Bonaventura Duda: Dan mrtvih - dan živih

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Četvrtak, 26 Listopad 2017 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Za „zbogom“ ovome svijetu
Papa Pavao VI

Naš „zbogom“ treba izraziti velik i jednostavan čin priznanja i zahvalnosti. Unatoč svih svojih muka, svojih tamnih misterija, svojih trpljenja, svoje kobne prolaznosti – ovaj je smrtni život nešto vrlo lijepo, neko trajno i dirljivo čudo. Događaj što zaslužuje radosnu i slavnu pjesmu – život, život čovjekov!
Nije manje vrijedno radosnog divljenja sve što okružuje čovjekov put.
Ovaj golemi svijet, misteriozan, veličanstven, ovaj svemir pun tisuću tisuća sila, zakona, ljepota, dubina – koje li očaravajuće slike!
Koje li neizmjerne i rasipne darežljivosti!
Kad tako unatrag gledamo, zahvaća nas žalost što se nismo dosta divili tom prizoru, što nismo promatrali koliko zaslužuju čuda prirode, iznenađujuća bogatstva makrokozma i mikrokozma (...)
Treba da bar u ovaj posljednji čas priznam ovaj svijet „što je stvoren po njemu“, po Kristu, uistinu je čudesan.
Da, pozdravljam te i pjevam ti u ovaj posljednji čas s velikim divljenjem i zahvalnošću.
Sve je dar.
Iza života, iza prirode, iza svemira stoji Mudrost. Štoviše, mogu reći i doista kažem u ovom svijetlom oproštaju – jer si nam ti to objavio, Gospodine – iza svega stoji ljubav. Slika ovoga svijeta spada u naum, danas još uvijek u većem dijelu neotkriven – u naum Boga Stvoritelja koga zovemo: „Oče naš koji jesi na nebesima!“
Hvala ti, Bože! Slava ti, Oče!
Dok bacam ovaj posljednji pogled, svjestan sam da je ovaj čarobni i misteriozni ures samo odraz prve i jedine Svjetlosti. To je prirodna objava izvanredna bogatstva i ljepote. Ona nam služi kao uvod, predigra, predokus, poziv da gledamo prema onom nevidljivom Suncu koje „nitko još ne vidje“:“Sin Jedinac koji je u krilu Očevu, on nam ga objavi“(Iv 1,18).

Iz Papine meditacije o smrti nakon napisana testament

Hitovi: 11344