I ovo i ono, i druge stvari
Indeks Članka
“Tito je iz Varaždina dirigirao pokoljem čak 560.000 ljudi!”
Regionalni Tjednik -14.8.2016.
– Nijedan komunistički sustav, uključujući i SSSR, nije osudio i pogubio toliko ljudi koliko Titov režim. U Jugoslaviji je pogubljeno 644 svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca, 45 puta više nego u Slovačkoj. Blaženi Stepinac je samo jedan od 100.000 osuđenih na 30.000 montiranih procesa – rekao je prof. dr. Josip Jurčević na vrlo posjećenoj, dvoipolsatnoj tribini koju je u palači Herzer u ponedjeljak, 1. kolovoza, organiziralo Hrvatsko žrtvoslovno društvo, a vodio ju je Josip Kocijan.
– Tito je upravo iz Varaždina, i to poslije rata a ne u ratnom kaosu, dirigirao pokoljem u kojem je, prema Rankoviću, likvidirano više od 560.000 ljudi, a 3 milijuna ih je provedeno kroz logore. Dosad je otkriveno 1.700 masovnih grobnica. Ako ne vjerujete da je Tito zločinac, dođite u Hudu jamu, gdje je živo zazidano 3.000 ljudi. Takav komunizam proizveo je velikosrpsku politiku, a u Srbiji su na vlasti Nikolić, Vučić i Dačić, sljedbenici Miloševića i Šešelja. Iskrivljava se prošlost i izdaje se hrvatski nacionalni interes, zbog čega smo kao članovi Hrvatskoga nacionalnoga etičkog sudišta osudili Tita, ali i Mesića, Josipovića, Pusićevu, Pupovca i druge koji to čine – rekao je prof. dr. Zdravko Tomac, nekoć istaknuti sudionik komunističkog sustava, ali potom i „samolustrirani“ obraćenik.
U istočnoj Europi samo u Hrvatskoj i BIH nije provedena lustracija!
Stoga je lustracija nužna, iako je prilika za to propuštena još 90-ih, istaknula su obojica profesora. Sve postkomunističke zemlje provele su neku vrstu lustracije, barem u vidu administrativnih zabrana obnašanja javnih dužnosti, osim Hrvatske i BIH. Ne radi se samo o Titu, „desetome najvećemu masovnom ubojici 20. stoljeća“, nego i o „ubojicama za pisaćim stolom“ (kako je Hannah Arendt nazvala intelektualce i činovnike u nacizmu). Nastala je biološka, demografska rupa i duhovna pustoš potpuno poremećenih vrijednosti i simbola. U obrazovnom, kulturnom i medijskom sustavu „ni vjetrić demokracije nije zapuhao“, veli Jurčević. Neshvatljivo je, istaknuto je, kako je u većinski katoličkoj zemlji za predsjednika mogao biti izabran Josipović, čovjek koji se kao deklarirani agnostik izjašnjava protiv vjere kao humanističke vrijednosti. No, „ne treba se čuditi zločincima, nego onima koji glasaju za neokomuniste, stoga provedimo lustraciju ili samolustraciju, jer oni ne smiju naprijed“. Lustracija nije osveta, nije zlostavljanje, nego prosvjetljenje, pročišćenje. Možemo se i sami lustrirati, što možemo učiniti tako, ističe Jurčević, „da ne glasamo za one koji rade štetu Hrvatskoj i njezinim građanima“.
Zočinac
Čemu trud i televizijski serijal o Titu? To uopće, za utvrđivanje istine, nije potrebno. Sve se o Titu može reći u par faktografskih rečenica.
1. Rođen u Kumrovcu, ni sam ne zna kada, jer je na više mjesta pisao različite datume. Falsifikat njegova života je već tada počeo. Bajka o njemu je nastavljena kroz život.
2. Djelovao kao špijun i suradnik raznih tajnih službi u inozemstvu. Mijenjao oko 70 puta svoj identitet. Djelovao pod lažnim imenima i svoje suradnike predavao u smrt puno prije Drugoga svjetskoga rata. Uz njega su mogli biti samo istomišljenici, a oni koji su mislili svojom glavom, ostali su bez glave.
3. Bio vođa partizansko-komunističkoga pokreta pod sponzorstvom zločinca Staljina i svjetskih satelita.
4. Nije priznavao ljudska prava i njegova Jugoslavija nije potpisala ni jednu konvenciju o ljudskim pravima, kao ni onu glavnu konvenciju Ujedinjenih naroda iz 1948.
5. U strahu za vlast i čast ubijao i uklanjao svoju konkurenciju i bliske suradnike tjerao u zatvore.
6. Pod njegovim režimom, njegovim znanjem i odobrenjem ubijeno više stotina tisuća ljudi u Jugoslaviji, a najviše Hrvata. Što nije ubijeno u montiranim procesima i logorima/zatvorima je mučeno.
7. Pravio o sebi mit i kult ličnosti. Organizirao slavlja vlastitome rođendanu koji mu je i samome bio datumski nepoznat. U njegovu čast se podizali spomenici, imenovale ulice, imenovali gradovi, nosale štafete, sadile sadnice. Freud bi zaključio: Narcisoidni bolesnik prve klase.
8. Gušio slobodu medija, misli i govora. Naređivao izravna ubojstva emigranata, gušio slobodu vjere, naređivao ubojstva i zatvaranja biskupa, svećenika i istaknutih vjernika.
9. Živio kao zločinac, umro kao zločinac, pamtit ćemo ga kao zločinca. U svim ozbiljnim dokumentima svjetske historiografije naveden je u top listi 10 najvećih zločinaca svijeta.
10. Na pokopu mu plakala zaluđena masa ideologijom i opijumom navezanosti na vođu. Taj opijum je stvaran medijskom propagandom o najvećem sinu naroda i narodnosti. Ta činjenica suza najbolje govori u kakvom državnome jednoumnome zatvoru je živjela sva svjetina!
11. Oni koji danas govore o Titu, po principu, bilo je i pozitivnih stvari kod njega podsjeća na ono kad je zločinac Ratko Mladić djeci u Srebrenici udijelio čokoladice, pa nekoliko sati kasnije dobiše metak u potiljak. Zgrozili bi se ističući pozitivu tih čokoladica. Zar ne?
12. Tom „velikom“ sinu, a zapravo po međunarodnim istraživanjima i tvrdnjama stručnjaka „velikome“ zločincu na pokop su također dolazili diktatori i zločinci, koje su kasnije njihov vlastiti narod i svjetske sile smaknuli: egipatski diktator Mubarak, rumunjski diktator Nicolae Ceauşescu, irački diktator Saddam Hussein, libijski diktatort Moamer Gadafi itd. Nostalgičari samo ističu kako je bilo puno delegacija na pokopu. Eto kakvo je to društvo „nevinih“ delegacija bilo.
13. Dakle, kad je u pitanju lik i djelo Tita, ne trebaju ni povjesničari, ni dokumentaristi, ni arhivi ni svjedoci. Tita se po djelu prepoznaje. Zato je stvar oko Tita jasna: ZLOČINAC!
dr.sc.fra Mario Knezović,fratar.net
