jesul ' legli
Bole li te manje ruke
I zglobovi jesul ' stegli

Bog će pomoć tvojoj muci
I anđeli bit pri ruci
Svi će oni molit zate
Odgojit ćeš ti Hrvate !!!

Lipanj , 2018.


 

LJUDI I SJENE

Ne vidim
Ljude
Vidim samo
Sjene
Kako se
Pjene

Ne vidim
Djela
Već opet
Sjene
I opet se
Pjene

Al vidim
Ispod raspela
Ljude i djela
Na koljenima
Pognute glave
Kako bez sjena
Stvoritelja slave

 

HOĆU ......

Hoću stan
Al 'onaj veliki
S pet soba
I boravak -veliki
S pogledom na more
Hoću sretne zore
I hoću more
I hoću gore
Ma sad hoću
kuću
Veliku -vilu
S vrtom i bazenom
I hoću travu
Englesku -pravu
I gomilu novca
Na računu
I to Eure
Ne kunu
Hoću i jahtu
I meku plahtu
Onu od svile
I hoću vile
One prave
Što zavode
Ljude
I
Što se trude
Ispunit želju
ama baš svaku
I onu tešku
I onu laku
Hoću i zrakoplov
Hoću.....
Što hoću
Hoću dan noću.....
A sad ?
Samo zrak
Samo jedan dah
Da mogu udahnut
I malo lahnut
Ma vidi koliko ga
Oko mene ima
Daješ ga svima
Samo ne meni
Sve mi oduzmi
Al 'daj mi dah
Znam
Sve će biti
Samo ću ja
Bez Tvog daha
Bit malena
Hrpica
Praha

Ravno, prosinac 2017,

 

NEMREM ITI NA PROŠTENJE

Nemrem iti na proštenje
Kam sam nekdar išel znati
S pajdašimi vince piti
Pred birtijom vsakom stati

S mužikašim zapevati
Nek se čuje lepi kaj
Kotlovinu poručiti
Prijatelu bi to raj

Ondar pak bi z Barom išel
Tam gde gvirc se toči sam
Ak me vide z medenjakom
Znaš da furt me bilo sram

A sad eto v svojoj hiži
V postelji ležim sam
Nema Bare nema gvirca
Zadnj cajti došli znam.

12.rujna 2015., Ravno o 50-oj obljetnici Kajkavske popevke u Krapini

JEL’ OVO KREN’O

U jednom kupeu
Putničkog vlaka
Šareno društvo
Sjedi
I
Šuti
Odjednom će jedan
Jel’ ovo kren’o
Upita
Pa
Zašuće
Nije
Ovo radi tebe
Pored prozora
Pronose
Kuće

 

KRALJ TOMISLAV

Hej dugonja
Ti koštunjavi
Crni
Tebi govorim
Priđi bliže
Od kud
Stiže
Jesi li na
Hercegovačkom kršu
Niko
Moja diko
Jesi li
U
Prolazu
Ili ćeš
Duže ostat
Jesam kralju
Kako znaš
Dobro
I
Ti si naš
I
Tvoja je duša
Kamena
Ramena i
Stas
Naš si
Vas
Nego kralju
Dočekuješ li Ti
Svakog ovako
I
Javlja li ti se
Kao ja svako
Ma i nije
Baš
Netko priđe
Netko proleti
Netko me tiho
Za Bana pita
Gdje ga skrivaju
I hoće li opet
Doć
Eeee
Djeco moja
Još će vremena
Proć
Još će se svašta
Zbiti
Al će se za tvoga života
I
To dogoditi
Samo nemojte
Da nas ubije sram
Neće kralju
Obećajem
Vjerujem
I
Znam!

Ožujak, 2019.

 

TRAŽI SE NOVI JUDA ....

Pakao
Dante
Ante
Deveti krug
I
Neki drug
A
Ime Šime
I
Njegove škude
Za
Neke lude nude
Pa
Nek mu sude
Samo da nam
Ne naude
A
Haag vrag
Ivici drag
Sad kad si gori
Prodaješ onog
Što
Državu ti stvori
Znam
Strah te mori
Jer
Hrvat zori
Carli se moli
Pontio -Ponte
Za
Iste konte
Izdajice luda
Nakon škuda
I
Tebe čeka prvo
Judino drvo !

Ravno-Dubrovnik

Ovo je napisano u trenutku kad je Vlada Ivice Račana i njegova ministra Šime Lucčna raspisala
tjeralicu i obećala novčanu nagradu za dojavu o Hrvatskom generalu Anti Gotovini , kojeg bi onda isporuciti u Haag.

SVI SMO SPREMNI ZA HRVATSKU !

Kad u zoru prva zraka,
Pomiluje plavo more
I obasja tvoje rijeke
Zlatna polja tvoje gore

Kad probudi Ličkog vuka
Herceg Bosnu ljutu zmiju
I gusara sa Neretve
Neka uđu ako smiju.

Vučedolsku golubicu
Dvorac Zrinjskih, Senjsku kulu
Sinjski alkar zove Tvrđu
Ako smiju neka uđu

S Velebita vila kliče
Pozdravljam te Dubrovniče
Lijepu Istru i Primorje
Slavoniju i Zagorje

Posavinu, Dalmaciju
Probudi ih zraka sviju
Zapjevaše pjesmu rajsku
Svi smo SPREMNI ZA HRVATSKU !!!

Dubrovnik - Napisano u vrijeme najjače Srbo-četničke i Crnogorske najezde na Hrvatsku , kad je "Crvena kasarna" prijetila Osijeku,a general Glavaš budio nadu, kad su ubijali Vukovar i herojske branitelje s generalom Zadrom na čelu, razaralii Dubrovnik....dok je general Norac branio Gospić, kad je petokraka prljala naš Plavi Jadran...... jesen 1991. ISTA PORUKA VRIJEDI I ONDA I DANAS !!! - NAMA I NJIMA !

ADAMOV MOBITEL...

Kad je STVORITELJ
Einsteinu dao milost
Kako bi spoznao
Teoriju relativiteta
Pa zar sumnjaš
Da mogao nije
Isto učiniti
Od postanka Svijeta

Bitna je povijest
I dobro je znati
Gdje se nekad
I nešto zbilo
Al uvjeren budi
Da bez MILOSTI
ne bi danas
Ni tebe bilo.

Pa da je htio
Mog'o je dati
Mobilni uređaj
I internetsku vezu
Il možda u Zernu
Ciklotronske cijevi
Od samog početka
Adamu i Evi

Ravno, pred zoru, 12.listopada 2017.

 

ZRINJEVAC BEZ ZRINJSKOG

To je kao da u
Washingtonu
Spomenika Georgeau
Nema
Bila bi grehota
A
I sramota
Samo se kod Hrvata
Do velikana
Ne drži
Samo se kod nas
Povijest prži
Doduše
Ima na Zrinjevcu
Jedna slika
Kojoj bi često
U
Tamnoj noći
Znalo studentsko
Društvo doći
Poklonit se
Velikanu
Ili
Po danu
Krišom se divit
Sigetskom kapetanu
Znajuć’
Kakva te čeka
Sudba
Dok te iz prikrajka
Prati
Udba
Danas eto
Nema više
Udbe
Al’
Ni Zrinskog nema
Je li to opet naša
Naivnost
U
Nizu
Čini mi se da je
Udba
Opet negdje
Blizu
Ona više možda
Ne zapisuje
Ona nešto novo
Snuje
Ona danas
Savjetuje!

Ožujak, 2019.

 

ZADNJI DAN

Doći će dan
Što će ti biti zadnji
Idući će
bez tebe svanut
Sklopit ćeš oči
I bit u miru
Iz nekih drugih
Suza će kanut

Dubrovnik, 23.1.2018.

 

VISIBABA

Visibaba bijela
Na snijeg se
Propela
Uzdignute
Glave gleda
Kome zvončić
Svoj da preda
Poklonit ga želim
Onom
Malom zvrku
Što po cijele
Dane skače
I
Jede u trku !

 

SIROČE

Svako dijete
Ima mamu
I
Njezino toplo
Krilo
Samo moje
Drage mame
Nije nikad
Bilo
Zato sam je nacrtao
Na betonskoj
Cesti
Da u krilo moje mame
Mogu i ja
Sjesti
Cipelice posložio
Blizu mojoj mami
Uživat ću i ja sada
Ja i mama sami !

Ravno, 10. travnja 2019.

ŽENA

Žena je
Stijena
Il
Meka put
Kad si sretan
Il
Kad si ljut
Žena je radost
Ovoga svijeta
Ak’ je drukčije
Nešto ti
Smeta

 

DJECA I KUĆNI LJUBIMCI

Ima li išta ljepše
Od
Dječijeg osmijeha
Nema tu
Grijeha
Jer
Lijepo je
I
Kad ti tvoj pas
Repom maše
Tvoja maca i zeko
Seko
Što se oko tebe
Maze
I
Na svaki tvoj pokret
Paze
Ali
Ako ovih prvih
Ne bude
Više
Loše nam se
Piše

 

DALAJ LAMA

Čujem da je
Dalaj Lama
Progovorio
Navodno u sred
Londona
I
“ Bez pardona”
O
Migrantima
I
Ovoj
Svjetskoj pošasti
“ Vratite se u svoje zemlje
Od kuda ste i došli , a Europu
ostavite Europljanima”
Pa ako tako
Dalaj Lama veli
Zašto tako nešto
Ne bi i mi
Smjeli ?

 

KAD HERCEGOVAC ODLAZI U ZAGREB

Hajd u Zagreb mali
Došlo ti je vrime
Nađi pajdo dobar posa
I curu do zime

Ako fali kakav papir
Škole il’ diplome
Evo ti adresu
Od našega Tome

Nek ti Jure nađe teren
Nigdi oko Bana
Okani se brate
Perifernog stana

I nek cura bude lipa
Nek joj ćaća bude bogat
Nemoj gledat dite moje
Ako ti je punac rogat

Ako budeš birat moro
Triba i tu sreće
Poveži se s onim našim
Što odvaža smeće

To je bolan dobar posa
I sigurna para
Za priliku namirisat
Triba imat dara

Pa kad u džep staviš paru
I povećaš konto
Politika bit će blizu
Jesi’l pajdo skont’o

Nemoj odma put Sabora
Il’ u zgradu Vlade
Na Pantovčak baci oko
Posrećit se znade

E onda bi mogo lako
Rođake i braću
Za sobom potegnit
Na novu zadaću

Primakni se malo
Vojsci i redarstvu
Nemoj pajdo zaboravit
Na Kaptolu pastvu

Budeš li me samo slušo
S jezikom bez dlake
Prepišat ćeš onog našeg
Iz Pogane Vlake

A sad evo zadnji savjet
Za Matu iz Cima
Proguraj ga sve do Pape
On ti je za Rima

HERCEGOVAC

"Pitaju me odaklen si žuti
Od Ravnoga Hercegovac ljuti"

Bura zimi Sunce ljeti
Opasnost mu stalno prijeti
Ljudska zloća svakog dana
Al' jos ima tvog jarana

Turčinu je dosadio
Četnik zube polomio
A i Sunce manje žeže
'Ko god proba - svak pobježe

I zmija je odustala
A i bura posustala
Mjesta ima njem i drači
Izmučeni - al'najjači !

Hercegovac stjene lomi
Ore zemlju, divljač lovi
I tako ce biti vazda
Na kamenu on je gazda

Ne sustaje Ero lako
Stoljećima vec je tako
Svakog dana Boga moli
I Hrvatsku svoju voli !

Ravno, svibanj , 2018.

GDJE JE MOJ BRAT

O
Noći tamna
Nemoj mi reci
Ne znam !
Gdje je moj brat?
Molim te - reci mi !
Upitaj zemlju
Ona sigurno zna
Zašto ga krije ?
Nek mi ga vrati
Ma znaš da neću stati
Tražit mog brata
Iz ovog rata
Pa zar puno hoću ?
Samo mjesto
Za križ bijeli
I
jednu svijeću
I
Ništa više neću !
I
Da reći mogu
Hvala dragom Bogu!
Ovdje počiva
Moj brat
Znam da je bio rat
I
da su mnogi pali
Ali mi fali .....
Braco moj mali.

Pred zoru, 18.studenog 2017., na dan pada Vukovara

 

OVO JE MOJ PRIJATELJ

Prijatelju
Kako si ?
“Svakim danom
Gore”
A Tvoja Vesna
“ Polako dogorijeva”

Kratko
I
Jasno !
Ne može
Glasno

Al’može napisat
I
Ponizno prihvatit
Božji plan
“Ich habe das meine getan”
( Ja sam svoje učinio )

A
Sada neka
STVORITELJ odluči
Ja sam SPREMAN
I
Ništa me ne
Muči

Evo,
To je moj prijatelj
HRVAT
U
KRISTOVU ruhu
Gorostas
U
Vjeri
Životu
I
Duhu !

28.listopada 2018.

 

SMIRAJ U VJETRENICI

Za Hajdučki stol sjedni
Rasvjetu ugasi
I slušaj tišinu
Kap što sa stalaktita
Na zemlju hita
Ustrajno polako
Tisuće ljeta
I bit će tako
Do konca svijeta
Il 'možda
Vjetra i vode zvuk
Negdje u daljini
Muk
Samo sjene
U mašti
I miru
VILE
u
Krilu
I
Vilenjaci u vodi
S ribicom čovječjom
Izvode bravure
A tisuće
"Očiju"
U njih zure
Od onih malih
Sitnih bića
baš je srića
Uživat u mraku
I hladnom zraku
od stvarnosti pobjeć'
U ovaj čudni
tihi svijet
Gdje cvijeta nema
A sve je cvijet.

 

ZADNJI DAH
(Goranu Kliškiću i svim hrvatskim vitezovima što za dom život dadoše)

Nečiji sin,
Muž
Il brat
I Domovinski rat
Izdahnut će svoj
Zadnji dah
Sklopiti oči
I u isti mah
Po nekom čudnom
Božjem planu
Bit zaokružen
Na Njegovom dlanu

A ti ga poštuj
Zapamti žrtvu
Jer na njegovu
Čelu mrtvu
Stavljen je Svetog
Križa znak
Gdje nikad neće
Nastupiti mrak
I gdje će heroji
Po svojoj žrtvi
Živjeti vječno
I nikad mrtvi

Na dan 25 obljetnice pogibije hrvatskog heroja -viteza GORANA KLIŠKIĆA
Bistrina 25 ožujka 2017.

 

MALA MARA

K'o gudalo savijena
Pognuta do zemlje
S drvenim štapom
I krpom na glavi
Koraka spora
S krunicom u ruci
Nedjelju svaku
Svetu Misu slavi

I možeš je vidjeti
Uvijek tamo - s desna
U prvom redu
Što bliže oltaru
Sklopljenih ruku
U razgovoru s Bogom
Skrušenu i poniznu
Našu Malu Maru

A kad si doš'o u njezinu kuću
Povirit je samo ili joj nešto dati
Podignute ruke i glasa blaga
Blagoslov čut ćeš
BOG SINKO PLATI !!!

Studeni 2017.  A ovo je jedna dobra starica u Ravnom kojoj često donesem ručak. Danas joj je sprovod. A ovo sam joj napisao prije 2 mjeseca.

 

ISTANBULSKA

Minica na momku
A vire mu muda
Kuda ?
Na spoj ćaća !
Jesu li te
Vidjela braća ?
Jesu
Pa što kažu ?
Ništa
Samo su okrenuli glavu
Pa to je ćaća na tvoju slavu
Zar za ovo nisi
U Saboru digao ruku
E pa ćaća
Sad trpi bruku !

 

PAHULJICA

Miljarde panu u jednom trenu
I niti jedna nije ista
Svoj pečat nose čim s Neba krenu
Stvarajuć čudnu bjelinu čistu

Bijelo će gnijezdo na grani sviti
Krovove prekrit zamesti put
Dok pogled seže sve će bijelo biti
Na pahulju malu nemoj biti ljut

Ona te samo razveselit želi
I nije ljuta sto ćeš je gazit
Ljepotici maloj samo obećaj
Da ćeš i bez nje prirodu pazit.

Dubrovnik-Ravno 2016.

 

MATINA MOLITVA

Hajde bolan ĆAĆA
Pomozi mi
Izjednači me
S ovim mojim
Vidiš koliko TE
Molim
Svim srcem svojim
De kakva mercedesića
Ili bmwejića
Za svoga tića
Ne mogu bolan
U ovoj sramoti
Izlazit u polovnoj
Toyoti
Zato i hodam pješke
Možda i u meni
Ima greške
Al’ neki dan
Evo u petak
U Ferariju pored mene
Projuri k’o metak
Onaj moj susjed
A ni on ni ćaća ni djed
Nikad u crkvi nisu bili
Vazda dobro jeli i pili
Nijedan od njih za crkvu
Ne mari
A eno ga vozi
Ferrari
Nego de bolan
Osim taj volan
Daj mi i kakav kućerak
Sa sedam osam sobičaka
I koji milijun Eura
Nemam ni cura
‘Ko će samnom
Ko li gledat zamnom
U polovnoj Toyoti
Pomozi svom Mati
Tako Ti !

Ravno, siječnja 2019.

CORONA TAT

Poput lopova
Uvučeš se
U
Čovjekovo tijelo
A
Onda polako
U
Usta nos i oko
Na sijelo
I
Nije te briga
Koja je krvna grupa
Ti nakazo glupa
Il’
Boja kože
O
Dobri moj BOŽE
Nedaj da ova
Zloća i tat
Zametne rat
Između čovjeka
I
Sebe
Ne znajuć
Da ja imam
TEBE
što ćeš me
Branit
A
Nju sahranit

 

KORONA NA GRANICI

Hajde nju zaustavi
I pitaj joj putovnicu
Je li valjana
I
Ima li karton zeleni
I
Je li mu istekao rok
Samo digni ruku
I
Reci joj
Bok
Stara
Ne moraš imati
Ni para
Ni umjetničkog dara
Loše brate sviraš
Al
Zato pobro
Mi igramo
Dobro

 

NE SMIŠ KRIŽU NA DVA METRA

Ne smiš križu
Na dva metra
Ne smiš bratu
Ni rođaku
Ne smiš nikom
Živom stvoru
Završit ćeš
U zatvoru
A
Ni kave više nema
Sa susjedom
Na livadi
Corona nas
Brate mili
Sve udalji i zavadi
Posluhu nas
Uče vješto
Pa možda je
I to nešto
Naučiti slušat vlasti
Opet će ti ruže cvasti
Pa ako te trn ubode
Trpi rođo
Do slobode

 

ŠTO ZAPRAVO ŽELIŠ

Rad’ korone
Nestaše kolone
Uf
Stalno gužva
Pa
Nije Grad spužva
Galamio si
Lani
De malo
Stani
Stradun ti je
Prazan
Plaže puste
Kafići i restorani
I
Oni u centru
I
Oni po strani
Zjape prazni
Eto
Želio si mir
Imaš ga
Jel’ bio
Suludi hir
Tražiti mir
Stalno se buniš
Prigovaraš
Mjeriš
Pomogao bi’ ti
Čovječe
Al’
Ne znam što
Zapravo
Želiš

Dubrovnik, 2. srpnja 2020.

 

SENJSKA BURA

Senjska buro
Traži pojačanje
U
Hrvatskoj
Opsadno je stanje
Corona se doselila
Vamo
Otpuhaj je
To te molim samo
Protresi joj moždane
I
Kosti
Pa od stijene
Nek mi Bog oprosti
Ak’ Velebit
Ne mogne je srušit
S
Njom u more
Pa će se ugušit

 

OOOOO MARE BONA

Oooo!
Mare bona
Jel’ u tebe dolazila
Corona
Nije
A
Da je i došla
Loše bi prošla
Kraj moga Joze
I
Njegove loze
U mene je
Po danu i mraku
Vazda u zraku
Bona bila
Pet promila
Pa ako i pređe prag
Brzo će je
Odnijeti vrag

MIRIS RIBE

Uh kako lijepo
Miriše riba
Reče djevojka
Dečku
Dok prolaze
Pored konobe
A
On će bez zlobe
Dušo ako imaš želju
Možemo ovu
Noć
Pored konobe
Još koji put
Proć

 

IMOĆANIN MATE

Vratija se Mate
Iz daleka svijeta
Pa počeo brate s pričom
Koja pajdi smeta

S Reganom sam Whiskey pio
S Gorbačovom dnevno jeo
A s Papom sam kapućino
Jednom tjedno piti smjeo

Ne mogu ti vjerovati
Lažeš Mate mili brate
Provjerit bih rado htio
Ne sliči mi ovo nate

Dobro pajdo pripremi se
Na put će mo krenut sutra
U Washington trebali bi
Stići nešto prije jutra

Di si Mate kućo stara
Odavno te brate nema
Veli Regan - Nensy pita
I za Matu Whiskey sprema

Vidim čudo neviđeno
Zbilja Regan Matu pozna
A što opet Mate sprema
To ubrzo pajdo dozna

Sutra dan su već u Moskvi
Na vratima Mate zvoni
Gorbačov se evo javlja
Samo suze što ne roni

Di si bolan kud nestade
Bez tebe mi nema ića
A i žena stalno brunda
Nema Mate ode srića

Sve je ovo pajdo nula
Do Rima nam treba skoknut
I sa Papom prijateljem
Capućino jedan loknut

Hajde bolan od kud s Papom
Kad u crkvu ideš rijetko
Ja se bojim velim Mati
Moga bi nas hapsit netko

Vatikan je - prije podne
Ostavi me Mate sama
I reče mi gledaj prozor
Istina je - nije fama

Ode Mate pa se vrati
Da ga pita što to viđe
Al’ se gadno iznenadi
I to mu se baš ne sviđe

Razbuđuju dobrog pajdu
Pored njega doktor stoji
Pita Mate što se zbilo
Za život se pajdin boji

Ne pitaj me i ne zbori
Ti sa Papom mili brate
Kad odjednom ljudi zbore
‘Ko je onaj pored Mate

 

DLAKA

Kad je život težak
Kažu da je dlakav
Timarenom konju
Svi se ljudi dive
Dlaka mu je sjajna
Od sapi do grive
Vuk čud uvijek istu
Od postanka ima
Al’ da dlaku mijenja
Poznato je svima
Za dlaku si proš’o
Na ispitu juče
I za dlaku preživio
Kad ti guma puče
Na glavi ih svakim
Danom ima manje
Neki bi za dlaku
Dali i imanje
Al’ ih zato ima
U nosu i uhu
Ima ih po malo
Na tvome trbuhu
Kad je feta tanka
Kažeš kao dlaka
A u jelu kad se nađe
Eto muke
Eto svađe
U očima tuđim
Nemoj tražit dlaku
Dok u svome
Izgleda
Ne smeta ti
Greda
Usporedba puno ima
Misleći na dlaku
Al’ te molim
Nemoj tražit
U
Jajetu
Dlaku !

