Umjetna inteligencija - rizici, prednosti, izazovi...

Prof. dr. sc. Marko Radoš je naš najpoznatiji interventni neuroradiolog, proučava i utjecaj umjetne inteligencije na mozak, posebno mladi mozak. Je li najpametniji organ u opasnosti?

’Doživljavam UI kao veliki alat na razini otkrića vatre ili prvih oružja za lov, moćni alat za koji civilizacija nije u stanju predvidjeti kad će i kako utjecati na svoga tvorca’

BOJANA MRVOŠ,Express,10 Apr 2026

Može li i hoće li ljudski mozak opstati u eri umjetne inteligencije? Hoće li ona za buduće generacije obavljati sav misaoni posao i ugroziti ljudski opstanak Na ta nam pitanja odgovara prof. dr. sc. Marko Radoš, naš najpoznatiji interventni neuroradiolog, koji je prvi u Hrvatskoj uspješno uveo metodu radiolškog liječenja aneurizmi unutar lubanje. On, međutim, aktivno proučava i utjecaj umjetne inteligencije na mozak. Voditelj je Odsjeka za slikovni prikaz mozga pri Hrvatskom institutu za istraživanje mozga i upozorava na utjecaj umjetne inteligencije na mlade generacije.

Express: Profesore, čovjek je stvorio umjetnu inteligenciju, a umjetna inteligencija sad uništava čovjeka, stoji li takva teza?

Ne još, postoji tek bojazan da će taj alat bitno utjecati na nas. Svi alati koje je čovjek stvorio utjecali su na naš mozak, dobro ili loše, mijenjali su naš pogled na svijet kroz generacije, ovisno o tome koliko je alat bio moćan. Doživljavam UI kao alat, veliki alat na razini otkrića vatre ili prvih oružja za lov, moćni alat za koji civilizacija i opće ljudsko znanje nije u stanju predvidjeti koliko će brzo i na koji način utjecati na svoga tvorca. Ključni problem u korištenju umjetne inteligencije jest činjenica da ona nikad neće reći da nešto ne zna pa “halucinira”, izmišlja, kao što i čovjek halucinira. Uostalom, stvorena je proučavanjem građe i načina funkcioniranja mozga. Nitko u ovom trenutku, od filozofa do računalnih stručnjaka, programera, poznavatelja građe ljudskoga mozga, ne zna odgovoriti na pitanje kako će umjetna inteligencija dalje utjecati na razvoj mozga. Mnogi se u ovom trenutku slažu da je moć tog alata enormna i da ima veliki potencijal učinka na daljnji način funkcioniranja ljudskog mozga i civilizacije.

Express: Mijenja li umjetna inteligencija mozak fizički?

Neće ga mijenjati fizički, njegova je arhitektura, odnosno morfološka struktura jako postojana, i u zadnjih se sto tisuća godina jako malo mijenjala. Mozak je specifičan i zato ga nazivamo inteligentnim organom, za razliku od srca i mišića, koji su “glupi”. Mozgu njegova struktura određuje funkciju. Uvijek kažem studentima da je mozak i električni organ, jer svoju funkciju ostvaruje putem električnih impussa. Od rođenja čovjek ima 85, 90, čak do sto milijardi neurona, i svaki je taj neuron mali generator struje s akcijskim potencijalom koji se širi na druge neurone. Mozak je samo dijelom digitalni organ, ima neurone koji su upaljeni ili ugašeni, ali su vremenska i prostorna dimenzija nastanka akcijskog potencijala analogni.
’Broj vrhunskih stručnjaka će u budućnosti vjerojatno biti sve manji. Sve će se više oslanjati na UI i time postajati prosječni’, upozorava Radoš

Express: Što umjetna inteligencija čini mladome mozgu, dječjemu mozgu? ONA mladima odgovara na sva pitanja, promišlja i odlučuje za njih, planira umjesto njih, računa, rješava im probleme, dileme, zadatke, piše eseje... Može li, dugoročno, mozak koji se ulijeni i “zakržljati”?

