A. Gramsci: Kada se osvoji civilno društvo, bit će dobiveno i političko
Civilno društvo je bojno polje gdje se šire i bore međusobno razne ideologije, ili bolje, različiti svjetonazori, napisao je svojedobno Antonio Gramsci i objasnio da će kada se osvoji civilno društvo, biti dobiveno i političko društvo. Važnost i točnost njegova djela danas se vidi na svakom koraku, čega su itekako svjesni ljudi poput Georgea Sorosa, ali nažalost u puno manjem obimu i naši političari na nacionalnom krilu.Ovdje prenosimo predavanje o Antoniu Gramsciju koje je o. Antonio Sáenz održao u Hrvatskom Domu u Buenos Airesu prije desetak godina, a u hrvatskom prijevodu objavio portal Hrvati AMAC. Dobro je da se svaki naš čitatelj može upoznati s idejama Antonia Gramscija koje je on razvio između dva svjetska rata, kako bi se bolje razumjelo što se danas događa sa svjetskim odnosno s hrvatskim društvom.
Opširnije:A. Gramsci: Kada se osvoji civilno društvo, bit će dobiveno i političko
O socijalizmu s "ljudskim" licem
"(...)Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste danas dubina mržnje prema neprijatelju.(...) Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna duše, svakom mišlju svojom, svakom kapi krvi svoje - to znači biti zadojen plemenitim i velikim osjećanjem osvetnika naroda, to znači ostati vjeran svome narodu, njegovoj istoriji i njegovoj budućnosti. (...) Mržnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti žar ideala za koji se boriš..." Otkrijte ovdje tko je autor ovih riječi, ove prave ode mržnji koja kao da izlazi iz samog pakla. Zašto se onda čudimo kad i danas, nakon toliko godina, čujemo te iste riječi- "da je posao slabo odrađen", da se valjda nije dovoljno mrzilo.(ur.)
Vinko Nikolić: Poslidnja večera
Foto: glashrvatske
„U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija...“ Ovo su riječi iz prvoga stiha poeme Poslidnja večera hrvatskoga pjesnika Vinka Nikolića koju mi je poslao prijatelj dr. Zdravko. Nisam je mogao zadržati samo za sebe, niti zaustaviti suzu. Kao što, vjerojatno, nećete ni vi. I sve što bi se ovdje moglo dodati bilo bi suvišno i trivijalno. Za to samo: Čitajte i ne skrivajte suze.
Glas savjesti - što je to?
U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka. Ta činjenica mora zabrinjavati svakoga komu je stalo do toga da se hrvatsko društvo demokratski razvija i oslobađa jednoumnih robovanja...Pravo na priziv savjesti zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom, a potvrđeno je, u više navrata, i u praksi Europskoga suda za ljudska prava. Države imaju obvezu poštivati pravo na priziv savjesti svakoga pojedinca, kako kroz odgovarajuće zakonodavstvo tako i kroz oblikovanje politika koje moraju poticati slobodu očitovanja savjesti...