Mile Prpa: Prešućena umjetnost
Napisao/la Administrator
Indeks Članka
Stranica 4 od 6
Iz zbirke: Galaksija Vihor orhideja
Topla i hladna peć
Možete zamisliti čovjeka koji je cijeli dan
hodao po snijegu i ledu, gladan
i promrzao, uđe u jednu veliku prostoriju
u kojoj su bile dvije peći,
jedna je puna žara i topline,
a druga u suprotnom uglu prostorije je hladna kao led.
Kojoj će peći taj čovjek pristupiti?
Upitah gospođu koja je došla k meni po bračni savjet,
jer da joj muž često ide k svojoj majci,
a nju zapostavlja i ostavlja samu.
Na moje pitanje odgovori
– Naravno da će doći kod tople peći.
Rekoh joj
– Normalno je da vaš suprug često ide k svojoj majci,
jer, evo, vi ste sada priznali da mu njegova majka
pruža više topline nego vi.
Dobro razmislite o tome.
Uspomena iz djetinjstva
Poslao gazda svog slugu da mu na tržnici kupi -
uspomenu iz njegova djetinjstva.
Sluga dođe na tržnicu, i neznajući sam što da kupi,
upita jednog trgovca da li se kod njega prodaje
uspomena iz djetinjstva njegovog gazde.
Trgovac reče - Ja prodajem orahe.
Sluga ode kod drugog trgovca, a ovaj mu reče -
Ja prodajem jabuke
Ode i kod trećeg trgovca, i on mu reče -
Ja prodajem trešnje.
Sluga više nije znao što bi učinio.
Kod prvog trgovca kupi kilogram oraha,
kod drugog trgovca kupi kilogram jabuka,
a kod trećeg kupi kilogram trešanja.
Sve to pomiješa zajedno u jednu torbu.
Sluga krenu kući u strahu što će reći gazda?!
Usput susretne jednog starca i njemu se povjeri.
Starac ga upita - Kako se zove tvoj gazda, sluga mu reče.
Na to će starac – Sjećam ga se iz djetinjstva,
taj je kao dječak uvijek krao orahe, jabuke i trešnje
iz susjednih vrtova.
Znali su ga uloviti i dati mu batina.
Starac doda – Dobro si sinko sve kupio,
evo ti i jednu debelu šibu i stavi je u torbu.
Kad sluga dođe kući upita ga gazda – Je si li kupio
uspomenu iz mog djetinjstva?
Sluga reče –Jesam, i sve istrese na prazan stol.
Tog momenta kroz gazdinu dušu ponovno proletješe dani
kad je krao tuđe voće i za to dobivao šibe.
Potom upita slugu - Kako si znao što treba kupiti?
Sluga mu odgovori!
U mudrog gazde – mudar i sluga.!
Gozba u Kani Galilejskoj
I mi popismo
sve vino kojim nas domaćin pogosti.
Tada smo pričali o Kanskoj gozbi
pritom misleći
da je domaćinu ponestalo vina
jer ga pred nas više ne iznosi.
Mi smo brbljali,
nepoveznano govorili, besmisleno
maštajući o Kanskoj gozbi
ne bi li se
domaćin udostojio donijeti nam još vina
jer smo bili nezasitni.
I zbilja, gle, vidjesmo
kako domaćin prema našem
stolu nosi pun krčag.
Stavi ga na stol
i reče.
Vidim da pričate o Kanskoj gozbi
i pretvorbi vode u vino.
Evo, donio sam veliki krčag
pun čiste hladne vode,
a na vama je da izmolite
njenu pretvorbu u vino.
Košarica života
Jutro je najljepši i najvažniji dio dana.
Ujutro misli su trezvene i svježe.
Svaki čovjek živi u nadi,
a nada se najviše javlja ujutro.
Ono što jutro rodi
to podne odgaja,
a večer prosuđuje
da li će sutrašnje jutro to prihvatiti ili ne.
Bila jedna djevojka
koja, probudivši se, još za zore rane,
pomisli da će joj ovaj dan nešto lijepo donijeti.
Bio jedan mladić,
probudivši se prije zore rane,
isto pomisli da će mu ovaj dan nešto lijepo donijeti.
Dvije lijepe želje.
Djevojka nosila košaru,
i kad je slučajno prolazila pokraj tog mladića
njoj košara ispadne iz ruku ,
i sav svoj sadržaj prospe po tlu.
Mladić se sagnu sve lijepo pokupi
i složi u košaru i dade je toj djevojci.
Nakon toga i mladić i djevojka
cijeli svoj život
zajedno su skupljali plodove
u košaru života.
Bilo je to
zbog jutra obostrane nade.
Biblijska pjesma
Mudri Salomone!
Pročitah Pjesmu nad pjesmama.
Pjesmu o ljubavi.
Pomislih, da sam ja kralj Salomon,
pjesmu bih uklesao na kamen,
na mramornu stijenu
visoko na gori Sinaju.
I po naredbi Salomona,
sve bi se djevojke prije udaje
morale popeti do kamena na kojem je
uklesana Pjesma nad pjesmama,
i morale bi je naučiti napamet.
Jednako tako
i svi mladići prije svoje ženidbe.
Tražio bih, kod vjenčanja,
da zajedno recitiraju
Pjesmu nad pjesmama
da se nauče ljubavi
duše prema duši,
a ne samo ljubavi
tijela prema tijelu.
Mudri Salomone!