Jako dobro pitanje. Zadnjih desetak godina mnogi stručnjaci pokušavaju odgovoriti na to pitanje, zasad bezuspješno. No jedno je definitivno - većini je u ovom trenutku jasno da je to najveći probmem današnje umjetne inteligencije te njezine posvemašnje i nekontrolirane, rekao bih, kaotične primjene u svim dobnim skupinama. Od druge do 90. godine mozak je organ koji uči, i taj naš “hardware” od 80 milijardi stanica može naučiti biti vrhunski kriminalac ili vrhunski dobrotvor. Imamo izniman “hardware”, potencijal koji punimo spoznajama i navikama. Gledamo slike, čitamo tekstove, oponašamo starije, analiziramo, razvijamo kritičko mišljenje, prosuđujemo, neprestano smo u dilemi. I umjetnoj inteligenciji smo ugradili slučajnosti koje sudjeluju u donošenju njezinih odluka, ali to ne znači da će ona u skorije vrijeme razviti kritičko razmišljanje. Čovjek ima iznimno razvijeno kritičko razmišljanje koje je zapravo njegov pokretač, pokretač razvoja, potiče i znatiželju. Znatiželja nas pak tjera u kritičnost. Bojim se da će količina usvojenog, vlastitog znanja današnjih mladih generacija biti nedostatna da se pripreme - kao što su se naše generacije pripremale za vrijeme i prostor u kojem žive - na način da mogu kritički prosuđivati. Proces usvajanja kritičkog razmišljanja će pod utjecajem umjetne inteligencije biti lošiji. Većina filozofa i ljudi koji se bave učenjem od najnižih razina pa do onih iz doktorskih studija, uglavnom se slažu da je sposobnost kritičkog razmišljanja novih generacija pod velikim pritiskom umjetne inteligencije, alata koji smo sami razvili.

Express: Mladi se osamljuju jer se druže, čak i zaljubljuju u umjetnu inteligenciju. Kamo ih to vodi, emocionalno, iskustveno?

U naš su mozak ugrađeni mehanizmi nagrade i kazne, imamo cjelokupni organski sustav u mozgu koji nas, kad se nešto dobro događa, nagrađuje i mi uživamo u tome, taj užitak ima svoju biokemijsku osnovu, luči se dopamin, osjećamo sreću. Sadržaji koje generira umjetna inteligencija omogućuju sličan doživljaj i mlada osoba smanjuje potrebu za fizičkim kontaktom, za međuljudskom interakcijom koja je manje predvidiva od interakcije s AI “partnerom”. U međuljudskom odnosu će osoba ponekad biti i odbačena, nekome dosadna, naporna, što nas “brusi” kroz život i čini čovjekom prilagođenom stvarnom životu, a ovdje se stvara idiličan odnos u kojemu se izbjegava svaki međuljudski stres. Algoritmi UI uglavnom imaju ugrađeni mehanizam koji korisnika čini zadovoljnim. Samo zadovoljan korisnik plaća mjesečnu naknadu za korištenje algoritama.

Express: Može li čovjek tako, sam, provesti čitav život, bez pravih međuljudskih odnosa?

Ljudi mogu i tako živjeti, samo je pitanje što bi takav život dalje proizveo, kakav bi ljudski mozak postao kroz tri, četiri generacije takvih interakcija i bez održivog sustava biološke reprodukcije kakvog poznajemo.
Umjetna inteligencija je novi alat u rukama neodgovornog čovjeka, koji on euforično koristi, a regulativa je nedovoljna

Express: Uništavaju li nam društvene mreže inteligenciju

S jedne nam strane one omogućuju interakciju s cijelim svijetom, što je razvojni potencijal, jer je prije nekoliko tisuća godina čovjek imao interakciju samo sa svojim plemenom, a danas je najnormalnije da iz Hrvatske ili SAD a odletimo u Indoneziju i upoznamo potpuno različite kulture. To u našem mozgu stvara drukčije obrasce razmišljanja, stvara kritično rasuđivanje, jako bitno. S druge strane, društvene mreže danas mnogima sa zlonamjernim i štetnim pobudama omogućuju da budu viđeni i slušani poput nekog nobelovca. To je problem, jer takva populacija, koja se dokazuje i potvrđuje brojem “lajkova”, u nekritičnim društvima povremeno generira dominantna mišljenja - ozbiljne stranputice i za pojedince i za civilizaciju u cijelosti.