 

PČELE NA GRANICI

Smiju li pčele
Kraj granice
U
Drugu državu letit
Tamo skupljati med
I
Nositi ga doma
Bez carine
I
Bez loma
Il’ se moraju
Na carinu prijavit
Let najavit
I
Svaki put
Stat na vagu
Ma idi
K vragu
Ti i tvoj
PDV
I
Tvoja carina
I
Tvoj šef
Med će bit
Smješten
U
Moj sef
A
Ti se
Lijepo žali
Međunarodnom sudu
Zaludu

 

CVIJET I SNIJEG

Najgore je kad se
Sastane
Bijelo i bijelo
Bijeli cvijet stabla
Što procvjeta
I
Bijelog snijega
Na vrhu brijega
Što u nevrijeme
Pade
I nevolje ljudima
Dade


 BUDAN

Probudim se
U
Tri poslije
Pola noći
Ha
Hoću li više
Zaspati moći

Čim počnem mislit
Kontat nabrajat
Potrebe zbrajat
Sam sebi čudne
Savjete davat
Svijet spašavat
Neće više
Na oči san
Otvorenih očiju
Dočekat ćeš dan

Al’ valja i to
Vidjet ćeš zoru
Zamišljat sebe
Negdje na moru
Besanicu pajdo
Prihvatit ćeš lako
Dobro će biti
I
Molit se polako

Stvoritelj
I
Ti
Sami u noći
Vidjet ćeš kak’ će
Noć brzo proći

Pa ako je bio
I
Kratak san
Horan ćeš biti
Za novi dan

26. srpnja 2020.

ĆAĆIN TAJKUN

Kaže
Sve je to
Naslijedio od ćaće
Svu tu silnu lovu
Imanja i kuće
I
Neke dionice
Ma sitnice
I
Tajne račune
Po inozemstvu
Našem novom plemstvu
Očito cvatu ruže
Samo moj druže
Kad jednog dana
Izađe djelo na vidjelo
Neće ti pomoći
Ni
Pancirno odijelo
Ni
Raspelo
Polagat ćeš račune
Za svoje nedjelo

Svibanj, 2020.

LOKRUM

Tko te baš tu postavi
K’o neki brod
Jak i velik
Čvrst k’o čelik
Usidren bez sidra
Pred kamenim Gradom
Parca s bradom
I
Nadom
Kako će te se gledati
Beskrajno dugo
I
Kad je bura
I
Kad je jugo
S
Razmakom istim
I
Morem čistim

Srpanj, 2020.

NA PARKINGU

Po boji smo svi
Isti
Crni
De malo pogled
Vrni
I
Što vidiš
Neki su stari
Neki mladi
Mom’ dvadeset i jedna
Neki
Od prošlog’ tjedna
Sve dobre marke
Nisu varke
Nekad je i moj
Bio mlad
A sad
S Božjom pomoći
I
Ja ću se
S mojim starcem
Svoje kuće
Domoći

ŽENSKA TORBA

Tražim
Tražim
Tražim
I
Nema
A
Onda ono
Što sam tražila
Juče
Bilo papir
Il’
Ključe
Odjednom se
Stvori
I
Govori
Takva je
Ženska torba
U
Njoj svašta
A
Ne mozeš
Naći ništa
I
Nisam ja
Kriva
Neka nevidljiva ruka
Po mojoj torbi
Moje stvari
Skriva

Dubrovnik, 2. srpnja 2020.


POMOĆ

Ne traži prijatelju
Pomoć od
Kukavelji
Kukavelj je dostatna
Sama sebi
I
Ni pod koju cijenu
Ne bi
Pomoć dala
Hrvatskom čestitom
Nacionalisti
Nisi Prika na njihovoj
Listi
Ti imaš ponos
Znanje
I
Sreće
Što te to
Smeće
Neće

Ravno, 1. srpnja 2020.


PETAR I PAVAO

Nema ljudskih prava
Povrh Božjih zapovijedi
Taj zakon
Jedini je ispravan
I
Jedini on vrijedi
Zato je Istanbulska
Kršćanima pljuska
A
Sad o ova dva
Velikana
Sveta
Bez ljudskih mana
Petra razapeše
S glavom prema
Zemlji
Po vlastitoj
Želji
Pavlu glavu odrubiše
Izvan zidina
Rima
Obadvojici
Šezdeset sedme godine
U
Vrijeme
Vladavine Nerona
Te ljudske spodobe
Mahnitova
S trona
A
Onda s Božjom pomoći
Ovaj sveti dvojac
Ovaj Božji tim
Osvoji
Rim
Vidite
Kako je potrebno
Upoznati
I
Mahnitova
E da bi
Slijedio
One
Čestitog kova

U Ravnom, 29. lipnja 2020., akon propovijedi biskupa Ratka Perića u Mostarskoj katedrali.

PAVLE I KRTICE

Prekrasan travnjak
Kraj kuće Bošnjaka
Super za igru
Pavla i rođaka
Sve je tako lijepo
Zemlja utabana
Užitak pravi
Pavlovih jarana
Ganja se lopta
Čuje se vriska
Kad odjednom počne
Trest se trava niska
Hrpice zemlje
Pojave se
Tamo
Na više mjesta
Po travnjaku
Samo
Što se to zbiva
I tko zemlju vadi
Tko sad takvu glupost
Na travnjaku radi
Krtice male
Sad pod zemljom ruju
Zaludu ih gone
I uzalud truju
Opet će nered
Na travnjaku stvorit
Bez veze je njima
Prijetit i govorit
A ja si mislim
Možda samo
Hoće
Igrati se s nama
I one bez
Zloće

Blidinje, 27. lipnja 2020.

DEMOKRACIJA

Vidiš li prijatelju
Ona tri čobana
Dok god oni mogu
Nadglasati
Mene i Sokrata
Ja ti u demokraciju
Ne vjerujem
Platon reče
A
Onda jedno veče
Čobani zbilja
Dođoše na vlast
I
Naš Sokrat moraše
U
Otrovu tražiti
Spas
Dobra poruka za sve
Nas

Ravno, 28. lipnja 2020.

MODROKOS

Modrokos
Nije kao kos
Sa žutim kljunom
I crn
On je modar
I njekov kljun je
Modar
I
Cijeli je modre
Boje
Baš kao i
Moja jakna
Modrog vlakna
On divno pjeva
I
Po njegovom pjevu
Ja znam
Jel’ veseo il’ tužan
Jel’ mu dan bio
Lijep il’ ružan
Kad ptiće hrani
Ako sam na dvoru
On čeka na grani
Ptići se deru
Hranu traže
Ne lezi vraže
Uđem u kuću
A
On istog trena
U gnijezdo leti
Valjda osjeti
Da mu više
Opasnost
Ne prijeti
Takav je moj
Modrokos
Modra kljuna
Modrih nogu
A
Bos
Ma baš je
Smiješan
Skroz

Ravno, lipanj, 2020.

ZVRK

Ja sam Pavle
Mali zvrk
Smijel’ samnom
Tko u trk
U
Školi ću bit
Odličan
Nema meni nitko
Sličan
Sad ću reći
Neću kriti
Najdraže mi
S didom biti
On me voli
Svašta daje
Baš je fino
Sam’ nek traje
A tek baku
Kako volim
Svim na znanje
Lijepo molim

Blidinje, 27. lipnja 2020.

CORONIN TEROR

Eto
Uspjelo ti je
Utjerati me u
Kuću
I
Natjerati da pijem
Vodu vruću
I
Uz tu muku
Ne smijem nikom
Pružit ni ruku
A
Kad izađem
Svetog mi Petra
Ne smijem nikom
Na dva metra

CORONA U TENIS MEČU

Usavršila se
Naša Corona
I
Odmah stavila
Na sva zvona
Kako je
I
U tenisu glavna
I
Kako i tamo
Može biti slavna
Ne pašu joj baš
Reket i loptica
Al’ to je sitnica
Ona radije
Po tenisačima
Skače
Po političarima još
Jače
Ne da im mira
Svira
A
Oni plešu
Na svu prešu
Provociraju naciju
I
Ne žele
U
Izolaciju

Lipanj, 2020

PAMET

Kad bi kojim slučajem
Neki čudni vjetar
Ljudima odnio pamet
I
Onim pametnim
I
Onim glupim
I
Onim jeftinim
I
Onim skupim
Znam
Ne bi to bilo
Lako
Al’ bi opet
Svak za svojom
Skako

Lipanj, 2020.

VUK

U Dubrovniku
Vuk
Muk
Možda je
I
Čagalj
Il’
Odbjegli nečiji
Kućni ljubimac
A
Možda je
I
Gost
Neki novi
Kad nema pravih
Divljake zovi
I
Što ćeš sad’
Sklopiti ruke
Trpjeti muke
Čekati vrijeme
Što je nekad bilo
Kad se je dobro
Jelo i pilo
Od kreveta dva
I
Dva dobra gosta
Sad ti samo
Sjećanje osta
Jel’ možda za sve
Korona kriva
Tako to biva
Kad si
Bahat
Nisi
Rahat

Lipanj, 2020.

PREDIZBORNA KAMPANJA

Predizborna kampanja
Pravi odraz stanja
I
Naše zbilje
S
Lažima od milje
Svi optužuju
Galame
I
Viču
Svi imaju svoju
Uvjerljivu
Neku
Čudnu priču
Ništa ne valja
Valja samo moje
Stalno nešto
Kroje
I
Broje
A
Što to broje
Mandate brate
Saborske klupe
U
Koje će useliti
Svoje lijeno dupe
I
Umjesto glavom
S
Njim razmišljat
Dizati ruke
I
Bez neke muke
Zakone krojit
A
Sad’ mi brojit
Kol’ko im ostade
Do kraja mandata
Kol’ko nama
Od kredita rata
I
Tako opet
Do nove kampanje
U
Kojoj će biti
Opet isto
Sranje

Lipanj, 2020.

 

HRVATSKI EMIGRANT

Otiš’o sam vratiti se neću
Noge teške ostarjelo tjelo
Svakim danom sve sam zemlji bliže
Omrzlo mi i najdraže jelo

I mogu se junačit i pravit
Kako mogu živjeti veselo
Fališ meni zavičaju stari
Fališ meni moje rodno selo

Nevolja me u svijet otjerala
Teško sam se u njem snalazio
Svakog dana zavičaju pjevo
I u pjesmi radost nalazio

Znam da su ti puti sakriveni
Narasla je kupina i drača
Al’ svejedno ostadoh te željan
Pusta želja od pameti jača

Sve da hoću ne smijem se vratit
Zapjevaše komunisti pjesmu
Čim me vide samnom će u bajbuk
Ak’ me prije sa maljem ne tresnu

Pojavi se onda Franjo
Čini mi se zora sviće
Ima nade ima snova
Nezavisne moje bit će

Lipanja, 2020.


DOMOVINA

Za te Boga neću prestat molit
Moleći ga da nam snage dade
Što nam treba i što će se zbiti
Ponajbolje naš Stvoritelj znade

Na nama je radit i moliti
Sve probleme i teškoće dana
Čestit život ne prestat voditi
Prihvaćati od Boga su dana

Pa kad vidi naš trud i odluku
Božjim stopam neće biti kraja
Uhvatit će sve nas On pod ruku
I povesti do samoga raja

Sve ću dati i ništa ne gubim
Domovini toj najdražoj mati
Croatio iz srca Te ljubim
Beskrajno te vole svi Hrvati

Lipanj, 2020.


ODABERI

Ima jedno mjesto
Kroz koje izlazi
Život
Rađa se dijete
Ostaješ svijete

Ima jedno drugo
Na koje izlazi
Smeće
Ono što od probave
Osta
Pametnom
Dosta

Jesi li za život
Il’ si za govno
Jesi li
Da ostane svijet
Il’ želiš bit
Proklet

Lipanj, 2020.

ŠTO ĆU JADNA

Što ću jadna
Kad me dika neće
Drugog gleda
U njem’ traži sreće
Kud za oko
Zape tebi muško
Udri grome
Pucaj name puško
Na homića
Naletila mala
Pa se drugi
Požaliti stala
Vidi moje grudi
I obline
Reci pravo
Lijepe li miline
A on gleda
Tamo nekog momka
Duge kose
I ravnoga stomka
Više voli
Njegovu guzicu
Mjesto mene
Izabra stražnjicu
Neka mu je
I neka mu bude
Za čim žalim
Vidi mene lude

KRALJEVSTVO NEBESKO

Ma možemo mi pričati
Koliko god hoćemo
Možemo se derat
Možemo se žderat
Možemo ignorirat
Možemo se folirat
Možemo negirat
Možemo znanstveno
Dokazivat
Možemo se kao nevjernici
Iskazivat
Možemo samo
Odmahnuti
Rukom
Samouvjereno
Il’
S mukom
Možemo puno lošega
Raditi u nizu
Izazivat’ krizu
Ali je
Upamti to dobro
Kraljevstvo Nebesko
Blizu
Bliže danas u podne
Neg’ je jutros bilo
Pa bilo ti pravo
Il’ ti bilo milo

Lipanj, 2020.

COLOMBO

Konj, krava, svinja
Koza i ovca
Ameriko eto ti novca
Eto ti konjaničke sile
Do volje mile
Zar ti i do danas
Vidi vraga
Nije mjera
Konjska snaga
A tek mlijeko i meso
Od svinje i krave
Uz lozu i vino
Fino
Otvara sve brave
Al’
Zato i mi imamo
Krumpir i grah
A možemo i pušit
Cigaretu
Kletu
Malo se trovat
Malo bolovat
Malo uživat
Puno se zaduživat
I
Sve tako
U
Krug
Dok ti neki
Drug
U
Kremlju
Ne vikne
Mrš
Pod zemlju

Lipanj, 2020.

JANJE I MAMA

Izgubilo malo janje
Na livadi mamu
Pa sve trči i doziva
Kak’ je pusti samu

A i mama tužno gleda
Janjeta joj nema
Jel’ se možda vuk privuk’o
Što li joj se sprema

Bleji skače traži janje
Teško joj se snaći
Dan nestaje noć se spušta
Kako će ga naći

Odjedanput iza žbuna
Vražić mali pred nju skoči
Od veselja sretna mama
Iskolači samo oči

I nemoj mi više bježat
Pored mene budi
Kad me vide kako bjesnim
Smijat će se ljudi

Lipanj, 2020.

JEŽIĆ I VRANA

Vidjela sam ježića
Kak’ prelazi cestu
I odmah se stvorila
Baš na tome mjestu

Kljunom sam ga gurala
Da sa ceste siđe
Vjerujući nevolji
Da ga zaobiđe

Pa kad sam ga dogurala
Do samoga kraja
Otišla sam svojim putem
Nek se uči raja

Tako veli crna vrana
Što pomaže ježu
A ti nemoj prijatelju
Postavljati mrežu

Lipanj, 2020.

MED I MLIJEKO
VINO I KRUH

Kad čovjeku želiš
Blagodat dati
Obećaješ mu
Meda i mlijeka
I
To je tako
Od pamtivjeka
Ali
Ako si šećeraš
Nije to baš
Blagodat
Med mu dat
Ako mu pak
Daješ mlijeko
A on alergičan
Na laktozu
Dao si mu
Smrtnu dozu
Nečeg što
Ne smije piti
Ako želi i dalje
Živ biti
Na koncu med i mlijeko
Nije čovjekov proizvod
Nije to njegovih
Ruku djelo
Za jelo
Već nečija muka
Koju otimaš iz
Tuđih ruka
S kruhom i vinom
Posve je drugo
Za to dvoje
E
Onda je to tvoje
Treba vremena
Rada i znoja
Kako bi na tvome stolu
Bio komad dobra kruha
A
Ti pun radosti i duha
Pa da uz čašicu koju
Možeš uživat u svom
Znoju

Tjelovo, 11. lipnja 2020.

SVJETLO I TAMA

Odlazi tama
Dolazi svjetlo
Mjesec blijedi
Zvjezdam ni traga
Tamo na svodu
Nazire se jutro
Kako je zora
Lijepa i draga

I tako će svjetlo
Svjetlit do noći
Donoseć tegobe
I
Radosti dana
Tako će biti
Sve do tamne noći
Kad ćemo opet
Na počinak poći

A onda opet
Svjetlo i tama
Pa
Svjetlo kleto
Moraš li baš
Živjeti napeto
Il’ ćeš u miru
Čekati zore
Kad se hoće
Sve se more

Ravno, 10. lipnja 2020.


SLUH

Ne čujem cvrčka
Ne čujem ni komarca
Jednog se bojim
Drugi mi drag
Dođe vrijeme
I
Moj sluh
Odnese vrag
Pa neka ga nosi
Neka mu bude
Ukraden je
Nije prodan
Za Judine škude
Na koncu
Zar nije bolje
Ostati i bez sluha
A
Imati vraga
Gluha

Ravno, 10. lipnja 2020.

VANJŠTINA

Sklopljene ruke
Pogleda uprta
Put Neba
To ti treba
A ne savršena
Frizura
Otpast će kosa
Nabildani bicepsi
Omlohavit će
Birana jela i pića
Jer će se sve
U
Naredna dvadeset i četiri
Sata
Iza zatvorenih
Vrata
Pretvoriti
U
Nesnosan smrad
Tvoje brendirano
Odijelo
Bit će moljcima
Jelo
Tad
Ćeš shvatiti
Da će se i ona tvoja
Atraktivna dama
Izborati
A
Ti morati
Pogledati istini u oči
I
Kako pjesnik sroči
Sve što ti
Treba
Sklopljene su ruke
I
Pogled uprt put
Neba

Ravno, 10. lipnja 2020.

BESPLATNA ENERGIJA

Imaš čovječe
Besplatnu energiju
Prikopčaj se
Troši koliko hoćeš
I opet
Puni
I ti što si
Na prosjačkom štapu
I ti što si blizu
Kruni
Samo troši
I
Opet puni
A
Tko je vlasnik
Besplatnog lanca
I
Hoćel’ me netko
Tužit za
Krađu
Ako me u krađi
Nađu
Budi bez brige
Vlasnik je
Krist
Radostan i čist
Samo se na Krista
Priključi
I
Od Krista- uči

Ravno, 9, lipnja 2020.

LET

Lete misli
I
Riječi lete
Lete
I
Slova
Baš je čudna
Tehnika ova
Napišeš nešto
I
U trenutku
Na nekom dalekom
Zemaljskom kutku
Sve se pojavi
Tvom jaranu
Na njegovom ekranu
Hoćel’ se dogodit
Jednoga dana
Kad ćeš u čudnih želja
Naletu
Završit
S nekom damom
U
Njezinom krevetu


RASTANCI

Rastaje se
Dan od noći
Koliko će
Još ih proći
I
Bez mene
U
Samoći

Ravno, 9. lipnja 2020.

Jutros sam se probudio u četiri i pol sata, Izašao na taracu i gledao kako se dan rastaje od noći!!!


SVE SE PLAĆA

Sve se vraća
Sve se placa
Ne čudi se
I
Ne buni
Ak’ ostaneš
I
Bez gaća

MILIJUNAŠI

Svatko od nas je
Multimilijunaš
To ne znaš
A znaš
Kako
Evo ovako
Što kažeš
O
Tri stotine milijuna
Alveola
U
Tvojim plućima
Što danima i noćima
Troše kisik
I
Tvojim ga stanicama
Daju
A
Pri tom ne laju
Kako to puno košta
I
Još što šta
Onda
Samo eritrocita imaš
U jednoj litri krvi
Pet puta deset na dvanaestu
Pomnoži to s pet
I
Nemoj mi rijet
Kako je to malo
Milijuna
Dobro to nije kuna
Nije ni Euro
Moja curo
Al’ je puno brate
I
Zame i zate
A
Znaš li ti moj Prika
Koliko za svoga vika
Samo spermija stvoriš
Desetke milijarda
Dakle više nego
Što na svijetu ima ljudi
Od postanka
Do današnjeg dana
A
U mog jarana
Iskorišten jedan
Deset
Il’ niti jedan
Pokazujući zapravo
Koliko si vrijedan
I
Koliko bijedan
Eto
Moj milijunašu
Podigni čašu
Nazdravi Bogu
Onako s nogu
I
Reci mu
Hvala
Bit će mu drago
Ako je i
Mala

Lipanj, 2020.

