Uz advent - ususret Božiću

Charles Dickens: Božićna priča

Potrudih se u ovoj knjižici prizvati duha jedne ideje, duha koji će moje čitatelje oraspoložiti - oraspoložiti prema njima samima, jedne prema drugima, prema božićnom času, a i prema meni. I neka im taj duh opsjeda kuću prijazno, i neka ga nitko ne poželi odložiti s knjigom. Čitateljima vjerni prijatelj i sužanj,
 C. D.

“...Mnogo je toga, mnim, iz čega sam uspijevao istjerati nekakvo dobro, no od čega nikad nisam imao koristi”, odvrati nećak. “Pa tako i iz Božića. Pa ipak sam siguran da sam u božićnim danima pri čemu ne mislim na štovanje što ga ištu sveto ime i svetiji nastanak, ako se to, kad je riječ o ičemu što se odnosi na Božić, može ikako zanemariti  kad god bi na njih došao red, vidio nešto dobro: jer to su dani lijepi i milosrdni, puni praštanja i dobrote: i to je jedino meni poznato doba, u čitavom dugom godišnjem kalendaru, kad se čini da su muškarci i žene, kao po nekom dogovoru, spremni slobodno otvoriti srce, i spremni u ljudima što stoje pred njima zaista vidjeti svoje suputnike do groba, a ne tek pripadnike druge rase, stvorenja što putuju nekim drugim putovima. I stoga, ujače, iako mi to nikad nije u džep spustilo ni trunak ni zlata ni srebra, ja ipak vjerujem da sam od toga imao koristi, te da ću je imati  i ubuduće; i stoga velim, neka bi ga Bog blagoslovio!...” .

Cijela priča na:

https://www.scribd.com/document/367791533/Charles-Dickens-Bo%C5%BEi%C4%87na-Pjesma

• Prethodno
• Sljedeće