Express: „Slava i sljedba“ im daju vjetar u leđa, a anonimnost zaštitu, mogu lupetati što god, bez posljedica...

Tome se društvo, odnosno zakonodavstvo mora suprotstaviti prije nego što bude potpuno kasno. Mora se pronaći dovoljno intelektualne snage koja će se tome učinkovito suprotstaviti. Trebalo bi ograničiti anonimne komentare.

Algoritmi UI imaju ugrađeni mehanizam koji korisnika čini zadovoljnim. Samo zadovoljan korisnik plaća mjesečnu naknadu

Da se mene pita, uveo bih kontrolne mehanizme koji bi smanjili taj negativni učinak. Jedno su kvali­tetni komentari iz kojih možete naučiti čak i više nego iz samog sadržaja koji se komentira i koji izgrađuju međusobno povjerenje, drugo su pak oni koji truju i nemaju nikakvu vrijednost. Eter je prepun zlonamjernih pokušaja manipulacije, što je i problem u razmišljanju o umjetnoj inteligenciji. Njezin je manipulativni potencijal ogroman i zakonodavci moraju ozbiljno poraditi na tome.

Express: Sve je više tužbi upravo zbog takvih manipulacija umjetnom inteligencijom.

Manipulira se užasnim eksplicitnim seksualnim sadržajima, podmeće javnim osobama, protivnicima. Umjetna inteligencija je novi alat u rukama neodgovornog čovjeka, koji on sad euforično koristi, a regulativa je uvijek sporija i nedovoljno razvijena u odnosu na mogućnosti ovog moćnog alata. Ilustrativno, s umjetnom smo inteligencijom sad u prvom tjednu zaljubljenosti, kad nam je sve vezano uz nju predivno, zanimljivo, uzbudljivo, nema ni jednu manu, to je slijepa strast, u mozgu nagrađivana dopaminom koji se luči “u litrama”. Nakon ružičaste faze neminovno ćemo morati ući u realitet. Novi sadržaji koje stvara umjetna inteligencija u našem korteksu donose uzbudljive promjene, stvaraju se novi potencijali, a to može ljudski mozak učiniti još moćnijim u suočavanju sa složenim okruženjem. No novi sadržaji i nove mogućnsti nose i nove probleme na koje moramo pronaći odgovor. Jednom davno, prije dvije tisuće godina, judeokršćanska svijest je zabilježila riječi čovjeka koji je u ljudskoj patnji i boli umirao na križu i zavapio: “Bože, Bože moj, u ruke tvoje predajem duh svoj”. U današnjem vremenu ponekad izgleda da judaisti, hinduisti, budisti, kršćani i islamisti usuglašeno vape: “Agente, Agente moj, u ruke tvoje predajem um svoj”. Bilo bi poželjno da današnji čovjek s više opreza i preispitivanja koristi umjetnu inteligenciju u svojoj trajnoj potrazi za srećom i blagostanjem.

Express: Ubija li nam umjetna inteligencija radoznalost?

Još ne. Ima potencijal umanjiti kritično razmišljanje, otupiti kritični um. Radoznalost je, biološki, preduboko ugrađena u nas. Umjetna inteligencija je i nastala jer smo trajno radoznali.

Express: Hoće li ona potpuno zavladati našom sviješću i podsviješću?

To je pitanje oko kojega u ovom trenutku nema konsenzusa, pitanje ljudske svijesti i svijesti računala. Pitanje je hoće li u sljedećih deset, petnaest godina ljudskim mozgom stvoreni algoritmi postati svjesni sebe. Mi ljudi sebe promatramo u odnosu na druge, primjerice, kad padnemo i ozlijedimo se, u prvim sekundama ne primjećujemo ozljedu i krv, nego nam je najvažnije je li nas netko vidio u tom “sramotnom” padu. Sebe promatramo u toj situaciji i razmišljamo kako će nas okolina doživjeti pa se sukladno tome i ponašamo, korigiramo svoje ponašanje kako bismo izbjegli izlaganje ruglu. To stvara i anksioznost u ljudskoj vrsti, s kojom se nosimo. Pitanje je hoće li umjetna inteligencija postati svjesna sebe i kako će pokušati modelirati svoje ponašanje da bi se svidjela okolini.