CIJENE

Jesi li možda računao
Koliko u dvadeset i četiri sata
Potrošiš litara zraka
A
Koliko udahneš kisika
Moj dobri Prika
I
Koliko to sve skupa
Platiš
Ti samo mlatiš
Koliko šta košta
I
Još što šta
A
Kisika potrošiš oko
Tisuću i četiri stotine litara
I pet puta više
Zraka
Od jednog do drugog
Mraka
Sve te to moj Prika
Bez ikakva trika
Košta nula kuna
Il’
Isto toliko dolara
Al’ to te ne zamara
Samo trošiš i živiš
Stalno nekog kriviš
Nisu ljudi zahvalni
Bogu
Što i bez plaćanja živjeti
Mogu

9. lipnja 2020

POTPIS

Na svakom atomu
Tvoga tijela
I na svakom mjestu
DNK
Isti je potpis
Ostavit smjela
Samo osoba
Koja te zna
A
Ona je Stvoritelj
Svega što vidiš
Pa i samog tebe
Valjda to znaš
Potpisnik i jamac
Svijeta oko tebe
Sasvim sigurno
Stvoritelj je naš
I
Nemoj strahovat
Izgubit se nećeš
Tko god te nađe
Morat će te vratit
Potpisniku tvome
U ruke predat
I
Ne nećeš za to
Ništa morat platit

NA KOLJENIMA

Predsjednik Trump
I
Njegova Prva Dama
Padoše na koljena
Ponizno pred
Krista
Neka taj primjer divni
Zablista
U cijelome
Svijetu
Po
Kojem je bezboštvo
U
Naletu
Hvala Vam Predsjedniče
A
Ti jadniče
Što ga želiš rušit
I
Vjeru zagušit
Sad neka znadeš
Za
Ameriku ima nade
Kad tvoj Predsjednik
Pred Krista
Na koljena
Pade
Tako to veliki
Ljudi rade

Dubrovnik- Ravno 7. lipnja 2020.

TRAGOVI

Rimljani su čizmom
Ovaj kamen trali
Hercegovoj zemlji
Mira nisu dali

Preko moje zemlje
Išli u pohode
Tragovi ih dalje
Preko rijeke vode

Izglancan i sjajan
Od silnih koraka
Što po danu blješte
Od Sunčevih zraka

Stoljeća su prošla
Nemam priču novu
I danas ih ljudi
Rimskim putem zovu

A doline Rimlje
Gdje planduju ovce
Nebih ti ih dao
Za nikakve novce

ODVEDI ME ZORO KUĆI

Odvedi me zoro kući
I ne pitaj gdje sam bio
Što te briga samo šuti
Jesaml’ tamo biti smio

Otprati me do kapije
I pridrži dok se snađem
Da u potok ne upanem
Sam’ u kući da se nađem

Klecaju mi noge stare
Glava mi je ko tambura
Nije više piće zame
A ni mlada neka cura

Drž se pajdo svoga doma
Mjesto vina nagni mliko
Ostavi se mladih cura
S bukarom te netko slika

Sad ćeš babi na sud doći
Gdje si bio cijele noći
Uhvati se svog kreveta
Prošla su ti mlada ljeta

JE LI ZNALA

Je li Marija mogla znati
Kako će ručicu njezinog Sina
Jednoga dana probiti čav’o
Autor - đav’o
Kako će joj dijete pribiti na križ
S njim se izrugivat
Lažno ga optuživat
Kako će pod križem biti samo Ona
Autor - sotona
Mama - sama
Samo s onim najvjernijim
I najhrabrijim što su ga pratli
Do Golgote
Ljudske- sramote
Ali i Kristovog cilja
Nakon tusuća milja
I
Božje suze
Što ga u svoje krilo
Uze
Hvala Ti Majko
Za Tvoju muku
Uzmi i mene
Majko za ruku
I
Povedi tamo gdje je
Milina
Odvedi me Majko
Do svoga
Sina

Lipanj, 2020.

SVA DOBRA SVAKOMU

Kad pada kiša
Pada svakom
I onom što ima puno
I onom što ima malo
Do svakog je kiši
Podjednako stalo
Kad lipa cvjeta
Nije zbog nje
Već radi svijeta
Ne miriše lipa
Sebi
Već
Tebi
Kad smokva rađa
Neće je smokva jesti
Jest će je ljudi
Hajde se probudi
Sve na ovome svijetu
Je radi tebe
Samo moraš bit’
Pošten i mudar
Upravljati znati
Čovječe već jednom
Shvati

Lipanj, 2020.

 

 GORA

Goro
Moro
Zoro
Kad ćeš
Svanut
Nemoj goro
Planut
Kako ti nije žao
Tića
I
Dragih bića
Koja je priša
Znam
Bojiš se
Kiselih kiša
Al’
Molim te
Nemoj planut
Brzo će
Svanut

Lipanj, 2020.

Kisele kiše sve više uništavaju naše šume.

OLOŠ

Koliko partizanskog ološa
I njihovih potomaka
Još i danas
Po Zagrebačkim vilama
Živi
Tužitelji šute
Šuti i Država
Znači
Nisu krivi
A
Krivi su
Jer poubijaše ljude
Bez suda
U Maceljskoj šumi
Međ njima dvadeset i jednog
Svećenika
Smaknu ih metkom u glavu
Stjepan Hršak
Partizanska dika
Krojač
Što svojim nečasnim rukama
Pravdu kroji
Suda se ne boji
Naravno
Kad su još uvijek
Njegovi na vlasti
Al’ ćeš zločinče
Živ il’ mrtav
Jednoga dana
I
Ti pasti
Bit’ ćeš na
Božjem sudu
Kad tvoje žrtve
Svjedoci budu
Zazivat Titu
Bit će ti
Zaludu

ZORA

Zora uz more
Zora u planini
Zora uz rijeku
Zora na ravnici
Jesu li sretnici
Oni što je
Dočekuju
Il’ oni
Koji je prespavaju
I
Likuju

Lipanj, 2020.

NEBESKI SVOD

Jel’ noć na Marsu
Veneri i Zemlji
Il’ na nekom
Trećem planetu
Tom čudnom
Svijetu
Ista
I jel’ im sličan
Nebeski svod
U mračnoj noći
Zablista
Jesul’ im zvijezde
Po nebu prosute
I
Jesul’ ljute
Što ih
Ljudi moji
Nitko ne
Broji

Lipanj 2020.

PUSTA PRIRODA

Oko mene
Zelena stabla
Grane lišća
Poljskog cvijeća
More trave
Prave
Al’
Nema krave
Nema ni
Kosca
Nema ni
Prosca
Nema ni koze
Nema ni ovce
Ni za sve novce
Ne možeš naći
Čovjeka živa
Da u toj ljepoti
Uživa
Radije sjedi
Pored ekrana
Gleda reklame
I
Neke dame
Što ga mame
Trbuha prazna
Dok se na ekranu
Redaju jela razna
O
Bože sveti
Jesmo li pri
Pameti
Možda i nismo
Takvi smo
Kakvi smo

Ravno,svibanj 2020.

TRIDESET GODINA

Negdje toliko
Samo neku
Godinu manje
Imali bi i oni naši
Mali anđeli
Što su živjeti
Htjeli
Al’ nisu mogli
I
Nisu smjeli
Samo zato
Jer su Hrvati
Treba to znati
Zahvalan biti
I
Molit se
Bogu
Svašta maleni
Kod Njega
Mogu

Ravno, 30. svibnja 2020.



DAN DRŽAVNOSTI

Danas je
Trideseti svibnja
Dan Državnosti
Hrvatske moje
I
Tvoje
I
Moje sestre
I
Moga brata
Što se ne vratiše
Iz
Onog rata
Ugradiše živote
U
Njezine temelje
Danas nas isti
Neprijatelj melje
Satrat nas neće
Ima nas
Brate
Računaj Franjo
Na svoje
Hrvate
A
Svima vama
Na današnji
Dan
Najljepše želje
Za njezin
Rođendan🇭🇷🇭🇷🇭🇷

Ravno, 30. svibnja 2020., Kada nakon puno godina ponovno slavimo na ovaj datum svoj najdraži državni blagdan.

ODVEDI ME

Odvedi me pored
Plahe rijeke
I onog grma
Crvenih ruža
Na kamen
Sivi
Čvrsti i
Krivi
Što hlada
Daje
I
Traje
Stoljeća duga
K’o da se ruga
Vremenu i sviti
Što hoće svoje
Gnijezdo saviti
Baš pored njega
E nećeš lopove
Tako mi svega
On će za moju
Dušu biti
Nanj ću leći
Mjesečinom se
Pokriti
I
Sniti

Svibanj, 2020.

BAHATOST

Oko sebe vidim
Samo bahatost
Niti traga
Poniznosti
Baš me
Žalosti
Ova dva
Znamena
Možda su
Posljednja vremena

Svibanj, 2020.

NE VARAJ ME

Nemoj me varat
Nemoj obećavat
Nemoj mi lažne
Opet nade davat
Za onaj kružić
Na glasačkom
Listiću
Čekaj
Promislit ću

Sve ono što se
Sa zdravim razumom
Kosi
I
Mojom vjerom
Istom mjerom
Bit ćeš mjeren
Prije neg’ te
Ubacim na teren

A
Onda se čuvaj
I
Dobro pazi
Pošteno rasuđuj
Ne podilazi
Ostani čvrsto
Na
Kristovoj stazi
U
Protivnom
Odlazi

Svibanj, 2020 - pred izbore

SVJETLO NA KRAJU TUNELA

Ima li svjetla
Na kraju tunela
Bi li se nada
Probudit smjela
Bar tračak jedan
U
Život bjedan

Ima ga čovječe
Pogledaj bolje
Uz malo vjere
I
Dobre volje
Sve će ti krenut
Odmah na
Bolje

Svibanj, 2020.

DOĆI ĆE SAMA

Doći će sama
Nećeš je morati
Zvati
Nećeš ni
Znati
Kad će ti pokucati
Na vrata
Nećeš ih morati
Niti otvorit
Ona će se samo
Pored tebe
Stvorit
Primit te za ruku
Tebe i tvoju muku
Odvesti daleko
U neki novi
Svijet
Gdje nema suza
Patnje i muka
U
Kom’ će cvijet
Uvijek cvasti
A
Ti nemoj pasti
I
Nemoj krasti
Za života
Bila bi sramota
Primiti ruku
Što dođe po te
I
Tvoju muku

Svibanj, 2020.

 


 
 
ZEMLJA I PRAH
Sve iz zemlje niče
I
visoko stablo
I
Niska trava
I
Da nije tako
sve bi bile priče
I
nebi bilo
Ogromnog slona
I
Malog mrava
Iz zemlje i praha
Izrastaju kuće
I
One ogromne
I
One male
Tamo gdje je hladno
I
Tamo gdje je vruće
Kapelice
Crkve
I
katedrale
Znamenita zdanja
Vrijedna hvale
I sve što leti
iznad tebe
Po zraku
Il' se spušta na druge planete
Po danu i mraku
Čovječe vjeruj
Pa - nisi dijete
Sve je to iz zemlje niklo
Sve je to Božjih ruku djelo
I
Nije zato
Što se je to čovječe
Tebi prohtjelo
Iz zemlje i vode
Zapravo blata
Stvoritelj stvori
I
Tvog brata
Udahnu mu dah
Kad će po Njegovoj volji
Ponovno vratiti
Sve
U
Zemlju i prah !
U
Jednom trenu
Presušit će rijeke
Isušuti se mora
Nestat će zora
Ma
Zar baš ovako
Biti mora ?
Mora !
Lipnja 2018.

BAN I GENERAL

E kad bi se moglo
Samo malo praha
Na sablju Banovu
Generala stavit
Pa da možemo
Oba heroja
Na jednom mjestu
Ponosno slavit !!!

Ravno 6.prosinca 2017.

PRVI PUT U SUDNICI !!!

E što smo mi skrivili
Dragom Bogu
Da nam sude
Oni
Što prvi put
U Haagu
Obukoše togu

Skupilo ih
S brda s dola
U euru samo
Vide idola
I što istinu traže
Samo na jednoj strani
Pa ti sad
Pri pameti ostani

Ravno,prosinac 2017.

STARAC NA RIVI.

Okovanih ruku s jarmom oko vrata
Savijen do zemlje i koraka spora
K'o pobjednik starac izađe iz rata
A sad se ovako ponižavat mora

Gdje zastavu vidi ponizno je ljubi
Ponosan i sretan sto ih puno ima
Tek poruku šalje i nadu ne gubi
Pod jarmom smo tuđim želi reci svima

Okove smo većma skinuli sa sebe
Stičući slobodu krvlju bojovnika
I ne bi te s nama -ne upoznah tebe
Sad si doš'o glumit svjetskog pravednika

Zar ne čuješ vapaj i narodnu volju
Ne donosi zakon sto se s Božjim kosi
Od naroda Božjeg nemoj pravit drolju
Teški križ nam dade al'ga narod nosi

Pitanje je samo do kad ćemo trpit
I do kad ti puštat da se igraš s nami
Do kad s tobom ići tvoje rupe krpit
Stanut ćemo na kraj mi i ovoj drami

Pa kad jednom shvatis kakvo zlo nam dade
A prijevaru narod stavi na sva zvona
Sto moćnici svijeta tvom narodu rade
Hoćeš pognut glavu bjegom put Londona ?

12.travanj 2018.
U Splitu na dan prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije .


HUDA JAMA

Ma da je samo
Huda jama
Sama !
I ništa više
Niti jedan drugi zločin
Samo taj gnjusni čin
Što ga zločinac Broz
Odobri i naredi
Dovoljan bi bio
Da mu se u Hrvatskoj
Nebi smio
Spomenik naći
Na javnom mjestu
Ni njegovo ime
Valjda će doći
I
To vrime

Mislio je
kako će svaki
Trag satrat
I
nitko neće
Nikad saznat
Što se iza dvanaest
Zidova krije
A
on se smije
I
podlo ideji svojoj divi
Pobivši tisuće
Što nisu krivi
I
što ih ranjene
zazida žive
O !
kakve li smrti
Kakve agonije
A
Broz se smije
On
i
njegovi partizani !
Hoće li opet kao i lani
Uz zvijezdu petokraku
Sa šakom u zraku
Svom se idolu
U Kumrovcu klanjat
I neku novu Jugu sanjat ?

Ma sve je to jadno
Ljudsko smeće
Što svoju miljenicu
Nikad više
Vidjeti neće !

Svibanj 2018.

IZDAJA ZA KORIST- Juda
USTRAJNOST U ZLU- Pavao
IZDAJA U STRAHU- Petar

U prvom pokajanje nešto kasnije ali, kad je već kasno i sam si sebe osudio i sebi presudio.
U drugom progonitelj se obratio, vjeru u kušnji i trpljenju svjedočio te Život vječni zaslužio .
U trećem pokajanje odmah - s iskrenom tugom i uz čvrstu odluku - nikad više.

I drugo i treće uz veliku žrtvu, kušnju i muku na ovome Svijetu ,ali s beskrajnom nagradom i viječnim životom na Drugom.

Korist - 30 srebrenjaka ili položaj - svejedno.
Gdje si ti u svemu ovome ?
Volio bih kada bi se progonitelji obratili, a izdajice na vrijeme pokajali !!!

ASIMETRIJA

Asimetrija - diskretna
Milonskoj Veneri
Daje ljepotu
Vrlinu
I
Neku milinu
Velika- plaši
I daje strah
Sve bi se moglo
Pretvorit u dah
Od asimetrije
U prah !!!

Lipnja 2018.

KOCKASTI

Kamo god pogledas
Kockasti barjak
Crvene i bijele
Kockice u skladu
Nasuprot jadu
I
Udbaškom smradu
Kockasti dresovi
I
Zastave kockaste
Po danu i mraku
U
Zraku
"Za narod svoj
U boj"
Ponosno stoj
Za
našu Domovinu
Za
nase navijače
I
Branitelje naše
Dignimo čaše
Izborniče bravo
Jer
Bez njih ničeg
Ne bi bilo
Pa bilo vam
Mrsko
Il'
Vam bilo milo


16. Lipnja 2018.
Nakon prve utakmice na Svjetskom nogometnom Prvenstvu u Kaliljingradu gdje smo ,uz desetak tisuća navijača na stadionu i blizu dva milijuna pred malim ekranima pobijedili momčad Nigerije s 2:0 ,koja uz put budi rečeno broji četrdeset puta više stanovnika od nase Hrvatske !

MATER DOLOROSA

Vjera u začeću
Vjera u
Trpljenju
Vjera na svakom
Koraku
Po danu
I
Mraku
Mater Dolorosa
Uspravna - tiha
S bolom na licu
Ispod raspela
Ali
S vjerom
I to onom
Od začetka
Do smrti na križu
I ovozemaljskog
Završetka
Znala je:
"Budi volja Tvoja"
I Prihvatila !
Dao Bog da takva vjera
bude
I
Moja !!!

OVO JE MOJ PRIJATELJ

Prijatelju
Kako si ?
“Svakim danom
Gore”
A Tvoja Vesna
“ Polako dogorijeva”

Kratko
I
Jasno !
Ne može
Glasno

Al’može napisat
I
Ponizno prihvatit
Božji plan
“Ich habe das meine getan”
( Ja sam svoje učinio )

A
Sada neka
STVORITELJ odluči
Ja sam SPREMAN
I
Ništa me ne
Muči

Evo,
To je moj prijatelj
HRVAT
U
KRISTOVU ruhu
Gorostas
U
Vjeri
Životu
I
Duhu !


28.listopada 2018.

Mom prijatelju Šimunu (Šimi) Križancu
koji s čvrstom vjerom dočekuje svoj ovozemaljski kraj.

KLJUČEVI

Nema ih u ladici
Nema ih na polici
Nema ih u džepu
Nema u ormaru
Pameti moja
Ne vrijediš ni paru
E, nije baš tako
Premda nije lako
Problem će nastat
Jednom
Kad ih nađeš
Il' ti ih netko pruži
A ti pojma nemaš
Čemu
Ključ služi!

Ravno, rujan 2018.

OLIVEROVA VELIČINA

Da -bio je velikan
Glazbene riječi
Neponovljiv pjevač
Čudesnog glasa
Svi se slažu
I tu nema spora
Oliveru našem
To se priznat mora
Al' nitko ne spominje
Nešto puno veće
Dosljednog čovjeka
Integralnog Hrvata
Što do svoje riječi drži
Pa kad su se naši vrli pjevači
Natjecali tko će do Beograda
Biti brži
On dosljedan osta
Zaludu
Svi novci Svijeta
Oliveru smeta
I
Neće pjevati onima
Sto su njegov narod
I
Domovinu ubijali
A
Oni na Terazijama kavice
Ispijali
Rijetkost je naći
VELIKOG ČOVJEKA
I VELIKOG PJEVAČA
Za takvo nešto
Treba ljubav jača
Hvala Ti prijatelju
I
Za onog
Širokobriješkog topnika
Hvala Ti brate
Što si volio i nas
Hercegbosanske Hrvate !

1.kolovoza 2018.

UMRO JE NAŠ BRAT

Umro je General !
Naš ponos
I
Naša tuga
Naš heroj
I
Naš brat
Gorostas
S krša
Gdje svaka duša
Za Hrvatsku živi
Ma koliko ju se kuša !

Da !
To je naš
Heroj
To je
naš brat
Koji je hrabro
I
Pošteno
Vodio
Ovaj krvavi
Domovinski rat

I tužno
Jeca zvono
Po kršu sivom
Razliježe se zvuk
Međ nama
Muk

Pa jasno !
Ova ljudina
Ne prihvaća
Kukavelj od ljudi
Koja mu po
Podlom planu
Život u patnji
Nudi
I
Koja se iz petnih žila
Trudi
Njegove principe
I herojstvo
Satrat
A
On časno
Svoj ljubljeni
Hrvatski narod
Oslobodi
I
Dobi rat !

Ravno, 11.srpnja 2018., na dan časne smrti generala Praljka

IZLOZI

Ilicom šećem
Gledam izloge
I
Tražim razloge
Kako bi trebao
Baš sve
Kupit
Samo tko će
Tolike novce
Skupit
Al’ recimo
Da mi svane
I
Da mi baš
Tolika hrpa
S
Neba pane....
A
onda ugledam
Nekog zanesenjaka
Il’
Možda
Prosjaka
Kako sa svojim psom
I
Izvrnutim šeširom
Na
Ilici sjedi
I nešto pjeva
A
Mozda samo
zijeva
Jer se od
Tramvaja buke
Samo vide
Uzdignute
Ruke
I
Odmah me želja
Za
Kupovinom mine
I
Neka nova
Misao sine
I
Kao da čujem
Glas s Neba
Čovječe gledaš
Što ti sve
Ne treba
A
Ta hrpa
Što ti pade
S Neba ....
Ni ona ti
Ne treba
Riješi se
Muke
Predaj je u one
Ispružene
Ruke !

Ožujak, 2019.

SENEKA

Najbistriji um je
Pred zoru svaku
Ma bistar vjeruj mi
K'o bistra rijeka
Uz malo truda
I dobre volje
Mog'o bi postati
I ti Seneka

BOŽJI TEKUĆI RAČUN

E tamo u minusu
Nikad nebi trebao biti
Tamo se dnevno
Mogu silne cifre sliti

Moli dok živiš
Račun puni polako
Ne košta te ništa
A bogatstvo stičeš lako

I kad na kraju
Podvučeš crtu
I vidiš saldo
Nemoj moj pajdo
Da Umjesto u raju
Završiš s onu stranu stakla
Kao jadni stanovnik
Vječitog pakla

SIN PORED OCA

Kad SIN bez
Mane
Sjedne pored OCA
S desne
Strane
Čista srca
I
Obraza čista
Tamo gdje
Čista ljubav
Blista
Gdje ima svega
Osim
Komunista
I
Masona
To im je očito
Zabranjena
Zona

Na Veliku subotu 2019.

 

USKRSNUĆE

Zaslijepljujuća svjetlost
Znažna zraka
Usred mraka
Iznad groba
Prodrje do
Krista
Odbaci platno
Obgrli tijelo
Izmučeno
Cijelo
Lagano ga dignu
I
Krenu put Neba
Malo mu treba
Do prijestolja pristupit
Pred OCA stupit
I
NJEGOVU slavu
Čovječe vjeruj
Podigni glavu
Reci HOSANA
Znam da imaš
Mana
Al’ OTAC je dobar
Samo se obrati
I
Svom se Bogu
Jedinom
Vrati !

Uoči Uskrsa 2019.

DIJASPORA

Onog trenutka
Kad si napravio
Prvi korak
Iz svog doma
Jedan
Il'
Tisuće
Posve je svejedno
I
Samo jedno
Znati se mora
Tog trenutka
Postaješ
Dijaspora
I
S tim se nosi
Vremenu prkosi
Trudi se i muči
K'o i svi Hrvati
Al' se jednom
Ipak
Svome domu vrati !

