Večernji susret
Večernji susret
Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,
al' motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Č.s.Marija Angela Šustek
Ove lijepe stihove napisala je s.Marija Angela Šustek, rođena 24.09.1881. u mjestu Polešovica, Češka. Prve zavjete u Družbi sestara milosrdnica sv.Vinka Paulskog položila je na Veliku Gospu 1903., a doživotne 1920. godine. Djelovala je kao učiteljica hrvatskog i njemačkog jezika, te zemljopisa i povijesti na građanskim školama sestara milosrdnica u Travniku i Sarajevu. Bila je i vrhovna poglavarica sestara milosrdnica od 1945.-1957. U to vrijeme je i nastala ova pjesma - molitva, susret....). Preminula je u Zagrebu 25.03.1961. godine. (Neki ove stihove pripisuju vlč. Zlatku Sucu što za sada nismo mogli provjeriti).
Hitovi: 8088