Express: A emocije, pritom, neće imati?

Teško da ih možemo očekivati od konstrukta koji nije biološki, organski sustav. Emocije imaju živa bića, od životinja do ljudi. Emocije, suosjećanje patnje drugih, biološki su tlak koji oblikuje ljudsku civilizaciju. Emocije osiguravaju izgradnju i održanje moralnih vrijednosti naše civilizacije. Ne vidim kako će kompetitivni algoritmi koji ne tragaju za istinom, nego za zadovoljnim korisnikom, izgraditi novi moralni sus­tav.

Express: Može li umjetna inteligencija stvoriti neku novu ideju ili su sva nje
zina djela samo rezultat kombinacije postojećih ideja?

Nismo sigurni da ona ne može donijeti nikakvu novu ideju. U ovom trenutku je sposobna donositi puno odluka, analizirati golemu količinu podataka, sposobna je uočiti obrasce koje ljudski mozak u tako malim vremenskim intervalima nije sposoban vidjeti. Puno je oblika inteligencije - analitička, primijenjena i generativna kao veća razina, kad stvaramo nove ideje. Danas je razina računalne snage na tisuće puta veća nego ljudska. Mi u radiologiji analiziramo na tisuće slika, prepoznajemo ima li mozak 17 ili 77 godina na prvi pogled, ali računala to danas rade bolje i brže nego čovjek, mi smo ih to naučili. Pronalaženje složenih odnosa obrazaca unutar strukturiranih podatke na kojima algoritmi uče je osnova dubokog učenja, osnovnog elementa umjetne inteligencije. Nastanak novih obrazaca koje ljudski mozak nije uočio je moguće jer je računalna snaga umjetne inteligencije u realnom vremenu silno jača od ljudskog mozga. No suoča­vamo se s potpunim padom sustava zaključivanja kad algoritmi naiđu na neočekivane oblike i nepredvidive odnose. Algoritmi znaju samo ono što su naučili tijekom treniranja na skupovima podataka, a oni su konačni ma koliko god golemi bili. U nepredvidivu okruženju ljudski mozak je moćniji od današnje umjetne inteligencije, a nadam se da će tako i ostati.

Express: Jesu li u medicini koristi od UI veće od mana?

Velike su, ali je veliko pitanje i što nam to donosi. Deset tisuća radiologa u Hrvatskoj dnevno pregleda, ilustrativno, milijun slika, ali napredak ne ovisi o tih deset tisuća radiologa, bilo kojih stručnjaka, već o njih manje od jedan posto - radiologa, inženjera, umjetnika... Oni vide više i stvaraju nove obrasce u struci, koje će se primjenjivati za deset ili 20 godina. Tom malom broju stručnjaka umjetna inteligencija može ubrzati pojedine procese, ali im je u donošenju odluka beznačajna, jer 99 posto odluka ti ljudi donose temeljem svoga znanja. Umjetna inteligencija će im samo omogućiti da brže analiziraju podatke i slike, kako se danas i koriste modeli umjetne inteligencije u medicini. Većem broju ljudi u pojedinim strukama umjetna inteligencija može smanjjiti broj pogrešaka, ako je koriste na dobar način. No tu odmah imamo problem - ispravno korištenje umjetne inteligencije traži visoko početno znanje, a što se više oslanjamo na znanje umjetne inteligencije, potencijalno smanjujemo vlastito.

Express: Hoće li, time, UI u budućnosti stručnjake s vrhunskim potencijalom učiniti prosječnima jer će se previše na nju oslanjati?