Kolovoz 2018.

Budale

Od uvijek je bilo
Na Svijetu budala
I kad bi Bog
slušao svaku
Brzo bi živjeli
U ledu i mraku

ISTOSPOLNI BRAK

U istospolnom braku
Nema života
I nema ploda
Tamo će bez posla
Ostati roda
Osim
Ako iz nečijeg
Tuđeg gnijezda
Tića ne ukrade
A onda se znade
Blagoslova Božjeg
Neće biti
ukradeno
Živjet ce
Bez nade

KAP SREĆE

Kap vode
Kap rose
Kap vina
Kap života
Kap ljubavi
Kap nade
I
Nek se znade
Kap .......
I suza je kap
I bez kapi sreće
Postaje slap
Što nosi i ruši
ostavljajuć' pustoš
U tvojoj duši

NA VELIKU GOSPU U POSUŠJU

Hvala Ti Bože
Za sve ovo sto imam
I
Ono sto nemam
Hvala Ti
Na Marijinu Uznesenju
I
Našem spasenju
Hvala Ti
Majko
što si bila s nama
U
Zla vremena
Hvala Ti što si nam pomogla
Nositi naša teška bremena
Pomozi nam da
Svoj život gradimo
S Bogom
I
Majko
S Tobom !

Posušje , 15.8.2018., za vrijeme propovijedi provincijala fra Šteke.
Ravno, prosinac 2017.

KAMENJE GOVORI

Govori ono pored
Tvoje kuće
I
Ono iznad
Jeruzalema
I
Ono pored otvorenog
Groba
U
Ono davno
I
Ovo novo
Doba
Ma ne govori ono
Ono se iz petnih žila
Dere
Do te
Mjere
Da ti zaglušuje
Uši
Želeći pristupiti
Tvojoj griješnoj
Duši
Ne bi li konačno
Odbacio sotonu
A
Prihvatio istinu
I
Sa svojim
Spasiteljem
Vinuo se u
Visinu !

Na Cvjetnicu, 2019.

VENIT ET CAPE

Dođi i uzmi
Ako
imaš muda
Budi
još jedna
U nizu luda

Na Slovenske prijetnje oko Piranskog zaljeva
Rujan,2017.

"ALITER LOGUERIS ALITER VIVIS"

"Drukčije govoriš
Drukčije živiš"
Samo je prvi
Izrekao Seneka
Možda su tako
Živjeli ljudi
I od samog početka
Vijeka

RODITELJ

Jesam li jedan
Il' mozda dva
Unučicu pitam
I nije mi jasno

Jel' ovaj svijet
Došo do dna
U glavi zbrka
Ljudska ludost
Krasno!

I nema vise
Otac i mati
Tako sad veli
U školi teta
Meni se čini
Gluposti mlati
Da nije doš’o
Svrsetak svijeta

Pa ,ako zbilja
Ima pravo teta
Hoće li umjesto
Meštrovićeve MATI
Na postolju biti
Jedna epruveta
Il' brojka jedan
Pa ti sad shvati

Ravno 2017.
Povodom izglasavanja Istamb.konvencije u EU Parlamentu

 

KRENO PJEVAC NA KOCKICU

Kreno pjevac
Na kockicu
Za njim trci koka
Čini mi se moj pjevčiću
Nisi duga roka
Pa kada se to dogodi
Da ne budeš prvi
Bit ces pajdo il'
U loncu
Il' će jest te crvi
Ne racunaj više na me
I na moja jaja
Ja odlazim za kockicam
To je moja raja

Ravno - Dubrovnik

 

DUPIN NOA iZ DALEKOG SAMOA

Dupin mama
I
Dupin tata
Gledaju svoje klince
Kako oko plaže kruže
I s djecom se druže
Hej klinci ! - ja sam
Dupin Noa
Iz dalekog Samoa
A ovo je moj brat
Ian
Možda vam se čini
Da je malo
Pijan
Ali ,nije
Alkohol se piti
Ne smije
Samo je veseo
Što nam je dopustio
Tata
Da mu se skinemo
S vrata
I dođemo k vami
Da nismo sami
Jedan klinac
Uhvati Nou za rep
Drugi mu dira
Lednu peraju
A treći uhvatio
Brata
Oko vrata
Hajde klinci
Penjite se na naša leđa
Malo ćemo plovit
I ribe lovit
Pa nek vam mame
Večeru spreme
Nemojte jesti
Samo te vaše kreme
Prijatelji naši
Noa i Iane
Da budemo na čisto
Sutra opet na istom
Mjestu i u vrijeme isto .

MAMURNI MJESEC

Nakrivio mjesec kapu
I malo se culja
Ovaj dan je bio predug
Noć će bit još dulja

Moram brzo doći k sebi
Mamurluk me slomi
Da sam znao pio ne bi
U glavi mi gromi

Hajd' mi skuhaj dobru kavu
Saturnova mati
Da razbistrim malo glavu
Nek sve Pluton plati

Na ovo me on naveo
I taj party ludi
Malo popit i zapivat
Pa ti mudar budi

U buduće neću slušat
Nek se Pluton samo ljuti
Neću više vino kušat
Na dobro mi to ne sluti

Od sad pijem samo vodu
Il' jabukov sok
Uvest ćemo to u modu
Nekom dobro- nekom šok !

Kolovoz, 2018.

DJEVOJKA S NAJVEĆIM SRCEM

Danas će u Škabrnji
Tužan oproštaj biti
Jedno prelijepo stvorenje
Predat će Hrvatskoj zamlji
I nema oka iz kojeg neće suza liti
Takvu tugu trebalo je zaslužit
I nekog zadužit
Djevojačko srce
Nastavit će kucati
U nečijen drugom tijelu
Poput onoga na raspelu
Što se žrtvovalo za sve nas
A njezino bi spas
Bar za jednog brata
Što je živio htjet
Ma kao da je spasila
Cijeli Svijet !
Hvala Ti KATARINA
I roditeljima Tvojim
Ma za njih se ne bojim
Znat će se oni
Pomoću Božjom
S tom neizmjernom tugom
Borit i razborito zborit
I neće se prestat Stvoritelju
Zahvaljivat
Što im
Dvadeset i dvije godine
Podari ljepote
I beskrajne dobrote !

2.kolovoza 2018.
Roditelji pok. Katarine djevojke - studentice pete godine Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je u teškoj prometnoj nezgodi dolazeći u očevo rodno mjesto Śkabrnju - ne svojom krivnjom smrtno stradala. U svoj tuzi roditelji su odlučili donirati njezine organe , među kojima i srce, kako bi netko drugi njima ne poznati nastavio živjeti. Hvale vrijedno i svakog poštovanja!

NA SRCU RUKA

Smeta mu na srcu
Ruka
Oooo koja
Muka
I
Bruka
Ne može podnijeti
Tuđu ljubav
i tuđu sreću
Ma o toj kukavelji
Neću
Neću o njihovoj
Zloći
Tu samo Bog može
Pomoći

Ravno, srpanj 2018.


STRADUN STUDENI 1991.

Upijam sliku noći
Jer znam da je
Rijetkost
Zlosutna tišina
Nigdje ni traga
Svjetlu
Kao da je netko
Uzeo metlu
I pomeo sve
I životinje
I ljude
I one što te vole
I one što te kude
Sam, samcat
Na Stradunu
I kamo god pogledam
Samo tišina i tama
I po koji pas
Il' mačka sama
I Nebo je tamno
Sakrile se zvijezde
Ni mjeseca nema
Bože moj dobri
Što nam se to sutra
Sprema ?
Znam !
Čim zora svane
Zazviždat će
Granate
I sila metaka
Krenut će na te
I na tvoj Grad
Dok krezubi jad
Sniva o kavi
Na Stradunu
I bogatoj pljački
Šljam seljački
A već ste opljačkali
I spalili Konavle i Župu
Doći će dan
Kad ćete se sakriti
U mišju rupu
Iz koje možete samo gledat
Jer Hrvat se nikad neće predat
Zapamtite - to će vam biti
Pljačka zadnja
Sramna za vas i vaš narod
A Hrvat s pladnja
Uzet će svoje
Stečeno u krvi
Stasat u silu
I
Oslobodit svoju
Domovinu
Milu !

Na Stradunu, doživio u sudenom 1991., napisao 27 godina kasnije


MAMA

Nekad je znala
Da te
Za uho povuče
Danas te uče
Kako te za uho
Ne smije vući
Niti na ulici
Niti u tvojoj kući
Nekad bi dobio
Ako bi hodao
Po pruzi
I šibom
Po guzi
A šibu si morao
Ubrati sam
I
Nije te bilo sram
Jer si znao
Da mama samo
Želi svom djetetu
Dobro
Danas moj
Pobro
Neki drugi zakon
Vlada
Danas pravi odgoj
Propada
Ti si pun
Ljudskih sloboda
A što ćeš pored njih
Biti spodoba
Baš im se friga
I
Nikoga za to baš
Nije briga

Svibanj, 2020.


ČEGA SE BOJATI

Tko se Boga boji
Ničeg se ne boji
Tko se Boga ne boji
Svačeg se boji
I
Koga bi se ja to
Trebao bojati
Corone
Il’
Neke sive zone
Gatesa i Soroša
I
Ostalog ološa
Taman posla
Ne pada mi na pamet
Jer je mišica moga
Boga
Jaka
Puno jača od
Ološa i njihovih
Đaka

Ravno, 5. svibnja 2020.

RAZBOJNIK KRADLJIVAC SEBIČNJAK

Što te čovječe
Muči
Jel’ možda
Jedan od ove
Trojice u tebi
Čuči
I
Muči
A
Možda čuče
I sva tri
Pa bio ti
Filozof radnik
Il’
Propovijednik
Vidiš li kolik si
Čovječe
Bijednik
Ostavi zloga
Prihvati Krista
Dok ti je na
Vrijeme
Da ti se ne bi
Satralo
Sjeme

Čuči li negdje
U nama
Jedan od ove
Trojice
Il’
Možda čuče
Sva tri
Pa bio ti
Filozof radnik
Il
Propovjednik
Shvaćaš li čovječe
Kakav si
Bijednik
Odreci se zloga
Prihvati Krista
Dok ti je na
Vrijeme
Da ti se ne bi
Zatralo
Sjeme

Ravno, 5. svibnja 2020
Ispiriran propovijedi fra Tomislava Pervana

SVETI IVAN PAVAO DRUGI

Ivane Pavle Drugi
Sveti
Jednom nam sretno
Daj umrijeti
Nek Tvoja blaga
Moćna ruka
Zašita bude
Hrvatskog puka

Noću i danju
Nad nama bdi
I kad moj narod
Radi i spi

Sve nas u krilo
MAJKE
Povedi
Optosti molim te
Svoj našoj
Bijedi
Pred lice BOŽJE
Ti nas dovedi

Svibanj, 2020.


OPROST

Gledam Te
Sveti Oče
Kako sjedeći
Na zatvorskoj
Stolici
Opraštaš rado svom
Ubojici
Ovako se
Samo netko
Sveti
Može
Ponijeti
I
Imati milost
Za svoga brata
Teško mu breme
Skinuti
S vrata
Hvala Ti
Bože
Na dobrom
Papi
Majka Božja
Za ovakvim
Vapi

Ravno, 1.svibnja 2020
Potaknut nadahnutim riječima nadbiskuoa Puljića
o našem dobrom Papi Ivanu Pavlu Drugom.

O MOJ MATO

O moj Mato
Suho zlato
Deder meni
Nešto para
Milki znade
Milki stvara

Popljuvat će
Milki Mate
I napasti
Sve Hrvate

Pa što s puškom
Ne uradi
Danas bit ću
Blizu Vladi

Da po mome
Zakon kroji
Etno biznis
Kog se boji
Nit’ svog brata
Nit’ Hrvata


AUSTRALSKA ZORA

Zora na domaku
Sydneja
Rudi
Ljude neke budi
Nas sa snom
Muči
I
Uči
Nemojte baš rano
Tako
Znam
Nije vam lako
Al’ malo uspori
Ne gori
Po koji klokan
Preskoči put
Možda je ljut
Što smo u njegovoj
Šumi
Pa se eto
Buni
Eukaliptus sivi
Samo se divi
Putnicima ranim
Ma baš se kanim
Njemu poklonit
I njega zamolit
Čuvaj mi lijepu
Australsku zoru
I ovu na kopnu
I
Onu na moru

Na putu od Canbere do Sydneja 1992. s mojim rođakom Nikolom Žarkom.

 

 


SMIRAJ

U smiraju gledam valić
Kako pjenu morsku nosi
Ponesi je moj galebe
Baš pristaje njenoj kosi

Još se sićam Tvoje kose
Tvojih ruku, grudi, lica
Još se sićam Tvog pogleda
Svakog dila Tvoga tila

I reci joj da je volim
Nek mi dsde jedan pramen
Na svoj jastuk stavit ću ga
Ljubav moja i moj znamen

Još se sićam Tvoje kose
Tvojih ruku, grudi, lica
Još se sićam Tvog pogleds
Svakog dila Tvoga tila

 

ZNATIŽELJNI TROMB

Tromb se uputio
S noge u pluća
Veli pajdo
Tjesna mu kuća
Pa se eto uputio
Put pluća

I sve je išlo
Po voznom redu
Upravo onako
Kako tromb želi
Neću se žurit
Sam sebi veli

Kad je treb’o prijeći
U deblju venu
Nešto ga čudno
Klepnu u trenu

I dok se tromb
Nije ni snaš’o
U bijelom tupferu
Samo se naš’o

Tu mu se puti
Neslavno svrše
Tako to biva
Kad se pravila krše

Pa kud si kreno
Budalo luda
Zašto baš moraš
Zavirit svuda

E moj Buriću
Što bi se reklo
Nije ti još
Vrijeme isteklo

U Mostaru nakon operacije tromba
u lijevoj natkoljenici koji se uputio put pluća - 24. travnja 2019.

 

HVALA

Hvala Ti Bože
Za proživljene dane
Hvala Ti
I
Za rane
Hvala Ti za beskrajne
Milosti
Oprosti
Molim Te čuvaj me
Štiti i brani
Kao stvar
I
Svojinu svoju
I
Smiluj se na
Slabost moju
Neka me prati
Tvoja sjena
I
Neka moj život
Bude uspomena
Na sve dobro
Što si mi dao
I
Što me ljubit
Nisi stao
I
Molim Te
Budi mi na
Pomoći
Da jednoga
Dana
Ili
Noći
Mognem
U
Tvoje krilo
Doći

U Dubrovniku, za moj 73. rođendan, 21. studenog 2019.

 

LULA STAROG KAPETANA

Svakog jutra
Negdje u isto
Vrijeme
Spustim se
Niz moju ulicu
Na
Onu
Frana Supila
Ta mi se scena
U
Krv upila
Osjetim miris
Parfimiranog duhana
I
Znam
Moj prijatelj
Netom je
Prošo ....
I
Tako je to
Svakog ‘ dana
Kud prolazi lula
STAROG KAPETANA !!!

Na dan smrti moga prijatelja
Đela Jusića

 

STARA HIŽA

Stara se hiža
Kraj breze skriva
Stotine let joj
Al’ još je živa

Još samo ptiček
Pri njoj stoji
S hižom poveda
Kaj se zgodi

Nekdar je v njoj
Života bil
Dečica malena
V njoj su spil

A ondar je došel
Prokleti rat
Kad te ni poznal
Ni vlastiti brat

Joža je vumrl
V nekom reštu
Štef je nestal
Na križnom putu
Deca se zdela
V tujdem skutu

Več dugo živeju
Ptiček i hiža
Nekak su složni
I tak ubožni

Umesto dece
Ptičeki poju
I nikdar ne daju
Hižu svoju

 

KAMEN

Lijep mi je trg
Jelačića bana
Drag Kaptol
I
Gornji grad
Kazališni
I
Cvjetni trg
Britanac
Znanac
Pogled s Griča
I
Ivane Brlić Mažuranić
Priča
Oltar Domovine
I
Moje Sljeme
Al
Mi je drago
I
Moje
Sljeme
Kamen sivi
Na kojem sam
Rođen
I
Pored koga
Hoću uživat
Pod kamenom sivim
Želim
Počivat

 

KAKO IZGLEDA BOG

Jel’ možda biće
Poput nas
Sam’ malo više
I nešto
Teže
Kad hoda
Ostavlja li
Trag
Jel’ pogledom
Žeže
Il’ mu je pogled
Blag
Jel’ dobar
I je li strog
Kakav je naš
Dobri BOG
Pravedan
Lijep
S kosom od
Zlata
Što ne prestaje
Kucat na tvoja
Vrata
Ti ih samo
Otvori
I tiho
Zbori
Ne galami
Sad ste sami
TI I tvoj
BOG
I
Kad k tebi
Krene
Poput sjene
Sjeti se
Kristovih riječi
“ TKO VIDI MENE
OCA VIDI”
I
“TKO SE MENE
POSTIDI”
Poznati neću ni ja
Njega
Tako mi
Svega

 

BETLEHEMSKO DIJETE

Može li maleno
BETLEHEMSKO DIJETE
Probudit’ ljubav
U
Tebi Svijete
Može li njegova
BEZGRJEŠNA MAMA
Istu ljubav
Probudit’
I
Sama
Jasno je
Može
Samo kad ljudska
Srca se
Slože
U toj vjeri
Po BOŽJOJ mjeri
Uz pregršt želja
I dosanjanih snova
SRETAN VAM BOŽIĆ
I
GODINA NOVA

VELIKI I MALI

Vidiš li
Kako veliki od malenog
Imaju straha
Ostajuć bez daha
I
Ništa neće moći
Ako se maleni
Odluči doći
Nego
Macrone veliki
Došlo je vrijeme
Ako ne želiš
Da ti se
Satre sjeme
Otiđi u Notre Dam
I
To sam
Na koljena klekni
Ne drekni
Već se tiho moli
Za sve uvrede Bogu
Isusu Kristu
I
Njegovoj Majci
Ne živiš u bajci
Već u surovoj zbilji
U
Kojoj je Božja pravila
Tvoja bulumenta
Pod noge stavila
Sotonu prihvatila
I
Njegove želje
Zar ne vidiš čovječe
Kako te sotona melje
Sad javno reci
Oprosti mi Bože
I
Vidjet ćeš kako se
S Bogom
Sve može

GDJE NESTA VJERA

Kako nešto sitno
Nevidljivo
Jadno
A
Očito gadno
Ugrozi tvoju
Vjeru
S
Kojom bi
Da je imaš
Živio sretno
I
Sve ove strahove
Zaobišao
Spretno
Bojiš se smrti
Naravno
Sve se oko nje
I
Života vrti
Ali
Kad imaš vjeru
I
Nadu
Posljedice se
Znadu
Straha bez
Mjere
I
Čvrste vjere

 

BETLEHEMSKE JASLICE

U TIHOJ NOĆI ZAPLA TIHO
RUČICAM MALENIM MILUJUĆ ZRAK
RADOSNA SUZA SPUSTI SE TIHO
NA MAJČINOM LICU OSTAVI TRAG

OVCA VOKO I ZEKO U SLAMI
U ČUDU ZURE U ČUDAN PAR
BAŠ NAM JE LIJEPO ŠTO NISMO SAMI
OVO DJETEŠCE BOŽJI JE DAR

MAGARE SIVO SAMO MUDRO ŠUTI
ZNAJUĆI DOBRO ŠTO ĆE SE ZBITI
REĆI ĆE NEŠTO ŠTO TREBAJU ČUTI
DOK TOPLIM DAHOM MALENOG ŠTITI

ZNAM DA VAM ZVUČI K’O NEKA VARKA
MISLITE DA SAM HVALISAVI GAD
JEDNOG ĆU DANA OVOG JUNAKA
NA LEĐIMA SVOJIM UNIJET U GRAD

 

SAM

Evo me za Uskrs
Sama
Na mom stolu
Samo jedan
Pjat
Na zidu
Sat
Otkucava podne
A
Ja čekam gosta
Samo jednog
Sustolnika moga
Današnjeg
Jela
Danas mi dolazi
Prijatelj moj
S
Raspela
Eto
Na današnji
Dan
U
Moj stan
Dolazi Krist
Radostan i čist
I
Neće me biti
Sram
S PRIKOM mojim
Neću biti
Sam

Za Uskrs 12. travnja 2020.

 

HRAST

Pod njim su ljudi
Provodili dane
U dobroj hladovini
"Debeloj"- kažu
Pod njim su hajduci
Vidali rane
Pod njim su davno
Čuvali stražu
Pod njim se nekad
Igralo kolo
A mladost prve
Poglede krala
Pod njim su pjevači
Pjevali solo
Oko njeg' trčala
Djeca mala

Pod njim su starci
Vijećali noću
Kako preživjeti
Sutrašnji dan
Pod njim su sudili
Ljudsku zloću
Pod njim imali
Miran san

Pod njim su u sumrak
Ispijali kave
Dimili lule
Pričali priče
Pod njim su pratili
Źivote svoje
Gledajuć novi
Kako niče
A
Hrast je i dalje
Tamo gdje je bio
Samo nema ljudi
Što bi mu došli
Nema ih dugo
I neće ih biti
Kažu mu da su
Daleko pošli
A on se nada
I po malo boji
Svejedno svakog
Proljeće lista
Samo da pod njim
Jednoga jutra
Umjesto ljudi
Ne osvane - bista !

9.kolovoza 2018.

 

 

       

 
 
Prozni radovi
 
 
Pod istom kapom nebeskom...
 

“Nekome je od rođenja sve servirano na pladnju-sjedi, jedi i uživaj. Netko se od rođenja bori za barem nešto na tom istom pladnju!

Dok ovaj prvi uživa blagodati obilja za koje se nije trudio, ovaj drugi radi, trudi se, muči, znoji da bi preživio, a možda pomogao da preživi i onaj koji mu tu blagodat nije poput onim prvima mogao priuštiti.

