Gvozdansko - hrvatski Alamo
Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Vukovarski heroji
...Virimo mi kao dva miša iz malog rova i čekamo zlotvore da priđu bliže. Bosanac vadi osu, stavlja je na rame i počinje nišaniti. Ja stišćem papovku usmjerenu na tatu svih tenkova i Bosanac poviče glasno: „Obojica u osamdesetčetvorku, njega moramo prvo uništiti“. Klimnem glavom ne prestajući pratiti tenk kroz podignuti nišan. „Još ne. Još ne. Sada!“...
Iz medija
Svima nam se kojiput dogodilo da smo iz nekih razloga htjeli pronaći novinski tekst kojega smo već pročitali - zbog tematike, zbog toga što nam se svidio, ili bilo čega drugoga, a nikako nam ne polazi za rukom. Pa kopamo po starim novinama, surfamo po internetu, sve bez uspjeha. Možda je baš ovo mjesto za takve tekstove iz različitih medija koje ne bi trebalo propustiti, za izabrane autore koji znaju i imaju što reći, i za sve vrijedno što ne bi trebalo pustiti da nam se izgubi u moru sličnih priloga kojima smo svakodnevno zapljusnuti.
N. Raspudić: Hercegovac
Još jedan briljantan tekst N. Raspudića, jednog od vodećeih hrvatskih intelektualaca o predrasudama koje se vežu za Hercegovinu i Hercegovce. Tekst smo dobili od prijatelja putem maila, nismo tražili dopuštenje autora za objavu na stranici, ali se toplo nadamo da on ne bi imao ništa protiv, jer nam je namjera kao i njegova - da barem malo doprinesemo uklanjanju takvih predrasuda i stereotipa.
Ž. Tanjić: O hrvatskim podjelama...
...Ideja pomirenja u društvu temeljna je i nužna i bez nje nema napretka ni budućnosti. Zato je i za rješavanje sadašnjih problema dijalog jedini primjeren način, sve drugo vodi u još dublje podjele. No treba se sjetiti riječi našega pokojnoga sociologa religije i vjernika Željka Mardešića: Ideologije se ne mogu pomiriti. Pomiriti se mogu samo ljudi koji postaju svjesni onoga što čine, dobroga i lošega, to priznaju i žele nešto dobro učiniti te se odreći nečega što je zlo... (Ne propustite! Ur.)