Bojim se da ste na dobrom tragu, broj vrhuoskih stručnjaka će u budućnosti vjerojatno biti sve manji. Tijekom 1988., da bih pročitao neki svjetski važao znanstveni rad, morao sam na njega čekati mjesecima, a onda sam ga, naravno, iščitao u slovo. Danas svaki znanstveni rad imate na jednom kliku i umjetnu inteligenciju koja podatke može obraditi u sekunodi. Da biste novu spoznaju usvojili, razvili kritični pogled, trebate vrijeme. Uz umjetnu ionteligenciju i njezinu brzinu nećemo imati volje iščitavati svaki rad, olako ćemo prihvaćati tumačenja koja nam nudi umjetna inteligencija i tu nastaje problem stalnog nadopunjavanja vlastitog znanja.

Express: Imate zanimljive podatke o energetskoj potrošnji ljudskog mozga i umjetne inteligencije, recite nam o čemu je riječ

Mozak težak od 1,3 do 1,4 kilograma ima od 80 do 100 milijardi neurona - malih generatora struje i sve što mu je potrebno za taj pogon su kisik i glukoza iz hrane. Potroši petinu ukupne energije koju tijelo treba i ekstremno malo u odnosu na umjetnu inteligenciju. Ona troši električne energije godišnje koliko i, primjerice, cijeli Japan, ne računajući još i električnu energiju potrebnu za napajanje mobitela ili računala. Da ne govorimo i o enormnim količinama vode potrebne za hlađenje procesora umjetne inteligencije.

Express: Jedno od glavnih upozorenja kaže da će nam UI uzeti i radna mjesta

Druga će otvoriti, kao što se dogodilo u svakoj tehoološkoj revoluciji. Kočijaši su postali vozači automobila, radnici na polju su postali radnici u tvoronicama. Kad je umjetna inteligencija u pitanju, nasatala su i nastaju nova zanimanja kakva vi i ja ne možemo niti pojmiti i kakva u ovom trenutku malo osoba u Hrvatskoj može raditi jer nismo školovani za njih. Deseci tisuća stručnjaka treniraju AI „agente” za poslove koje će ti agenti preuzeti. U mojem poslu, radiologiji, trenutačno je najplaćenije upravo treniranje AI „agenata” za pojedine segmente radiologije - 400 dolara na sat stoji vrhunski stručnjak koji trenira AI “agenta”.

Hoće li čovjek kojega zamijeni umjetna inteligencija imati više slobodoog vremea, pa onda i vremena da opet bude kreativniji?

To je jedna od hrabrijih teza koje se može čuti. Ne vidim, nažalost, da će išta ovoj civilizaciji donijeti više slobodnog vremena. Štoviše, mogućnosti su nam sve veće, a slobodno vrijeme sve kraće. Najviše je slobodoog vremena, paradoksalno, imao čovjek kad je živio u pećini - dobro organizirana grupa lovaca ulovila bi hranu za tri mjeseca, nakon čega su imali slobodnog vremena napretek.

Express: Koja je onda vaša konačna presudna, dijagnoza - reći umjetnoj inteligenciji da ili ne?

Zaustaviti je više ne možemo, to je nemoguće. Ona je napredak, samo izuzetno opasan. Bojim se da današnji sustavi kontrole nisu dovoljno razvijeni i uvijek postoji načio da nešto tako opasno izmakne kootroli. Kao civilizacija nismo dovoljno brzi u razvijanju kontrolnih mehanizama koji će smanjiti potencijal štetnih učinaka umjetne inteligencije. Najveća je njezina opasnost smanjenja kritičoosti nove generacije. Nužno je u škole od prvoga razreda uvesti kurikulum koji će djecu i mlade učiti kako umjetnu inteligenciju koristiti na dobar način. Djeca su nam prepuštena mrežama, roditelji nisu u stanju odgovoriti na njihova pitanja o novom svijetu i djeca postaju izolirana, prepuštena algoritmima umjetne iteligencije i brojnim društvenim mrežama. No vjerujem da nas umjetna inteligencija neće uoištiti, ništa dosad nije, preživjeli smo ratove i diktatore, epidemije, pošasti, sve.