Ti koji priskrbljuju u pravilu bi trebali biti roditelji koji su rođeni pod “sretnom zvijezdom” pa to mogu ili pak nesretnom, pa ne mogu.

Jedni i drugi pod istom kapom nebeskom žive, isto ih sunce grije, isti zrak udišu, a nisu isti. Zašto? Odgovora nema! Osim onoga “ Moje misli nisu vaše misli”

U što proniknuti ne možeš, nemoj se niti truditi- uzmi svoj svakdan na svoja leđa-bila ona krhka ili snažna i … nosi.

Nosi – dok te ONAJ s “mislima” ne pozove i tereta te tvoga ne rastereti. Tad ćeš ujedno dobiti i odgovor zašto si svoj teret nosio ili zašto tereta na tvojim leđima nije ni bilo”.

 *       *       *

SUŠA

Srce ljeta, o Ilindanu, sparina, vruće do miloga Boga, muhe ujedaju- mogla bi i kiša. Ako i padne neće sama. U ovo doba godine rijetko kad je sama. S njom je grad i svaki jad- krupa- glupa. Samo nam još ona fali. A lijepo je ponijelo i loza i jabuka i breskva....baš bi bila šteta.
Rijeka je davno presušila, čatrnje popucale i još neobnovljene- prazne. Nema narod para za obnovu. I kuće su nikakve. Ni za njih nema para. Država misli da je i previše naklonjena “narodnim neprijateljina”, pa ti daje samo pravo da u svojoj ogradi usječeš vlastito drvo i od njega napraviš rožnik- osnovu za novi krov.
Nema obnove kao danas. A opet i danas kako kome. Više daju onima što su nam kuće palili nego nama. Možda je to i dobro.
Možda narod odseli u neke bolje i bogatije krajeve, pa će im još i zahvaljivati poput malog Jozina što mu nije išla škola, pa izučio mesarski zanat i sad svog profesora što ga je “oborio” svakog tjedna bogato nagrađuje dobrim komadom friške teletine. Kaže da prođo možda bi u doktore, profesore ja u inženjere pa kud onda- gledat od mizerne plaće u nebesa ili se usput još kakvim poslom baviti. Možda praviti vrečice za zamrzivače ili vesti kakve stolnjake za ugostiteljstvo.
Hajde dobro- sve zlo u tom bilo.
Nego gdje smo ono stali, aha! na suši i kiši!
Ide narod u svojoj muci do Vjetrenice ( špilje iz koje za vrijeme ljeta stalno puše hladan zrak- nikad iznad 11 stupnjeva Celsiusa) s burilima na vratu ili leđima, provlači se kroz uske hodnike da se nekako dočepa na podzemnim jezerima vode. Rasvjeta im je upaljena guma! Dobro je barem se nešto vidi i uz pipanje će i vodu napipati.
E onda pajdo moj. teret na vrat pa doma.
Šta ti je 5-6 kilometara s tridesetak kila na vratu- ništa sitnica. A koliko danas po teretanama proliješ znoja zaludu?! Puno brate- puno, a niškoristi, osim vlasniku što te je pustio umarati se i zato platiti. Svukud se rad plaća, a ti eto radiš da bi platio.
E, jedne zgode trebalo narodu više vode, stoka žedna, a svaka kuća barem jednu kravu i konja. Znaš li ti pajdo koliko oni litara dnevno smaknu? Ne znaš! I bolje je. Znam ja. Puno brate puno. Seljani se nešto dogovaraju, jedan od njih ode šefu stanice priopćiti što su naumili, pa nek im Bog bude na pomoći. Otišli oni šefu pojasniti da to nije nikakav državni udar i bunt protiv vlasti, već nevolja brate- nevolja. Kažu da će stanuti na sred “pruge”- tako su kolosijek zvali, zaustaviti vlak i iz tendera (to je depo vode koji je tik uz “mašinu” i koji bi se trebao pretvoriti u paru kojom bi “mašina”vozila) uzeti koliko više mognu. Pjevalo se:
“Vozi gara što vozila nisi, staru babu i mene barabu”. Slabo će ona ikoga voziti ako joj žedni seljaci i zadnju kap iskape.
A neće valjda, znaju oni s koliko litara “mašina” može do prve “crpne stanice”.
Dobro je, šefa su uvjerili. Stadoše s granama zelenike na prugu i mašu li mašu.
Vidi vlakovođa da se nešto čudno događa i nema mu druge već “mašinu” zaustaviti.
Kako se “mašina” zaustavi navali narod na tender. Penju se k’o oni pljackaši vlakova na divljem zapadu dok se nisu dočepali “vratnjika”. Prazni se voda brže od poštanskih sefova i što bi rukom o ruku nivo vode na rezervi. Gleda vlakovođa i isčuđava se. Što će vam vruća voda ljudi ako Boga znate. Pit će mo je pajdo, ohladit i pit i mi i stoka.
E vala odavno kruh zarađujem vozeći “mašinu”, ali ovo još ne viđo!
Nego bude li opet potrebe vi na “prugu”, grane u ruke i mašite stat ću ja vama opet!!!

Ravno, 24. srpnja 2020.

 *       *       *

Kud ja tud i ona (korona)

Ja iz kuće ona zamnom, ja u pekarnu ona zamnom, ja u tramvaj ona u tramvaj, ja na pos’o ona na pos’o, ja u bolnicu da mi je prepasti, ona samnom u bolnicu, na boji se ni kirurga ni internista, malo pred zaraznim zasta al’ i tamo uđe, ja na psihijatriju ona prije mene, kaže njezini su već tamo, ja na policiju da mi je budalu prijavit, ona na policiju.Prijavljujem da me cijelu dan prati. Ko te prati? Pa ona me orati. Gdje je ona? Evo je kraj mene. Jedan zove hitnu, kaže za psihijatriju je, drugi donosi lisice, a ja u trk koliko me noge nose, jedva glavu spasi’!

Ja na aerodrom- hoću što dalje. U avionu ona kraj mene. O muko moja, kud god ja tud i ona. U Ameriku, eto i nje, u Rusiju, eto i nje u Rusiju, ja u Koreju i ona u Koreju, u Japan i u Japanu me ne pušta, u Australiju, Afriku svud ona za mnom.
Ja u Kinu, ona neće. Što nećeš u Kinu. Šta ću tamo od tud sam i došla. Ja na Novi Zeland, a ona me čeka. Stani bona. ‘Ko si i šta hoćeš od mene. Jesi li muško ili si žensko, kud te vrag zamnom nosi!

Ne znam. Kako bona ne znaš. Fino. Ne znam. Ne znaju ni tvoji dok ne namire 18 godina. Zašto bi ja znala? Zovu me Korona. Pa onda si žensko vrag ti sreću odniio! Al’ moji su muško. Kako muško. Ko te rodi. Ne znam pitaj. Evo pitam. Pitaj njih. Ko su oni. Ni to ne znam. Pa što znaš jadna ne bila. Znam samo da si me po cijelom svijetu proveo. Mene i miljarde mojih prijateljica koje su bile samnom, samo ih ti nisi vidio. Vidio si samo mene, a i to ti je dosta. Svud sam ja njih posijala i zadatke podijelila...
Majke mi ću te ubit... evo ti na....

Kad me nešto opali po glavi. Sve sam zvijezde vidio. Šta uradi Janje bila jadna, ubi me noćas. Kako i neću cijelu noć nekog vraga hvataš po zraku, nešto trabunjaš nekud hodaš evo me sad i udari, majke mi ako se ne smiriš zvat ću policiju. Ne policiju žalosna ti majka, samo me Božinoviću ne prijavljuj, noćas sam im jedva pobjeg’o........?!

 *       *       *
 
Ne mora biti svako zlo za zlo!
 

Pogodio nas je koronavirus. Nije samo nas, pogodio je čitav svijet. Je li to sotonsko djelo koje preko loših ljudi želi ljudima nauditi, ne znam!

Možda i jest. Ali se ne bojim. Evo i zašto?

Zato što sotona može zlu biljku zasaditi, može je zalijevati i njegovati, može ona i zlim plodom uroditi, a onda će je naš Stvoritelj jednoga dana samo uzeti pod svoje, nakalemiti je najboljim kalemom i biljka će Njegovim plodovima rađati i ljude hraniti.

Nemojo stoga svako zlo uzeti za zlo. Možda je Stvoritelj pripuštajući koronavirus nešto gore preduhitrio, a možda je i veće sukobe među narodima spriječio. Možda j i treć Svjetski rat “odgodio”. Sjećate li se uzavrele retorike svjetskih moćnika i zvona na uzbunu netom prije pojave korona virusa.

Danas se samo o koronavirusu govori, danas je samo on opasnost od koje strahuju i “veliki” i “mali”!

Je li taj virus prekretnica u ovom stoljeću, hoće li nas on “naučiti” drukčije misliti i drukčije živjeti? Hoćemo li iz ove krize postati bolji ljudi, čestitiji, vedriji, vrijedniji i Bogu zahvalniji?

Ne znam, ali bih volio da tako bude!

 *       *       *

Prosjaci i s(i)novi

Kao što su prije puno godina prosjaci krenuli u svijet, “naoružani” znanjem što bi im ga Matan na “briefingu” u glavu utuvio
pa onda s dobrim rezultatima učvrstili svoj status u grupi, a Matanu donijeli lijepu korist, “briefing” je i te kako dobio na važnosti. Doduše Matan ga nije zvao “briefing”, ali su rezultati bili dobri.

Tako i danas, u kakav god posao krenuli “briefinzi” su neizistavni dio uspjeha. Na jednom takvom našla se od nedavno i naša poznata gospođa ili gospođica (još nije utvrđeno) Corona. Evo kako je to toga jutra prije odlaska na posao izgledalo: Dobro jutro radni narode, vjerujem da vam je zdravlje dobro, a vi za posao horne. Pred vama je izazov i velika odgovornost. Od vas se drugarice omladinke očekuje veliki trud i veliki uspjeh naše radničke kljase koji ne smije da izostane, a sve na korist svima nama i našoj revoljuciji.

Drug Pajo Tong sad će da vam objasni kako taj posao najbolje da izvršite. Izvoli druže Pajo. Jutros će mo pojasniti neke činjenice koje će vam pomoći da u vašem radu polučite dobre rezultate. Morate znati kome i zašto dolazite, na kakve će te probleme nailazititi i kako ih u datom momentu riješiti. Imat će te razne mogućnosti, zalaziti u različite grupe i prostore koje čine skupine što se zovu ljudi. Oni su vam čudna živa bića i neće vam biti lako ući u njihove sustave, navike i živote, ali vremenom će te vi to shvatiti i u svome poslu uspjeti. Ne zaboravite da ste poprilično za svoje zdravlje sigurne jer oni još nemaju stedstva kojim bih vas kad jednoga dana u njih uđete mogli uništiti. Kad ste jednom u njima oni to zovu bolest, a to je zapravo vaše zdravlje. I što dulje u njima ostanete veća je mogućnost i vašeg uspjeha.

On će doduše značiti i vaš kraj, ali je vaša misija završena, a vi ponosne što ste našem vođi dale rezultate. Razna mjesta i razne skupine značit će i razne rezultate. Tako na primjer one čiji će zadatak biti vrtići i škole ( to su vam mjesta u koja dolaze djeca koju nema tko kući čuvati i mjesta na kojima ih uče između ostaloga kako se i protiv vas jednoga dana boriti), imat će slabije rezultate, ali i neviđene mogućnosti da svoj posao prošire na one koji vaš trud neće izdržati. Neke od vas doći će među radnike i seljake, studente i propalice, vojnike i policajce, sestre i doktore i na svu moguću mlađu raju kojoj će te zagorčiti život, ali će te im teško moći naškoditi. 

Dolazit ćete i u crkve. Tamo nećete nikoga naći osim te njihove svećenike što “u prazno govore”. Dolazit ćete i u trgovine. Ni tamo neće biti neke gužve. U njihove političke organizacije ali oni se znaju čuvati. U sudnice i urede, radione i salone.... koji će isto biti prazni. Svejedno vi tamo budite. Čekajte priliku i djelujte.

I sad dolazimo na one koji su nam najzanimljiviji i najdraži. Tamo je uspjeh zajamčen i tamo će ići samo one koje su se u dosadašnjem radu iskazale kao uzorne i vjerne omladinke. Ta mjesta zovu se starački domovi.
A što su to starački domovi? E to su vam drugarice moje mjesta u kojima žive stari i onemoćali ljudi. Najčešće bolesni s hrpom nekih tableta koje dnevno poput hrane gutaju i s njima život produžuju. Oni vam dolaze iz raznoraznih sredina i raznoraznih razloga. 

Neki su tamo zbog pomanjkanja kvadrata i manjka novca, neki zbog viška kvadrata a manjka ljubavi, neki zbog viška ljubavi( za novcem) i kvadratima najbližih, neki zbog nemoći, neki zbog bolesti neki zbog ludosti. Uglavnom svi oni imaju svoje razloge i nije vaše o tome glavu razbijati. Vaše je što prije u njih useliti i napraviti ono što se od vas očekuje. Od čega god umrli vaše ime će se spomenuti. Gazda će biti zadovoljan, a zadovoljne i vi, a tko to na svoj uspjeh i ne bi bio zadovoljan! A to što će te i vi glavom platiti nije uopće važno. Vi ste svoju “rolu” u svome životu odradile, pripremajući teren za neke druge drugarice koje će nakon vas doći, pa zvale se one “Covid 20 turbo”... ili nekako drugačije, manje je važno. Uvijek će biti onih koji će vas se bojati i od vas bježati, a vaše je “Pratiti, locirati, identificirati uhititi i gazdi isporučiti”

 *       *       *
 
Na Svetog Antu
Pored malene crkvice u seoskom groblju puno naroda…
 
Danas sam bio na svetoj misi na Brijegu. Sveti je Ante! Pored malene crkvice u seoskom groblju puno naroda- muška i ženska, djece i nešto staraca. Njih je sve manje, djece isto, ali se na ovakve svetkovine okupe pa ih ipak bude.

Za vrijeme svete mise pored mojih nogu (a bio sam na samim vratima od groblja na koja sam se mogao nasloniti i tih tridesetak minuta koliko će misa trajati lakše na nogama izdržati) ugledao sam jednog velikog mrava s još većim teretom ispred sebe. Sjedao nisam, kamen je još uvijek hladan, a to za nas muške može biti pogubno!

Vratimo se mravu. Pratio sam sv. misu, ali i tog mrava. Trčao je nesmanjenom brzinom čas u jednom čas u drugom smjeru, noseći teret od kojega nije mogao vidjeti “ni prst pred nosom”- tako barem ja mislim.

Odlazio bi u jednome pravcu da bi ga nakon koju minutu ponovno vidio izgubljena “u vremenu i prostoru” sa svojim teretom koji ne ispušta.

Nešto razmišljam. Našao hranu, valjda tu negdje u blizini, zametnuo se bremenom i nosi je u svoj dom. Tamo će ga vjerojatno pohvaliti kad donese teret veći od njega samog, a možda i neće, možda će mu samo reći: spusti to i idi po drugi!

Ako je znao za ovaj drugi scenarij možda namjerno krivuda tamo-amo sa svojim teretom umjesto da ga odnese kući. Paradira s njim praveći se pred ostalim mravima koji su svi redom manji od njega i sa skoro nevidljivim teretom jer su i oni za moje ostarjele oči teško vidljivi.

Trajalo je to njegovo nošanje – trajalo cijelo vrijeme dok je i misa trajala.

Uvijek u onih 1-2 metra kvadratna. Misa završila, narod otišao. Krenuo sam i ja, ali sam se ipak ponovno vratio. Želio sam vidjeti “moga” mrava. Ima li ga, nađe li put do kuće i što bi s njegovim teretom.

Dobro je – preživio je, nitko ga nije zgazio, ali nije dobro što još uvijek lunja bez veze. Kako mu teret ne dosadi. Što ga ne pusti i vrati se kući ili nađe kakav manji preko kojeg će vidjeti kuda “maršira”.

Gledam ga i tražim kakav mravinjak u blizini. Vidim jednog na dva tri metra od mjesta gdje je sada. Sagnem se, pustim da mi se popne na prst i odnesem ga do onog mravinjaka. Spustim ga na zemlju i čekam. Uđe! Laknu mi! Ali evo ga opet!

I to s istim onim velikim teretom. Valjda nije njegov mravinjak. Odnio sam ga na krivo mjesto. I nije mi bilo druge već ga ponovno na prst i na “početni položaj”.

Hajde moj mravac, evo te gdje si i bio, snalazi se kako znaš i umiješ, ja ti više pomoći ne mogu.

Lunja li još uvijek ili je pronašao kuću ne znam. Ako jest dobro je, ako nije – nije jedini! Kad li tad li – naći će je!

 *       *       *

FRA DOBROSLAV

Ako iti jednom čovjeku na svijetu odgovara ovo DOBRO- slav, onda je to našemu fra- Dobroslavu. Takvu ljudinu od čovjeka još ne upoznah. Jedan divan, pravi - krajnje narodni i dobrodušni fratar koji je imao vremena i lijepe riječi za svakoga. I za ono malo dijete što bi se motalo oko njegovog habita, do starca prikovana za krevet ili ljude i žene koje bi susretao bilo na ulici ili svome samostanu.
Dok je boravio i svoju službu vršio u Slanom rado bi navratio kod mojih roditelja, brata i nevjeste. Svaki taj susret bio je radost, na obostrano zadovoljstvo.
Prepričavali bi se tu razni zanimljivi i smiješni trenutci njegovog dugog fratarskog života. Za jednog takvog susreta pri blagovanju “što su Bog i kuća dali” fra Dobroslav Stojić im ispriča jednu zgodu iz Međugorja. Bio je ispovijednik. Pred njegovom ispovjedaonicom uhvatio se dugi red onih koji su fra Dobroslavu htjeli “istresti” svoje grijehe i tražiti oprost.
Pred jednom drugom gdje se je ispovijedalo na francuskom jeziku- nikog.
Kad eto ti naše Mare i ravno pred onog francuskog. “Parlez- vous francais” pita fratar. “Šta reče”- priupita Mara. Fratar ponovi. “Eto ti ga de” reče Mara “ovi čini mi se ništa ne zna”. Prekrsti se i ode.
I mimo onog cijelog reda, čim se podiže onaj što se ispovijedao, ravno pred fra Dobroslava.
“Neugodno meni radi svih onih što strpljivo čekaju, ali što mogu, (vidio sam je kako se vraća iz one “francuske” ispovjedaonice).
Kleknu Mara i prekrsti se, a ja je priupitah:
“Parlez- vous francais”?
Stade Mara, pogleda fra Dobroslava i reče:
“O Bože mi pomozi, što je ovo Blažena Gospe, ni ovi ništa ne zna”- u čudu se prekrsti i ode!
Ili jedna druga- još kao mladog tek zaređenog fratra zapalo ga otići ispovijedati u jedno daleko selo povrh Jablanice. “Ljetno doba, vrućina ja pozamašan- biva debeo k’o i sada jedva uz onu stranu izađo i dođo pred crkvu”. Narod čeka, među njima i jedna postarije žena ne baš dobre pameti priupita fra Dobroslava. “Koji si ti, ne viđoh te prije, a nisi ni neki mladi - nov”?
“Nisam”! odgovori fra Dobroslav. “A koliko bi ti meni godina dala”?
“Pa negdje oko sedamdeset, koja manje ja više”.
“E, pogodila si brate koda si mi u krštenicu gledala”- odgovori fra Dobroslav- smijući se od srca.
“Eto”- reče tad starica okrenuvši se pred mnoštvo. “Svi vi govorite kako ja ništa ne znam, a vidite da znam”!
I još jedan s Humca.
Ljetno doba, vrućina za ne izdržati.
Odjednom se naoblači, nebeske munje udariše počne padati krupa i svu onu ljetinu stuče do kraja. Što će jadan narod.
Nevolja, ali govore- “hvala Bogu- pa neka je, Bog dao Bog uzeo”
Stoji tu jedan postariji čovjek, seosko spadalo i pri malo manjoj pameti pa reče:
“Dobro dobro, samo vi Njega sokolite, pa će On opet”!

 *       *       *

DRAGI TATA I DRAGA MAMA

Evo nas u našem lijepome stanu već skoro mjesec dana. Mi se samo igramo, još smo mali, ništa vam ne možemo pomoći, ali smo bili dobri. Nismo vas ljutili. Slušamo vas i onda kad kažete: djeco dobro operite ruke, sjedite za stol prekrižite se molit će mo prije jela. To ranije nismo često radili- možda nedjeljom i za Božić, Uskrs...
Danas to činimo svaki dan. Znamo da je to dobro kad vi tako kažete. Naš braco i seka svaki dan s mamom uče pored televizora. Ja sam malo ljut jer ne mogu gledati crtiće, ali sam najmanji i moram
slušati. Zato ću mom tati čim dođe s posla skočiti u krilo i s njim se duuugo duuugo igrati. On će me bacati u zrak i samnom svake gluposti izvoditi. Sjedit ću mu na glavi i gledati vas onako s visoka. A bude li danas lijep dan možda nas mama pusti i vani. Moramo se dobro paziti da nam druga djeca ne dođu blizu. Mama kaže da je to opasno i da bi se mogli razboliti. A ja se bojim kad dobijem temperaturu. Moram piti one grozne sirupe i neke smrvljene tablete i čajeve. Ufff kako to mrzim. Ponijet ću i moju loptu, moj braco lijepo igra nogomet i mene će naučiti, naučio je i seku he he, najbolji smo. Tata nas uživa gledati. Dok se mi tako igramo tata će otići u trgovinu i kupiti nam hrane da imamo što jesti. Neki dan nam je donio i sladoled! Najbolji tata na Svijetu! Kako sam ga smazao. Bio sam cijeli od sladoleda ha ha. Svi su mi se smjali. Ma baš me briga što mi se smju, meni je bilo super.
Evo spušta se mrak, ne volimo mrak ni ja ni moj braco, seku baš briga, ona se ne boji. Striko nam je rekao da je sve isto kao i po danu samo što se ne vidi, ali nas je svejedno strahJoš malo pa će mo u krevet. Pomolit će mo se s mamom anđelu čuvaru, malo popričati, možda mama pročita i koju pričicu za laku noć, naš dida nam priča svaki puta neku drugu, a ja mislim da to on izmišlja samo mu nećemo reći .I u jutro opet iz početka. Ma kad će ta glupa Corona otiči više iz našega grada. Baš je dosadna, eto ni malo je ne volim, pa nek se ljuti koliko god hoće.
Voli vas vaš mali Borna
I nisam mali, mali je moj rođak Jona, ja sam veliki!

