Molitve
Bilo je ne tako davno, a gotovo da smo već zaboravili. Vrijeme pandemije korone. Po cijele dane samo smo pratli izvješća o broju zaraženih, umrlih. Vijesti su iz dana u dan bile sve gore i gore, život je stao, strah se u sve uvukao, a jedino što smo mogli bilo je slijediti upute: ostani doma, peri ruke, drži razmak, pa ćeš možda preživjeti. I dok smo svi bili pod dojmom takvog bizarnog stanja i osjećaja ugroze i zgubljenosti u nedjelju ujutro, 22. ožujka, u 6 sati i 24 min grad Zagreb i okolicu pogodi razorni potres najjači u posljednjih 140 godina. Kada je grunulo uz zastrašujuću tutnjavu iz dubine zemlje kao iz pakla, kad se počelo ljuljati pod nogama kao na brodu, činilo se da se sve raspada, da propadamo u ambis, da je došao sudnji dan. Jedan je svećenik stavio na svoj fb profil 33 molitve. Danas je sve drukčije, ali gotovo sam siguran: jedino nam one mogu pomoći. Ur.
Dr. Ante Ljubičić: Moje skitnje i tlapnje
A. Damjanović: Lovci na leptire...
"...Onda se spusti blagorodna kiša i zamiriše zemlja. Sve dok se u jednom trenutku ne nakostriješi bura pa rastjera oblake što su nalegli na vrhove moćnih planina što uokviruju „jedno od najvećih europskih krških polja“. Tada zablista moćna Dinara. Zrak zamiriše kao svježe oprano i na studeni osušeno rublje moje matere. Pluća se nadimlju i čovjek, po Ujeviću, biva zbratimljen sa svime i sa svima u svemiru..." Ovako zvoni rečenica istinskog literata Ante Damjanovića u zapisu o rodnom kraju, inspiriranom galerijom čudesno lijepih fotografija Ive Dolića na istu temu.
Glazbene staze: Srdačno, Dora Pejačević
Pero Mioč i "Stvaranje dvojnika"