Express: NA kraju VAŠ stručan savjet kako mozak održati zdravim?

Da postoji univerzalni savjet primjenjiv na 90 posto populacije, onda „doktori za mozak” ne bi imali što raditi. Šalim se, naravno. Još je Heraklit rekao da je vatra vječno živa ako se s mjerom pali i s mjerom gasi. Dakle, umjerenost kao recept za sve što radimo. Za mozak, kao orgao koji nas čini inteligentnom osobom, presudo je važan kritički um, sukladno tome koristimo umjetnu inteligenciju s mjerom opreza. Drugo, osjećaj da smo korisni - bilo obitelji, mikro ili makro zajedoici, društvu ili državi - čii nas otporn­ijima na neumitni proces starenja. Kad čovjek osjeti da je beskoristan - brzo propada. I treće, idite u planine, povremeno trebate biti sami sa sobom, ja to često činim!

Prof. Marko Radoš na tribini u Sesvetama: AI kod mladih uništava kritičko mišljenje i kreativnost
https://www.sesvete, Borko Samec, 24.3.2026.

Na tribini u Zelenim i plavim Sesvetama, vodeći stručnjak za neuroradiologiju upozorio je da prepuštanje umnog rada algoritmima vodi gubljenju autentičnosti i identiteta novih generacija.
U sklopu zdravstvenog ciklusa „Bez uputnice“, udruga Zelene i plave Sesvete ugostila je jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za intervencijsku neuroradiologiju, prof. dr. sc. Marku Radoša, kojeg je publici predstavio voditelj tribine, dopredsjednik udruge Anto Damjanović. Na tribini pod nazivom "Ljudski mozak u eri umjetne inteligencije", prof. Radoš analizirao je odnos ljudskog kognitivnog sustava i sve prisutnije AI tehnologije.

Posjetitelji su imali priliku doznati ključne sličnosti i razlike između neuronskih mreža mozga i algoritama umjetne inteligencije. Dok se u javnosti često raspravlja o dalekoj budućnosti i egzistencijalnim prijetnjama AI-ja, prof. Radoš je fokus stavio na neposrednu opasnost koja je već vidljiva: razarajući utjecaj na svijest i identitet mladih.
Opasnost slijepog povjerenja
Iako nije apriori protiv tehnološkog napretka, prof. Radoš je istaknuo kako nekritičko korištenje AI alata slabi temeljne ljudske sposobnosti.
"Za razliku od nas, neuronske mreže i algoritmi nemaju dilema, nemaju emocije niti vlastiti svijet. Činjenica je da danas mnogi, a posebno mladi, apsolutno vjeruju umjetnoj inteligenciji, što je izuzetno opasno", upozorio je prof. Radoš. Dodao je kako problem nije samo u mogućim pogreškama sustava, već u pasivnosti korisnika. "Puštajući da AI odradi većinu umnog posla umjesto nas, gubimo kritičko mišljenje i kreativnost."
AI ne stvara, nego prekraja
Profesor je posebno naglasio distinkciju između prave ljudske kreativnosti i načina na koji AI generira sadržaj. Prema njegovim riječima, AI donosi privid novih ideja, no one su isključivo rezultat obrade starih podataka. To nije kreativnost, već vješto prekrajanje postojećeg.
Čovjek i dalje drži kormilo
Unatoč upozorenjima, tribina je završila u optimističnom tonu. Prof. Radoš je umirio prisutne naglasivši kako razvoj znanosti i ključne inovacije još uvijek ovise o ljudskom mozgu.
"AI znatno pomaže znanstvenicima u obavljanju rutinskih i repetitivnih zadataka, štedeći dragocjeno vrijeme. Međutim, ključne odluke, vizije i stvaranje novih vrijednosti zasad ostaju isključivo u domeni ljudskog uma", zaključio je Radoš.

Nakon predavanja uslijedila je dinamična rasprava o isprepletenom svijetu u kojem se granice između ljudskog i strojnog ponovno iscrtavaju, uz jasnu poruku da tehnologija treba ostati alat, a ne zamjena za ljudski duh.

• Prethodno
• Sljedeće