 *       *       *

BOŽE MOJ KAKO TI JE S NAMA TEŠKO

Netko mi reče da je ovakav ili sličan natpis vidio pored nekog puta kojim dnevno prođe na stotine automobila.
Ako je istina, trebali bi barem u ove korizmene dane diljem Svijeta pored svih modernih autocesta niknuti ovakvi natpisi.
Pa neka se ljudi zamisle: kako je to uistinu našem Stvoritelju s nama ovakvim kakvim jesmo: Licemjerni, bahati, nerazumni za tuđe potrebe i nevolje, spremni napraviti u svakome trenutku zlo svome bližnjemu ili mu u njegovoj potrebi i ljutoj nevolji okrenuti leđa.
Promislite na trenutak kako bi se kao roditelji s puno djece osjećali da neka od vaše djece obiluju, nerazumno trošeći i uživajući dok druga vaša djeca oskudijevaju i to do te mjere da nemaju što jesti, nemaju što obući i obuti, da su bolesna bez mogucnosti da im se medicinski ili na bilo koji drugi način pomogne.
Ne bi vam kao ocu ili majci bilo svejedno.
Vaše srce razdirala bi tuga nerazuma vaše bogate djece spram svojoj siromašnoj braći i sestrama.Vjerojatno bi pokušali tu vašu bahatu djecu urazumiti, moliti ih ( a vaša su djeca!) nagovarati i savjetovati kako bi njihovo srce omekšalo i njihove oči progledale.Možda bi od tuge i nemoći i umrli? Možda ? Zasigurno, ne bi vam bilo lako i ne bi bilo poželjno nikome u vašoj koži biti.
E, a sada zamislite kako je uistinu našem Stvoritelju? Kako mu je gledati da neka njegova djeca na ovome Svijetu obiluju, trošeći milijarde na debljanje jedući i pijući neumjereno, pa onda opet milijarde kako bi tu prekomjernu težinu skinuli dok mu druga djeca oskudijevaju i to od onih najmanji pa do onih najstarijih svakodnevo na desetke tisuća umiru od gladi ili od neke bolesti koju njihova braća u bogatim dijelovima svijeta uspješno i za kratko vrijeme liječe.
Mislite li da je Stvoriteljevo srce mirno ili se od tuge razdire? Mislite li da će o Sudnjemu danu ovi bahati proći bez kazne, a ovi siromašni bez nagrade? Mislite li da ste se u prilici popraviti ili ovako nastaviti?
Ma mislite što hoćete, ali na Božju pravdu jednoga dana ipak računajte !

*       *       * 

KRALJICA ELIZABETA

Kažu da ima stalnog kušača hrane. Prvo jede on, pa ako mu se svidi- jede ona.
Ima i rezača mesa i svoje kuhare koji je ako ide na put prate s kontejnerima birane
“domaće hrane”. Tu su i boce njezine vode.
Uz nju idu i “razgazivači cipela”, da njezine nježne nožice ne bi u novoj obući patile.
Ima ona i svog gajdaša koji je svako jutro u devet i petnaest budi svirajući pod njezinim prozorom. Doduše moglo bi je buditi i onih preko tisuću satova što po njezinim zidovima vise, kucaju i zvone, jer ih netko mora redovito navijati i pratiti da nebi brzali ili usporavali. Kraljica majka mora uvijek znati koliko je točno sati. Tako hrpa tih satova usput i ispraća vrijeme koje se više vratiti ne može. Takvoga sata još nema i neće ga ni biti. Tu su i čuvari njezinih nekoliko tisuća slika i tisuća minijatura. O čuvaru i timaritelju konja da i ne govorimo kao i vrsnim kuharima koji dnevno pripremaju obilje birane hrane za njezine pse......!
Ma ima ona svašta, a nema ništa!
Može izgledati zadovoljno, ma može i zadovoljna biti kad u šest poslije podne pije svoj Dubonnet i gin u omjeru 50% i 50%! Ili nakon porcije graha glasno prdnuti! Ali, tu nešto fali! Ja mislim da ona sve češće misli kako će brzo “Bogu na račune” gdje neće biti ni silne posluge i još silnijih bizarnih zahtjeva razmažene bakice. Doduše trebat će i na to malo pričekati. U međuvremenu raspast će se i nježne nogice i srebrna frizurica. Neće biti ni namještenog osmjeha, glamuroznih šeširića ni smiješnog klanjanja. Samo četiri tamna zida i .... mrak! To njoj neda mira i to je vjerojatno muči, za razliku od nas smrtnika koje to isto čeka, ali smo mi već za života na to naučili!
Ma ne bi ti brate bio kraljica za sve na Svijetu!!!

*       *       *

CVRČAK ŠIME

Od kada zna za sebe i svoje pretke cvrčak Šime - valjda zadnjih pedeset i više godina - baštini ove borove i to prvi red do mora - u jednoj maloj uvali nejljepseg mora na Svijetu.
Čuo je on to već tisuću puta od turista koji se u toj uvali kupaju.
On do duše i ne poznaje niti jedno drugo more do li ovo Hrvatsko, ali ako je vjerovati turistima , a zašto im ne bi vjerovao jer su to sve redom stranci i to imućni koji svoj godišnji odmor po njihovoj priči provode vec godinama upravo ovdje - kupajući se u ovoj prelijepoj uvali .
On je svjedok ove, jer ranijih nije bio niti živ ( jest ali ne na kori bora) a iduću godinu sasvim sigurno neće dočekati.
Od ranog ljeta pa do kasne jeseni ispod njegovog bora smjenjivali su se ljudi i djeca, lijepe djevojke i one u poodmakloj dobi , muškarci snažnih mišića i oni goluždravi što hodaju po plaži kao kakav uskličnik ,debeli i mršavi ,zdravi i bolesni, mirni i veseli , trijezni i pijani.
Koliko li je samo puta njegov bor pridrzavao vesele strance koji bi malo više popili, a bor im u jednom trenutku bio dobar oslonac dok im se snaga i samopouzdanje ne vrate da bi svoj noćni put mogli nastaviti .
Jedne zgode već rano u jutro došla je jedna mlada Austrijska obitelj s dvoje male djece.Dečka koji je mogao imati
pet ili šest godina i curicu dosta mladu od njega.Pa mozda je njoj bilo dvije do tri godine.
Čim su došli nisu se ni skinuli u kupaće gaćice onaj malac reče tati.
Tata , tata pa gdje je više taj Cvrčak .
Ti si mi obećao da će me na samom dolasku pozdraviti svojom pjesmom, a evo ga još nema.
Ne znam sine , prošle godine kad smo isto tu bili sjećaš se da nas je dočekao svojom drekom.
Ali ja se sjećam i da ti je išao na živce, pa si tražio da ti ga pronađem i uhvatim kako bi ga ušutkao.
Moždaje je to cvrcak zapamtio sad te prepoznao i boji se zapjevati.
Da tata sjećam se, ali ga nismo uhvatili a on je stalno pjevao.
Cijeli Boziji dan nije " uvlačio jezik u sebe ".
Sutra dan ponovno je bila ista melodija, a onda sam vec na njegovu pjesmu naviknuo.
Nije se valjda naljutio na mene.
Ove godine ako se vrati na ovaj bor
uhvatit ćemo ga i ponijeti s nama u Alpe.
Tamo nitko od djece nema cvrčka
i bit ću glavni.
Možda ga i povedem sa sobom u školu kad na jesen pođem u prvi razred.
Ušutio se Cvrčak - nema glasa iz njega. A što ako ga zbilja uhvate i odnesu tamo negdje u te Alpe.
Što li bi to uopće moglo biti.
Saznao je slušajuci priču odraslih da je u Alpama jako, jako hladno, da ima puno snijega i da taj snijeg bude sve do kasnog proljeća.
Sama pomisao na takvu zimu ledila mu je od straha krv u žilama.
Čovječe moram se pritajiti dok ovaj malac ne otiđe, inače ću morati cijelo ljeto imati " jezik za zubima ", a onda ništa ni od moje pjesme ni od moje drage ni od mojih potomaka.
Tri puna dana cvrčak nije pustio ni glasa, a onaj malac nije prestao dosadivati ocu s pričom o lanjskom cvrčku.
A da taj malac zna , a i njegov otac da cvrčak živi samo jedno ljeto i da on nije onaj " od lani"- možda bi ga pustili na miru i on bi mogao uživati u ovom ljetu kao što uživaju svi oni što su došli baš do ovog njegovog bora.
Jedno jutro uz njih četvero dođoše još nekih dvoje . Jedan stariji gospodin u bijeloj kapi i jedna dama s velikim bijelim šeširom na glavi.
Izgledali su učeno.
Započela se priča baš o njemu- cvrčku koga eto nema.
Taj mladi par saznao je od tih ljudi što ni cvrčak nije do kraja znao .
Naime kad su im se požalili kako nema onog lanjskog cvrčka, gospodin s kapom im reče .
Dragi prijatelji vidi se da ste liječnici a ne prirodoslovci, pa ne postoji " lanjski cvrčak".Postoji cvrčak samo od ove godine i od ovoga ljeta.
A kad su čuli kako njihov malac ima nakanu uhvatiti cvrčka i ponijeti ga sa sobom u Alpe, samo što nisu crknuli od smijeha.
E ovako dragi prijatelji, moram vas naučiti malo bolje o cvrčku i njegovom životu pa ćete cvrčka i više voliti i više htjeti slušati. I neće vam više nikada pasti na pamet da bi ga iz ovog njegovog raja ikamo odveli.
Oooo kako mi je lahnulo.Odmah sam postao veseliji i mirniji.Nije sve onako crno kako sam u početku zamišljao.
Gospodin s kapom spasit će mi život i život mojih potomaka.
A priča i to istinita ide ovako.
Mi cvrčci kad nas mama kao male ličinke spusti na zemlju odmah počnemo s ukopavanjem.
Ukopamo se do metar dubine u zemlju i tamo ti ostanemo punih četiri do pet godina.Polako rastemo dok ne postanemo pravi cvrčci s krilima i jakim nožicana s kojima trenjem proizvodimo nama dragi zvuk , a nekima očito neugodni, ali kada saznaju istinu onda cijene više i nas i našu pjesmu.
Izađemo iz zemlje kao neki " podzemni ljudi" i odmah se penjemo na koru drveta gdje su i naši roditelji bili.Tamo počnemo nožicama proizvoditi čudan prodoran zvuk s kojim bi trebali primamiti dragu. Nekada to traje danima i tjednima ,ali draga ipak dođe.
E onda nakon parenja mi ugibamo a naša draga kroz izvjesno vrijeme ispušta ličinke koje će opet u zemlju i nakon pet godina naši potomci će ponovno cvrčati i cvrčati - doduše tu našu pjesmu malo tko će razumjeti i uvijek će se naći klinaca koji bi s nama u Alpe!
E u Alpe nećemo pa makar cijelo ljeto držali " jezik za zubima "i ostali bez svojih potomaka .
Sve u svemu idući dan okuražio sam se i već rano u jutro počeo svoju pjesmu.
Došao je malac i ostali i kad su me čuli toliko su se obradovali da mi je bilo žao što sam i na trenutak o njima loše mislio.
Toliko pažljivo su me slušali da bi u pauzi dobio i pljesak od ono dvoje malih i ono četvero odraslih .
Klinci su otišli, a ja sam nastavio sa svojom pjesmom do kasnog ljeta negdje tamo do Male Gospe , kad me je moja draga čula i došla mi.
Rekla je kako je puno borova obišla i da joj je moja pjesma bila najdraža.
Bravo ja ! Bravo Šime - bit će kroz koju godinu opet malih Šimuna !
I evo vam jedna korisna zanimljivost.
Ako nemate mjerač temperature zraka i želite znati koja je temperatura, a blizu vas cvrči cvrčak samo izbrojite koliko puta zacvrči u jednoj minuti, oduzmi 40 , to podijeli sa 7 i dodaj 10.
I to je sasvim sigurno temperatura zraka toga dana i na tome mjestu.

Ravno, 8.kolovoza 2018.

   *       *       *

TURSKI ZULUM

Dolaskom Turaka u ove do tada kršćanske prostore dolaze novi zakoni , nova vjera , nova kultura, novi problemi s kojima su se Hrvati stoljećima nosili.U tim burnim i neizvjesnim vremenima Hrvati su bili na stalnoj kušnji očuvanja svog identiteta i kršćanskih korijena.
Neki nisu odolili primamljivim pogodnostima prelaska na islam , pa su islam prihvatili kao svoju novu vjeru i novi identitet.
Koliko god mijenjali ime i vjeru gen je ostao .On se i danas nazire na licima njihovih potomaka.
Hercegovacki ustanak koji je počeo baš u ovim krajevima vodio je ondašnje katolički svećenik u Ravnom - don Ivan Musić.
Među njegovim najbližim i najodanijim pobočnicima bili su i dvojica iz moga roda, jedan s majčine, a drugi s očeve strane .
Pećko s majcine strane bio je dobar govornik i izvrstan organizator, hrabar i odvažan čovjek na kojeg se Don Musić mogao osloniti .
Drugi - iz loze Burića ( moj prapradjed) bio je Musićeva uzdanica I najbliži suborac koji je uz ostalo bio u za ono vrijeme vrhunski zanatlija - puškar.Popravljao je Turcima puške , a kad je došlo njegovo vrijeme zanat se i te kako učinio dobrim.Iz tog razloga Burići su dobili nadimak Tufekčići - puškari.
Na otkrivanju spomenika Hercegovackom ustanku u Gabeli dodijeljena mi čast taj lijepi spomenik i otkriti .

   *       *       *

NA DANAŠNJI DAN - 28. srpnja

U ovo “gluho doba noći” na današnji dan prije točno trideset i tri godine zazvonio je telefon u stanu mojih prijatelja u Monte Carlu! Bio sam sam. Moji dragi Njirići ostali su u Dubrovniku, a meni dali ključeve kako bi tamo besplatno boravio dok su moja supruga i moj mali Krunoslav na kardiološkom odjelu bolnice u Monte Carlu. Znao sam da su vijesti loše. Tko bi te u ovo doba noći zvao da ti nešto lijepo kaže. Na drugoj strani uplakani glas moje supruge. Nije morala ništa govoriti- znao sam! “Umro nam je- umro je naš Kruno”!
“O Bože moj, Bože moj”- jedino je što sam u tom trenutku mogao izgovoriti. “Eto me ženo moja- odmah dolazim”.
Prolazim u suzama pored čuvara zgrade
(Naime ta zgrada, a vjerojatno i ostale u tom kvartu imaju 24- satni nadzor i nitko tko nije stanar- stalni ili povremeni ne može bez njegovog znanja i odobrenja ući niti izaći), koji me ovoga puta ništa nije pitao i ništa tražio!
Izlazim na cestu koja vodi pored najpoznatije kockarnice na Svijetu. One u Monte Carlu! Plačem, molim i hodam!
Prolazim pored nje. Na jednoj strani iste ulice smijeh i radost razuzdanih kockara , milijunaša i njihovih dama, pored ulaštenih Ferarija, Mustanga, Rols Rojseva.... na drugoj- tuga. Nikada, kroz tih sedam dana boravka u gradu glamura nisam želio ući u taj “hram kocke i raskoši”. Nikada, pa niti turistički. Nisam ni kasnije kad sam dolazio u taj grad. Dok bi moji prijatelji ulazili, ja bih ostajao vani. Nikad se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam jedne noći dok se tamo veselilo, ja tuda prolazio u najtužnijoj noći moga dotadašnjeg života. Ne zamjeram ja tim ljudima. Svak ima pravo na svoj život i svoje veselje. Imam pravo i ja na moju tugu!
Kako sam se dočepao bolnice ne znam. Ušao sam u sobu, zagrlio moju uplakanu suprugu i zajedno s njom plakao, plakao.....koliko dugo ne znam. Nema se tu što govoriti, a ima. Ima, kada bi čovjek imao ono malo vjere- malo- poput gorušičina zrna.Hvala dragom Bogu da nam je to zrnce dao!
Dočekali smo zoru pored praznog krevetića i puno nade da će nam naš Gospodin dati snage i načina da ovu neizmjernu tugu savladamo. To jutro najprije sam otišao u crkvu. I pored nje sam svako jutro i večer prolazio, ali redovito u nju i zalazio moleći Gospodina da nam bude na pomoći. Toga jutra ušao sam s drugom nakanom. Molio sam GA da mi oprosti ako ga u svojoj tuzi uvrijedim.
Ako MU nepromišljeno zamjerim što mi je uzeo moje maleno dijete. “Bože moj, znam ja da je on Tebi potrebniji nego nama, znam ja da Ti zbijaš redove svoje anđeoske vojske, znam ja da je od danas i jedan moj među njima. Naš najmanji i najdraži!
Molim Te Bože pomozi našoj drugoj djeci.
Mome Božidaru Domagoju, mojoj Jeleni i mome Stjepku. Pomozi im da ustraju u svojoj vjeri i povjerenju u Tebe”.
Odmah nakon toga nazvao sam moju djecu i javio im tužnu vijest. Plakali su- ridali - “Zašto moj tata, zašto- pa po cijele dane molili smo na koljenima za našega maloga bracu da nam ozdravi- zašto?”
“Djeco moja zna tata da vam je teško i mami i tati je, ali imajmo vjere da je naš Stvoritelj učinio ono što je i za našega maloga Krunu i za nas u ovome trenutku najbolje! Moramo prihvatiti Njegovo davanje, a On će nam dati snagu u vjeri da i ove najtužnije trenutke, jednoga dana pretvori i u najveću radost”!
Znam ja koliko su oni svoga maloga brata volili- koliko ga željno dok je bio još u maminom trbuhu isčekivali. Kad im je mama jedne zgode rekla, a odugovlačila je bojeći se kako će to oni prihvatiti. Već su veliki- Božidar 15, Jelena 13, Stjepko 7 godina! Trebalo je vidjeti tu sreću kad su saznali. Božidar je mamu podigao i rekao joj : “ I ti si nas pustila cijelo ovo vrijeme da se ne radujemo.... hvala mama hvala, sad će nas ako Bog da biti četvero”. I bilo je!
Ima ih i danas, jer je mama rodila i peto- našu Krunu koja danas zajedno sa svojim mužem odgaja našeg malog Jonu s vjerom ( kao uostalom i svi mi) da imaju na Nebu moćnu zaštitu koju ne smijemo baš za svaku sitnicu nešto moljakati. Ali kad uistinu njegova pomoć bude potrebna znamo mi da naš mali patak neće zakazati!
Slava Ti Bože i hvala!
Danas će biti Sv. misa, kao i svake godine do sada, za našu obitelj, jer anđelu mise nisu potrebne. Uvijek su mi na pameti riječi sada već pokojnog don Ive Pavlovića (koji je našega Krunu i krstio i sprovodio) kada mi je nakon jedne takve mise prispodobio.
“Prijatelju moj za vrijeme Podizanja čuo sam jasan dječji glas kako govori -BLAGO MENI I MOJIMA- molim te imajte uvijek na ovaj dan Sv. Misu”!
I imamo je prijatelju, imamo i do kraja naših života će mo je imati!


buric 660x330

Kolumne - pogled s juga Domovine

Iako je najprije zamišljeno da ovaj mali dio cyber prostora bude rezerviran samo za književni dio Burićeva stvaralaštva, ubrzo se pokazalo da bi to bilo manjkavo bez njegovih osvrta o aktualnim zbivanjima kod nas i u svijetu, i najvećim problemima i krizama kroz koje prolazi hrvatsko društvo u ovom našem ubrzanom vremenu. Njegove kolumne otkrit će nam znalca klasičnog formata, čovjeka velike energije i izuzetne hrabrosti, koji, kad su u pitanju domoljublje, čovjekoljublje, obrana temeljnih vrijednosti naše tradicije i identiteta – obitelji, kulture, vjere, dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganje za sve što je na tragu DOBRA, neće ustuknuti ni pred kakvim moćnicima i autoritetima ovoga svijeta. Najmanje pred onima koji će sve to a priori i bez ikakve dvojbe proglasiti najpogrdnijim nazivima i atribucijama kao što su: nazadno, zaostalo, praznovjerno, primitivno, homofobno, ksenofobno, nacionalističko, fašističko itd. Ne moramo se nužno složiti sa svim njegovim stajalištima, ali bi veliki propust bio i šteta, ne osvrnuti se na njegove poruke i dobro razmisliti o njima. Jednako za nas obične smrtnike kao i za one kojima je dato da upravljaju društvom.

