Bonaventura Duda: Dan mrtvih - dan živih

 

Ako se kojim slučajem, dragi čitatelji, nađete na ovim stranicama, neka vam ovaj izbor iz knjižice dragog Božjeg čovjeka Bonaventure Dude, knjižice volumenom male, ali prepune pravih bisera poezije i dubokih misli velikana kroz ljudsku povijest, bude poklon za ove velike dane. „Možda će vam prosvijetliti dušu, osvijetliti put, utješiti...“ I ohrabriti za izbor onih pravih, trajnih, provjerenih opcija i vrijednosti. U ovo naše vrijeme relativiziranja svega i svačega u kome se otrov nudi kao eliksir, posve bizarno i neprirodno kao poželjno, u kome je i najboljima teško ostati postojan i uspravan, ima li išta potrebnije i korisnije. To je njegova želja. A i naša.

Iz predgovora: Riječ tebi čitatelju: (...) Ako zaželite, možete me uzeti kao svoga suputnika kad posjećujete grob koje drage osobe. Možda će vam se koja od ovih stranica svidjeti. Možda će vas utješiti u boli za vašim dragim bićem, za vašima dragima. Možda će vam prosvijetliti dušu, osvijetliti vama put nadalje. To mi je jedina želja zbog koje „izdajem“, predajući vam moje misli i molitve (...) B. Duda - iz predgovora

Ja Bogu povjerih svoj štap
Vjačeslav Ivanov Ivanovič

Ja Bogu povjerih svoj štap
I ne gatam ni o čemu svom
On Sam neka bira trag
Kako me dovesti u svoj dom.

A gdje je taj dom – svima skriveno;
Daleko li on, - zatajeno;
Što u njem ostavih – zaboravljeno,
Al opet bi otkriveno.

Kada, od čara zemnih izliječen,
Tu ću se vratiti licem,
Gdje – srce zna – bit ću primljen
Na doček mi spremnim Ocem.

Preveo: Đuro Kokša

• Prethodno
• Sljedeće