A.Bukovac

  *       *       *

 

DUPLO VESELJE

Izbijte si već jednom iz tih vaših suludih glava kako će te spriječiti i omalovažiti petog kolovoza moje duplo veselje.
Našu veličanstvenu povijesnu hrvatsku pobjedu i vaš ništa manje povijesni srpski poraz!
Za jedno i drugo zaslužna je vrhunski znalačka politička mudrost Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i beskrajna hrabrost svih hrvatskih branitelja sa svojim sjajnim zapovjednicima na čelu!
I? Tko ste vi da me u tom veselju spriječite? Tko ste vi i da u taj najradosniji dan svakog živućeg hrvata unesete dvojbu i nemir?
Nemir zbog vaših žrtava koje bi trebale zasjeniti sve ono što se u ova tri dana potpuno legitimne, međunarodno priznate i na vojnim učilištima svijeta izučavane- oslobodilačke, neminovne i vrhunski izvedene akcije hrvatske vojske dogodilo.
Podvili ste rep i poraženi, osramoćeni, tužni i ljuti na svoju vojsku i vaše jadne vođe i one u Kninu i one u Beogradu predvođene zločincem Miloševićem i SANU akterima vaše intelektualne vrhuške čije planove u samo tri dana pomrsi hrabrost mladih i mudrost starih!!!
Pokažite mi gdje se je to ikada na Svijetu slavila pobjeda i pričalo o žrtvama gubitničke vojske. Nigdje!
Zar je za očekivati u Dan pobjede nad fašizmom spominjanje desetaka i desetaka tisuća stradalih njemačkih civila u Dresdenu pri kraju Drugog Svjetskog rata? Naravno da nije jer Saveznici taj veličanstveni dan, zbog nedužnih civilnih žrtava suprostavljene strane, ne žele i neće dovoditi u pitanje. Ne! Oni će toga dana oplakivati SVOJE žrtve i slaviti SVOJU pobjedu! Jeste li ikada čuli da su na Crvenom trgu u Moskvi za vrijeme slavljenja pobjede nad fašistima spominjani smrznuti njemački vojnici pred istom tom Moskvom? Naravno da niste i nećete! I tamo su suze samo za svojima i svoja radost!
Pa zašto se onda nemamo i mi pravo petoga kolovoza radovati SVOJOJ SVE HRVATSKOJ POBJEDI i toga dana oplakivati SVOJE HRVATSKE ŽRTVE i ničije više čije god one i ma kakve bile.
Taj dan je - dan što nam ga GOSPODIN dade i što ga HRVATSKI VOJNIK svom narodu podari! Ne dirajte ga i ne umanjujte ga! - jer ga umanjiti nećete niti vi u Hrvatskoj niti oni u Srbiji!
I tako bi trebalo biti- od sada pa do vijeka, ma tko ovu državu vodio i s kime god u tom vođenju u koaliciji bio!!!

Ps.
I još nešto veoma važno. Nemojte slučajno da vam se opet počne motati po glavi što je to i čija je Hrvatska država.
Hrvatska država je država HRVATSKOG NARODA ! I točka! Nema ništa dalje i nema ništa više! TOČKA!!!
A svi oni drugi i drugačiji koji u njoj žive dok njezine zakone poštivaju bit će uvažavani, dobro došli i domaćinski paženi i maženi!

dr. Jure Burić
O Danu pobjede i domovinske zahvalnisti i Danu hrvatskih branitelja 2020.

 *       *       *

“MIR MIR NITKO NIJE KRIV”

Krilatica iz najranije mladosti kad bi se djeca iz koje kakvih razloga posvađala, a onda pružajući kažiprst prema onom drugom zatražila, pa najčešće i dobila “mir”!
U toj svađi nije bilo niti psovke niti fizičkog nasrtaja, a o krvi da i ne govorimo. Bezazlena dječja svađa s “hapy endom”! Danas smo odrasli ljudi. Naše svađe nisu više bezazlene, a mir se najčešće traži ili na sudu ili u okršaju.
Jedan takav dogodio se je i sredinom 1991. u Hrvatskoj! Ne baš u cijeloj, ali je pogodilo - cijelu!
Bradate spodobe, Anjini sunarodnjaci, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da dolazi Neovisna Hrvatska država, najprije su barikadama ugrožavali hrvatski živalj na tom području, a onda oružanom pobunom počeli ostvarivati san Srba o Velikoj Srbiji. Velikoj i jakoj u kojoj mjesta za Hrvate niti je bilo niti ga je smjelo biti. Jadni, nesretni, goloruki narod uzeo je toliko koliko je mogao u rukama ili na leđima nositi i “put pod noge”. Usput bi kao “dodatak” od bradate spodobe dobio kundak u glavu ili leđa sve dok se nesretnici nisu dohvatili “slobodnog teritorija” i kakve- takve sigurnosti.
Oni što su ostajali doživljavsli su tragedije, užasne smrti i iživljavanja. Gospođo ili gospodična - što li ste već, a najbolje da Vas oslovim s “drugarice” jer taj pojam pokriva široku životnu dob- od omladinke do babuskare sa crvenom zvijezdom na glavi!
E pa drugarice Anja, ovo je kolona koju bi prvu trebalo apsolvirati pa se onda prebaciti na onu Vašu- “traktorsku” u kojoj se moglo vidjeti svašta od domaćih životinja do mrtvačkih sanduka, ali bez kundaka u glavu i leđa- naprotiv s obiljem čokoladnih delicija- valjda je i Vas barem jedna zapala.
Kad imenujemo krivce za onu prvu dobit ćemo odgovor za krivce i u ovoj Vašoj od kojih Vi kao “vrag od tamjana” bježite.
A bježite iz razloga što dobro znate da su krivci u oba slučaja nositelji kokardi i zvijezda petokraka čiji vlasnici ni u kojem slučaju ne mogu biti Hrvati. Ne drugarice Anja- vlasnici su Srbi.
U tiim glavama i pod tim kapama odvijala se je SANU ideja Velike Srbije. Odvijala i jedno vrijeme uspješno i ostvarivala. I dok se ostvarivala nije bilo briga ni Vaše roditelje ni stariju “braću” što se dogodi s onom prvom kolonom. Danas nakon što doživješte i Vi kolonu trebamo SVI suze za vama liti, razumjeti sve vaše strahove i dvojbe, sve vaše tragedije i nevolje, gledajući u budućnost, a svoje kolone zaboraviti i u ljubavi živjeti!
Ne drugarice Anja, prvo ću oplakati onu prvu-moju, pa ako ostane suza (a male su šansa) prolit ću koju i za tu vašu- traktorsku.
Tako to Vi mislite. A vidite ja mislim posve drukčije. Ja mislim da bi Vi drugarice Anja trebali smoći snage, jasno i glasno s te saborske govornice osuditi svoje sunarodnjake za svu patnju koju su priuštili mom hrvatskom i Vašem srpskom narodu. Tek onda će se stvoriti uvjeti za “ljubav i uvažavanje”.
Znam ja drugarice Anja da Vi ovu državu pa i mene ne volite, ali da budemo na čisto- ne volim ni ja vas, ali vas uvažavam.
Zapravo i volim i uvažavam Srbina Peđu Mišića vukovarskog heroja i još 10.000 časnih Srba i njihovih obitelji što su obukli odoru hrvatskog vojnika i hrabro se sa svima nama suprostavili velikosrpskoj nemani i njihovoj fašističkoj najezdi. Njih volim i njih uvažavam! Vas ostale ne moram voliti, ali ću vas uvažavati koliko mi razloga za takvo uvažavanje budete nudili.
Sve drugo prazne su priče koje vrijeđaju i produbljuju jaz što već dugo između ova dva naroda postoji.
A postojat će sve do trenutka kad Vi i svi vaši Srbi ne postanete Peđa Mišić ili jedan od onih deset tisuća!

dr. Jure Burić, Ravno, 1. kolovoza 2020.

  *       *       *

POVREDA POSLOVNIKA I OPOMENA

Nakon održanog govora saborske zastupnice Anje Šimpraga Rašković o “koloni, patnji, suzama, ljubavi i miru” u HDS, zastupnica gdja Karolina Vidović Krišto iskoristila je mogućnost intervencije prigovorom na temelju “povrede poslovnika” i od Predsjedavajućeg- “viteza” Reinera zaradila opomenu!
Je li gdja Vidović imala pravo prigovoriti na “jezik” zastupnice Anje koristeći “povredu poslovnika”- ne znam. “Vitez” Reiner u tom je bolji znalac od mene, a da li je u pravu kad upozorava kako se u HDS MORA samo i isključivo govoriti HRVATSKI- valjda je svima jasno.
Nije to jedina zlouporaba saborske govornice, sjetite se one od prije nekoliko godina kad je jedan visoki europski dužnosnik na svom jeziku bez prijevoda na hrvatski desetcima minuta “silovao” gledatelje Hrvatske televizije i same saborske zastupnike - i ? “Izio vuk magare”. Nikom ništa- opravdanje je bilo nesnalaženje u redovima HTV-a koje je naravno objeručke prihvaćeno!
Doduše nismo se HTV-u ispičali za to “opravdano nesnalaženje”, al’ smo bili i blizu toga!
U čemu je zapravo problem. Problem je u našoj smušenosti, našoj nedoslijednosti i našem omalovažavanju vlastitog - hrvatskog jezika- kojeg bi trebali poštivati i braniti.
U vrijeme dok sam ja bio zastupnikom u HDS (tako se je Sabor tada zvao- HRVATSKI DRŽAVNI SABOR- gdje se je u međuvremenu izgubio onaj “DRŽAVNI” upitajte Račanove “izvršitelje” i Sanaderove, Milanovićeve, .....
“podupiratelje”) vrlo žestoko sam reagirao na nepoštivanje hrvatskog jezika na Hrvatskoj televiziji. Kao primjer uzeo sam
praksu da se svakog gosta na HTV- koji dolazi iz drugog govornog područja pusti nekoliko prvih sekundi kako bi se čuo njegov jezik, a onda bi glas govornika utihnuo, a prevoditelj prevodio na hrvatski jezik sve ono što bi gost izgovorio.
I takva praksa bila je za svakoga osim kad bi se na ekranu pojavio netko iz bivše države. Tad je govornik govorio bez prevoditelja- silujući svojim govorom i svojom ekavicom gledatelje i slušatelje Hrvatske tekevizije. Tražio sam isti status
Beograđanina i Berlinca, Podgoričanina i Londonca, Sarajliju i ......na HTV-u, a to znači : nekoliko prvih sekundi njegov jezik, potom govornika utihnuti a uključiti prevoditelja.
Od mog apela, prigovora, protesta (nazovite ga kako hoćete) naravno ništa, osim podsmjeha mojih protivnika i to onih u SDP-u i onih u HDZ-u.
Doduše “vitez Reiner” tada nije bio u Saboru pa nije mogao niti znati, ali sad jest i morao bi znati, jer njegovo je ne samo braniti ustavno- pravni poredak Hrvatske, već i njezin jezik koji je davno prije “vitezovog” usvojio onaj prije 173 godine (točnije 23. listopada 1847. ) govorom Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Istog tog datuma hrvatski jezik proglašen je službenim u HDS-u!!!
Eto narode moj dobri - nakon 173 godine “vitez” ga “smaknu”!
Zašto? E, to pitajte njega i njegove naredbodavce, a ako odgovora ne dobijete skoknite malo i do Strasbourga tamo sve znaju, pa možda i to!

dr. Jure Burić, Ravno,2. kolovoza 2020.

  *       *       *

POTRES, KORONA, POPLAVE......

Potres, Korona, poplave, još samo fale požari, ali oni veći - Neronovi- Rimski, pa da ovaj jadni narod progleda. Ma progledao je narod.
Slijepe su njihove vođe i one u duhovnom i one u “materijalnom”- državničkom pogledu. Nikako im upozorenja doprijet do mozga. A i zašto bi? Lijepo im je. U sigurnim su kućama. Ako im se ona i zatrese, oni će u drugu- bolju i sigurniju. Siti su i zadovoljni ovozemaljskim potrebama, bez samokritičnosti i Božjega straha furaju do daske, pa kud puklo da puklo- njima puknuti neće. Doduše tako oni misle, ali tako nije. Kad li tad li razbit se im se o glavu, jer će računi na naplatu doči. Svakom su pa će i njima.
Razmišljaju li oni ikad o ičemu osim o gazdinom posluhu. Naivno misle sve dok gazdu slušaju za njih problema nema. Možda za njih i nema. A što je s onima koji su ih izabrali ili s onima koji su im dodijeljeni. Gdje su oni u to tužnoj priči?
Nema ih kao i njihove pameti.
Jel’ vam išta znači da vam je glavni grad države i naroda koji vodite zahvatilo nezapamćeno nevrijeme u kojem vam je središte grada katastrofalno poplavilo i to baš na PRVI DAN vladavine nove Vlade?
Ne znači! E vidite meni znači. Nešto poput onog tornja s križem pred vratima nečije spavaće sobe i onog izgona s Markovog trga kad ste morali u neke druge, sigurnije prostore iz kojih će te zemljom upravljati.
Zvoni li vam ovo na uzbunu kako nešto trebate poduzimati i nešto mijenjati?
Što? Pa evo ako vi ne znate znam ja.
Promjenite onu sramnu odluku o ratifikacji Istanbulske konvencije. Ma ne morate ni to. Znam da će vam gazde biti ljute.
Dopustite ukradeni Kuščevićev referendum, pa će narod reći svoje.
Ne morate graditi zavjetne crkve i podizati zavjetne križeve, ne morate ponizno i pokornički javno na koljena panuti pred ONIM kojeg ste nepromišljenom( a zapravo i te kako promišljenom- ako ne vašom, a onda onom vaših gazda) odlukom beskrajno uvrijedili!
Ništa od toga nećete morati, samo dajte narodu da on rekne svoje, a vi ga onda konačno i poslušajte, pa možda drugih opomena do nekog drugog zastranjenja i ne bude!

Ravno, 25. srpnja 2020.

  *       *       *

NIJE ISTINA DA VLAST KVARI LJUDE

George Bernard Show je izrekao nešto što je i te kako na tragu istine.
“Nije istina da vlast kvari ljude!
Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast”!
Nije potrebno kroz povijest- od najranijih davnina do ovih danas- nabrajati koliko se sve budala dokopavalo vlasti. Te budale potamanile su stotine i stotine milijuna ljudi, nedužnih žrtava jednog bolesnog uma. I najgore je što svi mi danas i oni od jučer itekako razaznajemo, prepoznajemo takve nesretnike, po nekada ih na izborima i zaokružujemo, a onda se čudimo kako?
Pa jedostavno- zaokružio si ih čovječe, izabrao, sada taj svoj izbor- trpi!
Naravno da su u ovom današnjem dobu tehnike i demokracije mnoge stvari moguće. Od onoga da glasuju mrtvi do onoga da se živima glasovi kradu ili nekom drugom pribrajaju. Ali od kada je “svijeta i vijeka” uvijek je bilo nerazumnih i trpećih. Čovjek ne povjeruje da snažni gladijator čeka hoće li kržljavi jad od cara palac spusiti ili ga podignuti. Gorostas strahuje od kržljavca. Ili iz razloga da bezpogovorno prihvaća carevu volju, ili iz razloga što nije svjestan svoje snage i careve nemoći. Ima car one koji ga štite i njegovu kržljavost brane.
Tako je to bilo u dobima dok nije bilo “demokratskih izbora” i prava glasa.
Danas svi imamo pravo glasa i izbora.
Imamo i obvezu izaći na izbore, ali imamo pravo i “cmizdriti” nad rezultatima.
Ovo zadnje u pravilu je i jedino!
Puna su nam usta kritika i “naknadne pameti”. Puna savjeta i preporuka. Puna analiza i žestokih rasprava, do nekog drugog puta kad opet nećemo izaći na izbore, a ako i iziđemo krivog zaokružiti i opet cmizdriti nad svojom “zlom sudbinom” i usudom što će nas zadesiti.
Bilo bi dobro da ponajprije sebe učinimo boljim ljudima, da se barem ujutro dok se brijemo (ako se brijemo) ili nanosimo šminku (ovo je za žene) pogledamo i u naše oči. Vidimo li u njima iskrenost, vidimo li dobrohotnost i poniznost ili samo želju za kritikom!
Tek tada svijet postaje bolji, “car” pametniji i narod sretniji!

  *       *       *

JEAN MICHEL NICOLIER

U jednom malom simpatičnom kafiću podno Eifelovog tornja u srcu Pariza Jean Michel ispijao je svoju prvu jutarnju kavicu, čekajući prijatelje s kojima je taj ritual iz dana u dan ponavljao.
Ovoga jutra malo je podranio. Loše je spavao i rano ustao, a razlog su sinošnje vijesti koje je na tv- u gledao u svom skromnom domu zajedno sa svojom majkom. Potresle su ga. Iz dana u dan sve gore i gore. Gledao je granatiranje jednog njemu nepoznatog grada u njemu nepoznatoj zemlji. Čudio se hrabrosti golobradih mladića sličnih njemu kako s puškama u ruci prkose sili. I onoj na zemlji s moćnim tenkovima i topovima i onoj u zraku s moćnim zrakoplovima. I u jednom trenutku poželio je biti tamo. U tom nepoznatom i napaćenom gradu i tim hrabrim momcima. Vidio je sebe uz njih, uz njihovu patnju, neizvjesnost, ali i njihovu hrabrost suprostaviti se takvom neprijatelju. Majci nije ništa govorio. Njezin a je uzdanica i njezin ponos, njezina sigurnost u starim danima koji će doći. Nije je želio oneraspoložiti, još manje naljutiti, upropastiti joj noć i unijeti nemir. Ali, po svemu sudeći on je odluku već donio, samo će s njom još koju noć u svome gradu prespavati. Imao je potrebu popričati o tome i sa svojim prijateljima, ne da bi i njih na istu avanturu nagovorio, već da bi s nekim svoja razmišljanja razmijenio. Prijatelji su se počeli po malo sakupljati. Iznenadilo ih je što je Jean jutros prvi, jer inače im se po običaju pridruži nešto kasnije. Među zadnjim je ispijačima jutarnje kave. Jutros je nešto i zamišljeniji. Na njegovom veselom licu nema onog njegovog tako milog i zaraznog osmjeha. Samo šuti gledajući negdje u daljinu. Ostavio je svoje prijatelje u vjeri kako je imao loš san, a je li uzrokom neka djevojka ili što drugo nek’ zaključe sami. No, od toga jutra počeo se zanimati i za taj nepoznati grad i za tu nepoznatu zemlju. Odlazio bi do turističkih agencija, skupljao reklamne brošure čudeći se ljepoti zemlje koja i nije toliko daleko od njegovog Pariza, a za nju nikad prije nije čuo. Divio se ljepoti Dubrovnika, Splita, Plitvica, Snježnog Velebita, Pule, Zagreba, Vukovara - eto baš onoga koji neki čudni bradati ljudi u čudnim odorama i znakovljem koje ne poznaje, ali i zvijezde petokrake koju poznaje- razaraju, ljude muče i ubijaju. Gledao je izbezumljenu djecu i njihove tužne majke kako nekud autobusima odlaze. Suosjećao s njima i poželio im biti blizu. Ma što biti blizu?
Odjedanput ih je poželii braniti, zajedno s njihovim očevima oduprijeti se toj nemani.
Svoje prijatelje zamijeniti s nekim novim mladim momcima iz zemlje koju zovu Hrvatska. Upoznati njihovog vođu, zapovjednika Zadru, da Zadru! Usporedio je njegovo ime s imenom jednog lijepog grada koji zovu Zadar misleći kako je zapovjednik Zadro baš po njemu i ime dobio.
Listajuću stranice brošura počeo je tu zemlju upoznavati, diviti joj se i u nju se polako zaljubljivati. Vidio je sebe na svakoj od tih stranica i poželio i on biti njihovim vlasnikom. Sad je prilika- idemo tu ljepotu obraniti s tim hrabrim ljudima se zbližiti, pa i Hrvatom postati. Što onda- nitko mi moju Francusku neće ukrasti, a ja ću s novom Domovinom i njezinim ponosnim i hrabrim ljudima biti zadovoljan i beskrajno sretan.
“ Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje” - izgovorio je svojoj majci Jean Michel i u srpnju 1991. uputio se vlakom za Zagreb. Tamo se priključio HOS-u! Neustrašivim - Hrvatskim Obrambenim Snagama!
S tim znakom HOS-a i porukom ZA DOM SPREMNI ispustio je dušu na Ovčari s 20.og na 21.og studenog 1991 pretučen i izmučen zajedno sa svojim HOS- ovcima. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Zemlja za koju je život dao još ne može obilježiti njegovo počivalište, ali mu se iskreno i ponosno može zahvaliti:
Dragi naš Jean Michel Nicolier ti si osim divlja trava i naš hrast, ponosit i snažan baš onakav kakvog vidimo i danas u Šestinama na nadgrobnom spomeniku Tvog uzora Dr Ante Starčevića.
Eto dragi naš prijatelju i danas si Ti mogao bezbrižno ispijati kavice u svom Parizu sa svojim prijateljima, svojom ženom i djecom, svojom majkom, ali Ti si izabrao nešto posve drugo. Ti si umjesto ugode izabrao žrtvu. Žrtvu na koju su neki čudni ljudi, koji su dok si Ti ovu zemlju branio na nekim drugim mjestima i nekim drugim državama uživali - pljunuli i Tvoju žrtvu obezvrijedili.
Samo što ne znaju kako kukavelji heroja obezvrijediti nikada ne mogu!!!

 *       *       *

Tko je kriv za herojsku Generalovu smrt ?

Mi smo krivi !
Mi Hrvati !- i ovi u Hrvatskoj
I ovi u Herceg Bosni !
Na stranu ova svjetska kukavelj koja nikad nije imala ni razumijevanja ni ljubavi za ovaj kroz stoljeća napaceni Hrvatski narod.
I od njih nista drugo nismo mogli ni ocekivati .
Zar je netko u Britaniji imao grižnju savjesti zbog desetaka tisuća pobijenih na Bleiburgu.?
Zar ih je grizla savjest sto su po njihovim zemljama likvidirali Hrvate.?
Zar ih je bilo briga sto je u ovom Domovinskom ratu vojna sila navalila
na goloruki Hrvatski narod.?
Kao video igre doživljavali su tragediju Vukovara,Ravnog.Škabrnje,Dubrovnika,Gračaca,Viteza .......
Isti oni iz fotelja u svojim luksuznim
domovima koji nam danas sude gledali su strahote i ostajali nijemi.
Zato su danas glasni kad treba suditi i prosuditi, kad svoje komplekse mogu liječiti na normalnim
stasitim,pametnim i moralnim ljudima.
I to bi nam valjda trebalo biti jasno.
Tu iznenađenja nema.
Ali iznenađenja i te kako ima !
Ima ga među nama. I onima na Hrvatskoj televiziji -
koja u ovih 13 godina uznistva ponosnih Hrvata iz "dijaspore"dade prostora stotinu puta više kućnim
ljubimcima nego njima.
Gay paradama- nego njima
I svim ostalim izopačenostima- nego njima !
Za sve i svakoga našlo se prostora osim za "neke tamo divljake iz Hercegovine".
Mozda im je bilo i drago ?
Mozda su prizeljkivali da nas SVE strpaju u Haag i tako riješe "Hercegovački problem" u Hvatskoj ?
Neki od njih mozda danas i liju suze ili iz samilosti ili one laźne.
Samo nas molim vas nemojte žaliti.
Ostavite vaše suze za vas- trebat ce vam!
A tek Hrvatski političari.
Što su oni radili,barem oni od kad su uznici dragovoljno otišli put Haaga.
Još sam sa Saborske govornice
2000 godine upozoravao i tražio
odgovornost Stjepana Mesića ondašnjeg jadnog predsjednika kad je otvarao arhive i nudio ih bjelosvjetskim ništarijama - samo uzmite sto hoćete i koliko hoćete.
I ? Tko mi se pridruži ,tko povjerova,
tko osudi takvo ponašanje onoga što mu je zadaća čuvati ,a ne davati nešto što je Državna arhivska tajna - tajna poput one u Londonu iz vremena događanja u Bleiburgu ......!
Manolić stari udbaš koji Hrvatsu uvažava samo ako se u njoj njega pita,a o njegovom svjedočenju u Haagu moglo bi se puno toga reći.
Vesna Pusić javno optužuje vlastitu Domovinu da je agresor.
Ivo Josipović u Izraelu ukazuje na "Ustašku zmiju" u svojoj Domovini!?a u Sarajevu žali zbog " loše politike u 1990 oj."
Pa nisu to bili klošari - i oni bi sigurno bili obazriviji prema Domovini u kojoj žive- več dva predsjednika Hrvatske države , jedna ministrica vanjskih poslova, jedan predsjednik Sabora....
Što su neupuceni suci i ratne neznalice mogle vise dobiti - nego li dokumente od najvisih predstavnika vlasti koji svoju Domovinu sami optužuju .?!
E da je samo to !
Što uciniše sve hrvatske vlasti do ove danas - da bi pomogli herojima i onima koji naše heroje brane.
Kakvu im pomoć dadoše i što njima i njihovim obiteljima učiniše kako bi ovu trinaestogodißnju Golgotu lakše preživjeli.
Što se ne pobrinuše naći međunarodne vojne stručnjake koji se razumiju u način ratovanja i prava na obranu jedne suverene države .
Mozda su oni sa svojim argumentima mogli uvjeriti neznalice ? Znam to košta . Taman posla jos na te divljake i novce trošiti ?!!
Uzalud je General pronalazio i na sve moguce nacine dobivao dokumente,dakle argumente ,pisao i u knjige uveziva - kad ih izvjesna ministrica gospođa Obuljen prozva - ŠUNDOM ! Lije li i ona za njim danas suze ?- sumnjam.
Nije to ŠUND ! Mnogi od vas su ŠKART ! Ljudski škart ne vrijedan pisanja.
Nije dovoljno konzuli moji jednom mjesečno ili tjedno otići u zatvor posjetiti ih.
Nije dovoljno ministri naši otiči tek pred presudu vidjeti ih.Da sam kojim slučajem ja bio na njihovom mjestu
nikad vas primio nebi.
"Ne treba nam vaša varava gesta.
Za takve geste kod nas nema mjesta"
Svega toga jamačno je i pokojni General bio svjestan !
I nije mu bilo lako!
Volio je on svoju Državu
Volio je iskreno i beskrajno
pa je uvazavao i njezine čelnike ma kakvi bili.
Jedne zgode dok smo bili u Mostaru na jednom sastanku
( naravno dok je još bio na slobodi) oko nekih nemilih događanja u Domovini , ja iznerviran naljutih se pa nešto rekoh i na Državu.
Unio mi se u lice i odlučno ,oštro ,ali prijateljski reče " Prika - nemoj više nikad,ali nikad ništa reći loše pa i u najvećoj ljutnji na HRVATSKU DRŽAVU,možeš na ljude koju je vode,ali na DRŽAVU - nikad !
To je naša SVETINJA ! koju smo dočekali i stvorili" !!!
I nisam !
I neću !
Jer nije ni ON !
A imao je razloga i te kako ga je imao.
I koja je pouka i poruka iz sve ove tragedije:
Za ove u Hrvatskoj: imajte više hrabrosti, pameti, ljubavi i razumijevanja za svoje sunarodnjake u Herceg Bosni,
jer oni vas i našu državu beskrajno ljube!
Za ove u Herceg Bosni : vama više pameti ne treba , ni hrabrosti -jer svega toga u obilju u svojim genima nosite - budite samo DOSLJEDNI I POŠTENI !
Počivaj dobri čovječe u miru u svojoj Hrvatskoj koju si toliko volio!!!

Dr Jure Burić, Ravno, 1. Prosinca 2017.

 *       *       *

OPROST

Nedavno sam dobio poruku u kojoj je obznanjeno pismo nepoznatog svećenika o mučenju i ubojstvu djevojčice Friede
Paulitsch 17. svibnja 1945. godine u blizini Bleiburga - mlade Slovenke kojoj se od toga datuma gubi svaki trag. Anonimni svećenik koji je radi ispovijedne tajne morao na ovakav način obavijestiti obitelj o načinu kako je mlada Slovenka završila svoj život napisao je pismo otišao do Klagenfurta i na kolodvoru u poštanski sandučić ubacio pismo na ime gospođe Marije Paulitsch ne znajući da je to upravo majka nesretne djevojčice. Njezin ubojica na času smrti imao je potrebu pozvati svećenika, ispovijediti se i vjerojatno pokajati za stravičan zločin koji je počinio.
Djevojčicu su nakon što je odbila biti dio partizanskog šljamo silovali- njih 42 partizana potom izmučenu odveli u šumu i ubili, raskomadali i pojeli u gulašu?!Pokajnik je bio njezin ubojica.
Eto to je samo jedna od groznih smrti koja je u to vrijeme zadesila mlade Slovenke. Hrvatice.....!
Svi ti zločini bili su pod znakom krvave zvijezde petokrake, koja na žalost još uvijek stoluje po Kumrovcu, Zagrebu, Sarajevu, Vukovaru......
I nitko je se ne stidi. S njome se ponose, njoj nitko ništa ne smije!
I pored osude Europske komisije....
Briga njih za osudu! Ona je tu među nama, živa i neugrožena, sve dok na čelna mjesta naše Domovine ne dođu ljudi koji nisu ni po kakvom osnovu slijednici te nakaze od simbola.
Moralo bi se iznaći načina kako petokraku zabraniti, kako Titu osuditi i kako konačno s jednim svjetskim zlom za svagda obračunati.
To je nešto što je u našoj “nadležnosti” i što bi jednoga dana mogli i učiniti.
Nadam se da i hoćemo!
A sad o nečem što u našoj “nadležnosti” nije i što pored svega teško i razumijemo i prihvaćamo. Radi se naime o oprostu ovom i ovakvim monstrumima koji bi nakon ispovijedi i pokajanja mogli lako dobiti ulaznicu za raj!
Zašto? Pa ima li pakla i ako ima tko će u njemu uopće završiti?
Hoće li majka male Friede morati gledati lice njezinog mučitelja kao što na ovome svijetu danas po Vukovaru gledaju majke
mučitelje njihove djece?
O Bože moj! Tvoja dobrota za nas slabašne vjernike je ponekad teško i shvatljiva i prihvatljiva, ali Ti vjerujemo i znamo da je sve što radiš ispravno i dobro.
Svejedno Te molimo- obilježi ove nesretnike i ne dopusti im da se tamo gori
šepire i bahato ponašaju misleći kako su samo dvije riječi- “kajem se”- dovoljne da se sve zlo na ovome svijetu koje su počinili izbriše!

dr Jure Burić, Ravno, 17.svibnja 2020.

 *       *       *

OVCE

Nedavno su ovce “prošetale” trgovima i ulicama Madrida. Stari je to srednjevjekovni običaj koji se svake godine nekako u ovo vrijeme ponavlja aludirajući na selidbu ovaca za pašom iz jednoga dijela Španjolske u drugi.
I- to je danas senzacija- turistička atrakcija. Zamislite stado od 2.000 ovaca i stotinjak koza- neviđen dogođaj vrijedan divljenja koji će mnogi portali i tiskovne agencije prenijeti.
A zaboravljate da se samo u Hrvatskoj dnevno (izuzev ove Corona krize) kreće stado od nekoliko desetaka pa i stotina tisuća ovaca. Samo što su naše naprednije i pismenije. Naše uz ostale “marifetluke” čak i glasuju! Dovode i odvode garniture na vlasti, naše šalju poruke Svijetu o mnogim svjetskim i inim problemima, naše znaju kada treba i zašutjeti, naše bleje obično kad im je kasno i kad od blejanja koristi nema, kad im blejanje samo škodi. Ali i ne bleje one uvijek isto, već od dana do dana, danas ovako sutra onako. I naše šišaju ali ne jednom godišnje i ne oštrim već tupim škarama ( oštre su za malo plemenitije pasmine) već na dnevnoj bazi i po potrebama. I naše ne hode za pašom, naše samo paradiraju i zagađuju gradske ulice, jer bi trebale svojim brabonjcima gnojiti ledine, a ne “uljepšavati” asfalt!

dr Jure Burić, Svibanj, 2020.

 *       *       *

MISA ZA DUŠE UMRLE

Hajde vi moji partizani prvo nešto naučite o vjeri i misama, pa onda kritizirajte, savjetujte i komentirajte. Naime već danima slušam kako pojedinci daju potporu Sarajevskom Kardinalu Puljiću i održavanju Svete mise u subotu 16.5. 2020 u Sarajevskoj Katedrali za sve žrtve Bleiburga, dok ga drugi u puno većem broju napadaju! Samo mi nemojte još reći da žrtava nije bilo. Doduše o njima se do rušenja Berlinskog zida moralo šutjeti. Majke su svoju djecu stradalu na Bleiburgu u tišini svoga doma oplakivale pazeći da im se jecaji ne čuju, jer se za “zločincima” nije smjelo niti plakati. A onda je došlo vrijeme kad se o svim tim strahotama progovorilo. Počele su izlaziti “djela na vidjela”, napisano je tisuće stranica tog strašnog zločina koji se eto u ovim vremenima osporava. Valjda u želji da se vratimo u ta zla vremena koja su na njihovu žalost za svagda otišla.E sad ovi koji daju potporu Kardinalu uporno naglašavaju kako je to misa za NEVINE LJUDSKE ŽRTVE!
M i s e s e  g o v o r e  z a DUŠE UMRLE, bez obzira jesu li one nevine ili krive. Uostalom za one krive su i potrebitije, ukoliko znate što misa uopće znači. Valjda je takav izričaj u interesu ne zamjeranja vlastodršcima, a da se i s Crkvom ostane u dobre. Nikad nisam čuo za misu u kojoj se spominju zasluge ili loši čini umrlog. Taj je sa svojim grijesima već na sudištu, a mi mu s “ovoga svijeta” pomažemo koliko možemo kako bi izmolili milost za njega i njegove grijehe kod Gospodina, pa da mu kaznu ako ju je i zaslužio- umanji i duši mu olakša. Nego vama koji Kardinala kritizirate i koji mu branite održavanje Sv . Mise bilo bi bolje da uplatite koju i za “ljubičicu bijelu” jer mi se čini da i nije baš u nekoj milosti kod Gospodina. Možda mu i pomogne?! U tom slučaju Božjoj dobroti ne bi bilo kraja! A vi koji Kardinala branite naučite da je svaka Sv.misa za pokojnike zapravo misa za NJEGOVU DUŠU (bio on nevin ili kriv) bez obzira je li vlasnik te duše Ante, Jovo, Mujo, Ramo,David, Hans ili netko treći!
E kad to shvatite lakše će mo i mi na ovoj napaćenoj Zemlji međusobno komunicirati i bolje se razumijevati!

dr Jure Burić, svibanj, 2020.

  *       *       *

SPIRALA ZLOČINA

Stjepan Radić i Đuka Matić, njihovi nećaci i njihove zle sudbine

Još za života ovaj simpatični narodni tribun zadobio je naklonost i povjerenje hrvatskog čovjeka - intelektualca, radnika i poglavito seljaka . U njemu su ljudi prepoznali vođu koji bi mogao ostvariti njihovu stoljetnu želju za Hrvatskom državom što nestade u prohujalim stoljećima nakon sloma slavnog Hrvatskog kraljevstva . Nije bilo Hrvatskog doma čiji zid nije resila slika ovog Hrvatskog velikana.Nakon gnjusnog zločina u Beogradskoj skupštini (u kojoj je narodni zastupnik Puniša Račić hicima iz pištolja ubio i smrtno ranio Hrvatske zastupnike -Stjepana Radića i njegova nećaka Pavla) .Stipičine slike postale su skoro pa obvezne u svim Hrvatskim domovima) . I onima u Lici ,Hrvatskom Zagorju,Istri, Dalmaciji ,Slavoniji,Herceg Bosni ... svugdje "gdje Hrvati dišu ". U velicanstvenom sprovodu u Zagrebu ( kakav se ponovio jedino Prvom Hrvatskom predsjedniku Dr Franji Tudmanu ) Hrvati se oprostise od svog velikana i polozise ga u arkade Mirogoja.
Njegov grob postade mjesto hodočašća Hrvatskih domoljuba.
On to ostade i u vremenima kad su nakon poraca ,pa sve do sloma Jugoslavije 1990-e doušnici skriveni u zelenilu ili iza drugih grobova revno zapisivali hodočasnike - otvarajuci nove ili popunjavajuci stare udbaske dosjeje.
Ista slika i isti zanos bjese i u kući Maticevih u malom pitoreksnom selu Dubljanima na rubu Popova polja u Hercegovini.
Ljudi su se nakon napornog cjelodnevnog rada u polju vraćali u svoje domove i uz upaljenu svijecu i sliku Majke Bozje na zidu uz koju je bio i njihov idol Stjepan Radić ,Bogu molili i zahvaljivali na proteklom danu i daru.
Stipica je bio nekakva ovozemaljska nada u bolje sutra ove Hrvatske zajednice okružene drugim narodom i drugom vjerom.
Jednog dana godinu i nekolika mjeseca prije Drugog svjetskog rata u kucu Đuke Matica u Dubljanima dođe neki Ratković - Srbin iz Ljubinja s očitom nakanom privociranja . Čim je ugledao Radicevu sliku - slomi je i ljutito baci ispred Đukine kuce.
Đuka ja bio naočit,jak covjek,ponosan seljak koji preko tog ponizenja nije mogao preci - zgrabi Ratkovica za prsa , podignu ga i baci tamo gdje Ratković baci Stjepana.
Od siline pada Ratković slomi nogu ....Jedne noći (tocno godinu dana nakon onog nemilog dogođaja ) netko pokuca na vrata Maticevih.Zove Đuku da izađe.
Izlazi Đuka,ali s njim i njegov nećak.Nece pustiti strica da sam po noci odlazi nepoznatim dosljacima .
I ......ne vraćaju se . Čeljad zabrinuta,ali se nitko ne usuđuje u mrklu noć za njima .Ujutro čim se svanulo idu ih traziti i nađu obadvojicu ispod kuća kraj polja -( tamo gdje je kasnije izgradena zgrada "Ekonomije" ) - zaklane .
1943 godine i Matici i svi ostali Hrvati iz Dubljana morali su napustiti svoje selo u koje se nikad vise nisu vratili.
Pojedinci koji bi se i odlučili vratiti bili su izloženi prijetnjama,pa kad i one nebi uspjele minirali su im čatrnje ( spremista kišnice) -a bez vode se ne može.
Od mnogih znamenitih Hrvata rodom iz Dubljana spomenuti cu samo dvojicu :
Dr Đuru Vukosavića poznatog i uvaženog Zagrebackog šefa kardiologije u bolnici " Sestara milosrdnica" .
I akademika Božu Matića predsjednika akademije B i H .
Godine 2007. ravanjski svećenik Don Pero Pavlovic obnovi porusenu katoličku crkvu u Dubljanima ,a na svečanoj Svetoj misi koju je predvodio biskup mostarski msg Ratko Perić i u svojoj propovijedi jasno naznacio sve zlo sto zateče Dubljance i Dubljane ,ali i nadu s porukom mira i oprosta - stotine izbjeglih Dubljanaca i njihovih potomaka u toj vjeri molilo je i Bogu zahvaljivalo na tom svečanom danu i Božjem daru.
Bilo je tužno gledati sijede glave i pognute starice kako sjetno obilaze rusevine u kojima su rođeni i dobar dio zivota prozivjeli ,uzimajuci kamen kao uspomenu prohujalog vremena s vjerom da je spirala zla konačno završila .
Spirala u kojoj eto svoj život na oltar Domovine poloziše Stjepan Radić i njegov nećak Pavle za ideale u koje su vjerovali i Đuka Matić i njegov nećak koji su ovim velikanima vjerovali.

Dr Jure Burić,Ravno 2018.

Ps.
Mislim da je Stole Đukin sin!

  *       *       *

ISTUP IZ STRANKE HDZ-a

Volio bih da ne budem u pravu, ali već vidim da će Istanbulska konvencija biti ratificirana u Hrvatskom Državnom Saboru, pa da tu lakrdiju, a zapravo tragediju, ne čekam - iskreno tužan što ste me na ovaj čin natjerali odlučio sam :
Ja, Jure Burić liječnik i političar u mirovini i moja supruga Ljiljana Burić ponosna hrvatska majka petoro naše djece s adresom u Dubrovniku ne želimo biti više članovi stranke HDZ-a.
Ne želimo biti vaši sustolnici, jer više niste sljedbenici njezinog osnivača Dr Franje Tuđmana.
U politiku sam došao s mjesta šefa odjela za Otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju bolnice u Dubrovniku.
Još dok je pokojni Predsjednik bio živ obnašao sam mnoge časne dužnosti u Hrvatskoj drzavi. Najprije kao ratni povjerenik (jedan od šest u Hrvatskoj) za Južnu Dalmaciju, pa načelnik ratnog saniteta za isto područje, prvi zupan Dubrovačko Neretvanski i na koncu zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru - da tako se Sabor nekad zvao!
Izlazimo iz stranke jer nas je sram - zbog
vaše bahatosti ,
vašeg licemjerstva,
vašeg omalovažavanja,
vaše nedoslijednosti,
vašeg sluganstva,
vašeg kukavičluka ,
vaše pohlepe za položajima,
vašeg odricanja od
BOŽIJIH zakona.
Postali ste " duhovni Černobil" u Hrvatskom narodu .
SRAM NAS JE JER STE IZGUBILI SRAM !!!
Uporno mimo, svakog razuma i pored što su se - Sv.otac - Papa Franjo, Kaptol, Hrvatski biskupi, Hrvatski narod zajedno sa svojim sinovima uvaženim Hrvatskim intelektualcima, članovima HAZU-a ....JASNO odredili PROTIV RATIFIKACIJE ISTANBULSKE KONVENCIJE...i dalje tvrdite da je to "duboko kršćanski čin" i da ste na istoj strani kao i crkva? !
A ratificiranje Istanbulske konvencije s rodnom ideologijom je SOTONSKI posao i NEkršćanski čin koji vrijeđa svakog Isusovog sljedbenika i čestitog Hrvata.
Uporni ste u tvrdnji da svojom " interpretacijom"dajete sigurnost Istanbulskoj konvenciji od ne provođenja rodne ideologije, a sami znate da je to jedan obični pamflet, pravno bezvrijedni papir kojim samo narodu mažete oči (uostalom zašto se ograđivati od nečega - čega nema ?! )
E, naše mazati nećete i zato ovim činom prestajemo biti članovi stranke koja nema veze s njezinim utemeljiteljem pok predsjednikom dr. FranjomTuđmanom
Bog vam pamet prosvijetlio !
Jednoga dana, kada s Božijom pomoći dođe čestiti Tuđmanov sljedbenik, budemo li živi- neka računa na nas.

Dr Jure Burić
U Dubrovniku, 4. travnja 2018., nakon što će se u Hrvatskom Drzavnom Saboru ratificirati Istanbulska konvencija.

 *       *       *

BOGAT A ŠKRT

Valjda to ide jedno s drugim. Bogat, a škrt!Puno puta u to sam se uvjerio. Jedan moj pajdo iz susjednog sela imao je brata u Americi.
Kai i svi ondašnji Amerikanci za naše, a vjerojatno i njihove pojmove bili su bogati.
Znao je on kod svoga brata i u Ameriku otići i tamo po nekolika mjeseca proboraviti. O dojmovima bolje ne pričati. Ta valjda znate da ih je bilo. Kad bi se ljeti išlo na derneke moj pajdo bi redovito oblačio crno bogato odijelo ali bi kaput ipak samo preko jednog ramena “objesio”- onako šeretski. Na obje ruke bio bi po jedan skupi ručni sat ( tko zna možda je mjerio na jednoj Hrvatsko, a na drugoj Američko vrijeme?!)
Jedne Svete Ane kad se je išlo na dernek u polje pod Trnčinu kod kapelice što je zimi tonula i na njoj bilo desetak metara vode, pa kad bi voda “otišla” krečila bi se u bijelo da bi se u njoj za Sv. Anu 26. 7. mogla misa govoriti. Pajdi to nikako nije smjelo promaći. “Naoružan” s crnim odijelom i dva ručna sata susretne nekog svog dobra prijatelja pa mu veli: “E kad smo se ovako lijepo sreli vala će mo popiti jednu pivu po pola”- ja ću platiti!
“Nećemo”- odgovori ovaj popit će mo svak po jednu- ja plaćam!!!

dr. Jure Burić, Na Sv. Anu 2020.

 

 

Jurino polje

Jurina plantaža melisse ( pcelinje ljubice)

Hitovi: 1090